Kad čeljad nije bijesna kuća nije tijesna?

[Vlvl]

U nekoliko nedavnih emisija i članaka na temu stanogradnje, tržišta nekretnina i urbanog planiranja usput je spomenuta kronična prenaseljenost naših stanova. Zbog visokih cijena ljudi kupuju poddimenzioniranje stanove, koji zapravo ne zadovoljavaju potrebe obitelji. Na pojačanu potražnju investitori odgovaraju gradeći zgrade s malim stanovima, sa sve manjim prostorijama. Pokušava se ugnjest što više soba na što manje kvadrata, pa već ima trosobnih stanova od pedesetak kvadrata, s kupaonicom i kuhinjom veličine ormara, i ne mnogo većim sobama.
Spomenuto je, ali nažalost ne dalje raspravljano, da bi se u državi netko morao zamisliti nad dugoročnim posljedicama toga da velik postotak stanovništva živi tako "zgusnuto".
Poslovica kaže da kad čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna, ali moje osobno iskustvo je obrnuto: u tijesnoj kući čeljad pobijesni. Postoje nekakvi standardi broja kvadrata po osobi. Za troškove obnove kuća nakon rata priznavalo se 35 kvadrata za prvu osobu i po 10 za svaku sljedeću, invalidima više. Iako nisu pravilnicima spomenuti, jasno je da ljudi koji aktivno rade (i) kod kuće imaju dodatne potrebe za prostorom, bez obzira na to radi li se o šivanju ili prevođenju.

Trend naguravanja ljudi u stanove ima pandan u naguravanju zgrada u naselja. Planiraju se i grade čitava nova naselje u kojima se zeleni samo drvored između parkirališta i ulice.
Provedena su brojna istraživanja koja potvrđuju da je u zelenijim naseljima zdravlje bolje, a kriminal manji, i to kad su uspoređivana inače podjednaka naselja s obzirom na kvalitetu zgrada i strukturu stanovništva. U nekim državama vlasti traže načine kako da ozelene stare kvartove i po cijenu rušenja postojećih zgrada, bilo zato jer iskreno vode računa o kvaliteti života, ili jer su izračunali da im se to dugoročno isplati kroz niže stope kriminala i manja izdavanja za zdravstvo.
Zato me svaki put iznova obuzme nevjerica kad vidim nacrt naselja u kojem će jedina trava biti ona unutar betonskih elemenata za parkalište. Pitam se je li moguće da ljudi koji odlučuju o urbanističkim planovima ne znaju za sve to, ili misle da su oni izvan toga, da negativne posljedice ne mogu dodirnuti njih i njihove obitelji.

[koryanshea]

jep.
zagreb još nekako stoji (kako koji kvart), al ja se užasavam povratka u split baš zbog toga.

[betty blue]

Mislim da su premaleni stanovi samo odgovor na potrebe današnjeg tržišta....malo tko ima novaca da kupi stan koji bi toj obitelji bio komforan... U konkretnom slučaju Zagreba, većina stanova je precjenjena, pa čak i oni u strogom centru grada (preko 4000 € za stan koji nije obnavljan preko 100 godina, yeah right), a osobito oni na periferiji grada. Budimpešta npr je pred godinu dvije kad je kod nas počelo divljat tržište nekretnina imala cijenu kvadrata u strogom centru grada 800€ :?
Što se tiče samih kvartova, to je odraz kulture stanovanja ove države, odnosno nedostatka iste. I jedne vrste segregacije, jer dobro se zna tko živi u posljemenskoj zoni a tko na vrbanima... za nekoliko godina će ta razlika biti i očitija. Zadovoljavaju se samo primarne potrebe (kod većine stanovništva, napominjem) a one sekundarne će morati pričekati dane kad tržište nekretnina malo evoluira, a urbanistička kultura i kultura stanovanja postanu temeljna načela u nama samima...
Šta da vam kažem, i ja se nadam jednog dana živjeti u kući na periferiji grada s malom oćućnicom da mogu jednu trešnju i malo raštike posadit... Ono što sam sigurna je da će moja kuća prije dobiti fasadu negu lcd televizor...

[betty blue]

oćućnicom

okućnicom

[koryanshea]

Budimpešta npr je pred godinu dvije kad je kod nas počelo divljat tržište nekretnina imala cijenu kvadrata u strogom centru grada 800€ :?

:shock:

...a one sekundarne će morati pričekati dane kad tržište nekretnina malo evoluira, a urbanistička kultura i kultura stanovanja postanu temeljna načela u nama samima...

mene nervira to što su se te kulture njegovale nekoć, pa pogledaj samo novi zagreb. a sad smo nazadovali, državu/grad više nije briga jesu li udovoljene potrebe građanima nego samo crpe lovu iz zemljišta, poreza, koncesija i svega ostalog. ko šljivi kvalitetu života čista deevolucija.

[maxovamama]

mislim da su neki sociološko prihvatljivi okviri, 25 kvadrata po osobi.
Svog osobnog prostora, znači bez kupaonica, hodnika, balkona i kuhinje.
To bi značilo da 4-člana obitelj treba imati stan od cc 150 kvadrata minimum.

Teško izvedivo.

[babyboys]

slažem se .

prvo, nas je u 50 kvadrata bilo 5, i to tri generacije, ali tu mislim da nam još 100 kvadrata ne bi pomoglo. nikad ja i sestra nism o imale svoju sobu ili bilo kakav samo svojn prostor. zato mi je jedan od ciljeva postao da svojoj djeci to omogućim. i jesam. nakon tri godine naguravanja u 40 podstanarskih kvadrata u kojima sam svaki odlazak u šetnju i povratak doma s kolicima proklela jer ne mogu normalno s djetetom kroz hodnik proć, kupili smo stan na kraju grada, u novom kvartu u kojem imam 15 minuta do najbližeg dućana, ne poznajem nikog, a najbliže igralište je u susjednom kvartu.ALI moja djeca imaju svoju sobu, ne spavam više na garnituri na razvlačenje u dnevnom boravku i nemam hodnik, pa kolica mogu svuda.
ja sam sad mirnija, sretnija i zadovoljnija. samim tim se smanjio nivo "bjesnoće" (moje) u našoj obitelji.
što se nedostataka tiče, u novom GUPU su nas se sjetili, pa će u dogledno vrijem doć i škola, park i dućan u susjednu ulicu. do tad ćemo se snać.

a što se splita tiče, svaki put kad ulazimo u grad, koji je meni najmiliji na svijetu, frapira me činjenica da nema kuća... dokle i pogled seže, samo zgrade... tužno.

[koryanshea]

a što se splita tiče, svaki put kad ulazimo u grad, koji je meni najmiliji na svijetu, frapira me činjenica da nema kuća... dokle i pogled seže, samo zgrade... tužno.

ne znam kud ti gledaš ima u splitu kuća, ali između njih samo i isključivo betonske uličice. zgrade su još okej, jer uz njih ima šanse naći i igralište, parkić, ali vrlo malo i siromašno. gdje su kuće, o tome ni ne sanjaj.

[Zdenka2]

Bolje je kad je više prostora, kad se ljudi ne naguravaju i kad svaka svrha ima svoj prostor. Mi smo nedavno preselili u prilično veći prostor - ugodnije nam je, ali nismo se gložili ni u prethodnom, manjem stanu, tako da mislim da ipak ima nešto u toj uzrečici. Moja djeca će, kad budu htjela, imati svatko svoju sobu, a i mi odrasli sve što nam treba, ali u drugim okolnostima prošli bismo i bez toga.

Kad gledam standarde gradnje u nekim kvartovima, oni mi se čine gotovo ponižavajućima za ljude, pogotovo minijaturne kupaonice koje ne mogu ispuniti minimalnu funkciju - ljudi su prisiljeni izbacivati umivaonike da bi stavili veš mašinu unutra i slično. Razumijem da je takva gradnja odraz potražnje i da ljudi, kad ne mogu platiti adekvatan prostor, pokušavaju smjestiti sve funkcije u što manji prostor, ali mi je žao zbog toga.

Ne sviđa mi se ni današnji način planiranja velikih stanova: ogromni dnevni boravci, a sobe kao izbice, kao da služe samo za spavanje. Ako živimo u obitelji ne znači da stalno trebamo biti u čoporu i da nemamo potrebu osamiti se kad učimo, radimo, čitamo, igramo se ili slično.

Kod mene veliku ulogu igra i kvart, koji mora biti visoko urbaniziran i infrastrukturno besprijekoran (podsljemenski kvartovi to nipošto nisu). Za mene. radije manja kvadratura u centru nego velika negdje daleko. Naravno, svakome po izboru. Inače, ova cijena od 4000 eura za kvadrat neuređenog stana u centru može biti samo wishful thinking onoga koji ju je postavio, jer je to potpuno nerealna cijena i po toj se cijeni takvi stanovi ne prodaju. Prije godinu dana je završila naša dugotrajna potraga za stanom u centru i mogu reći da su se cijene takvih stanova kretale od 1600 do 3000 eura, s time da ih je najviše bilo oko 2500. Cijene su sada nešto niže.

[ana.m]

Muž i je s dvoje djece živimo u 65 kvadrata i to nam je sasvim dovoljno.
Nije da nam više ne bi pasalo, ali da nam je ovako tijesno, nije....
Ono što bi mi htjeli, što nam posebno fali ne može riješiti niti jedan stan a to je malo dvorišta, kako betty kaže, za malo raštike i koju voćku. I da ne moram za svaki izlazak punu spremu io do parka...

A buraz i ja smo s roditeljima živjeli u 35 kvadrata. Imali smo dnevni boravak u kojem su spavali mama i tata, svaki dan su razvlačili i skupljali krevet za spavanje. Buraz i ja smo bili u improviziranoj sobici, koja je zarpavo bila blagavaona prenamjenjna u dječju sobu, doslovno 2 na 2. Ni pisaći stol nije stao u tu sobu.
Nismo bili bjesni. Istina bilo bi nam 10 puta bolje u više ali eto, preživjeli smo.

[icyoh]

mi smo nakon svadbe preselili u stan od 120 kvadrata. L ima svoju sobu i sobicu za igru, ja radnu sobu, MM vrt. Prezadovoljni smo stanom - čak smo i cijenom dobro prošli. Jedino mi je teško palo što više nisam u strogom centru i gdje god da krenem trebam auto.
No, kad se sjetim da ću idućih 30 godina plaćati ogroman kredit, vlastiti stambeni prostor mi malo prisjedne.

[domy]

preko 4000 € za stan koji nije obnavljan preko 100 godina, yeah right

Da ovo je stvarno prestrašno.
I sad se pitam koji si to običan, normalan, prosiječan građanin može priuštiti?
I koliko kvadrata (možda 15-tak)?

[Vlvl]

Da, moje iskustvo s bijesnom čeljadi odnosi se zapravo na suživot dviju obitelji u istom stanu - tu čak ni veći broj kvadrata ne pomaže.
Ali istina je da se u manjem stanu traži veća obazrivost od svih. Kad nas je bilo troje u malom stanu, neke normalne životne situacije nama su bile izvanredna stanja. Obiteljska proslava - odnosimo stvari u podrum, donosimo stolce. Svaka stvar koja nije odmah spremljena radi gužvu. Ležim s glavoboljom ili pišem tekst - mm i klinac van iz dnevne sobe. Mm popravlja kompjuter, slaže namještaj ili čisti akvarij - zauzet boravak. Kad se gleda TV nema plaćanja računa i obrnuto. Klincu dođu dva prijatelja - trčimo ih podsjetit da prozrače sobu da se ne podave.
Znala sam s knjigom (i jastukom ) izlazit u park. Ne mogu zamislit što bih radila da nije bilo parka ispod zgrade.
U osam godina koje smo proveli u tom stanu buka s ceste je rasla, vrijeme potrage za parkingom također, u blizini su izgređene nove zgrade na mjestu kućica s vrtovima i zelenih površina, a pločnici su i dalje bili uski i prekidali se na čudnim mjestima.

Od ideje o kućici na periferiji odustali smo zbog cijena zemljišta u gradu i vjerojatnosti da nam izgrade neboder u susjedstvu. Preselili smo na selo i sad imamo više zelenila, a nešto manje vremena da u njemu uživamo - ali to je naš izbor.
Međutim, Zagreb je i dalje moj grad, i nije mi svejedno što se u njemu zbiva.

[ana.m]

Vlvl a koliko kvadrata ste imali? I gdje ste preselili?

[Vlvl]

Ne znam točno, nešto ispod 50 u što je uračunata i šupa i balkon. Preselili smo blizu VG.

[ana.m]

Ma muž i ja stalno razmišljamo o tome, ali nikako nešto pokrenuti. :/

[Tashunica]

joj vlvl kako ja tebe potpisujem.
devet godina smo u 45 kvadrata, od toga dvije godine nas četvero u tom malom prostoru. dnevni boravak nam osim te svrhe služi i kao spavaća soba, blagovaona, radna soba, dječja soba... ma katastrofa. samo mala ima svoju sobu koja je minijaturna ali njoj dovoljna.
ovo što vlvl kaže ako ćeš jednu stvar izvaditi, obavezno neku drugu moraš spremiti, doslovno se sudaramo u stanu. pa jel normalno ako trebam pet minuta mira da taj mir mogu naći isključivo u kupaonici!?
ali ne zadugo i to me drži. čekamo da nam se izgradi veeeeliki stan i svako će imati svoju sobu. 30 godina ću plaćati kredit, ali ću bar živjeti kao čovjek.

[apricot]

Za mene. radije manja kvadratura u centru nego velika negdje daleko.

Dobro, ja ne bih baš u centar...
I ja tako slično razmišljam, ali sada bi mi se bilo jako teško odreći komoditeta koji ima u svojih puno kvadrata.
Ovdašnjih 200 bih mogla zamijeniti za najviše 80 novozagrebačkih (što je meni ideal kvalitetnog stanovanja).
Kada bih si sama projektirala, 80 kvadrata bi nam bilo dovoljno jer bih si znala rasporediti što, gdje i koliko treba... Ali 80 kvadrata prepuštenih arhitektima koji najčešće projketiraju k`o "ni sebi, ni svome"... Ne bih tako mogla živjeti.

Zato svima i govorim: savjetujte se sa stručnjakom prilikom kupovine stana: netko će vam prodati "rog za svijeću" i uvjeriti vas kako je baš to optimalno za vas i vašu obitelj.
POnekad je 100 loših kvadrata puno "manje" od 60 odlično raspoređenih!

[pikulica]

Mi za sad imamo 60 m2 i malo nam je. Nije da sam baš bijesna, ali mi definitivno fali prostora za stvari, fali mi veća kuhinja, veća dječija soba i balkon, je bih i WC pored kupaone, da izbjegnemo hitne situacije, hm još i ostava...
A jesam skromna, ali kako stvari stoje, mislim da ćemo si ipak moći priuštiti max 75m2, u okolnim kvartovima, osim ako cijene vrtoglavo padnu...
Drugo rješenje bio bi odlazak van grada, ali mislim da ću ja radije pristati na manje kvadrata nego na više vozanja...

[čokolada]

Mi smo kupili novi trosobni stan od 68m2 kad još 2. dijete nije bilo "tehnički izvedivo"s i naravno da nam je sad malo na knap (fali 3. spavaća soba). Preseljenje u veće bit će moguće jedino s nekom budućom (vrlo neizvjesnom) ostavštinom .
Iako moram napomenuti da sam odrasla u trokatnici, pa sam svejedno sa sestrom dijelila 11m2 sve do studija. Zbog veličine kuće ostalo mi je skriveno užasavanje od viška kvadrata (beskonačna čišćenja, pospremanja i ulaganja - kuća je doslovno jama bez dna).

[larmama]

slažem se s ovim kad čeljad nije bijesna kuća nije tijesna
nas troje živimo u 37 m2 i tek sam se počela osjećati u njima loše kad sam upala u probleme, naravno da mi je i do tada falilo mjesta, ali je to bio naš dom i mi smo se u njemu osjećali dobro, ali u tom trenutku me i prostor počeo neizmjerno frustrirati

[Juroslav]

nas troje živimo u 37 m2

kak ste vi komforni!!!

nas je četvoro u 25 kvadrata: to tek treba vidjeti kak je sve složeno i kak se sve vraća na mjesto!

[larmama]

Juroslave, možda nam se broj m3 ipak puno ne razlikuje 8) ak ste vi u stanu s visokim stropom, jer smo mi u potkrovlju

[meda]

nas troje živimo u 37 m2

kak ste vi komforni!!!

nas je četvoro u 25 kvadrata: to tek treba vidjeti kak je sve složeno i kak se sve vraća na mjesto!

:shock:

priznaj, boravite u stanu na smjene

[meda]

ja volim da ima puno kvadrata, al isto tako mi je jako vazno da stan ima visoke stropove i puno svjetla...pa lijep pogled, da ne gledam susjedu u tanjur

znam, skromna sam

[Kaae]

Nakon dugotrajnog razmisljanja, pretakanja (misli) iz supljeg u prazno, dosli smo do zakljucka da u Zagrebu ne mogu (da, sama, jer nismo nasli nacina da mi stranac bude suduznik) kupiti nesto u centru (sto cu.. ne mogu zamisliti da zivim van centra Zg-a) u sto bismo stali moj buduci, eventualno dijete, ili vise njih i ja. Tu negje je pala odluka da do daljneg ostajem u roditeljskom domu, kad je buduci ovdje, snalazimo se kako znamo i umijemo... a nekretnine cemo kupovati u Amerikama.

Tu u Hr, kreditno sam sposobna za garazu u Vrbovcu (karikiram), a za nekih $150,000 u njegovom americkom mjestu mozemo dobiti dvjestotinjak kvadrata. =/

[kli_kli]

Mi smo ziveli u raznim podstanarskim stanovima, u raznim kvadraturama i delovima grada, a kad smo kupovali stan zakljucili smo - centar.
MM-u niti jedan kraj nije odgovarao osim bas centra, meni je bilo onako, nisam bas insistirala, plasila sam se sta cemo da nadjemo, ali i ja volim grad i najbolje se osecam u gradu.
Volim dva ulicna fronta, puno setnje uredjenim ulicama, sadrzaji kojih nema u drugim delovima grada.
Ali onda je doslo do kvadrature - nismo mogli da kupimo mnogo, uspeli smo da skucamo 50 i sitno kvadrata, ali je stan jako kvalitetan i dobro je organizovan, a mi smo ga jos bolje funkcionalno uoblicili, pa smo stvarno dobili stan sa dnevnom i dve spavace sobe, kuhinja i trpezarija su zajedno, a imamo i ostavu i terasu!

Jeste centar, ali odmah pored imamo najveci park u gradu (Kalemegdan), u blizini je Dunav sa uredjenim setalistem i biciklistickom stazom :D

Jos zgrada ima i lift

(smejem se jer je to jedini stan u zgradi s normalnim ulazom "i liftom" koji smo pogledali dok smo trazili stan).

[ina33]

Uh, ovisi o čeljadi, ali će čeljad sklonija bjesnilu prije razvit bjesnilo ako je tijesno. Mi imamo 58, dobro bi došlo više, ali ja imam svakakvih uvjeta - da je toplo (upravo sam se vratila iz roditeljskih 100 kvadrata, prosječna temperatura 15 i svanulo mi je sunce dolaskom u našu novozagrebačku "kapunjeru" - a takva je da isto većina izbacuje umivaonik iz WC-a da stane mašina), da ima lift, da nije uzbrdo-nizbrdo i sa stepenicama i uskim ulicama s parkiranim autima na nogostupovima, da je infrastruktura prisutna, a kuće mi nisu nikad bile mile jer tko će ih ugrijati, a plus to vječno čačkanje - a MM i ja nismo tipovi od vrtlarenja i sl., tako da ne bi imali gušta u tome, pa ne razmišljamo u tom smjeru. Sestra i ja smo davno zaključile da 100 kvadrata uopće ne bi bilo puno za jednu četveročlanu obitelj i da bi to bilo "po mjeri čovjeka", ali je teško dostupno.

[Arwen]

mi imamo nekih 60m2 ali večinu dana provedemo kod moje mame(kat iznad) u 120m2 i kad odemo u Split u stan od 38m2 ne snalazimo
se baš najbolje
valjda smo razmaženi i naviknuti na više

[mikka]

Mi smo ziveli u raznim podstanarskim stanovima, u raznim kvadraturama i delovima grada, a kad smo kupovali stan zakljucili smo - centar.
MM-u niti jedan kraj nije odgovarao osim bas centra, meni je bilo onako, nisam bas insistirala, plasila sam se sta cemo da nadjemo, ali i ja volim grad i najbolje se osecam u gradu.
Volim dva ulicna fronta, puno setnje uredjenim ulicama, sadrzaji kojih nema u drugim delovima grada.
Ali onda je doslo do kvadrature - nismo mogli da kupimo mnogo, uspeli smo da skucamo 50 i sitno kvadrata, ali je stan jako kvalitetan i dobro je organizovan, a mi smo ga jos bolje funkcionalno uoblicili, pa smo stvarno dobili stan sa dnevnom i dve spavace sobe, kuhinja i trpezarija su zajedno, a imamo i ostavu i terasu!

Jeste centar, ali odmah pored imamo najveci park u gradu (Kalemegdan), u blizini je Dunav sa uredjenim setalistem i biciklistickom stazom :D

Jos zgrada ima i lift

(smejem se jer je to jedini stan u zgradi s normalnim ulazom "i liftom" koji smo pogledali dok smo trazili stan).

e ovo ja velim md-u: da nade takav stan preselila bi se u bg ne trepnuvsi. dzabe njemu ovaj stan od 80 i kusur kvadrata kad em zivi s mamom, em je stan tako katastrofalno dizajniran da za najsuncanijeg dana moras paliti svjetla u kuci (!!!), em je u zarkovu gdje nema ama bas nista ni za djecu ni za mene, a do grada nam treba autom pola sata minimalno, a i je*es ti izlazak kad za svaki drek moras ici nekud s autom. a ja frajla navikla na komfor , zivim 20 minuta pjeske od centra, imam 4 djecja igralista na 2 min od kuce, 2 vrtica, 2 skole, 4 fakulteta.. ima cak dosta zelenila, a kad krenes nekud s autom stignes odmah jer su sve glavne prometnice tu blizu.

aha, da se vratim na temu , mi smo u 50 kvadrata, mrvicu je knap ali vise zbog pretrpanosti stvarima i nedostatka vremena (i volje) za cistku. ono sto mi stvarno fali je lift (3. kat) i neki balkoncic di bi susila ves i drzala voce i povrce.

vjerojatno ce biti sve vise knap kako ce klinci rasti pa razmisljam o preseljenju (u veci stan da, ali u drugi kvart tesko )

[četveronožac]

Mi smo nedavno iz 70 kvadrata preselili u tek 5 kvadrata veći stan ali daleeeko boljeg rasporeda, sa jednom sobom više, na boljoj poziciji i to nam je kao četveročlanoj obitelji sasvim dovoljno, a onih 70 nam dok još smo bili 3člana nije bilo dosta. Ono je bila novogradnja.

[pupy_23]

mi smo nakon svadbe preselili u stan od 120 kvadrata. L ima svoju sobu i sobicu za igru, ja radnu sobu, MM vrt. Prezadovoljni smo stanom - čak smo i cijenom dobro prošli. Jedino mi je teško palo što više nisam u strogom centru i gdje god da krenem trebam auto.
No, kad se sjetim da ću idućih 30 godina plaćati ogroman kredit, vlastiti stambeni prostor mi malo prisjedne.

Pa koliku ti plaću imaš? :shock:
Ja sam po sturci dipl.ing matematike i radim na jednom fakultetu kao zn, i nemam toliko sredstava za stan....Planiram dobiti kredit na tu foru...
jer koliko se sječam da je kredit u pitanju da oko 50% trebaš plaće imati za život....

Lako je dići ako imaš dobru podlogu od svadbe ili mame i tate koji ti daju dio novaca...


Mi smo u stanu od 70 kvadrata od mm-evih,još neko vrijeme,,,Ali nije naš..S našim hrvatskim primanjima,ljudi koji rade 10-ak godina..dići neki velik kredit :? :? :?

[icyoh]

Provjeri, ali za dizanje kredita ti mora od plaće ostati oko 2500kn, a ne 50% - znači teoretski možeš imati 5000kn ratu kredita, ako imaš plaću 7500kn. Tako je barem bilo lani kad sam ja kupovala stan.
A koliko znam, asistenti na faksu imaju pravo prijavit se za dobivanje stambenog kredita uz 1% kamate (brat mi radi na faksu pa sam u toku)

[vissnja]

Ja sam trenutno na sto muka i razmišljam o ovome. Naime kupićemo stan u izgradnji (100 kvadrata) i MM i ja smo došli do zaključka da uzmemo 65-35 (dva stana) sa mogućnošću spajanja jednog dana.
Naime, ja uvek razmišljam o crnim danima pa jedan možemo da izdajemo a u drugom da živimo. A i šta ako neko od nas ostane bez posla, režije za 100 kvadrata su ogromne!
Mi smo sad u centru, a otićićemo 15min peške od centra, ali mene najviše muči to što smo sad na brdu, a ići ćemo u rupu. I čak sam mislila da kad ti stanovi budu gotovi prodamo ih i kupimo neke na brdu, ali..... Ovi će biti pravljeni baš po našoj meri, sa arh. smo dogovorili raspored prostorija i baš mi se sviđa, birali smo da gleda na jug, balkoni su super.....
Ja mislim da nam je 65 kv za (jednog dana) četvoročlanu porodicu just fine, ako nas bude više širićemo se.

[Mima]

Mi smo živjeli u 40 m2 i bilo nam je bome tako tijesno da smo postali bijesni. Ali, to je bilo uglavnom zato što smo stalno tražili veći stan, pa smo kad se Lea rodila ovaj mali stan doživljavali kao privremeno rješenje, tako da ga nismo baš prilagodili kako treba novonastaloj situaciji. Dok smo MM i ja bili sami, stančić nam je bio sasvim OK.

Sad smo u 68 m2, trosobni stan, nisam baš zadovoljna rasporedom a niti veličinom spavaćih soba, ali što je tu je. Zapravo, za sada nam je jako dobro, ali mislim da baš i neće biti kad Lea poraste.

A inače, ne znam, ali meni se prenaseljavanje stanova ne čini da je neki novi trend, dapače. U naselju u kojem sam ja živjela bilo ej gotovo pravilo da su četveročlane obitelji živjele u dvosobnim stanovima - niti ja niti MM nismo nikad živjeli u ovolikom broju kvadrata po osobi kao sada.

[bebelina]

Odrasla sam u stanu od 35 m3 s balkonom , nas petero i bilo je tijesno , ali ok.
Sad zivim u stancini od 136 m3, tri i nesto visoki plafoni i ponekad se stvarno pitam : Sto je meni to trebalo? :/
Kad sam sama s djecom bar dvije -tri prostorije u stanu ne koristim , udem samo otvorit prozor da se provjeti.

[Audrey]

nas troje živimo u 37 m2

kak ste vi komforni!!!

nas je četvoro u 25 kvadrata: to tek treba vidjeti kak je sve složeno i kak se sve vraća na mjesto!

Nas je četvero živjelo u garsonijeri od 17 kvadrata - beat that!!!

A kako? Pa, sve što mi nije nužno trebalo i svu robu koja nije bila sezonska držali smo kod roditelja. Zato smo svako malo išli kod njih i to je svaki put izgledalo kao seoba naroda - pune vreće nosili tamo, pune vreće vraćali od tamo...
Prije manje od pet godina preselili smo u stan od raskošnih 36 kvadrata, plus velika terasa, krasan stančić, ali kako se maloj bližio polazak u školu trebalo je donijeti odluku hoćemo li ostati u tom stanu i zatvarati terasu da dobijemo još jednu sobu, ili ćemo tražiti nešto drugo bliže roditeljima. Tada smo počeli obilaziti stanove u Novom Zagrebu jer su nam roditelji tamo, jer su naselja humanije građena, ima puno zelenila i velik je razmak među zgradama, ima vrtić i škola skoro u svakom kvartu. Ali, ukomirale su nas cijene, velike kvadrature a loš raspored, kojiput i katastrofalno stanje stana ili zgrade.
Na kraju smo sticajem sretnih okolnosti (za cijenu manju od cijene trosobnog stana u neboderu starom 40 godina u Zapruđu) uspjeli naći kućicu, prizemnicu s visokim potkrovljem od (za nas) nevjerojatnih cca 85 kvadrata :D , mlađu od 20 godina, s još oko 150 kvadrata okućnice, u kojoj smo od proljetos. Na desetak minuta pješice od Glavnog kolodvora, na dvadesetak minuta od Trga bana Jelačića - ja imam svoj kolni ulaz za auto, svoj privatni komadić livade, svoj jorgovan na koji mi se pentraju djeca, krušku, brajdu, (susjedovu) trešnju, pumpu za zalijevanje, ovo ljeto jeli smo naše mini paradajziće, posadili smo maline, imamo mace, navrati nam i jež... A do posla imam 15 minuta pješice.
Idila. Jedino što ćemo još slijedećih 19 godina jednu plaću davati banci .

Ali kad vidim što sve klinci u dvorištu izvode i koliko guštaju - neprocjenjivo.

[Rene2]

Čitajući vas, još mi je draže što ne živim u ZG. Ili BG ili ST ili nekoj drugoj metropoli.

Moje mjesto ima oko 10000 stanovnika, imamo sve što nam je potrebno, a današnjom povezanošću stignem do ZG za manje od 3 sata (netko toliko provede na posao i s posla od vas) i obavim par puta godišnje sve što mi treba, a nemam tu (kazalište, šoping, izložbe...)
Preostali dio godine živimo nas 3 u 65m2 životnog prostora+podrum+velika terasa+garaža+tavan (koji bi se mogao preurediti u potkrovlje, ali nije mi sila)+dvorište+vrt i povrtnjak.

Jedem povrće i voće koje sam sama uzgojila, dijete mi se igra u dvorištu, a ja je gledam iz kuhinje i ne brinem.
U krugu od 7 minuta imam: centar, posao, dom zdravlja, trgovačke centre, dijete ima školu
Promet je pristojan i svagdje stigneš za čas. Autom ili pješice. S jednog kraja grada na drugi prepješačim za 45 minuta.

Htjela sam samo naglasiti kako nije bitna samo veličina stambenog prostora, nego ono što te okružuje. Bez svega nabrojanog, ne bih htjela živjeti (naravno da bih mogla).

[sladjanaf]

zato ja ne mičem iz novog zagreba, točnije iz sloboštine. ma ni travno me više ne privlači, dugave pogotovo.
ne mogu više zamisliti da nemam parkić ispred zgrade, da mi ceste nisu široke, da mi pogled ne priječi neka nova zgrada...

ali sad je nas 4 u 45 kvadrata i malo nam je. otpočetka je to zamišljeno kao privremeno riješenje a sad je definitivno vrijeme za promjenu. bez obzira što je naših 45 kvadrata tako dobro iskorišteno da predstavlja 2,5 soban stan. ali fale mi i druge stvari: prvenstveno balkon koji sad nemam, zatim veći hodnik jer je ovo valjda najmanji na svijetu, mjesto za veći ormar tako da nesezonske stvari ne furam u svekrvinu garderobu...

novi stan če biti četverosobni - prvenstveno zbog djece koja jednog dana moraju imati svoje sobe.

[kli_kli]

Htjela sam samo naglasiti kako nije bitna samo veličina stambenog prostora, nego ono što te okružuje. Bez svega nabrojanog, ne bih htjela živjeti (naravno da bih mogla).

da, bas to...

[ina33]

ne mogu više zamisliti da nemam parkić ispred zgrade, da mi ceste nisu široke, da mi pogled ne priječi neka nova zgrada...

Da, ovo su i meni te prednosti Novog ZG-a koje sve više i više cijenim, plus lift, a sad kad je Bundek blizu dobio je još jednu novu perspektivu. Ovu jesen na porodiljnome nisam se mogla nadiviti kako je lijepo (a ja sam rođena Splićanka sa svim afinitetima prema moru i sl.), ali bilo je fakat predivno, moja cura i ja smo doslovno šetale iz parka u park po cijelom N.ZG-u do Bundeka. I još taj osjećaj direkt s kolicima vani i uživaj po širokim nogostupima.

[ina33]

Jedina mu je mana što baš nema većih stanova, da nisu dvoetažni.

[babyboys]

kućicu, prizemnicu s visokim potkrovljem od (za nas) nevjerojatnih cca 85 kvadrata :D , mlađu od 20 godina, s još oko 150 kvadrata okućnice, u kojoj smo od proljetos. Na desetak minuta pješice od Glavnog kolodvora, na dvadesetak minuta od Trga bana Jelačića - ja imam svoj kolni ulaz za auto, svoj privatni komadić livade, svoj jorgovan na koji mi se pentraju djeca, krušku, brajdu, (susjedovu) trešnju, pumpu za zalijevanje, ovo ljeto jeli smo naše mini paradajziće, posadili smo maline, imamo mace, navrati nam i jež... A do posla imam 15 minuta pješice.
Idila. Jedino što ćemo još slijedećih 19 godina jednu plaću davati banci .

Ali kad vidim što sve klinci u dvorištu izvode i koliko guštaju - neprocjenjivo.

e, ovo ja sanjam.
bit će, bit će....

[babyboys]

e da, što s kredita tiče, osnovica koja ti mora ostat za život je 2400 kn, osim ako imaš djecu prijavljenu na sebe, onda je više ( meni za doje djece treba 3600 kn). sve ostalo ti može biti rata kredita.

zato kod nas mm radi za kredit i režije, a ja za sve drugo. :/

[sunca]

nas četiri živimo u 50 dobro raspoređenih kvadrata, da nam je još 10 za sobu, bila bi super zadovoljna.

ono što me ubija je peti kat bez lifta.

svaki put kad dolazim doma iz nabavka hrane razmišljam o tome da se moram hitno nekud odselit. da ne govorim kad kupujemo komad namještaja ili kakvu mašinu da moram sav svoj šarm upotrejebit za nać dovoljno ludu ekipu da to gore nosi.

[betty blue]

A propos humanih naselja poput Novog Zagreba...slažem se da ima puno više zelenila, da je veći razmak među zgradama, neću ulaziti u kvalitetu gradnje pojedinih zgrada, međutim ono što meni bode oči, da se razumijemo, nije to samo u NZ, jesu stanovi bez balkona... eto ja kad vidim takvu zgradu odmah je nazovem socijalističkom i nehumanom...
Znam da puno ljudi svoje lođe/balkone zatvara radi kvadrature, ali zgrada bez ijednog balkona, pa mene duša boli kad to vidim... ne znam zašto me to tako smeta...

[ina33]

A propos humanih naselja poput Novog Zagreba...slažem se da ima puno više zelenila, da je veći razmak među zgradama, neću ulaziti u kvalitetu gradnje pojedinih zgrada, međutim ono što meni bode oči, da se razumijemo, nije to samo u NZ, jesu stanovi bez balkona... eto ja kad vidim takvu zgradu odmah je nazovem socijalističkom i nehumanom...
Znam da puno ljudi svoje lođe/balkone zatvara radi kvadrature, ali zgrada bez ijednog balkona, pa mene duša boli kad to vidim... ne znam zašto me to tako smeta...

Da, ovo je meni kao rođenoj Splićanki isto bilo čudno, tamo je balkon default, i tražila balkon kao uvjet, Dugave ga većinom nemaju, u sopotu većina ima, ali, na kraju, na balkonu gotovo da i ne boravimo, em zbog hladnoće, em ne znam zašto, ali stvarno ne boravimo. Meni je isto malo dojam klaustrofobije ako nema balkona, barem mi je bio takav, ali sad se bavim mišlju da bih ga zatvorila.

[MGrubi]

, ali sad se bavim mišlju da bih ga zatvorila.

eto zato ne rade balkone
em ih ne mogu prodati po punoj cijeni , em ih ljudi na kraju sami zatvore

[sladjanaf]

A propos humanih naselja poput Novog Zagreba...slažem se da ima puno više zelenila, da je veći razmak među zgradama, neću ulaziti u kvalitetu gradnje pojedinih zgrada, međutim ono što meni bode oči, da se razumijemo, nije to samo u NZ, jesu stanovi bez balkona... eto ja kad vidim takvu zgradu odmah je nazovem socijalističkom i nehumanom...
Znam da puno ljudi svoje lođe/balkone zatvara radi kvadrature, ali zgrada bez ijednog balkona, pa mene duša boli kad to vidim... ne znam zašto me to tako smeta...

mi smo imali balkon, ali je postao pola druge sobe, još za vrijeme bivših vlasnika.
a treba mi, nasušno

[icyoh]

mi u dugavama imamo balkon koji ćemo prvom prilikom zatvoriti jer me nervira (doduše, imamo veliki vrt). Eto, nekome je balkon nužda, meni tlaka. Sto ljudi, sto čudi.