Ovaj tjedan smo obavili vađenje treće mandule u Klaićevoj bolnici. Hvala Bogu sve je prošlo dobro. Bili smo u apartmanu. Došli smo oko pola osam. Oko pola devet je došla sestra i odvela L. u predoperacijsku sobu gdje je dobio sirup koji ga je trebao omamiti. Mislim da baš nije potpuno djelovao jer smo čuli da plače i da me zove- Ubrzo su ga operirali i odmah vratili u apartman. Brzo se probudio i nije puno plakao. jedino je povratio krv, ali samo jednom (sestra je rekla da je to normalno). Već nakon dvadesetak minuta je sjedio. Iako svi kažu da djeca uglavnom spavaju nakon operacije, L. nije zaspao sve do 20 sati; djelomično jer i nije bio baš pospan ali djelomično i jer ga je bilo strah da ne odem (posljedica prijašnjeg boravka u drugoj bolnici gdje sam morala otići navečer kad bi zaspao). Popodne je već jeo i htio ići doma. Drugi dan poslije devet smo išli doma. Cjelokupni boravak je prošao jako dobro, sestre i doktorica su bili jako ljubazni. Osjećali smo se kao u hotelu a ne u bolnici.