Evo mojih sjećanja nakon operacije sve tri mandule moje kćeri: Nije povraćala krv, nije uopće povraćala. Imala je sukrvice oko usta i nosa, to sam pobrisala vlažnom maramicom. Bolio ju je jezik (mislim da oni nekom štipaljkom pričvrste jezik dok vade mandule), bila je nekak otečena u licu, povremeno bi kratko plakala od bolova (najviše se žalila da je jezik boli). Ubrzo je zaspala, i već je mogla disati na nos!!, što već dvije i pol godine nije mogla. Nakon, čini mi se dva sata, smjela je, i bilo je dobro da pije, i dosta je popila tekućine taj dan.
Popodne je bila gladna ko vuk, a nije smjela jesti, pa sam ja svoju večeru pojela u holu, kad me došao smijeniti muž.
Sutradan je bila puno bolje, otpuštena je doma. S tim, da kad smo došli kući nju su jako počela boljeti uha. Na papiru s uputama nakon op stoji između ostalog: Neku djecu nakon op mogu boljeti uši. Jedna jedina rečenice, ali sam je dobro zapamtila. Sedam dana je plakala da je bole uha, ja sam već bila luda od davanja lupoceta i ibuprofena, na kontroli su nam nešto objasnili kao da se uha "otčepljuju" pa je zato boli.
Nakon sedam dana, prestalo kao rukom odnešeno.
Sada je puuuuno manje boležljiva, uredno diše, fino jede..Moj zaključak je da smo je trebali i puno ranije dati na op (išla je sa 4.5) jer su kod nje problemi počeli s navršene dvije.