 |
|||
Meni balkon služi za ljetno ranojutarnje ispijanje kavice ili za, također ljetne, kasnovečernje razgovore uz možda čašu vina...
Ili ovako zimi da mamim vrapčiće mrvicama kruha
Ne treba mi sad neki bajni pogled, moj je daleko od bajnog, al također imam neku gupu naviku da osobito u jesen ili proljeće, kako bih procijenila stupnja hladnoće ili topline izađem na balkon. i onda znam kako se trebam obući
Eto zato ja volim balkone.
betty blue prvotno napisa
Meni balkon služi za ljetno ranojutarnje ispijanje kavice ili za, također ljetne, kasnovečernje razgovore uz možda čašu vina...
Ili ovako zimi da mamim vrapčiće mrvicama kruha
Ne treba mi sad neki bajni pogled, moj je daleko od bajnog, al također imam neku gupu naviku da osobito u jesen ili proljeće, kako bih procijenila stupnja hladnoće ili topline izađem na balkon. i onda znam kako se trebam obući
Eto zato ja volim balkone.istomišljenice.
U slučaju balkona mislim da je kod mene jedan zez bio taj da smo stavili preveliku ogradu pa ništa ne vidimo. Plus ja zimogrozna pa mi u proljeće ujutro i navečer zima,a tad smo jedino u stanu. Koristila bih ga baš usred ljeta rano za sunčanje, ostalo vrijeme je sprema. Valjda ovisi i o pogledu, a ja sam tip da ću rađe izać' vani skroz, nego bit na balkonu. Iako, na moru smo rado na balkonu. Ali, ovo sam sve iznenadila jer sam balkon postavila kao uvjet u traženju stana u ZG-u i čudila se i nervirala kako može stan bit bez balkona, ali nijedan zagrebački nisam nešto koristila.
Ja sam ceo život u prizemlju bez balkona i baš mi faaaaali. Za sušiti veš, za imati par biljkica, možda i kao neka mala ostava (zimi) za voće i povrće, za osušiti staze, tepihe i sva ta čuda koja mi ne stanu u kupatilo..... Ma baš mi fali.
nama balkon služi za pušače
i dječje bicikle. a na proljeće se pretvara u prašumu, kad iznesem sve biljkenama balkon služi za pušače
Balkon ili lodja su vazni, steta je zatvarati ih ako se bas ne mora. Uostalom, na taj nacin prostorija koja gleda na lodju izgubi izvor svjetla (ako zatvaranje podrazumijeva dobivanje ekstra sobe, zasebne prostorije).
Ono sto mene odbija od mnogih starogradnji u Zagrebu je wc odvojen od kupaone, pri cemu je wc smjesten u tako malu prostoriju da je nemoguce ugraditi lavabo. To mi je grozno. U nekim stanovima wc (bez lavaboa) i kupaona cak se nalaze na razlicitim krajevima stana. Disaster.
A moja poslovica je
"gdje kuća nije tijesna, nije ni čeljad bijesna" 8)
Kate, hehe. 8)
Naša ne još do kraja uređena kuća svoju punu vrijednost pokazuje kad nam dolaze gosti. Za rođendane, imendane, kod nas se skupi 15-30 ljudi, i sad konačno imaju mjesta i nitko se ne mora dizat od stola zbog drugog - ionako nije bilo mjesta ni za stajanje.
Još više, kad netko dođe na dulje. Stariji često dovede prijatelje da prespavaju, a preko ferja i na duže, pa familija. Nismo nekakvi pretjerano društveni i okupljanjima skloni ljudi, ali volimo ugostit drage ljude, i konačno nam prostor odgovara gostoljubivosti koju osjećamo. Prije je dosta energije odlazilo na logistiku: što ćemo maknut, tko će prvi u kupaonu itd.
Uopće, kakvo frustriranje kad prije odlaska na tuširanje moram provesti anketu po cijeloj kući: treba li netko na zahod? Zasad imamo samo jednu uređenu kupaonu, ali zato još dva zahoda, u prizemlju i u podrumu. Vidi se gdje su nam frustracije.
A balkon - u starom stanu činio je pola vrijednosti stana. Provela sam mnoge ugodne sate na njemu. Ali gledao je na zapad, i koliko je bio ugodan u proljeće i jesen, ljeti je popodne i podvečer bio neupotreljiv, s temperaturama iznad 50 stupnjeva.
I cijeli stan je gledao na zapad, ni jedan prozor na drugu stranu. Ljeti je trebalo spustit rolete prije podneva i ne dizat ih prije večeri. Osjećaj - ko da si u kutiji.
Sa ovime se definitivno slažem! Iako stalno od prababe slušam obratno, već mi sve dopizd..Živjela sam s roditeljima i bratom u kući a većinu vremena smo provodili bez njih jer su radili, tako da sam manje više bila prepuštena sama sebi. sa 18 godina sam krenula na faks i u potpunosti se maknula od staraca. Sada živim sa suprugom u ogromnoj kući (ne bih sad znala točnu kvadraturu), no naglasak je na tome da su to sa mojom djecom 4 generacije!!! :shock: I sad mi je jako teško prihvatiti takvu situaciju na koju nisam navikla..U prizemlju je kuhinja, kupaona, salon, spavaća soba di spavaju muževi deda i baba, na katu smo ja, MM, Matea, uskoro i druga beba u 2 sobe, u iste takve 2 sobe su mu roditelji, u jednoj je sestra, a jedna prostorija je kupaona! I znam da trebam biti zahvalna što imam krov nad glavom i koliko toliko svoj mir, ali eto ne mogu dočekati da si to više preuredimo i da budemo sami. Kuhinja je prva u planu, jer mi je zaista prijeko potrebna..Čak mi ni spavaće sobe nisu toliko bitne jer su djeca mala i ne vjerujem da bi bila samu u svojoj sobi.. Ima i neiskorištenih prostorija u koje bismo mogli recimo starce preseliti ali treba novaca i novaca da se to sredi... a dotle ću očito ostati bijesna čeljadEto, sad sam se i malo požalila iako mi prvotno to nije bila namjera
Mi imamo stan u kući, potkrovlje, 65 m2. Dobar je raspored, i nama, za sad dvoma, dovoljno. Pa i za još dvoje djece će biti dovoljno ako bi dijelili veću sobu.
Fala bogu imamo garažu i kotlovnicu koje služe kao skladišni prostor jer špajze nemam a u potkrovlju baš i ne možeš imati neke ogromne ormare.
Dvorišta imamo, veliku terasu imamo i nama dovoljno.
Ono što mi je koma je što je to kvart pod Sljemenom i nema nogostupa osim uz glavnu cestu koja je previše prometna, i šetnica, zelenila ima ali to su privatni vrtovi samo je jedan mali parkić.
Dakle za šetnju kolicima - može ali po cesti i molit se da te netko ne pobere autom.
I meni je to najveći problem. Svuda oko mene zelenilo, šuma, a u biti ovako malo dijete kao što je moja ribica, nemaš gdje prošetat. U šumu sa kolicima ne mogu, u slingu mi isto nije baš najzgodnije, parkova nema, ostaje mi jedino cesta. Ili malenu u auto pa se spustit dolje do Maksimira ili negdje...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom