Kako eliminirati loš utjecaj vršnjaka?

[ljiljan@]

Zaista nikada nisam pomislila da ću ikada nekome od svoje djece zabraniti druženje s nekim od njihovih prijatelja. Uvijek kad sam primijetila loš utjecaj rješavali smo to MM i ja razgovorom, razgovorom, beskrajnim razgovorom u smislu da određene osobine i ponašanja nisu dobri i da se ne smiju usvojiti, bez obzira na to što se njihovi prijatelji tako ponašaju.
Sada sam ponekad na rubu živaca zbog prijateljstva svog sina sa sinom lokalnog tajkuna. Promijenio se njegov odnos prema učenju, favorizira se više slobodno vrijeme, sve vrijednosti kojima ga učimo on preispituje i mjeri nekim drugim mjerilima.
A prijatelj - dijete nije krivo...iz rastavljene obitelji nesređenih odnosa, roditelji se samo loptaju njime...često mi ga bude žao, ali ja mu ne mogu pomoći. Pliva u novcu, a u nekoliko slučajeva uhvaćen u krađi u dućanu. Kad kažem svome sinu - sine čuvaj se, ne idi u dućan s njime, učini li nešto ružno okrivit će tebe - dobijem odgovor - nije on uopće takav, ti ga ne poznaješ, on to više neće raditi, obećao mi je.
Ali ja u obećanja njegova prijatelja ne vjerujem. Bojim se da to jadno dijete nema od koga naučiti održati obećanje...
Kako postupiti?

[sorciere]

da li si probala pozvati tog dečka doma, da se malo druže kod vas? zabrane baš nisu neko rješenje. obično izazovu suprotne efekte. :/

uvjerena sam da zbog njegovog ponašanja ima više roditelja koji brane svojoj djeci da se s njim druže. možda bi jedna pružena ruka napravila puno više... ne trebaš ga posvojiti , ali kod kuće mu možda nitko neće ispeći kolač baš za njega, ili ga iskreno pitati kako se osjeća...

ukoliko i nakon toga ponašanje ne bude kako treba, i tvoja procjena se potvrdi - imat ćeš puno bolje argumente i tvoj sin će ih lakše prihvatiti.

[ljiljan@]

Da, dečko dođe često k nama u kuću. Kad ga upozorim da nešto u njegovu ponašanju nije dobro, tako me ozbiljno i sa uvažavanjem pogleda da ostanem razoružana od nevinog pogleda tih okica. Da on i problemi koje stvara nije tema svakog roditeljskog sastanka u školi, pomislila bih da su sve samo glasine. Dakle i majka i otac znaju za sve probleme i očito da to smatraju normalnim.
Za sada mi ostaje nada da će polazak mog sina u srednju školu i nova sredina donijeti nova prijateljstva.

[AdioMare]

tako me ozbiljno i sa uvažavanjem pogleda da ostanem razoružana od nevinog pogleda tih okica.

Super ako tako tječeš na njega, samo, puno je to posla, a dijete očito treba čvrstu ruku - pod hitno!

Tako je otprilike, i meni sin odgovorio neki dan (kada sam navela / /temu na pušenje jer sam razgovarala s Nisom o tome, pa me zanimalo) za društvo oko škole koje puši:
"Mama, većina njih su ti sjajni dečki" - u smislu, ako im sudiš po cigareti moram te razuvjeriti: Nisu cigarete samo za "propalice".

Vjerujem da je to dobar mladić, ali ja bih bila sretna da se prestane u toj mjeri motati oko mog djeteta.
Krađa i općenita zapuštenost na svim poljima mi ne miriši na dobro sada kada su u tim ludim, povodljivim godinama. Mada, ne možeš ga izolirati od svake potencijalne "opasnosti", pa će mu se neki samostalni zaključci morati razbiti o glavu.

Mislim, kako uopće 15 god. dijete usmjeriti, a da ne izgleda poput zabrane ili nametanja? :/

Sviđa mi se i sorcina ideja o "zbrinjavanju" , kada bih bar bila uvjerena da bi na vrijeme urodila plodom prije nego nekom ozbiljnije našteti...

[sorciere]

Da, dečko dođe često k nama u kuću. Kad ga upozorim da nešto u njegovu ponašanju nije dobro, tako me ozbiljno i sa uvažavanjem pogleda da ostanem razoružana od nevinog pogleda tih okica.

i? zašto ne ostaneš razoružana kad te pogleda tvoj sin?
zato što za njega imaš pravila.

probaj reći ovom dečku što ti se u njegovom ponašanju sviđa (i zbog čega ti je drago da je prijatelj tvog sina), ali isto tako naglasi i koje ponašanje ne odobravaš...
ne znam dečka, pa ti ne mogu dati konkretniji savjet... ali ja definitivno više ne padam na "nevine poglede nečijih okica"...

(opajdarilo me po glavi stanovnika... :? )

[ljiljan@]

Da cure moje, do sada sam imala iskustvo da djecu odgajamo svojim primjerom, uz puno razgovora, puno ljubavi koju im iskazujemo, stabilna i smirena sredina - i to je to. U zadnje vrijeme pokucao na vrata taj problem - utjecaj okoline, prijatelji im naizgled postaju važniji od roditelja. Odjednom postaju odrasli i žele se više osamostaliti. Neki su se roditelji s time susreli i u ranijoj dobi svoje djece. A u ovoj dobi još ne mogu samostalno odlučivati i biti bez nadzora. Morat ću se ozbiljnije pozabaviti njima.
U pravu si ti Sorciere, treba s malim (prijateljem) porazgovarati, pogotovo stoga što je dijete otvoreno za razgovor ali i ovo što kaže AdioMare je točno - treba i naći načina da svog sina usmjerim a da ne izgleda poput zabrane ili nametanja, jer u ovim godinama su na to alergični.
A ako bih bila malo sebična, rekla bih da mi je lakše kad nemaju najboljih prijatelja, kad su sa svima podjednako dobri, tada je naš utjecaj roditelja neugrožen.
Drago mi je da se vode ovakvi razgovori na ovom forumu. Mi roditelji čija su djeca u ovoj dobi premalo razmjenjujemo iskustva. Puno više to čine oni koji imaju bebice. Meni osobno s bebom je lakše nego s pubertetlijama.

[Nisa]

Evo, i ja se pridružujem, jer i u ovoj temi se nalazim.

Sorciere, odlična ti je ova ideja sa "zbrinjavanjem" i navela si me da porazmislim oko našeg problema, kod nas se ne radi o prijateljici, već o dečku.
I moja cura i njezin dečko izrazili su već želju da nam dolaze doma, no nas je to vrlo uplašilo. Suprug i ja smatramo da bi tako samo potaknuli prerani seksualni život naše kćeri.

Stvari su daleko od idealnih, jer dečko također dolazi iz jedne nesređene obitelji gdje su odnosi jako poremećeni. Vjerujem da je samim tim što želi dolaziti kod nas doma, pokazao koliko mu nedostaje normalna obitelj.

Razgovarali smo suprug i ja i odlučili da sačekamo barem do njenog 16. rođendana, ukoliko i dalje budu zajedno. Plašim se jer mislim da je premlada.
A kada bolje razmislim, bolje je da su mi na oku, nego da se smucaju po kafićima i parkovima.

Što mislite o tom problemu?

Ljiljan, potpuno razumijem tvoje strahove, jer jednako se tako plašim i za svoju kćer. Potpuno mi je jasno da će toliko traumatiziran dečko sigurno prije ili kasnije ispoljiti svoje traume i kao majka ne želim svojoj kćeri dugoročnu vezu s njime. No, istovremeno mi je i dečka jako žao jer takav kakav je, on je čisti proizvod nenormalnih obiteljskih odnosa. Moja kćer procijenila je da je on dobrica i želi mu pomoći.

Nedavno sam načula neke ružne priče o njemu, i kao prijateljica, sjela sam razgovarati sa svojom kćerkom. Bila sam vrlo zadovoljna tim razgovorom jer sam shvatila da je ona, zapravo vrlo zrela, i pametnije razmišlja od mene same u tim godinama. Naglasila sam koliko je potrebno da širom otvori oči i bude realna i ona je sve savjete lijepo prihvatila. Kada smo navečer nastavile razgovor, spomenula sam da bi možda trebala razmišljati i o prekidu te veze (s kim si, takav si), i naravno, podivljala je (inat) i vikala kako to ne dolazi u obzir. Brzo se smirila jer je shvatila da imam samo dobre namjere i sama se vratila da nastavimo razgovor koji je završio s onim- budi oprezna.

Ispričala sam ti sve ovo u detalje jer mislim da dokazuje tvrdnju kako pressing ničemu ne vodi. Jedino što pali je ravnopravan razgovor u kojem će se dijete osjećati kao odraslo, jer ćeš tako steći njegovo povjerenje i vjerovat će svim tvojim dobrim namjerama i savjetima. Zabrani pribjegni samo kod krajnje, ekstremne situacije, ukoliko prijatelj još više zaglibi.

Mi roditelji često smo razočarani ako dijete ne slijedi neki naš put, ako ne završi visoku školu kao mi, ako nije sportski tip za razliku od nas, ako puši za razliku od nas, ako ne nađe odgovarajućeg bračnog druga kakav bi se nama sviđao....Ni jednom roditelju to nije lako, no moramo shvatiti da dijete nije naša kopija, već jedinka za sebe koja će se razvijati i drugačije od onoga kako mi želimo. Pustimo ih da budu svoji, a krvavo se suprotstavimo samo jako negativnim stvarima. Pomiri se s time da im prijatelji postaju sve važniji, no kao lavica se bori da tvoj sin sam shvati kako ga takvo društvo kompromitira, na žalost, odluku o prekidu takvog prijateljstva morat će donijeti sam. Mislim da ne budeš li pritiskala, a nastaviš li svakodnevno lijepo i s puno povjerenja razgovarati s njim, to će se sve samo od sebe rješiti. A da će te biti strah, biti će te sigurno. Vjeruj mi i ja se toliko bojim za svoju, pogotovo kad vidim da ponavlja neke moje modele u ponašanju, nesvjesno ih je pokupila.

Ne brini, ide srednja škola, pa kako kažeš, proširit će se krug prijatelja i tvoj dečko sam će izabrati društvo koje mu najviše odgovara.

Ako sam dobro shvatila, imaš troje djece, blizance i ono najmanje. Koliko je beba stara?

[Nisa]

P.S. Ljiljan, ne bih htjela da krivo shvatiš jedan dio jedne moje rečenice. Kada kažem -pustimo ih da budu svoji- nisam mislila da ih prepustimo stihiji. Roditelji jesu ti koji u najvećoj mjeri odgojem utječu na formiranje svojeg djeteta, no ima i drugih utjecaja, koji su, kako djeca rastu sve brojniji. Njih ipak moramo dozvoliti, a boriti se protiv njih jedino ako su vrlo negativni i štetni. Na kraju naša djeca, postavši odrasli, budu rezultat jedne kombinacije svih utjecaja, naših i tuđih. Bitno je da iziđu kao dobri i pošteni ljudi.

[Vlvl]

Mi nemamo za sada nekog "nepoćudnog" prijatelja, srećom. Redovito kažemo klincu što nam se ne sviđa kod njegovih prijatelja (ali i naših rođaka) uz molbu da izbjegava takvo ponašanje. Zna i on sam reći da mu se nešto što dečki rade ne sviđa. Ali ponekad ih brani, s "nije on takav" ili "to se vama samo čini".
Različito pristupamo nepristojnom i potencijalno opasnom ponašanju. Za prvo dajemo primjedbe tipa: nije lijepo, ljudi se osjećaju glupo, možeš nekoga uvrijediti, čini ti se da je to štos ali nije.

Za drugo, recimo krađa, buling, opijanje, kad samo čujemo da u njegovoj blizini ima toga - obično su to stariji dečki, zna se požaliti na takve, onda se trudimo problem izvrnuti sa svih strana i naglasiti da se drži što dalje od toga.
Unaprijedmu kažemo da svakakve gluposti mogu nekome pasti na pamet (Nisam ja glup - kaže on) i da ako skuži da se stvari zbog kojih netko može nastradati počnu zbivati, neka pokuša odgovoriti frendove, a ako ne može neka se makne od toga.
Prije maturalnog smo ga uvjeravali da se znaju desit situacije da mladi naprave nešto što nisu smjeli, a poslije to skrivaju umjesto da traže pomoć. I da je jako važno procijeniti kad je stvarna frka i obratiti se odraslom za pomoć - recimo frend se napije tako da mu je loše, ili poskrivečki ode, pa se ne vrati do dogovorenog vremena - da je to vrsta situacija kad se ne treba bojati da ćeš ispasti tužibaba, jer možda nekom možeš spasiti život.

Uvijek naglašavamo da nisu nužno glupi i zli oni koji naprave gluposti i loše stvari, ne kažemo "tvoj frend xy nije dobar" nego "ono što je jučer napravio xy nije dobro". Nadamo se da tako ne relativiziramo problem, nego skrećemo pažnju na različite vrste ponašanja i posljedica.
Utjecaj prijatelja je stvaran - ja osobno ispalim na sve one sitne gluposti koje jesu ili nisu cool. Ne znam možemo li taj utjecaj (i trebamo li) smanjivati, iako to često želimo. ALi vjerujem da možemo bar donekle utjecati na to koji dio ponašanja prijatelja se lijepi za naše dijete.

Pokušavam ne zaboraviti ovu priču staru 20 godina. Prijateljica je dugo hodala s dečkom kojeg njeni starci nisu voljeli, i uvijek su joj to nabijali na nos i na neki način otežavali život. Kad se razišla s dečkom komentirala je otprilike ovako: Mi bismo se i tako razišli, u našoj se vezi ne bi ništa bitno promijenilo da su se oni drukčije ponašali. Ali između mene i njih bilo bi sada manje gorčine.

[ljiljan@]

Odgovor Nisi: moj najmanji ima samo šest mjeseci. Od blizanaca uglavnom spominjem sina, sa kćeri nemam problema. Dobro, nemam niti sa sinom stvarni problem, već eto potencijalni. Možda sam u posljednje vrijeme pomalo i zanemarila blizance. Razmjenjujući iskustva s vama drage moje cure, malo sam razmislila i o vlastitom ponašanju prema svom sinu.
Npr. upozorim ga - nemoj stalno buljiti u te ekrane (TV, playstation, laptop). Posluša me. Onda slijedi moje - nemoj na cestu s biciklom. Posluša me. Igra nogomet sa susjedima. Onda slijedi moje - pa zašto stalno igraš nogomet s klincima koji su pet godina mlađi, daj se malo druži sa svojim vršnjacima. Onda mi opet ne paše. Nemoj se družiti s onima koji psuju, psovka ti lako "uđe u uho". Pa onda se ne smijem družiti ama baš ni s kime iz razreda - kaže mi.
Eto, u zadnjih nekoliko dana družeći se s vama shvatila sam da postoji realna opasnost da se pretvorim u "staro čangrizalo" :shock: . I da time izgubim vjerodostojnost kao roditelj.

[Nisa]

Draga Ljiljan,

božanski je to što sama uviđaš ako negdje pretjeruješ. Tvoj zadnji post samo dokazuje da si velik čovjek u srcu. Možda si naslijedila i način odgoja svojih roditelja, no ti mjenjaš ono što vidiš i sama da ne valja. Kako god, tvoja djeca će sigurno biti dobri ljudi, ne brini. A u teškoj si situaciji, to je sigurno. Mene osobno jako je strah koliko ću imati energije i vremena za najstariju kćer kad se na jesen rodi beba. A tu je i mala četverogodišnjakinja. Zato sada dajem sve od sebe.

Draga Vivi, hvala i na tvojim prijedlozima, sve se da iskoristiti i primijeniti, zaista je dobro što izmjenjujemo iskustva.
A ona priča o tvojoj prijateljici živa je istina. S roditeljima koji negoduju zbog tvoje veze, ili još gore, traže da raskineš, možeš samo pokvariti odnose. To sam i sama iskusila. Meni je najvažnije što smo moja kćer i ja imale kvalitetan razgovor, što smo se zbližile i što mi sada sve više priča i povjerava mi se. Važno je da sam joj na lijep način uspijela predočiti koje su stupice u koje može upasti a ona moja iskustva uvažava jer sam joj pristupila na ravnopravan način. I nek' joj je Bog na pomoći.

[Maslačkica]

Uskoro se bliži 18. rođendan moje divne nećakinje. Planirala sam joj pokloniti album sa slikama njenim od 0-18, aliiii to se izjalovilo radi raznih razloga, a jedan od njih je da NEMAM novaca sada.

Pa vas pitam šta ste vi posebnim ljudima u vašim životima poklanjali za 18. rođendan (znači ne mislim isključivo na vaše dijete)?