Anemona, crno bijela je svraka, sivo bijela je vrana, crni je gavran. Meni je trebalo 30 godina da zapatim koja je koja ptica...
 |
|||
|
|
|||
Anemona, crno bijela je svraka, sivo bijela je vrana, crni je gavran. Meni je trebalo 30 godina da zapatim koja je koja ptica...
Ovo o čemu ti govoriš je očito svraka.
Hvala mamasch, onda definitivno svraka. Nemam pojma zašto svraku i vranu ne razlikujem, a druge ptice da. Meni bude trebalo još 30 godina da to zapamtim.
nažalost, živim(pre)ubrzanim tempom, ali još uvijek me ipak zna nešto oduševiti, trgnuti, iznenaditi, pa zastanem, pustim sve iza sebe i uživam u trenutku. Ima puno stvari koje me oduševe i koje nastojim upiti u sebe pa ih dozvati kada mi je loše. Netko je gore napisao da ga oduševljava more i sve što uz njega ide... s tim bi se složila, jer i za mene more predstavlja svojevrsnu psihoterapiju, koju nažalost ne mogu koristiti koliko bih željela. Obožavam ljeto, rano ujutro, dok vikendom ispijamo kavu na terasi a ništa ne govorimo, već uživamo u tišini. Neopisivo me raduje kad se na nebu pojavi duga, ili nakon ljetne kratke oluje kad opet zasja sunce, a sve je čisto, mirno i tiho. Volim kada pada snijeg, uživam u toj mirnoći i tišini....Neki dan sam se sa sinom igrala u pijesku kad nam je doletjela bubamara. Dugo smo je gledali, brojali točke dok nije odletjela dalje....ne znam, ti neki trenuci, koji su konkretno povezani sa prirodom zaista na tren zaustave vrijeme i uvijek im se nanovo vraćam, u mislima. Drago mi je da s obzirom na sve, na naš tempo, nisam prestala obraćati pažnju na svijet oko sebe. Jer osim moje djece i mm-a, jedino me još nadahnjuje i uzdiže - Majka priroda.
Ajme sad sam skužila da napisala da je vrana sivo bijela....
zar je uopće bitno kad su sve tri vrste crne, ogromne i kreštavemamasch prvotno napisa
Anemona, crno bijela je svraka, sivo bijela je vrana, crni je gavran. Meni je trebalo 30 godina da zapatim koja je koja ptica...
ja više ne primjećujem male stvari... ali zadnjih nekoliko dana, kad ja ujutro kupim pecivo na putu do posla - pred mene sleti vrabac "presretač"... prvi dan sam mislila - glupi vrabac...
drugi dan sam mu dala komadić peciva... treći isto tako... a u petak se na njega stuštila dva goluba... on jadan čuva doručak, a ja...
... ganjam golubove na prepunoj tramvajskoj stanici kod cibone...
danas čupava, pospana, u staroj trenirci i šlampavoj majici odem u mesnicu po meso za juhu... na putu doma sretnem jedan par nasmijanih okica, ispod njih dudica, haljinica, pelena u prugastim čarapicama - i beskrajno nespretni koraci... i to malo biće mi pruži rukicu - da idem s njom u šetnju
...
Mislim da sam tek sad u trudnoci pocela prepoznavati i nalaziti beskrajnu ljepotu u onome sto me okruzuje!
Cisti primjer, uzivam sjediti u zelenilu npr u vrtu ispred kuce, gledati sumu, slusati pjev ptica, gledati sunce, oblake na nebu, slusati sum mora. sad kad je toplije sjesti sa MD-om navecer na terasu, uzivati u njegovom drustvu, svakoj sekundi sto provedemo zajedno, mjesecu, zvijezdama, predivnom cistom zraku! Uzivam u druzenju s roditeljima, mojim necacima, svakom poljupcu kojeg dobim od te djecice, ogromnoj ljubavi koju mi pruzaju...
A da uopce ne govorim koliko uzivam u svojoj bebici, svakom pokretu, svakom novom danu, svakoj promijeni i samoj ljubavi koju prema njoj osjecam!
Mozda sad zvucim glupo, ali to su stvari na koje prije nikada nisam obracala paznju a sad jednostavno uzivam u njima jer su mi jednostavno prekrasne!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom