Stranica 3 od 4 PrviPrvi 1234 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 101 do 150 od 180

Tema: JOŠ JEDNA TUŽNA PRIČA...

  1. #101
    nenaa avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    1,570

    Početno

    Jerdino što ja nemam je to što su mi oduzeli pravo na dodir. Nisam je dirnula, vidjela, oprostila se Zbog toga sam jako ljuta na bolničke persone, koje si umišljaju da su prve do Boga. Ali nalazim načina da je zamišljam.
    Moram misliti pozitivno jer nekad boli toliko da bi mi srce iskočilo. Ali onda brzo nešto poduzmem i mislim kako sam ustvari zahvalna da smo bile zajedno tih 32 tjedna. Svašta smo skupa radile. Voljela je slušati muziku, voljela je da plešem po kući. Uvijek se je ritala kad sam plesala. Nije voljela kavu, obožavala je burek sa jabukom i štrudlu sa jabukom. Ja ih mrzim i nikada prije niti poslje trudnoće sa Hanom nisam ih jela. A ona je tražila i ja se u njima davila. Bila je vesela noću, kad se je meni spavalo, ona je plesalo. Obožavala je coca-colu, ja je mrzim, ali našle smo kompropis.
    Kužiš me sad. Imaš nešto sa njom što ti nitko nikada ne može oduzeti, i što nikakav obdukcijski list neće poništiti i obrisati. Ti imaš nekoga tko te pazi i gleda. Ona je tu sa tobom i ako je potražiš osjetit ćeš da je tu.

  2. #102
    RozaGroza avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    5,601

    Početno

    Citiraj nenaa prvotno napisa
    Svašta smo skupa radile. Voljela je slušati muziku, voljela je da plešem po kući. Uvijek se je ritala kad sam plesala. Nije voljela kavu, obožavala je burek sa jabukom i štrudlu sa jabukom. Ja ih mrzim i nikada prije niti poslje trudnoće sa Hanom nisam ih jela. A ona je tražila i ja se u njima davila. Bila je vesela noću, kad se je meni spavalo, ona je plesalo. Obožavala je coca-colu, ja je mrzim, ali našle smo kompropis.
    Kužiš me sad. Imaš nešto sa njom što ti nitko nikada ne može oduzeti, i što nikakav obdukcijski list neće poništiti i obrisati. Ti imaš nekoga tko te pazi i gleda. Ona je tu sa tobom i ako je potražiš osjetit ćeš da je tu.
    Prekrasno si to napisala, odmah sam se sjetila kako sam zbog svojih dečkiju nakon 15 godina vegetarijanstva počela jesti meso, i to gulaš u 08 ujutro! Oliver je bio dobar i miran, a Ivan se ritao kao manijak i uvijek me budio usred noći...

    Anci, mi smo 7 dana nakon što nam je Tija umrla išli na razgovor s patologom koji ju je pregledao. Najgore od svega je ono što mi je rekao, da nema nikakav razlog kojim bi objasnio zašto je doktor odlučio indicirati porod, jer nigdje nije našao ništa loše, ništa što bi ukazivalo na ikakav problem, bakteriju, infekciju...i na kraju mi je rekao da je zaista bila prelijepa beba. To me je ubilo. I dan danas me ubija to da sam možda zbog krive procjene lječnika sad mama anđela. Tako da iskreno ne znam dal mi je drago da mi je to rekao il bi mi bolje bilo da nisam nikad uopče s njim ni pričala.

    Drži se

  3. #103

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    99

    Početno

    Draga anci ,
    evo i ja sam pronašla način na koji se nosim s tim. Na početku trudnoće moj papa nalaz nije bio dobar do te mjere da su skoro htjeli prekidati trudnoću. Na sreću to se smirilo, al moja curica ipak nije došla živa na svijet. Kao da je imala misiju spasiti moje zdravlje i sačuvati me. Ona je zaista moj anđeo čuvar. Živjela je za moj život.

  4. #104

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    65

    Početno

    cure, hvala vam što ste uz mene...doista mi pomaže jer mi se sad teško sabrat i neznam kako dalje...a mislim da ću izvuć nešto iz toga kako se vi nosite s tim i primjenit nešto na sebe...

    nenaa, nema potrebe za privatnim porukama, sve što si napisala je u najboljoj namjeri i koristit će, kako i meni, verujem tako i drugim curama.a nažalost, sve koje smo tu, proživljavamo slične stvari, pa tako možemo i otvoreno o svemu.

    nisam još potražila pomoć psihologa, možda bih mogla, vjerujem da mi neće odnemoć, eventualno pomoć. iako imam puno ljudi koji su uz mene i s kojima mogu pričat dosta sam izgubljena al vjerujem da ću si uskoro posložit kockice u glavi i hrabro krenut naprijed...

    razmišljat ću više o svojoj trudnoći, kad smo Marija i ja bile nerazdvojne i svašta zajedno radile...to mi je doista bio najljepši period mog života...a sada imam anđela koji me čuva i gleda s neba i zbog kojeg moram nastavit živjet i bit sretna. vjerojatno se moja Marija jako ljuti na mene kad sam tužna i izgubljena....

    samo me ljuti to što neznam apsolutno nijedan razlog zbog kojeg je mogla umrijet...makar to više nije bitno jer mi je ništa nemože vratit al neznam dal bi ja možda trebala ić na neke testove...dal bi to možda moglo imat veze samnom.makar pretpostavljam da bi me doktori uputili da ima potrebe, al svi znamo da nerade baš oni uvijek svoj posao kako treba... :/

    svima...

  5. #105
    RozaGroza avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    5,601

    Početno

    _anci_ Najbolje ti se sad odmorit i pustit da prođe malo vremena, a onda sa svim nalazima potražit mišljenje nekog zaista stručnjaka. Nažalost u nas ih ima jako malo i nije lako do njih doći.

    Što se tiće neke pomoči, kad je naša Tija umrla, prije skoro 3 godine, ja sam imala 27 i zaista mi je trebala pomoč. Išla sam na hypnoterapiju 2 godine. Ali sam išla kod meni veoma drage prijateljice koja se time bavi u Engleskoj, i zaista mi je pomogla da pomognem sebi. Ponekad nam treba pomoč da skupimo snage i krenemo dalje. Ali super je imati podršku obitelji i prijatelja, to je ipak najvažnije.

    Drži se

  6. #106

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    65

    Početno

    evo mene opet malo da se javim. bila sam jučer u bolnici na kontroli, samnom je sve ok...sve se vratilo u normalu...barem što se ovog fizičkog dijela tiče...

    a pokazala sam doktorici nalaz od obdukcije i po svemu što piše moja Marija je bila savršeno zdrava beba...jest da je pupkovina bila duga preko jednog metra (prosječne su duge oko pola metra) al to nije uzrokovalo smrt. i doktorica mi je doslovno rekla da će to zauvijek ostati misterij. zdrava mama, zdrava beba, trudnoća uredna...al na kraju moje bebe nema...

    al nesmijem se time opterećivati jer mi nikakvo mozganje neće nju vratit...

    inače, počela sam je sanjat svaku noć...prije tri noći mi se činio kao neki vjetrić u sobi...i pridigla sam se u polu snu i pitala: Marija, jesi to ti?

    al to jevaljda normalno...ipak je ovo najstresnije što mi se do sada dogodilo...a ona je moje prvo dijete,moja princeza...i valjda je normalno da mi je stalno u mislima...

    pozdrav svima...

  7. #107
    RozaGroza avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    5,601

    Početno

    _anci_ drzi se...a sigurna sam da je Marija stalno s tobom

  8. #108

    Datum pristupanja
    Oct 2008
    Lokacija
    Split
    Postovi
    2,660

    Početno

    _anci_ uz tebe smo!!!

  9. #109

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    99

    Početno

    Draga anci, budi hrabra i drži se.

  10. #110
    ana.m avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Zagreb,wild west
    Postovi
    9,220

    Početno

    _anci_ drži se!

    Sva se naježim dok te čitam

  11. #111
    kiara avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    202

    Početno

    anči, samo hrabro i drži se

  12. #112

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    1,585

    Početno

    _anci_, drzi se

  13. #113
    sis avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Postovi
    1,063

    Početno


  14. #114
    andjelak avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Postovi
    391

    Početno re

    Anci drži se

    ja sam svog malenog sanjala 1.put tek kada sam ga odlučila pustiti od sebe,kada sam prihvatila gubitak i prestala se pitati zašto i kako,a odgovor je ostao kao i tvoj nepoznat.Svi nalazi su prije i poslije bili savršeni.
    što se tiče psihijatra zatražial sam pomoć kada sam osjećal ada me tuga guši ali nije me oduševilo,možda zato što su moja očekivnja bila da ću dobiti odgovor zašto,no i dr. je sam rekao da se dobro nosim sa svime i da sam još uvijek razumna i nisam izgubila"kompas" u dodiru sa realnošću.

  15. #115
    Forka avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Zagreb, Maksimir
    Postovi
    3,746

    Početno

    anci

  16. #116

    Datum pristupanja
    Sep 2009
    Lokacija
    split
    Postovi
    199

    Početno

    draga anci,tvoja priča me duboko potresla,nemogu uopće suspregnuti suze to je zaista kalvarija za koju treba tražiti adekvatnu riječ,čovjek se zapita zašto je život tako nepravedan i uzima najvrijednije...sigurna sam da te tvoj anđeo čuva i još čvršća u vjeri da ćeš ponovno postati mama i zaista da će ovaj puta sve biti,jednom riječiju,drugačije
    maria elena

  17. #117

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    65

    Početno

    mene odavno nije bilo pa se odlučih malo oglasiti. 28.12.09. se napunila godina dana otkad sam rodila svog anđela. težak je bio taj 12. mjesec. Božić za koji sam mislila da će bit najsretniji do sad i nije bio tako sretan jer nam je svima nedostajala moja Marija, iako sam svjesna da je ona konstantno samnom...al ipak fali mi da je vidim kako raste, kako se smije, plače i pruža mi radost koju samo dijete može pružiti svom roditelju.

    ja se oporavljam, makar sam dosta smušena i svoju tugu pokazujem na krivi način, dosta sam nervozna i to prenosim na ljude oko sebe. al nadam se da ću jednom potpuno čvrsto stajati na zemlji makar čežnja za Marijom nikad neće proći, niti treba.

    sad me malo hvata strah da ću zaboraviti kako je izgledala kad se rodila, makar ipak mislim da je to nemoguće. al se grizem zašto je nisam slikala mobitelom (imala sam ga sa sobom dok sam rađala) makar je valjda logično da se nisam bila u stanju toga sjetiti kad sam rodila a i jedva su mi je donjeli da je vidim i jako je brzo odnjeli...

    neznam, znam samo da jako fali...

  18. #118
    jadro avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    1,568

    Početno


  19. #119
    Tibi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,701

    Početno

    draga _anci_ šaljem ti jedan veliki virtualni zagrljaj

  20. #120

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    65

    Početno


  21. #121
    Crtica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Lokacija
    Njemacka/tko je blizu neka svrati na kavu
    Postovi
    110

    Početno

    Draga _anci_do sada sam te grlila samo u svojim mislima,upravo zato sto se nisam usudila bilo sta napisati,tvoja bol je bila tako opipljiva.
    I nadam se da ces upravo naci snagu zajedno sa svojom Marijom u srcu i mislima krenuti dalje.Sve sto kazem je glupo,jer znam koliko te boli,ali svaki put kada pogledam dali se javljas nadam se da cu procitati neke ljepe vijesti od tebe.Jer ove divne zene koje su ti se javile,su dokaz da sutra postoji,dokaz koji mi je i samoj ponekad potreban.
    Evo skupa sa tobom cekam proljece novoga zivota,nove nade,novo sutra. [/b]

  22. #122

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    65

    Početno

    da, nažalost puno nas je tu koje se jako dobro razumijemo...al nadam se da će i tebi i meni i svakoj od nas svanuti sunce...svoje anđele nikad nećemo zaboraviti, oni su uvijek u našim srcima i mislima i uvijek će nam nedostajati al nadam se da će svim mamama anđela doći dan da nas naši anđeli gledaju sretne i nasmijane sa njihovim bracom ili sekom u naručju...

    svima...

  23. #123

    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    172

    Početno

    anci ne daj se! mislim na tebe

  24. #124
    RozaGroza avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    5,601

    Početno

    Draga anci šaljem ti jedan jaki prijateljski zagrljaj
    Tvoja Marija mi je puno puta u mislima, i često razmišljam kako si, iako znam kako, jedino kako i možeš biti. Isto se kao i ti kajem, zašto nisam slikala svoje bebice, slika mi djeluje kao neki opipljivi podsjetnik i dokaz da su postojali, ali istina je sa slikom ili bez nje, tvoja Marija je tu u tvom srcu. A bar se mi mame anđela, nakon ovozemaljskog života imamo mnogo ćemu radovati, ponovnom susretu s našim ljubavicama...

    Od kad smo izgubili naše bebe, život i smrt su oboje poprimili skroz druge "boje" i smrt više nije nešto strašno i mračno čega se bojim, nego trenutak koji kad bude dolazio dočekat ču ga sa mirom, jer nakon tog trenutka ponovno ćemo biti skupa...a do tada, moramo skupit snage za živit život dalje, na ponos svoje dječice. Vidjet češ, doći će doba kad će zasjati sunce

  25. #125

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    65

    Početno

    da, lijepo si to rekla, imamo se čemu radovati jer ćemo nakon ovog života biti sa svojom dječicom...

    a do tada moramo se truditi bit što sretnije, da nas gledaju vesele a ne tužne...

    ja se stoputa nerviram radi gluposti i onda mi moja mama zna reć: Ana, jesi ti svjesna da Marija na nebu plače kad te gleda takvu? al eto, često se teško sabrati, i ja često griješim pa umjesto da plačem i isplačem tugu akumuliram to u sebi i onda pucam radi drugih gluposti koje su mi puno manje bitne u životu...

    al borim se i nadam se da će Marija uskoro bit ponosna na svoju mamu...

    veliki svima...

  26. #126

    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Lokacija
    veseli Baltazargrad
    Postovi
    1,560

    Početno

    anci tvoj potpis me uvijek rasplače......

  27. #127
    slavonka2 avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2009
    Lokacija
    Sv. Nedelja
    Postovi
    509

    Početno

    Draga Anci,

    pokušavala sam i dugo uspjevala oduprijeti se i ne otvoriti ovu tešku, tužnu i bolnu temu...

    Plačem od tuge za tvojom Marijom, za malim anđelom...plačem i molim se da ovaj moj mali pišulinac ugleda svjetlo dana živ i zdrav, da mu nakon toliko godina čekanja MM i ja darujemo svu ljubav svijeta.

    Nisam ovako plakala od kako sam trudna, ako ti nešto znači, palim jednu svijećicu za tvog anđelka....

  28. #128

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    156

    Početno

    anci samo jedan veliki zagrljaj, često si mi u mislima

  29. #129
    kalimero avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Slavonija-Bistrinci
    Postovi
    1,424

    Početno

    anci - ovo je bolno i čitati a ne proživljavati. Strašno, strašno. Tvoj potpis me baca u bed. Neznam šta reći osim nek te čuva tvoj mali anđel.

  30. #130

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    65

    Početno

    ja baš razmišljam o svojoj Mariji i o tome kako mi fali. prošlo je 13 mjeseci otkako sam je rodila i svaki dan mi fali sve više i više...i mislim da kako vrijeme bude odmicalo čežnja za njom će samo rasti a ja se pitam dal ću ikad ostvarit s nekim takav odnos i doć uopće do faze da joj mogu rodit bracu ili seku...

    većina žena žele jednom postati majke al mislim da nama, mamama anđela, je ta želja još izraženija. nikad neću zaboraviti sliku svoje Marije kad sam je rodila...prekrasna je bila, kao princeza koja spava i silno mi je trebalo da joj čujem plač i da je onda stavim na grudi i dojim...mislim da mama i beba nisu nikad tako povezani (osim toga dok je bebica u trbuhu) kao kod dojenja. a ja sam tako željela zagrlit svoju Mariju, stavit je na grudi i nikad se ne rastat od nje...

    eh, malo me depresija uhvatila...al eto, divno je što nekom mogu napisat sve što osijećam...

    cure, sve ste divne...hvala vam što me bodrite i suosjećate samnom...

    slavonka, maremama, stellita i sve ostale cure šaljem vam veliki prijateljski zagrljaj i svima koje ste trudne želim divnu trudnoću sa još divnijim završetkom a onima koje pokušavaju zatrudnit da im to što prije uspije

  31. #131

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    65

    Početno

    kalimero, i tebi veliki zagrljaj i svima koje me bodrite...s vama je lakše sve ovo proživljavati...

  32. #132
    Tibi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,701

    Početno

    anci draga razumijem te potpuno . Teško je, jako. Mislim da ta bol nikada neće ni prestati. I mene zna uhvatiti depresija, pa tuga, pa vjera u bolje sutra, pa optimizam i onda sve opet u krug. Tako valjda mora biti... Ja svoje cure nisam vidjela nakon poroda, ali vidjela sam ih dva dana prije na uzv-u i bile su predivne bebice okrenute jedna prema drugoj, ispruženih ručica jedna prema drugoj, ma predivna, predivna slika koju nikada neću zaboraviti. Draga ne znam što da ti napišem osim da te razumijem i suosjećam s tobom.
    Dat će nam Bog i naši anđeli snagu za dalje,... za bracu ili seku našim anđelima. Želim vjerovati da će to biti uskoro. Grlim te draga anči i čuvaj se

  33. #133

    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Lokacija
    veseli Baltazargrad
    Postovi
    1,560

    Početno

    Bog vam dao neizmjernu snagu da trenutke slabosti proživite..i dao vam još toliko strpljenja i blagoslova da vas jednom i pogladi...u mislima smo s vama

  34. #134

    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    A
    Postovi
    4

    Početno I ja sam majka Andjela

    Drage majke Andjela,
    Dugo zelim da se javim , nova sam na forumu, ipak odustanem . Evo sad sam pokusala da napisem svu svoju tuznu pricu. Ali ni to mi nije poslo za rukom.

    I ja sam nazalost izgubila 2 bebe . Znam kako vam je i sama prolazim teske faze u zivotu.
    Prvog Sina sam izgubila s 10 mjeseci zivota u 2007 , a drugog Sina s 4 mjeseca zivota 08.04.09 . Jos nisam dosla sebi niti zelim. Jos sam u fazi negiranja da se desilo to sto se desilo.
    Nadam se iskreno da svi mi uskoro opet smognemo snage za novu borbu , koja ce nas kad tad uciniti jednim djelom sretnima . Ono sto smo izgubili niko nemoze nikad da nadoknadi.
    Uz vas sam , drzite se ...

  35. #135
    Majuška avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,832

    Početno

    O bub.... nemam riječi
    Strašno je to kroz što ste prošli ti i tvoja obitelj

    Budite hrabri i dalje

  36. #136
    Tibi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,701

    Početno

    draga bub jako mi je žao
    želim ti puno snage za dalje

  37. #137
    nenaa avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    1,570

    Početno

    bub II šaljem ti veliki i vjerujem da ćeš naći snage da razmišljaš o lijepom vremenu sa njima. Polako, daj si vremena da se snađeš nekako. Meni se i danas čini nakon 4 i pol god. da mi srce nekad želi skočiti van.

    Čuvaj se i pridruži nam se, ovdje ćeš naći puno cura koje ti mogu reći nešto lijepo. Nisi sama.

  38. #138

    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    wien
    Postovi
    78

    Početno za bubanu II

    evo i mene,drzi si i znaj da sam uvijek uz tebe

  39. #139

    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    A
    Postovi
    4

    Početno

    Drage moje,

    Majuska , Tibi , Nenna od srca vam hvala na utjesnim rijecima...

    I naravno posebno svojoj Ane 80 ( s kojom sam u usto vrijeme , u istoj bolnici borila se do zadnjeg ) zelim se posebno zahvaliti za sve , i naravno nenog muza nesmijem zaboraviti.

    Hvala vam dragi moji i ja sam uz vas
    Posljednje uređivanje od bub II : 04.02.2010. at 00:00

  40. #140

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    65

    Početno

    o Bože...u šoku sam...bub II, tako mi je žao...strašno je to što ti se dogodilo...strašno

    samo ti znaš kako ti je, al sve mi ovdje suosjećamo s tobom i piši nam kad god smogneš snage...meni ove divne žena ovdje puno pomažu, zato nam slobodno otvori svoje srce i piši kad god budeš imala snage i volje...šaljem ti veliki zagrljaj, nadam se da ćeš smoći snage nastaviti dalje i da ćeš naći vjeru u bolje sutra. mnogima od nas to fali, a vjerujem i tebi...

  41. #141
    bzara avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    1,511

    Početno

    ajme bub II, jako mi je žao! strašno je to što vam se dogodilo!
    od srca vam želim da uskoro ipak smognete snage i da nastavite dalje sa životom noseći svoje anđele zauvijek u svom srcu! znam koliko je teško ići dalje, i koliko je ovaj život nekada grub i hladan, i bez priprema nam tako strašan križ stavi na leđa!
    ali čovjek nekada nije ni svjestan koliko ima snage u nama tako naizgled krhkim a u stvari jakim ženama!
    ovdje među nama uvijek ćeš naći utočište i mjesto gdje sve možeš reći i uvijek biti shvaćena!
    šaljem ti veliki zagrljaj, i snage za dalje!

  42. #142

    Datum pristupanja
    Feb 2008
    Lokacija
    južna
    Postovi
    91

    Početno

    Nije me bilo par dana na forumu i sad sam jedava dočekala vidjet što je sa Špirom.
    Iako mu nisam mama iščekujem ga čeznutljivo
    ~~~~~~~~~~~

  43. #143

    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    wien
    Postovi
    78

    Početno za sve mame andjela

    draga bubana II (joj ubit ces me radi ovoga) ma nemas mi se na cemu zahvaljivati kada smo sve zajedno prosle,a i dalje prolazimo kroz uspone i padove,nekada bolje,nekada gore,a ja se nadam da ce boti bolje. Bilo kako bilo zelim Tebi i svim mamama koje su morale dati svoga da se cuvaju i da zive u nadi,jer ipak ja mislim da nasa djecica nebi htijela da mi placemo i da im nedamo mira tamo gdije vec jesu,a sigurno su na puno boljem mijestu nego mi...

    pozdrav za sve vas i od vam svima hvala sto ste utijeha i podvrskla svima nama cija su dijeca mali

    p.s pozdravi S

  44. #144
    tamagoči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    162

    Početno

    bub tako mi je žao. Znam da je teško, pridruži nam se i vjeruj mi da će ti biti lakše sve to prebroditi s curama koje su to prošle. Piši ča ti padne na pamet bez ispričavanja.Papir (komp) trpi svašta, a mi smo tu za tebe...

  45. #145
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Tužna sam kad vidim da je svaki put više nas mama anđela. To što nemate slike na papiru ne znači ništa. Slika u srcu ostaje godinama i desetljećima ,iako ste svoju bebu vidjele samo tren. Ona su živa dok god uspomena živi u nama. Lakše je prolaskom godina i naročito kad dođu druga djeca, ali nikad bol ne prestaje i uvijek se pitate što bi bilo kad bi bilo. Samo to potisnem i uživam u životu kakav mi je dan, jer ne smijem drugoj djeci nametati moju tugu. Oni su znali, mislim oduvijek da njihova mama je više popustljiva nego druge mame, da samo želi da su sretni i zdravi, da im pruža neizmjernu ljubav. Ne znam kako se vi ponašate prema narednom djetetu. Svi troje su dobra djeca i mislim da im moj odgoj da sam uvijek uz njih nije naškodio.
    Možda sam nejasna ali tužna sam zbog vaše još friške boli i promjene u cijelom životu koju gubitak bebe donosi.
    Bit će bolje, bit će sve dužih vremena kada ćete zaboravit.Sijede vlasi i strah u novoj trudnoći će naravno ostati. Rođenje drugog djeteta će vam uljepšati sve, neće zamijenit ,ali i mami i tati će bit daleko lakše.

  46. #146
    tikica_69 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2008
    Lokacija
    Novi Zagreb
    Postovi
    2,809

    Početno

    Moja prijateljica je prije tri dana izgubila blizance u 4 mjesecu trudnoce. Neizmjerno sam tuzna

  47. #147

    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    A
    Postovi
    4

    Početno

    Drage moje,

    Tesko mi je naceti temu koja je puna bola i vazda se vracam opet na pocetak i opet prozivljavam se sto se vec dva puta desilo. Imala sam strasna iskustva poslije smrti moje djece:
    - jednom mi rece moja rodica poslije smrti mog prvog djeteta " a i jesi se zacudila djetetu, kao da ga niko nema" ona nema djece ali je pedagog u skoli. - drugi slucaj koji me je isto jako povrijedio je od jedne samohrane majke " zasto pravimo grob do groba" a ista ta ima troje djece od tri covjeka.
    Nezelim nikog da osudjujem zbog nekih okolnosti u zivotu, ali stvarno sto je previse - previse je.
    Puno toga se desilo ruznog, a malo lijepog.
    Samo sam se posvetila svojim sinovima i fazi tugovanja za njima. A cesto sam citala vase odgovore i iskustva i meni je bilo tako oba puta.

    Jos imam onaj predivni osjecaj kako su mi bebe mirisale , svaki na svoj nacin. I molim Boga da ostane tako dok je mene zive. Kad idemo na grobove ja se kolebam kome prije da proucim molitvu , dali starijem ili mladjem sinu .
    Nikad se neponovilo nikom ono sto samo mi dozivjeli ...

    Pozdrav svima vama i puno puno srece i snage za dalje

  48. #148
    Tibi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,701

    Početno

    Citiraj tikica_69 prvotno napisa Vidi poruku
    Moja prijateljica je prije tri dana izgubila blizance u 4 mjesecu trudnoce. Neizmjerno sam tuzna
    jako mi je žao
    sretna je što ima tebe za prijateljicu

  49. #149
    Tibi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,701

    Početno

    draga bub nažalost ljudi si svašta dozvoljavaju, neki su zlobni, a neki lupetaju bezveze, a da i nisu toga svjesni. Oooo naslušala sam se ja svega i svačega, a najviše su bolile neke izjave osoba koje su mi bili prijatelji. Kažem "bili" jer netko tko ti je prijatelj ti nikad ne bi rekao - zaboravi na to bit će drugo. Mislim kako možeš zaboraviti na svoju djecu? Ali valjda moraju postojati i takve osobe da još više cijeniš one koji su ti pravi prijatelji...
    Draga bub neizmjerno mi je žao zbog tvojih bebica. Nadam se da ćeš uspjeti skupiti snage za dalje

  50. #150
    bzara avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    1,511

    Početno

    draga bub, takvi ljudi ne zaslužuju da budu dio tvog života!
    nažalost tragedije filtriraju ljude kroz naš život i ostaju uz nas samo oni pravi prijatelji! a takvih je malo, ali oni koji su tu zlata vrijede!
    raslačem se svaki puta kad pročitam tako tužne priče!
    mi smo pred Božić išli na groblje svojoj dječici, i ja sam bila tako sretna poslije tog odlaska jer sam našla predivan aranžman koji znam da će dugo trajati, i divno uredila grob! poslije smo se skrenuli kupiti još neke poklone i vidim svu tu hrpu roditelja kako s djecom ulaze u trgovine, kako biraju igračke za pod bor, a ja se veselim jer sam našla lijepi aranžman za grob!
    nisam ljubomorna na nikoga i veselim se tko god od mojih bližnjih ili daljnjih dobije dijete, ali nekada se stvarno zapitam: što sam u životu napravila da sam ovakav križ dobila!
    i onda od nikud pojavi se mali sitni tračak nade, koji ti nekako da snage za ići dalje i koji nas tjera da vjerujemo u nju/njega da smo ga zaslužili!

    od sveg srca se nadam da ćete skupiti snage za dalje, i da ćemo mi ovdje barem malo pomoći da vam bude lakše!
    u mojim ste molitvama...

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •