Po čemu ste jedinstveni?

[tatek]

Već sam spomenuo na forumu da čitam knjigu od Rachel Naomi Remen "Priče koje iscjeljuju - mudrost podijeljena za kuhinjskim stolom". Knjiga nije ono što naslov sugerira - niti je kuharica niti je priča o nečijim nadnaravnim iscjeliteljskim sposobnostima - već je zbirka mnoštva kratkih priča iz života i rada jedne liječnice iz SAD-a koja je, usprkos tome što je i sama bolovala od vrlo teške kronične bolesti koja ju je više puta dovela na rub smrti, provela svoj radni vijek liječeći uglavnom ljude koji su oboljeli od teških bolesti, najčešće raka. Pomagala im je da prihvate svoje bolesti i da se pokrenu ka izliječenju ... odnosno, ako je bilo očigledno da će izgubiti borbu sa bolešću, pomagala im je da se u miru oproste sa ovim svijetom.

Knjiga je izuzetno dirljiva (pripremite rupčiće ...) no i pokazuje kako ljudi sakrivaju u sebi ogromnu energiju i volju za životom i kako im ponekad baš bolest pomaže da razriješe neka svoja životna pitanja koja su ih mučila čitav dotadašnji život. Divim se autorici kako je na iznimno sažet i svima razumljiv način izrekla mnogo vrlo važnih životnih istina!

No, dosta sad o toj knjizi, preporučam vam svima da ju pročitate (ovo bi trebalo biti obavezno štivo svim liječnicima!), nećete zažaliti, no ovdje sam zapravo htio spomenuti jednu od tih životnih istina koje su spomenute u knjizi, a to je da smo svi mi jedinstveni, svaki za sebe drugačiji od okoline ... i to nije nikakav novi zaključak. No, u knjizi je autorica otišla korak dalje i zaključila da su baš one naše osobine po kojima se razlikujemo od drugih posebno važne, jer omogućujemo drugim ljudima da kroz njih nešto nauče od nas. Isto tako, kaže ona, nemojmo u drugim ljudima gledati i tražiti sličnosti, stvari koje već poznajemo, već tražimo drugačije, nepoznato, i iz toga možemo i mi naučiti nešto novo, primiti neko znanje koje još nemamo.

(prevedeno na primjer svakodnevnog života: nemojmo na sastanku slušati samo one koji govore i misle isto kao mi, od njih vjerojatno nećemo čuti ništa novo, već se koncentrirajmo na one koji misle drugačije od nas, samo od njih možemo saznati nešto novo)

Uglavnom, sve to me je potaklo na razmišljanje u čemu je moja jedinstvenost i čime ja doprinosim (ili mogu doprinijeti, ako to već ne radim) zbivanjima i ljudima oko sebe ... došao sam do zanimljivih zaključaka.

Ovom temom želim potaknuti i vas na slično razmišljanje - pronađite po čemu ste jedinstveni i na koji način možete pomoći ljudima oko vas (a možda već to i radite!).

[tatek]

Ah, moje brzopleto pisanje ... admini, pliz, jel možete popraviti tipfeler u naslovu teme?

Hvala!

[mandy]

Uglavnom, sve to me je potaklo na razmišljanje u čemu je moja jedinstvenost i čime ja doprinosim (ili mogu doprinijeti, ako to već ne radim) zbivanjima i ljudima oko sebe ... došao sam do zanimljivih zaključaka.
Ovom temom želim potaknuti i vas na slično razmišljanje - pronađite po čemu ste jedinstveni i na koji način možete pomoći ljudima oko vas (a možda već to i radite!).

tatek da vidim te zanimljive zaključke..
evo što sam ja : oslonac i utjeha , flegma i racio, tako me ljudi doživljavaju i obraćaju mi se kad im je teško, ako nešto ne znaju (jer ja o svemu ponešto znam ) i kad treba biti hladnokrvan;

nemojmo u drugim ljudima gledati i tražiti sličnosti, stvari koje već poznajemo, već tražimo drugačije, nepoznato, i iz toga možemo i mi naučiti nešto novo, primiti neko znanje koje još nemamo.

ovo sam počela primjenjivati negdje od 30. - e , mislim da to i igra tek kad malo sazriješ, postaneš samopouzdan i skužiš da ne mora biti sve kako ti misliš, da ne moraš uvjeravati sve oko sebe u svoje stavove, jer da oni stoje i ako su samo tvoji;

pokazuje kako ljudi sakrivaju u sebi ogromnu energiju i volju za životom i kako im ponekad baš bolest pomaže da razriješe neka svoja životna pitanja koja su ih mučila čitav dotadašnji život.

u ovo sam se bezbroj puta uvjerila i dovelo me do zaključka da smo najjači kad smo najslabiji i najotvoreniji, te da mi se ništa neće desiti ako priznam svoje mane, greške, svoje muke

knjigu ću svakako potražiti (mada nastojim izbjegavati teške teme i u zadnje vrijeme više tražim komedije, jer oko nas ima previše teških tema) jer uvijek nastojim malo poraditi na sebi

[tatek]

Ono što sam već otprije primjetio jest da sam po vokaciji vodič odnosno učitelj - ne u smislu voditelja ili managera, već više u smislu osobe koja voli svoje znanje davati drugima i otkrivati im novo i nepoznato (u tom smislu možete gledati i moju organizaciju izleta, sklonost manje poznatim ciljevima, pisanje izvještaja sa izleta, pokretanje bloga o nepoznatom zagrebu ...). Volim nepoznato, osjećaj otkrivanja, primjećujem detalje i imam dobro fotografsko pamćenje (što recimo vodi i do toga da volim fotografiju ili vizualne umjetnosti).

E sad, ono što je novo je to da sam skužio da je moj "zadatak" i unošenje drugačijeg duha među recimo ljude s kojima radim ... to su uglavnom ljudi tehničke naobrazbe (među kojima se često osjećam vrlo različit) i moj drugačiji pogled na svijet često donosi ponešto novo i to sam shvatio tek čitanjem ove knjige.
Vjerujem da sličan duh unosim i ovdje na Forumu pošto nas tata ima ovdje vrlo malo, a mislim da je vama ženama/mamama zanimljivo ponekad vidjeti i stvari iz muškog/tatinog kuta.

O tome što mogu naučiti od drugih ljudi, različitih od mene, ne bih sad u detalje, taj dio još nisam promislio do kraja, ali mi se već motaju glavom neke misli ...

[MGrubi]

nije da se hvalimo

[tatek]

nije da se hvalimo

8)

Kad znaš u čemu si dobar, možeš bolje iskoristiti to što znaš.

Ali treba (pri)znati i svoje slabe strane i na tim poljima tražiti poboljšanje. Moje su recimo previše različitih interesa koji me sprečavaju da u nekom od njih postignem više nego što trenutno činim ... ili, iz sličnog razloga, nedovoljna temeljitost.
Mogao bih recimo biti i otvoreniji prema drugim idejama i zamislima (vidi prvi post, to je baš srž teme).

[lucij@]

A zašto se ne bi hvalili ako imamo s čime?

Ja još smišljam imam li se s čime pohvaliti :/

[anima]

(prevedeno na primjer svakodnevnog života: nemojmo na sastanku slušati samo one koji govore i misle isto kao mi, od njih vjerojatno nećemo čuti ništa novo, već se koncentrirajmo na one koji misle drugačije od nas, samo od njih možemo saznati nešto novo)

Nažalost, kad sam bila jako mala mislila sam da sam jedinstvena, međutim, sad znam da nisam iiiii tako mi je lakše

[MGrubi]

. Moje su recimo previše različitih interesa koji me sprečavaju da u nekom od njih postignem više nego što trenutno činim ... ili, iz sličnog razloga, nedovoljna temeljitost.
.

šta si, Blizanac?


u čemu sam jedinstvena?
nemam pojma
al ću pokušati nabaviti tu knjigu

[Svimbalo]

[quote="mandy"]

nemojmo u drugim ljudima gledati i tražiti sličnosti, stvari koje već poznajemo, već tražimo drugačije, nepoznato, i iz toga možemo i mi naučiti nešto novo, primiti neko znanje koje još nemamo.

ovo sam počela primjenjivati negdje od 30. - e , mislim da to i igra tek kad malo sazriješ, postaneš samopouzdan i skužiš da ne mora biti sve kako ti misliš, da ne moraš uvjeravati sve oko sebe u svoje stavove, jer da oni stoje i ako su samo tvoji;

Ja još uvijek stremim ovome...i kad to postignem, neću biti jedinstvena, ali ću svakako biti zadovoljnija sobom, pa ću možda samom tom činjenicom biti spremnija poraditi na nekim drugim svojim osobinama i u konačnici doprinijeti tome da i od mene netko nešto nauči...
Inače, ne znam bih li se drznula sebe u bilo čemu opisati kao "jedinstvenu", ali svakako mislim da imam neke kvalitete koje me čine ugodnim društvom, često "ramenom za plakanje"
Ponekad sam previše sebična, ponekad se pretjerano sažalijevam, ponekad od muhe radim slona i ne mogu otkačiti od nečega što samo pije živce...
A što se od mene može naučiti, ipak su kompetentniji procijeniti drugi

[tatek]

(prevedeno na primjer svakodnevnog života: nemojmo na sastanku slušati samo one koji govore i misle isto kao mi, od njih vjerojatno nećemo čuti ništa novo, već se koncentrirajmo na one koji misle drugačije od nas, samo od njih možemo saznati nešto novo)

Nažalost, kad sam bila jako mala mislila sam da sam jedinstvena, međutim, sad znam da nisam iiiii tako mi je lakše

Kad sam bio mali znao sam da sam drugačiji od drugih i to mi se nije sviđalo jer sam htio biti kao svi oko mene. A to nije bilo moguće i često sam zbog toga bio nesretan.

No, s godinama sam skužio da to što sam mislio da mi je mana je u stvari jaka strana i tako sam to i prihvatio i od tada sam puno sretniji.

[tatek]

A što se od mene može naučiti, ipak su kompetentniji procijeniti drugi

Mislim da niej loša osobina poznavati svoje dobre strane ... i priznati ih sami sebi ako to već nismo (jer smo možda mislili da smo jako dobri u nečemu drugome).

[Svimbalo]

A što se od mene može naučiti, ipak su kompetentniji procijeniti drugi

Mislim da niej loša osobina poznavati svoje dobre strane ... i priznati ih sami sebi ako to već nismo (jer smo možda mislili da smo jako dobri u nečemu drugome).

Ne, ne, ne mislim ni ja da je to loša osobina...samo nisam sigurna što bih navela, bar ne sad dok još paralelno pokušavam i poslu posvetiti bar toliko pažnje koliko forumu
Svakako ću navečer biti inspiriranija

[anima]

ne mislim da sam jedinstvena ako sam dobar prijatelj ili nekome rame za plakanje, ima nas koliko hoćeš, jedinstven za mene znači zaista jedinstven, u punom smislu te riječi, a takva ipak na žalost nisam, u svemiru sam jednaka kao i svi, osim što ja mislim da zaslužujem samo najbolje, ono što je za mene najbolje, i uglavnom to i dobivam, ali opet, nisam zato jedinstvena

[tatek]

ne mislim da sam jedinstvena ako sam dobar prijatelj ili nekome rame za plakanje, ima nas koliko hoćeš, jedinstven za mene znači zaista jedinstven, u punom smislu te riječi, a takva ipak na žalost nisam, u svemiru sam jednaka kao i svi, osim što ja mislim da zaslužujem samo najbolje, ono što je za mene najbolje, i uglavnom to i dobivam, ali opet, nisam zato jedinstvena

No, možda ti to radiš na jedinstven način?

Siguran sam da si ipak u nečemu jedinstvena!

[anima]

tatek

[anima]

u svakom slučaju, pratit ću pozorno ovaj topic, u nadi da sam ipak u zabludi

[Mihovil]

I ja sam nekako uvijek osjećala da sam drugačija od drugih i nisam bila sretna zbog toga jer se uvijek želiš uklopiti u neke kalupe. Sada si konačno mogu priznati da je to u redu i da sam zbog toga jedinstvena i čini me zadovoljnijom sobom.

Svi mi imamo i "dobre" i loše" strane i baš to nas čini jedinstvenima.

[Maja]

(prevedeno na primjer svakodnevnog života: nemojmo na sastanku slušati samo one koji govore i misle isto kao mi, od njih vjerojatno nećemo čuti ništa novo, već se koncentrirajmo na one koji misle drugačije od nas, samo od njih možemo saznati nešto novo)

Nažalost, kad sam bila jako mala mislila sam da sam jedinstvena, međutim, sad znam da nisam iiiii tako mi je lakše

upravo ovako
Samo nažalost ne kad sam bila tako jaaaako mala da mi se to može oprostiti
Jedinstvena sigurno nisam ni po čemu osim što sam ta i ta, jedinstvenog matičnog broja, ali od toga se neće ljudi puno okoristiti. Mislim, ništa više od mene nego od nekog drugog s istim tim "jedinstvenostima".

[betty blue]

Teško mi je reći da sam jedinstvena po bilo čemu... Jednoj osobi znam da sam jedinstvena, kao što je on meni jedinstven a po svemu običan ostatku svijeta. Mene to podsjeća na Malog Princa i njegovu ružu...takvih je tisuće na svijetu, a ta jedna je jedinstvena jer zbog onog što mu znači.
Ljudi oko nas nam pridaju značenja, bez obzira koliko mi bili drugačiji i samosvijesni, ako to nije prepoznato makar od jedne osobe, samo smo netko iz mase. Da sam Pale sam na svijetu mogla bih biti ne znam kako jedinstvena i što bi to značilo...

[Ivana2]

Općenito nisam jedinstvena i ne želim baš niti biti. Pokazalo se kroz povijest da to obično nije zdravo.

[tatek]

Mislim da se ne kužimo (Maja, Ivana2 itd), nisam ovdje mislio na jedinstvenost u smislu da je ta posebnost takva da zaslužuje da je se objavi na CNN-u, tipa čovjek s šest prstiju, prvi koji je obišao zemaljsku kuglu vozeći bicikl unatrag, dao gol u finalu nogometnog prvenstva, skladao pjesmu za UK Top 10 ili pak izmislio nekakav izum koji će promijeniti život čovječanstvu.

Ja sam mislio na jedinstvenost unutar malo užeg okvira, a posebno na jedinstvenost unutar grupe ljudi u kojoj živimo, radimo, odgajamo djecu, prijateljujemo ...
U knjizi sa početka teme autorica spominje više susreta sa nekima od pacijenata koji su ju kroz razgovore o njihovim bolestima doveli do novih spoznaja o sebi samoj. Ti ljudi isto nisu bili "jedinstveni" u smislu s početka ovoga posta, ali su bili jedinstveni jer su u tom trenutku njoj dali neku informaciju, poticaj, repliku koja joj je taj čas otvorila vrata novog saznanja.

Recimo, moj primjer bi bio taj da sam jedinstven na način na koji se igram sa klincima - MŽ to radi na jedan način, bake na drugi, njegovi prijatelji an neki treći, četvrti itd Da nema mene ili da se igram na neki drugačiji način Vedran i Zrinka ne bi osjetili to iskustvo na taj način i vjerojatno ne bi saznali ponešto iz te igre što im samo ja mogu dati,a ne MŽ ili pak prijatelji iz škole/vrtića.
(recimo, primjer toga je naša prijateljica koja ima sina, no tata je prije dosta godina, u doba kad je sin bio malen dečko, otišao svojim putem i sin ga više nije vidio ... taj dečko je prikraćen za "mušku" igru i to se osjeća u njegovu razvoju)
Dakle, koliko god "mala" bila ta naša jedinstvenost, ona ipak postoji i daje ljudima oko nas nešto čega ne bi bilo da nas nema. I mislim da je važno da smo toga svjesni, da i "naša kaplja pomaže ga tkati", kako je to napisao onomad D. Cesarić.

[koksy]

Ja sam sve vise svjesna svoje jedinstvenosti. Do nedavno me to malo smetalo jer su me ljudi nekako uvijek dozivljavali drukcijom. Nikad mi nije bilo jasno zasto jer se ja nisam tako osjecala.
Sad vidim da je to najvise zbog moje "vrline" da kazem iskreno sto mislim i osjecam, da jasno pokazem kad me netko naljuti, povrijedi ali i usreci. Malo ljudi to prihvaca kao vrlinu. Nazalost...

[Maja]

Kužim ja tebe tatek, samo se ne volim u takvu vrstu jedinstvenosti "uživljavat" na ovakav način. Ja sam bar od takvih razmišljanja imala više štete nego koristi, uglavnom.

Evo, recimo, da nema te tvoje igre, tvoji bi klinci imali nešto drugo, na neki drugi način bi se popunile te "praznine", možda bi to bilo "lošije", a možda "bolje". Koliko doprinosimo svojim "jedinstvenostima" toliko i ograničavamo, loša riječ, ali nemam više vremena. Previše mi je ta slika složena da bi je banalizirala nečim tako uskim kao što je moj doprinos. Mislim, mogu, ali trudim se ne crpiti pozitivu iz toga.

[anima]

Ja sam sve vise svjesna svoje jedinstvenosti. Do nedavno me to malo smetalo jer su me ljudi nekako uvijek dozivljavali drukcijom. Nikad mi nije bilo jasno zasto jer se ja nisam tako osjecala.
Sad vidim da je to najvise zbog moje "vrline" da kazem iskreno sto mislim i osjecam, da jasno pokazem kad me netko naljuti, povrijedi ali i usreci. Malo ljudi to prihvaca kao vrlinu. Nazalost...

nisi jedinstvena u svojoj vrlini, i ja sam ista ista kao i ti što se tiće iskrenosti

[tatek]

Kužim ja tebe tatek, samo se ne volim u takvu vrstu jedinstvenosti "uživljavat" na ovakav način. Ja sam bar od takvih razmišljanja imala više štete nego koristi, uglavnom.

Evo, recimo, da nema te tvoje igre, tvoji bi klinci imali nešto drugo, na neki drugi način bi se popunile te "praznine", možda bi to bilo "lošije", a možda "bolje". Koliko doprinosimo svojim "jedinstvenostima" toliko i ograničavamo, loša riječ, ali nemam više vremena. Previše mi je ta slika složena da bi je banalizirala nečim tako uskim kao što je moj doprinos. Mislim, mogu, ali trudim se ne crpiti pozitivu iz toga.

Naravno, da nema naših doprinosa stvari bi bile drukčije, niti ja ih ne bi nazvao "boljima" niti "lošijima", jednostavno drukčijima.
No, kad smo već ovdje i takvi smo kakvi jesmo, mislim da nama samima olakšava život uvid u to kakvi jesmo (što radimo dobro, a što loše, što želimo, što ne želimo itd) i što sa time možemo napraviti. Recimo, ako shvatimo što radimo dobro, možda se možemo koncentrirati na tu aktivnost ... a kad znamo što ne radimo dobro (ili možda samo ne u skladu sa našim željama), tad se možemo koncentrirati da to izmijenimo.

Razlog našeg različitog glednja na stvari je vjerojatno taj što se drugačije doživljavamo ... ja sam sebe oduvijek vidio kao osobu drugačiju od okoline i to u mnoštvu stvari, imao sam taj osjećaj jedinstvenosti, no u moje mlađe doba mi je to bilo dosta velik teret, puno bih više volio da sam bio u prosjeku ... no, kako već rekoh, sad shvaćam da to nije loše i pokušavam iz toga izvući najbolje ... i za sebe i za druge.

usput, prije dosta vremena smo imali neke teme o "mainstreamu", da li je dobro pripadati mu ili ne, sjećam se da je na toj temi također bilo različitih poimanja tog pojma.

[Ivana2]

Ah, ta jedinstvenost, tatek! Ok, onda može da sam jedinstvena.
Nekako mi se čini da bi moji prijatelji mogli o tome nešto više reći, da se usude 8)
Ja o sebi volim misliti da sam posebno dobra u slušanju drugih. Promašila sam struku. Trebala sam biti psihijatar ili nešto slično.

[Maja]

Kužim ja tebe tatek, samo se ne volim u takvu vrstu jedinstvenosti "uživljavat" na ovakav način. Ja sam bar od takvih razmišljanja imala više štete nego koristi, uglavnom.

Evo, recimo, da nema te tvoje igre, tvoji bi klinci imali nešto drugo, na neki drugi način bi se popunile te "praznine", možda bi to bilo "lošije", a možda "bolje". Koliko doprinosimo svojim "jedinstvenostima" toliko i ograničavamo, loša riječ, ali nemam više vremena. Previše mi je ta slika složena da bi je banalizirala nečim tako uskim kao što je moj doprinos. Mislim, mogu, ali trudim se ne crpiti pozitivu iz toga.

Naravno, da nema naših doprinosa stvari bi bile drukčije, niti ja ih ne bi nazvao "boljima" niti "lošijima", jednostavno drukčijima.
No, kad smo već ovdje i takvi smo kakvi jesmo, mislim da nama samima olakšava život uvid u to kakvi jesmo (što radimo dobro, a što loše, što želimo, što ne želimo itd) i što sa time možemo napraviti. Recimo, ako shvatimo što radimo dobro, možda se možemo koncentrirati na tu aktivnost ... a kad znamo što ne radimo dobro (ili možda samo ne u skladu sa našim željama), tad se možemo koncentrirati da to izmijenimo.

Razlog našeg različitog glednja na stvari je vjerojatno taj što se drugačije doživljavamo ... ja sam sebe oduvijek vidio kao osobu drugačiju od okoline i to u mnoštvu stvari, imao sam taj osjećaj jedinstvenosti, no u moje mlađe doba mi je to bilo dosta velik teret, puno bih više volio da sam bio u prosjeku ... no, kako već rekoh, sad shvaćam da to nije loše i pokušavam iz toga izvući najbolje ... i za sebe i za druge.

Pa poznavati u čemu smo dobri, loši, po meni je dio mentalne higijene i ne znam zašto uplitati priču o "jedinstvenosti" osim da bi se osjećali nekako posebno, važniji nego jesmo. Linija do egotripiranja mi je odma tu, blizu.

Što se tiče posljednjeg odlomka, nemaš ti monopol na taj osjećaj jedinstvenosti iz mladosti, meni se što sam starija čini da skoro da nema nikoga tko se nije tako osjećao, da nije opće tako eksluzivan pa mi se on čini posve nevažan, očito ide u paketu s nekim godinama..

[tatek]

Pa poznavati u čemu smo dobri, loši, po meni je dio mentalne higijene i ne znam zašto uplitati priču o "jedinstvenosti" osim da bi se osjećali nekako posebno, važniji nego jesmo. Linija do egotripiranja mi je odma tu, blizu.

Naravno, tu liniju se ne smije prijeći.
Ja ne mislim da sam vredniji ("jedinstveniji" ) od drugih, ali bogami niti da sam manje (tog osjećaja sam imao dovoljno kroz djetinjstvo pa i ranije zrele godine).

Što se tiče posljednjeg odlomka, nemaš ti monopol na taj osjećaj jedinstvenosti iz mladosti, meni se što sam starija čini da skoro da nema nikoga tko se nije tako osjećao, da nije opće tako eksluzivan pa mi se on čini posve nevažan, očito ide u paketu s nekim godinama..

Ja sam taj osjećaj imao u mladosti, no ni nakon nje nije nikad nestao, dapače.

[tatek]

Još bih htio dodati da ima puno ljudi koji se osjećaju totalno "neposebno" odnosno nevažno, da nisu nikome potrebni. Pri tome recimo mislim na ljude koji žive statičnim životima, ne daju glasa od sebe ako baš nisu primorani, ne rade ništa izvan (društveno) zadanih granica ... mislim da su to ljudi vrlo daleko od tebe i mene i vjerojatno velike većine ljudi koji sudjeluju u diskusijama na ovom forumu ... no, opet svako toliko naletim na njih.
A mogli bi sigurno napraviti svašta od svojih života samo kad bi shvatili da i oni imaju snage i znanja, svoje jake strane ...

[Maja]

Eto, ja baš sretna što se s godinama osjećam sve manje jedinstvena i posebna, a da se zapravo nisam uopće morala promijeniti pa vas ostavljam da uživate u svojim jedinstvenostima, neću vam više kvariti.

[Zorana]

Ja sam izgleda stekla totalno krivi dojam jer mi se cinilo da se ne radi toliko o jedinstvenosti nas kao osoba u egotripovskom smislu nego jedinstvenosti nasih zivotnih puteva i svega sto oni donose.

[betty blue]

Moram priznat da sam zbunjena... Ako ćemo govoriti o takvim jedninstvenostima, onda možemo komotno početi od DNA koju svi imamo jedinstvenu. Životni putevi su svima različiti, oni su ti koji nas oblikuju.
Ako govorimo o onom što nosimo u sebi, onda možemo reći da neke stvari radimo na način koji je drugačiji od drugih. A opet neke stvari radimo na način koji vrlo sličan svim drugim načinima. Da li sam ja posebna zato što tu jednu ili par stvari radim na način koji je drugačiji od većine (a opet svijet je toliki da barem jedna osoba radi tu istu stvar na način vrlo sličan mom)? Ili me jedinstvenom čini ukupnost mojih načina?
Po tome ne bi smjelo biti ljudi koji ni po čemu nisu jedinstveni, možemo samo nabrajati po čemu se razlikujemo a u čemu smo slični...

[Bubica]

Kako mislis da nije zdravo?

Mislim da se tu ne radi o takvoj jedinstvenosti koju ce netko cijeniti i za 500 god. vec o tome po cemo smo mi jedinstveni u nekom nasem mikrosvijeti, po cemu smo drugaciji u odnosu na nase prijatelje, suradnike, partnere i kako ta nasa jedinstvenost doprinosi tim odnosima. Tatek je to lijepo opisao u svojem slucaju.
Svidja mi se teza, dobro je dozvoliti si primisliti malo o svemu.

[Anci]

Moram priznat da sam zbunjena... Ako ćemo govoriti o takvim jedninstvenostima, onda možemo komotno početi od DNA koju svi imamo jedinstvenu. Životni putevi su svima različiti, oni su ti koji nas oblikuju.
Ako govorimo o onom što nosimo u sebi, onda možemo reći da neke stvari radimo na način koji je drugačiji od drugih. A opet neke stvari radimo na način koji vrlo sličan svim drugim načinima. Da li sam ja posebna zato što tu jednu ili par stvari radim na način koji je drugačiji od većine (a opet svijet je toliki da barem jedna osoba radi tu istu stvar na način vrlo sličan mom)? Ili me jedinstvenom čini ukupnost mojih načina?
Po tome ne bi smjelo biti ljudi koji ni po čemu nisu jedinstveni, možemo samo nabrajati po čemu se razlikujemo a u čemu smo slični...

Taman htjela ovo napisati

[Bubica]

eto kada radim sto stvari u isto vrijeme onda ovako kasnim i s postanjem

ne znam zašto uplitati priču o "jedinstvenosti" osim da bi se osjećali nekako posebno, važniji nego jesmo. Linija do egotripiranja mi je odma tu, blizu.

psihologija "osjećaj jedinstvenosti" uopce ne proucava kao negativnu karakteristiku, on neme nikakve veze s osjecajem da smo "vazniji nego jesmo". I "osjecaj slicnosti" i "osjecaj jedinstvenosti" su sastavni dio naseg samopoimanja, istrazivanja se puno rade na adolescentima kod kojih je i jedan i drugi, u isto vrijeme, jako izrazen. Ja diplomirala na proucavanju "osjecaja jedinstvenosti", trebala bi se malo prisjetiti teza.

[tatek]

Po tome ne bi smjelo biti ljudi koji ni po čemu nisu jedinstveni, možemo samo nabrajati po čemu se razlikujemo a u čemu smo slični...

Pa ni nema ljudi koji nisu jedinstveni na neki način ... baš to što si ti rekla, jedinstveni smo po tome što neke stvari radimo na način drugačiji od drugih, imamo druga životna iskustva itd.

A potegnuo sam čitavu ovu priču jer imam dojam da dosta ljudi ima osjećaj manje vrijednosti i nesposobnosti i zbog toga se ne upuštaju u "svijet nepoznatog" gdje ih može čekati život bolji od sadašnjega (recimo, rješavanje problema koje nose sa sobom). Cijelu tu priču smatram dosta važnom i "osobnom" jer sam se i sam dosta duge periode života osjećao kao nekovrsna "roba s greškom", a i sad vidim ljude oko sebe koji smatraju da nisu vrijedni ... boljeg života, rješavanja problema, boljeg zdravlja ... you name it.

[Ora]

Mislim da smo svi mi jedinstveni... svatko na svoj način.

Pitanje je samo koliko si dopuštamo biti jedinstveni tj. koliko si dopuštamo biti "mi".

Jedinstvena sam upravo takva kakva jesam.

Moj splet vrlina i mana me čine takvom i kao takva doprinosim ovome svijetu.

Svatko od nas doprinosi, svjesno ili nesvjesno.

[tatek]

Svatko od nas doprinosi, svjesno ili nesvjesno.

Istina. Ali smatram da je efekat veći (i bolji, i za nas i za druge) ako to činimo svjesno.

[Ora]

Svatko od nas doprinosi, svjesno ili nesvjesno.

Istina. Ali smatram da je efekat veći (i bolji, i za nas i za druge) ako to činimo svjesno.

Apsolutno!

[anek]

ja također "jedinstvenost" ne osjećam kao negativnu karakteristiku, već baš kao što bubica piše - to mi je sastavni dio našeg poimanja.
mi jednostavno SVI jesmo jedinstveni, netko je toga svjesniji /ne mislim na egotrip već na ljude koji su svjesni svoje vrijednosti i svojih mogućnosti u jednom pozitivnom smislu, ne na način "bolji sam od drugih, više vrijedim", već više kao "ja vrijedim i mogu puno toga, kao i svi ostali ljudi"/, a još češće ljudi toga nisu svjesni.
mislim da to ima veze sa nekim temeljnim osjećajem koji nosimo u sebi; prema sebi.

[Felix]

Ja sam izgleda stekla totalno krivi dojam jer mi se cinilo da se ne radi toliko o jedinstvenosti nas kao osoba u egotripovskom smislu nego jedinstvenosti nasih zivotnih puteva i svega sto oni donose.

i ja sam tako shvatila. jedinstvenost u smislu da nikad prije, i nikad kasnije se nece roditi netko identican. da sam jedna, jedina, jedinka s ovim karakteristikama koje imam. dobro sam svjesna svoje jedinstvenosti i jako sam ponosna na nju, ali ne znam izraziti rijecima po cemu sam to jedinstvena... :/

[fegusti]

skroz zanimljiva tema.
žurim pa samo ostavljam trag da je kasnije lakše nađem...

[anek]

i ja sam tako shvatila. jedinstvenost u smislu da nikad prije, i nikad kasnije se nece roditi netko identican. da sam jedna, jedina, jedinka s ovim karakteristikama koje imam. dobro sam svjesna svoje jedinstvenosti i jako sam ponosna na nju, ali ne znam izraziti rijecima po cemu sam to jedinstvena... :/

baš tako; pa možda se to i ne može riječima izraziti

[tatek]

i ja sam tako shvatila. jedinstvenost u smislu da nikad prije, i nikad kasnije se nece roditi netko identican. da sam jedna, jedina, jedinka s ovim karakteristikama koje imam. dobro sam svjesna svoje jedinstvenosti i jako sam ponosna na nju, ali ne znam izraziti rijecima po cemu sam to jedinstvena... :/

baš tako; pa možda se to i ne može riječima izraziti

Ja sam danas baš osjetio potrebu da izrazim riječima to po čemu se osjećam jedinstven (otuda oni postovi pri vrhu), još jučer to nisam mogao ... imao sam samo nekakve misli u glavi koje se nisu dale pretočiti u suvisle riječi.

[bilbo7]

Kako je u stripu Calvin and Hobbes (helou, Felix!) autor mudro rekao nešto kao: "Tvoja je mama dovoljno mudra da bude baš tvoja mama", tako ja mislim da nam je tu prvi dokaz jedinstvenosti. Jer nemreš biti mama za bezveze, sam tak, ne?!
No, dobro, šalu na stranu, ono kaj ja mislim je da nam manjka svjesnosti o svojoj jedinstvenosti. Ne moramo biti Obame ili svjetski frikovi, na svojoj razini radimo čudesne i lijepe stvari. Trebamo još samo skupiti hrabrosti za djelovanje.

Pa, da krenem:
Samu sam sebe pohvalila kad mi je Kraš odgovorio na reklamu sa Griotama i kad su prestali prikazivati taj spot (da li zbog mene ili nekog drugog, kaj me briga, i ja sam doprinjela!).
Spriječila sam jedan sukob u obitelji.
Volim se sa svojom šogoricom (hehe, tu iskačem iz mediokriteta!).
Zaposlila sam u firmi u kojoj radim jednu dragu prijateljicu.
Imam važnu ulogu na poslu.

Sad ste vi na redu!

[nanuška]

Pa kad smo na redu, haj da se "hvalimo", mozda budemo jedni drugima uzor ili suprotno. Mozda karma pocne raditi svoje hahahahah.salim se naravno.
Jedinstven se moze biti u raznim poimanjima, situacijama.
Npr. u ratu sam po najgorem bomb. naseg grada isla na saucesce obitelji kojoj je sin poginuo "od mojih" ( ako me razumijete-inace su mi susjedi).Udala sam se za covjeka "druge" vjere-,a ja svaku poimam kao isto samo drugo pakovanje.
Radila sam na mjestima gdje mi je vise puta bio ugrozen zivot zbog moga imena-ali prezivih ...
Udala sam se za covjeka ciji brat ima shizofreniju, cija majka pije zbog iste SVI LIJEPO I SLOZNO ZIVIMO bez obzira na sve okolnosti, u kuci koja je prepuna ljubavi i razumijevanja da niti postoje shizofreni ispadi niti alko ispadi upravo zbog jedinstvenosti svake jedinke od nas.
Zamislite samo koliko različitih "uloga" imamo u kući...
Uf, sto sam srocila. Da Bog da da me razumijete

[Mukica]

ne da mi se citat po cemu ste svi vi jedinstveni, al ja se nemrem sjetit bas nicega po cemu sam ja jedinstvena

[fegusti]

ne da mi se citat po cemu ste svi vi jedinstveni, al ja se nemrem sjetit bas nicega po cemu sam ja jedinstvena

ovako nekako i ja...
samo... stvarno bi se trebali zapitati u čemu smo to jedinstveni i na koji način možemo dati najviše od sebe na svoju i korist onih do kojih nam je stalo pa se prema tome i usmjeriti.

odoh razmišljati...

[fegusti]

...jedinstvenost u smislu da nikad prije, i nikad kasnije se nece roditi netko identican. da sam jedna, jedina, jedinka s ovim karakteristikama koje imam... :/

ja baš nisam ovako shvatila temu već više ovako:

Uglavnom, sve to me je potaklo na razmišljanje u čemu je moja jedinstvenost i čime ja doprinosim (ili mogu doprinijeti, ako to već ne radim) zbivanjima i ljudima oko sebe ...

zasad ne nalazim po čemu sam, u tom smislu, posebna i koji je moj jedinstven doprinos.
krajnje je vrijeme da se to zapitam...