Događa li vam se?

[nenaa]

Prošli sam vikend bila u Rijeci. I šetajući Korzom naletila sam na staru školsku kolegicu koju nisam vidjela od faksa (nekih 8 god). I pita ona mene joj ajmo na kavu.

Sjednemo (sama sam bila jer je moja mama uzela L. u jednu trgovinu, a ja sam išla u drugu, pa kao nađemo se za pola sata), i počne priča, a ona s neba pa u rebra " i kako su ti muž i mala" ja kažem dobro i ona će na to "Hana si joj dala ime jel tako?, koliko ono ima 3 i pol godine"

Takav znoj, takva mučnina, takav osjećaj tuge i užasa nije me obuzeo od 20.07.2005 kada sam je rodila. Moju Hanicu.

I naravno ja poluglasom objašnjavam da je Hana umrla u mojem bušiću i da sam je rodila mrtvu.

I sada njoj neugodno, meni neugodno. Ona kaže da se dugo sa nikim nije čula, kaže nije znala, taj dio je propustila. Nije znala da sam opet rodila ona je znala samo za prvu trudnoću. Pa počnu pitanja, pa šta kako zašto?
A meni se neda objašnjavati. Najrađe bih se tada zavukla u mišju rupu i ne izlazila.

To nije jedina takva situacija. Događa li vam se i kako se nositi sa time?

[koksy]

O da, dogada mi se, i 3 godine nakon svega... Kako se nosim s time? Pa otprilike kao i ti, s grcem u zelucu u kratkim crtama ispricam sta se dogodilo ali se trudim ne pokazati nelagodu jer ne zelim da osobi koja me pitala bude neugodno. Najvise zato sto sam i sama tako pitala jednu zenu koja je isto izgubila bebu pa znam kakav je osjecaj.

[Isabel]

Pa otprilike kao i ti, s grcem u zelucu u kratkim crtama ispricam sta se dogodilo ali se trudim ne pokazati nelagodu jer ne zelim da osobi koja me pitala bude neugodno.

Potpisujem. Tako i ja.. I obično mi se ljudi ispričavaju i bude im tako neugodno i nelagodno, puno više nego meni. Često ni ne pitaju dalje...

Ima i onih koji me pitaju jeli se što otkrilo i da li smo saznali zašto se to dogodilo tj. zašto mu je srčeko stalo?! To me zaboli, jer se i samu muči to pitanje, i mučiti će me vjerojatno zauvijek.

Ja sam već oguglala na svakakve reakcije i pitanja, nekad me rastuže jer nisam spremna, a nekada sam onako "tupa" pa me ni ne dopire do mene.

[Poslid]

Joj, ja sam bila jednom ta koje je pitala (ustvari, još gore, čestitala sam ženi na rođenju) i užasno je neugodno. I najradije bi u zemlju propala i isto se skrila u mišju rupu. Još dan danas mi je užasno neugodno kad se toga sjetim.

[bzara]

nažalost puno puta se to dogodilo!
nakon prve bebice više puta jer nitko nije znao kad sam završila u bolnici da je toliko ozbiljno, pa kako sam bila na kraju trudnoće, kad su me vidjeli ljudi, uslijedila su čestitanja, pa pitanja : a gdje je bebica, kod bake?
nakon druge bebice, sve se pročulo dok ja još nisam ni iz bolnice izašla... mali grad, na svu sreću!

nekada mi bude žao ljudi jer vidim da im bude grozno neugodno, pa pokušam izvući situaciju...

najgore što sam doživjela, došao nam je prijatelj od starog iz Kanade, i nisu se dugo vidjeli, godinama! počne ispitivati sve o obitelji, i krene ispitivati mene jesam se udala... jel imam djece? ja kažem nemam još! (mislim, da meni nepoznati ljudi, ne trebaju ulaziti u moju intimu!) nakon toga on nastavi pričati sa starim , i okrene se ponovno prema meni i kaže : dakle vi mladi danas, šta čekate, treba djecu rađati dok ste još mladi, a ne tamo kad već pređete 30-te, samo karijera, daj starom unuče! :shock:
e onda sam mu ja onako pristojno odbrusila, tako da se zacrvenio, i u roku 5 minuta je otišao - žurio se negdje!
strašno, kako si ljudi daju za pravo, i kako uopće ne razmišljaju koga će povrijediti svojim naizgled beznačajnim rečenicama!

[Isabel]

najgore što sam doživjela, došao nam je prijatelj od starog iz Kanade, i nisu se dugo vidjeli, godinama! počne ispitivati sve o obitelji, i krene ispitivati mene jesam se udala... jel imam djece? ja kažem nemam još! (mislim, da meni nepoznati ljudi, ne trebaju ulaziti u moju intimu!) nakon toga on nastavi pričati sa starim , i okrene se ponovno prema meni i kaže : dakle vi mladi danas, šta čekate, treba djecu rađati dok ste još mladi, a ne tamo kad već pređete 30-te, samo karijera, daj starom unuče! :shock:
e onda sam mu ja onako pristojno odbrusila, tako da se zacrvenio, i u roku 5 minuta je otišao - žurio se negdje!
strašno, kako si ljudi daju za pravo, i kako uopće ne razmišljaju koga će povrijediti svojim naizgled beznačajnim rečenicama!

Katastrofa! Koja budala, stvarno kako ljudi nemaju stama, kako imaju obraza ulaziti u tuđu intimu, i pozivati na red :shock: , a nemaju pojma?!?!

Ja sam slično doživjela kad smo se 2 godine borili od neplodnosti, MM-ev rod iz Splita, ta baka/teta me isto napala :shock: "što čekate, vi mladi ljudi nećete djecu, zašto nisi već 2 izrodila :shock: , MM sigurno bi a ti ganjaš karijeru?! moraš dok si mlada, ne poslije, ajd krenite više, što čekate?!?!?! :shock: Vidi kako moja unučad (MM sestična i bratić) već imaju po 2 svaki, tako treba...!"
Strašno, meni oči pune suza, srce mi se para, jer nema što nismo prošli i radili, namučili se, liječili, i nikako...
Kad bi god vidjela neku bebu, srce me stegnulo i suze u očima od jada i tuge, a možete misliti kako su mi teško pale te neplanirane trudnoće u obitelji... I onda se nađe baba koja NEMA POJMA o ničemu, a najmanje o našim razlozima zašto nemamo dječicu, i ide me napadati... I još sam bila sama, MM to nije čuo, jer da je, brzo bi joj odgovorio i mene spasio .

[mačkulina]

ja kada sam se vratil ana posao (radim u velikoj firmi) meni su ljudi čestitali u liftu, a jedan odjel mi je poslao i čestitku i cvijeće..

Pitali su kako se zove i kako napreduje.

uf.. to je koma koma

[Isabel]

ja kada sam se vratil ana posao (radim u velikoj firmi) meni su ljudi čestitali u liftu, a jedan odjel mi je poslao i čestitku i cvijeće..

Pitali su kako se zove i kako napreduje.

uf.. to je koma koma

Grozno! Uf... I cvijeće i čestitku

Ja svojoj managerici nisam dovoljno zahvalila što me je vrlo obzirno pitala prije povratka na posao "kako bi mi bilo lakše?"(da svi znaju što se desilo ili da kad me pitaju kažem), pa kad sam joj rekla, sazvala je sastanak svih djelatnika firme (a tada smo radile u firmi sa 90tak ljudi) i obzirno im priopčila što nam se dogodilo .
To mi je bilo veliko olakšanje, jer sam znala da neće biti ludih čestitanja i slavljeničkih izjava a onda teške neugode, već eventualno izrazi sućuti i žalosti, podrška i suosjećanje. Svi su bili više nego puni razumijavanja, dragi, pažljivi...
Da nisu znali bilo bi mi puno puno teže.
Sad smo nas nekolicina od tamo prešli u drugu firmu i suzdržano, pomalo bojažljivo ali iskreno slavili kad sam saznala i priopčila im za našu zvjezdicu :D.

[Isabel]

Tako me je i mama slično pitala za kvart i naše bliske obiteljske prijatelje... Pa sam zamolila da kaže najvećem "lajavcu" u kvartu, i svi su ostali saznali u roku dana . Glupo, ali meni je u to trenutku bilo lakše tako.
Nitko me ništa nije pitao, a svi su znali... Grozno, iako mi je u tom trenutku to i trebalo. Ja sam znala da oni znaju, oni su znali da ja znam, i nisu ništa pitali.
Bilo mi je strašno jer smo u ulici bile 4 trudnice u isto vrijeme, sve u razmaku od mjesec dana, i sve su postale mame malih divnih beba osim mene . To mi je bilo strašno i jako mi je teško padalo. Molila sam Boga da ih ne vidim kad izađem na ulicu... Još ih dan danas nisam vidjela i nekako mi je tako lakše.
Inače su mi osjećaji oko toga bili vrlo različiti: nekada me povrijedilo što se netko "pravio da se ništa nije dogodilo" i ne bi ništa pitali, komentirali, izrazili, a nekada mi je bilo samo da nitko ništa ne govori. Nekada mi je bilo ok što su ljudi izrazili sućut, pitali kako sam i sl. Ovisno o kojem se čovijeku radilo i koji odnos inače imamo...

Čudno je sve to, i sad me nekada rasplače najmanja sitnica, a nekad mogu o svemu tako stojički i hrabro pričati da samu sebe začudim
:/ .

[nenaa]

Meni je najgore bilo kada sam dobila komentar jedne tetke, "ajde ajde šta misliš da je nas druge život mazio. Nije to ništa, ja znam jednu koja je..." I za kraj "dijete neće doći samo, trebaš ga raditi, a ovo šta si izgubila ionako nije nikad ni osjetilo bol, TO USTVARI NIJE NITI BILO DIJETE"
Da da, znam šta sada mislite. To je sestra moje mame. Ta me oduvijek omalovažavala i pričala o svojoj kćeri, pravnici, pa zet sudac, i kada sam rodila anđelicu, ona je bila toliko ljubomorna što se cijela rodbina ustrčala oko mene i nije si mogla pomoći.

[nenaa]

A i na 10 god. mature nedavno, krane priča "ja sam završila faks i bla bla", i pita razrednik pred 105 članova generacije, "čekaj kako jedno, šta nemaš dvoje"
Mislim to su mi neke stvari o kojima nemam sa kime razgovarati pa mi se ovaj topic čini super. Malo mi je lakše ako to kažem nekome.
I da li nas ljudi nekako drugačije gledaju zbog toga ili se to nama samo čini?
Idu mi na živce ti samilosni pogledi.

[RozaGroza]

Isuse Nenaa, ta tetka ti je nevjerovatna!!!

Ja sam također imala puno ovakvih neugodnih situacija. Kad sam izgubila Tijou to me je ubijalo, ljudi prezačuđeni i svi pitaju "pa gdje ti je trbuh, gdje je beba???!!" a ja sva mizerna odgovaram, i onda ljudi potonu u zemlju od srama, a ja se osječam kao pokisla kokoš...a neki bacaju komentare poput "a bolje da je tako, možda je bila bolesna" :shock: zamislite to!!! Ljudi misle da je takav nekakav komentar utjeha, a ne shvačaju da bi mm i ja voljeli naše dijete bez obzira kakve probleme ono imalo, zdravo il bolesno, svako dijete je blagoslov!

Zato sam sada van kontakta s ikim. Izbjegavam ljude, i idem u šetnje samo sa mm i našom Rozom. Čujem se samo s obitelji na telefom, drugima se ni ne javljam, prijatelje izbjegavam. Počela sam raditi doma, i zabijem se na komp, dizajniram i izgubim se u tome, nemam potrebe za druženjem. Evo danas prvi put otišla u šetnju s frendicom, bolje da nisam. Vi ste mi cure zapravo jedine prijateljice" i sada najbolje moguče, jer jedine razumijete...

[nenaa]

A komentar tipa, joj pa šta plačeš pa mladi ste. Ljudi umiru io stariji, pa nije još niti udahnula.
Ili "pa dokle ćeš plakati, pa prošlo je 100 godina mogla bi već i zaboraviti"

Ali mislim da oni ustvari neznaju šta bi rekli pa lupaju gluposti. Kad bi znali pazili bi.

[nenaa]

A kad mi sada kažu "joj ti opet o tome, pa imaš L. šta ima veze šta je bilo prije"

[fegusti]

drage i hrabre žene, ne znam što bih vam napisala kao utjehu...

svima šaljem najveći

[Ninči]

I ja vam želim poslati jedan veliki za utjehu! Mada znam da nema toga što bi vas utješilo

Htjela sam vam reći da vas ne čude takvi bezosjećajni komentari jer ljudi ne kuže neke stvari dok to sami ne dožive. Kad su starije osobe u pitanju-mnoge to shvaćaju sasvim normalnom stvari. Znam da zvuči grozno, ali u mnogo slučajeva je to tako. Moja baka je npr. izgubila četvero prve djece (sve u dobi od 2-4 godine, dakle ne na porodu ili prije poroda, mada je to po meni jednako strašno)...i kada je rodila peto dijete (moju tetku koja je bila slaba i bolesna) kuma ju je nosila da je krsti jer su se bojali da će i ona umrijeti. I pita kuma moju baku koje ime da da djetetu, a baka mrtva-hladna odgovori: "Ma daj joj koje hoćeš ime, ionako će umrijeti!". Da, zvuči strašno, ali si vjerojatno više nije ni dozvoljavala vezati se za dijete koje je rodila prije nego što bude sigurna da će ostati živo. I da vas je kojim slučajem moja baka poznavala, sigurno ne bi kužila čemu tolika patnja kad je to u njeno vrijeme bilo svakodnevica Tužno, ali istinito

Ja mislim da biste trebale samo otkantati ljude po kratkom postupku rečenicom tipa "Nije mi do priče" ili nešta slično...što više objašnjavate, to si bezobraznici više daju za pravo sipati glupe komentare!

i budite mi snažne!

[bzara]

nenna, strašno! tetka

pogledi - nekad imam osjećaj kad me ljudi, i to nepoznati, vide a znam da gotovo svi znaju, jer mi smo mali grad, onda dobijem neki sažaljujući pogled, a iz očiju govore : jadna!
mene to užasno ljuti jer ne želim da me ljudi sažaljevaju!
a kad sam prvi puta izašla u grad nakon poroda među ljude, imala sam osjećaj da svi govore : e, to ti je ona ženska koja je izgubila dvoje djece! strašno, kako ona uopće funkcionira!

najgore od svega što da se to dogodilo nekom drugom, i ja bi vjerojatno, kad bi prošla ženska koja je doživjela tako nešto , rekla istu stvar... jer to je jednostavno u ljudskoj krvi...

[RozaGroza]

Bzara

[koksy]

ja kada sam se vratil ana posao (radim u velikoj firmi) meni su ljudi čestitali u liftu, a jedan odjel mi je poslao i čestitku i cvijeće..

Pitali su kako se zove i kako napreduje.

uf.. to je koma koma

I meni se to na poslu dogodilo, bila sam uvjerena da vec svi znaju, dosla sam u firmu zbog nekih papira, jos sam bila na bolovanju, pricam s kolegicama kad jedna uleti "bok mamica!" i ode. Kao da mi je samar opalila. A sta sam ja mogla? Trcat za njom i govorit joj sta je bilo?

A moja, sad bivsa, sefica me pozvala u kancelariju da me pita kak sam pa pocela s komentarima "ma bolje je tako, bit ce jos djece, to jos nije ni bilo dijete, mlada si..."

[RozaGroza]

A moja, sad bivsa, sefica me pozvala u kancelariju da me pita kak sam pa pocela s komentarima "ma bolje je tako, bit ce jos djece, to jos nije ni bilo dijete, mlada si..."

Uf...ovakvi su mi komentari nevjerovatni. U tom se trenutku jako teško suzdržat da ne pošalješ tu osobu u neku stvar!

[luna82]

svima! Žao mi je što doživljavate takve neugodne situacije. Ja nisam kroz to prolazila (možda 1-2 puta) jer se na meni još nije ni vidjelo da sam trudna.
Bilo bi mi draže da je još manje ljudi znalo za trudnoću. Ali moja lajava svekrva je stigla svima rastrubiti da će postati baka, iako sam ja od početka bila oprezna i nisam vidjela razlog zašto bi svima odmah morali reći. Slutila sam da to neće dobro završiti, pogotovo kad sam prokrvarila. Drugi put neću nikome ništa govoriti dok mi se ne bude vidio trbuh!
I još me jedna stvar kod ljudi smeta. Pitanje: "A što vi čekate?" (i slične varijante). Valjda to automatski pitaju kad ste u braku, imate kuću, posao i auto. Ne vidim svrhu tog pitanja, osim zabadanja nosa u privatne stvari. Ja to nikad nikoga nisam pitala! I sigurno neću. Možda se ljudi bore s problemima, a ne govore to okolo. Daj Bože da svi imaju dijete, a kad, to je privatna stvar.

[mari32]

Ljudi su toliko umno ograničeni da ne možete vjerovati kad blenu nešto tako glupo i neumjesno.A posebno začuđuje to što većina neumjesnih komentara dolazi iz ženskih usta.Ne mogu razumijeti jer se i ne trude čuti,žao im je njihova vremena,bolje je nekoga otračati i raditi spletke.Uf!Pa one usporedbe;joj i ja sam teško rodila,joj,znam da ti nije bilo lako,joj,prošla sam sve to......Ma nema teškog poroda ok žena rodi živo i zdravo dijete i dalje je svaki razgovor suvišan.Kao da su u neku ruku ljubomorne jer smo psihički i fizički umirale a preživjele i uporno tražimo osmijeh na našim licima.Pa ako je i lažan više puta,njih boli jer smo u njihovim očima ono što su Spiderman i Batman u dječjima samo što si to nikako nebi priznale.... :shock:

[_anci_]

ja neki dan u konzumu na blagajni kad uđe jedan poznanik, ugleda me, ozari mu se lice i krene mi čestitat a ja se rasplačem ko kišna godina...i kažem da nema na čemu čestitat jer sam rodila mrtvu bebicu. njemu je bilo tako neugodno a ja si mislim, pa kom bi normalnom palo na pamet da je netko rodio mrtvu bebu. ni ja sama nisam mislila da bi mi se to ikad moglo dogodit. al eto....dogodilo se

ja sam rodila 28.12.08. i još mnogi neznaju šta se dogodilo, sad kad počnem više izlazit i suočavat se s ljudima bit će takooo teško.


i još da prokomentiram ove primitivce koji pametuju zašto netko nema bebu...sram ih bilo...otkud im pravo za takvo što, nisu ni svjesni da možda diraju u ranu koja nikad neće zacijelit

[Joe]

joj, anci, tako mi je žao najradije bih te zagrlila

[koksy]

Jucer sam se upisala kod novog ginekologa, udem na pregled i on me naravno ispituje o broju poroda, pobacaja i sl. I sad ja njemu u kratkim crtama objasnim sto se dogodilo mom andelu. Al je njemu to bilo zanimljivo jer je takva malformacija jako rijetka pa me krenuo ispitivat sve moguce detalje. Ja sam se nekako "prebacila", ne znam kako bi to drukcije opisala, i na sva mu pitanja odgovarala s osjecajem kao da pricam o nekom drugom, kao da se meni to uopce nije dogodilo, kao da je to nesto sto sam negdje procitala. I skuzim da me on zacudeno gleda jer je ispalo kao da to mene uopce ne dira. To mi se jos nikad nije dogodilo, kao neki nesvjesni obrambeni mehanizam.

[Isabel]

kao neki nesvjesni obrambeni mehanizam.

Tako ja često, tj. kad me tako netko stručan pita i u te medicinske svrhe, sama sebe zaprepastim, tako mehanički, bez miješanja emocija...

Jer znam da je ili ovo ili ono... Ili se slomim od suza i boli pričajući i podsjećajući se da je to strašno, ili mogu ovako, kao da pričam o nekom drugom, bez emocija...

I jedno i drugo mi teško padne, a kad sam tako distancirana i "službena" oko toga, uvijek sam poslije tužna i plačljiva.

[jadro]

sam oda vam svima posaljem veeeliki

i kad bih ja bila netko, to se vise nikad nikome ne bi dogodilo

[_anci_]

joj koksy baš teška situacija... kako je to koma, ono što nas tako boli našim je doktorima zanimljivo...užas

[marti_sk]

Samo zelim da vam ispratim jedan veliki
Ne znam ali mogu da zamislim kako vam je tesko a znam kako je tesko kad vas netko pita "Pa sta vi cekate?" a nitko ni nema pojma kroz kakvu borbu mi prolazimo i da mozda i necemo dobiti taj mali smotuljak koji ce biti svrha naseg zivota

[Isabel]

i kad bih ja bila netko, to se vise nikad nikome ne bi dogodilo

ovo mi je baš

Jadro, Anci, Marrti

[mala laia]

Mi smo pak bili jako zanimljiv medicinski slučaj, jer je ovo sto se nama dijagnosticiralo, kao, vrlo rijetko, a unatrag 2 tjedna su imali 3 slučaja: u 14. tjednu, 31. tjednu i nas u 24. Ali naravno da nismo dovoljno zanimljivi da bi se netko zaista i pozabavio, možda nešto novo otkrio, da ipak nije sve uzaludno... No, kako kaze mm, nije im u računici...

Mi smo, sa druge strane, poslali sms svim bliskim prijateljima kako bismo izbjegli ili barem sveli na minimum, pitanja i komentare... To mi je bilo jako teško, ali smo zamolili da nas ne zovu i ne dolaze neko vrijeme (pogotovo u bolnicu!)... I nakon svega, neki su uporno zvali i po nekoliko puta dnevno ... nismo se javljali...

[laky]

nemam sta drugo reći.
moja šogi je izgubila sina nakon 15 dana od poroda.tad MM i ja nismo još bili u braku nego s zabavljali ali je on to podnio katastrofalno teško,prvi put sam ga vidila da plače tad.
sad sam trudna 17 tjedana i svi mi se čude sto se plašim svega i ponavljaju uzivaj u trudnoći ali ja to bas neuspjevam .

a za komentare rocbine uvijek imam bezobrazan odgovor tako da se neusuđuju bas olako komentirati predamnom

[laky]

nemam sta drugo reći.
moja šogi je izgubila sina nakon 15 dana od poroda.tad MM i ja nismo još bili u braku nego s zabavljali ali je on to podnio katastrofalno teško,prvi put sam ga vidila da plače tad.
sad sam trudna 17 tjedana i svi mi se čude sto se plašim svega i ponavljaju uzivaj u trudnoći ali ja to bas neuspjevam .

a za komentare rocbine uvijek imam bezobrazan odgovor tako da se neusuđuju bas olako komentirati predamnom

[uporna]

Sve vas grlim i plačem čitajući vaša tužna iskustva.
Kao što Jadro reče da sam netko nikome se to ne bi više dogodilo.

[bambus99]

o da,da,i te kako se dogada. pa 100 pitanja pa kako,zasto,sta doktori kažu...................................... i kao ono razumjem te,ma sta se brines bit ce djece.......... joj to mi je najmrže .................kao da mi i samoj nije dosta toga svega po glavi pa mi sada trebaju savjeti nekih ljudi kojima u zivotu ide sve po loju pa ce sada oni meni držati predavanja.neka je njima dobro i nek oni imaju djecu ali ipak takvo nerazumjevanje, pa Bože!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

[*vitica*]

.............................. i kao ono razumjem te,ma sta se brines bit ce djece.......... joj to mi je najmrže ............

Najgori komentar

Kao da sam gripu preboljela, kao malo smo se plakali i sad idemo dalje. Pa to je moje dijete, uvijek je tu: u mislima, u molitvama, kad se budim, kad idem spavat...

Bolje da ništa ne komentiraju, nego takve gluposti prevaljuju preko usta misleć da me to tješi. Kaj nije ljepše reć samo: žao mi je, ili držite se...

Ili kad ispituju iz pristojnosti, pa te uopće ne slušaju

[bzara]

meni je užasno, kada dođem negdje pa me pitaju, i jel ima što novo, jesu otkrili doktori što?!
a meni onda dođe da eksplodiram!!! imam osjećaj da će prije otkriti lijek za rak nego riješiti moju situaciju!

i zanimljivo kako me to ljudi uvijek pitaju kad sam negdje gdje mi je dobro i gdje se zabavljam, tipa svadbi, rođendana... poludim na to!
prije bi još i pričala, sada to sasiječem u korijenu, kratkim : nema, i neće ni biti odgovora!
ili pitanja : kad planirate novu trudnoću? jel te strah?!
ne super mi je! na samu pomisao o tih devet mjeseci stisne mi se želudac!

neki ljudi stvarno vidim da se trude, ali neki kao da to rade namjerno!!!

[RozaGroza]

meni je užasno, kada dođem negdje pa me pitaju, i jel ima što novo, jesu otkrili doktori što?!
ili pitanja : kad planirate novu trudnoću? jel te strah?!
ne super mi je! na samu pomisao o tih devet mjeseci stisne mi se želudac!

neki ljudi stvarno vidim da se trude, ali neki kao da to rade namjerno!!!

Uh! Samo to mogu napisati.

[bambus99]

eee,nekad se cini kao da nas pitaju sta ima cisto da mogu kazati kako oni nemaju problema,eto drugo na putu......bez ikakvih problema......

[kina]

Uh, i danas me oblije hladan znoj kad se sjetim kako sam poznanicu upitala kako beba (ranije rođena, par mjeseci u bolnici, ali "sada ok, za koji dan dolazi kući"). Sretnem ja nju nekih mjesec dana nakon što mi je rekla da je beba super, da će kući drugi dan, i upitam u jednoj rečenici kako maleni, kako se snalaze, a ona meni "Šta ti neznaš? Umro je..." Da mi je bilo propasti u zemlju taj tren... Ispričala sam joj se, rekla da nisam znala i da mi je strašno žao. Plačem ja, plače ona, zagrlimo se... Nešto se zakompliciralo, on je taj drugi dan, kad je trebao kući, umro. Prošlo je od toga pet, šest godina...

Ja ni dan danas neznam kako reagirati u takvoj situaciji. Naravno, ne pada mi napamet valjati nebuloze (zaboravit cete vi to, bit će još djece i sl.), ali neznam da li postaviti koje pitanje i "kopati" po rani ili s druge strane ne pitati, pa da ispadne da me nije briga ili da se pravim blesava.

Između ostalog, zato i čitam ovo, da pokušam shvatiti što vama, roditeljima smeta, a što pomaže.

[Isabel]

Kina , nisi mogla znati, i pružila si joj najbolju podrđku u tom trenutku. Ne brini. Da su bar svi kao ti, ali kad ih ima netaktičnih, glupih, strašnih.

Mene znaju pitati (i to tzv. prijateljice) kad me vide, a ja ionako strepim svakim danom za ovu sad našu mrvicu:

Što te nije srah ponovno? :/
Svaka ti čast, kako si se odlučila ponovno zatrudniti, ja ne bi! :shock:
A što ako ti se isto dogodi? Pa neće valjda...
Stvarno si hrabra, pazi se sada..
I takve strahote. Ljudi su stvarno , dođe mi u tom trenutku stvarno da ih šusnem i pošaljem kvragu!

[bzara]

Kina
nemoj se sekirati! Isabel je sve baš lijepo napisala
nije lako susresti se sa nekim tko doživi nešto ružno, i nije uvijek lako naći prave riječi!
meni je bilo najdraže kad bi me ljudi samo zagrlili i rekli tu smo za tebe, ako nas trebaš... jer puno priče i uvjeravanja da će biti bolje nisu dobra! čovjeku u takvom trenutku treba samo zagrljaj i tiho: žao mi je...

[bambus99]

joj, nekad mi više znači nečiji topli pogled nego sto pitanja... a danas sam srela jednu curu koju nisam vidila od srednje škole.znaći nekih 8 god. joj satrala me je.......... ispitala me je svvvvveeeeeeeeee sta se dalo i uopce nije primjetila da mi se o tome ne priča i ne zelim svima govorit kako mi je i sta mi je................joj....................pa se još cudi kako to pa 3 spontana, jer njena mama radi na ginekologiji pa je lipo upucena kad je koja rodila imala spontani i sl.

[Marsupilami]

.............................. i kao ono razumjem te,ma sta se brines bit ce djece.......... joj to mi je najmrže ............

Najgori komentar

Kao da sam gripu preboljela, kao malo smo se plakali i sad idemo dalje. Pa to je moje dijete, uvijek je tu: u mislima, u molitvama, kad se budim, kad idem spavat...

Bolje da ništa ne komentiraju, nego takve gluposti prevaljuju preko usta misleć da me to tješi. Kaj nije ljepše reć samo: žao mi je, ili držite se...

Ili kad ispituju iz pristojnosti, pa te uopće ne slušaju

Ovo potpisujem, oba posta
Meni je to jos gore zato sto ja ne mogu i nesmijem imati vise djece (genetika)
Vecina misli da je lako meni jer mi je Emica bila 5. dijete pa kada mi kazu "ah pa dobro, imas 4. zive djecice" onda pucam po savovima.
Kako ne razumiju da majka svako svoje dijete voli jednako?
Zasto misle da je njenih 18 dana zivota manje vrijedno?

[bambus99]

i još kad mi se kaže, pa to su bile male trudnoće pa još nista nisi osjetila da se nesto u tebi mice,kao zbog toga bi mi trebalo biti lakše. al ja sam njih zeljela i nadala sam im se svim svojim srcem i svom svojom dušom. i znam da da sam ih zavoljela istog trena kad su zaceta,ma ne ni tada i puno puno prije svega toga. jasno mi je da kada se dogodi sve u kasnijoj trudnoći da je puno teže, al zar nam nije jednako teško kada izgubimo toliko željene bebe!!!!!!!!!!!!!!!!! jer bebe je beba..........naše bebe..toliko željene......toliko cekane........ ma nitko nas ne razumije osim nas koje smo to prošle i ponekada da mi nije vas tu imam osjecaj da puno puta do sada ne bih znala kuda dalje

[bambus99]

marsupilami, moja mama bih rekla da ima 5 prstiju na ruci a da je svaki različiti a svaki jednako boli. tako bih meni rekla kada bih je kao dijete pitala koga više voli mene ili braću.

[Marsupilami]

marsupilami, moja mama bih rekla da ima 5 prstiju na ruci a da je svaki različiti a svaki jednako boli. tako bih meni rekla kada bih je kao dijete pitala koga više voli mene ili braću.

Krasno receno

[bzara]

marsupilami, moja mama bih rekla da ima 5 prstiju na ruci a da je svaki različiti a svaki jednako boli. tako bih meni rekla kada bih je kao dijete pitala koga više voli mene ili braću.

predivno rečeno!

[lilium]

[bambus99]