Jerdino što ja nemam je to što su mi oduzeli pravo na dodir. Nisam je dirnula, vidjela, oprostila se Zbog toga sam jako ljuta na bolničke persone, koje si umišljaju da su prve do Boga. Ali nalazim načina da je zamišljam.
Moram misliti pozitivno jer nekad boli toliko da bi mi srce iskočilo. Ali onda brzo nešto poduzmem i mislim kako sam ustvari zahvalna da smo bile zajedno tih 32 tjedna. Svašta smo skupa radile. Voljela je slušati muziku, voljela je da plešem po kući. Uvijek se je ritala kad sam plesala. Nije voljela kavu, obožavala je burek sa jabukom i štrudlu sa jabukom. Ja ih mrzim i nikada prije niti poslje trudnoće sa Hanom nisam ih jela. A ona je tražila i ja se u njima davila. Bila je vesela noću, kad se je meni spavalo, ona je plesalo. Obožavala je coca-colu, ja je mrzim, ali našle smo kompropis.
Kužiš me sad. Imaš nešto sa njom što ti nitko nikada ne može oduzeti, i što nikakav obdukcijski list neće poništiti i obrisati. Ti imaš nekoga tko te pazi i gleda. Ona je tu sa tobom i ako je potražiš osjetit ćeš da je tu.