-
-
moja anči tako ista priča kao moja, svih devet mjeseci ok a onada pred kraj šok.Cijeli porord sam prošla, jako mukotrpan i težak (gel, anestetici, sve i svašta) .Također sam je vidjela ,prekrasna crna kosica ista kao moja prva kćerkica.Isto mala Marija.! Nemoguće je opisati kako se tada osjećaš , kada saznaš da moraš proći cijeli porod a što dobivaš? Ali sada znam , dobila sam anđela koji mi daje snagu i čuva moju djevojčicu. Sahranila sam je, odemo svi zajedno , stavimo cvijeće i pomolimo se. Hoću li imati još djece ne znam, u mene je to još sve friško(3 ipo mjeseca) ali znam da moram biti hrabara.
Drži se i nek ti Bog da snagu!
"Dva mala anđela , dvi male Marije na nebu su za nas! "
-
odavno me nije bilo na forumu, malo sam ispala iz toka al ono što vidim da nam se, nažalost, pridružilo još mama čije su trudnoće završile nesretno...istina, sretne smo jer imamo svoje anđele...ja se zbog toga osijećam posebnom i blagoslovljenom...al opet...fali jako. ja spavam sa Marijinom piđamicom, i nosim je i kad idem ne put...nekad me uhvati jeza i osjećaj krivnje što je barem nisam slikala...al doktori su je tako brzo odnjeli a ja sam bila van sebe i nisam uspjela...
svaki dan se zapitam dal ću ikad imat priliku imati drugo dijete...vjerujem da Marija želi da mama rodi seku il bracu koji će biti s mamom ovdje a ona da nas čuva i prati odozgo...a ponekad me hvata osjećaj groze da mi možda nije suđeno da ikad više budem mama...
-
_anci_ drago mi je da te opet vidim ovdje. Pitala sam se kako si jer, nažalost, znam kako je izgubiti dijete na porodu. Nadam se da će ti se što prije ostvariti želja da opet imaš svoju bebu. Probaj misliti da će biti dobro. Znam da se ne zaboravlja, ali bit će lakše, jednom, .
-
baš sam gledala gdje si. ja isto ponekad pomislim da bih htjela imati sliku ali isto je sve bilo tako brzo i ne znam....a onda nekad pomislim da je možda bolje da nemam jer bih često gledala pa bi produživala svoju tugu.
i kod mene je isto, kad god mi je teško a sjetim se na dan često tješim samu sebe da nas ona čuva. Da mi daje snagu, čak ponekad kad legnem razgovaram s njom , kažem joj da je volim i da je zapravo uz mene.
Znam draga da je tebi malo i teže nego meni jer ja bar imam jednu djevojčicu pa sam mama, ali i mene često uhvati tuga da možda neću više imati djece a htjela sam najmanje troje.
Tko zna što nam Bog sprema u životu... Samo On zna šta je najbolje za nas.
Budi jaka i ne boj se zaplakati kad ti se plače, pjevati kad ti se pjeva, radi sve kako je tebe volja.
Naše Marije su sada sretne i ne bih htjele da budemo tužne!
veliki od mene!
-
-
anci, vjerujem da ce ti se ostvariti zelje, kada dodje trenutak, a nadam se da ce taj trenutak doci brzo...
drzi se
-
-
ancija ti to od srca želim...znam točno o kojoj želji govoriš i zaista želim da ti se ispuni
-
anci, i ja ti želim da dobiješ bebu. Život je nepredvidljiv i možda ti nosi ispunjenje želje i prije nego se nadaš.
-
anci to ce se sigurno desiti!!! Sigurno!!!
-
anci kad bude pravo vrijeme, samo vjeruj i nadaj se - a ja se nadam da će to biti brzo
-
anci, vjerujem da će se i tebi dogoditi, kao i većini žena, da upoznaš pravoga kad se uopće ne budeš tome nadala. i vjerujem da ćete dobiti tako željeno djetešce. želim ti od srca da ti se to dogodi i da budeš sretna i ispunjena.
dotad, uživaj u svakom danu zbog drugih stvari i ljudi koji te okružuju...
-
anci sve ce doc na svoje mjesto, bit ces ti divna zena i mama ubrzo
-
hvala vam cure...divne ste...šaljem vam puno toplih zagrljaja
-
pretužno ((
-
znam da je tesko..tj neznam onako kako znas ti koja si to prosla ali vjeruj da za sve u zivotu postoji razlog.mozda je i marija imala svoj,zasto je morala medu andjele tako rano...dali su ti ikad rekli-sto se desilo tako odjednom?
-
-
Bebica-rađena je obdukcija i rekli su mi da je bila potpuno zdrava i da će ostati misterij od čega je umrla... kad se rodila pupčana joj je bila omotana 3 puta oko vrata i jednom oko trupa, al oni tvrde da nije od toga umrla jer nema nekakvih brazda koji bi imala da se ugušila. ne znam, pitam se i uvijek ću se pitati. al grozno mi ej i pomisliti na tu pupčanu jer da je u porodu bila živa možda bi mi se tada ugušila. navodno na ultrazvuku se ne vidi kad ej pupčana omotana. al ja se nadam da se ti ipak nekako skuži pa da opet bude takav slučaj da bi me stavili na carski...
-
-
-
Inače, ja trebam postati i mama i teta...mama 4.11. a teta 11.11., mlađa seka mi je također trudna i to nam je velika sreća...tako da šaljite duplu dozu pozitivnih vibracija :D
-
Tomislawe...nemoj ovo pogrešno shvatiti, kao da sam sklona diskmininaciji ili nešto slično ...uvijek me posebno raznježi kad doživim da muškarac tako suosjeća samnom i da ga tako dirne moja priča. Istina, znala sam od žena doživjeti jako hladnu reakciju a od muškaraca poprilično emotivnu...al eto, ovdje na rodi je ipak više postova od nas mama i stvarno si me dirnuo što si imao strpljenja i zanimanja pročitati moju priču i što si se odlučio javiti.
pretpostavljam da ti nisi otac al nadam se da ćeš jednog dana biti jer će to dijete imati predivnog tatu...
-
-
_anci_ svu sreću svijeta ti želim da postaneš mama!
-
-
_anci_ molim za tebe,za urednu trudnoću i zdravu bebicu
-
ljudi, hvala vam na podršci...divni ste i jako je lijepo doći tu i pročitati vaše poruke...
Tomislawe, nažalost ružne stvari se događaju al nikako ne treba o njima rzmišljašti...samo pozitivno i vidjet ćeš...uskoro ćeš postati stric jedne predivne, savršeno zdrave djevojčice
eh da...bila sam u petak na ultrazvuku...kad sam pogledala na ekran vidim kako me moje malo čudo pozdravlja...jedno 5 puta ručicom gore dolje, baš kao da mi hoće reći : Mama, volim te <3 ...nisam mogla vjerovati i totalno me raznježilo
za sada se čini sve ok...i mozak, i trbušna šupljina, rukice, nogice...ma sve super. mjerio je nuhalni nabor...manji je od 1 mm...točnije 0,8 mm a kao smije biti 3 mm najviše...rekao je da je super, što manji to bolji...
navodno, po tome se vidi dal ima predispozicije za neke genetske poremećaje, downov sindrom ili neke druge bolesti...
oko polovice mjeseca idem ponovno na uzv i jedva čekam da opet gledam svoje malo čudo...
zagrljaj svima...čujemo se <3
-
nije me jako dugo bilo, i potpis bih trebala promijeniti...već više od dvije godine me ima ko zvati mamice...moja brbljavica Laura...sretna sam žena ali svoju Mariju nikada neću zaboraviti ni prežaliti...al istina jest da me Laurino rođenje donekle zacijelilo i mogu reći da sam danas normalna, stabilna i sretna...makar M fali neizmjerno al ja sam ipak sretna kad pričam Lauri da na nebu ima seku Mariju <3
-
Drago mi je zbog tebe.
Posljednje uređivanje od Ives000 : 14.01.2016. at 16:05
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma