betty blue prvotno napisa
Mislim da je kršćanstvo u svojim korjenima jedna od najneshvatljivijih religija/filozofija koja je opet toliko jednostavna... u samoj biti kršćanstva je isključivo ljubav i to ona bezuvjetna, nesebična, požrtvovna....pod rizikom hereze, usuđujem se reći da je sve ostalo dogma (vjerska istina koju su odredili ljudi). Ima li išta teže nego ljubiti neprijatelja svoga, voljeti drugog kao samog sebe, voljeti druge kao što nas je volio onaj koji je život dao za druge...mislim da sam pojam osvete nema mjesta u kršćanstvu i na takve izjave gledam kao na vremena kad su ljude osuđivali na smrt jer su govorili da je Zemlja okrugla...
Što se svećenstva tiče, koliko god to bilo pitanje vjere, nekako sam sve više uvjerenja da oni samo obavljaju svoj
posao i većina njih se nije pronašla u tom zvanju...pa dole kod mene bi npr. šesto dijete roditelji slali za svećenika (jer fratri plate školovanje i smještaj i hranu, odmah jedna usta manje)... kada bi svećenici bili samo oni koji su osjetili poziv ili shvaćaju sve filozofske aspekte vjere i drugih vjera, ne bi nam imao tko mise voditi...
potpis, ali ja mislim da bi sve profunckioniralo. Možda bi onih malo divnih svećenika imalo čitave stadione ljudi na misi, a ostali bi im mogli biti asistenti, administratori
iako ja na misu ne dolazim slušati svećenika, euharsitija mi je važna i hvala Bogu po ovim konzervativnim katoličkim običajima svećenici ne smiju biti previše kreativni, tako da ako mi je svećenik loš, prespavam propovijed (ako se ne uzrujam), ali onaj bitni dio je uvijek tu