grad ili selo????

[kaillasa]

odrasla sam u gradu ne prevelikom ali imala sam sve nadohvat ruke trgovine, škole, kino ...

prije godinu dana sam se udala i to na selo. nažalost moj muž tu ima kuću i živimo sami nije da smo na kraj svijeta ali mene brine što će biti s djecom pogotovo kad porastu. tu nema vrtića ustvari ima ali od 4g. nemamo baka u blizini one obadvije žive u gradu.

muž ne može ni zamisliti da ovu kuću proda a ja sam po cijele dane sama sa bebom od 5mj. i dosađujem se.
u gradu bi si našla sto aktivnosti a tu ništa. nemam mlađih susjeda sve su stariji ljudi pa samujem ja i beba.

zanima me kako vi drugi živite na selu. kakva su vam iskustva sa školovanjem djece? meni se čini da su škole u gradu bolje i bojim se da mi djete neće imati znanje kao gradska djeca kada krene u srednju :? :?

[slava]

Odrasla sam na selu i išla u seosku osnovnu školu. Znanjem nisam ni malo odudarala od ostalih koji su osnovnu školu pohađali u gradu, naprotiv.
E sad, nisam imala priliku ići na raličite aktivnosti tipa glazbene škole, različitih sportova, možoretkinja i sl., jer je to bilo daleko, iako danas neki roditelji voze svoju djecu. U tom dijelu mislim da jesam zakinuta i da je to osnovni nedostatak udaljenosti (ne neke velike, ali ipak udaljenosti) od grada.
Mislim da se i to može riješiti odvoženjem djece, ali je potrebno puno više vremena i novca, puno je napornije.

[kaillasa]

čini mi se da je ipak puno jednostavnije živjeti u gradu možda je skuplje ali ni svakodnevno navažanje do grada i nazad nije jeftino. pogotovo mi se čini da je djeci naporno svaki dan vlakom ići u srednju školu a i gubitak je vremena dok se čeka vlak pa dok dođeš kući netko u gradu već napiše i zadaću.

[Ariens]

čini mi se da je ipak puno jednostavnije živjeti u gradu možda je skuplje ali ni svakodnevno navažanje do grada i nazad nije jeftino. pogotovo mi se čini da je djeci naporno svaki dan vlakom ići u srednju školu a i gubitak je vremena dok se čeka vlak pa dok dođeš kući netko u gradu već napiše i zadaću.

Za to vrijeme oni vec procitaju lektiru .
Jednu godinu srednje skole sam isla tramvajem preko cijelog grada (sat i pol u jednom smjeru). Nisam mogla pisati zadacu, ali sam mogla citati ili ponavljati gradivo.

[mama pticica]

a koliko si daleko od grada o kojem pričaš?

[Cookie]

Kao gradsko dijete, ja sam oduvijek idealizirala život na selu općenito, a djetinjstvo na selu pogotovo - slobodno trčkaranje po livadama, igranje sa životinjama, život gdje svagdje svakog zna... To je neka idealizirana slika koju ja imam u svojoj glavi po principu "trava je uvijek zelenija s druge strane ograde", ali hoću ti reći da i život na selu mora imati svojih ljepota i prednosti, pogotovo za mlađe dijete. A dosađivati i biti usamljen se može i u milijunskom gradu, za to ti ne treba selo.

[pomikaki]

evo slična tema:

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...ight=grad+selo

[kaillasa]

prvo veće mjesto mi je 10mim. autom a moj grad Kutina je pola sata vožnje. čini mi se da će mi se život svesti na vozikanje u autu što djece što mene

[mama courage]

kaillasa, pretpostavljam da si znala gdje će tvoja novonastala obitelj živjeti i što tvoj muž misli o prodaji (pretpostavljam obiteljske) kuće ? jesi ikad o svojim nedoumicama razgovarala s mužem prije nego što ste stvorili obitelj ? jesi li ikad sama razmišljala što bi i kako bi i u kojem okruženju će ti djeca rasti ? :?

[Juroslav]

prvo veće mjesto mi je 10mim. autom a moj grad Kutina je pola sata vožnje. čini mi se da će mi se život svesti na vozikanje u autu što djece što mene

mi smo u gradu, stariji ide u glazbeni vrtić i na sport (svako jedanput tjedno) i za sport sam sretan kad dođemo za pola sata a za glazbeni vrtić skačem od veselja ako nam treba manje od 45 minuta - udaljenosti su relativna stvar

još uzmi u obzir da je tvojih pola sata uglavnom opuštene vožnje seoskim i prigradskim cestama dok je u gradu to pola sata vrhunskog stresa

a kao srednjoškolac sam svaki dan putoval pol sata vlakom u jednom smjeru, i da mi netko predloži da se vratim unatrag i promijenim to proglasil bih ga najvećim idiotom na svijetu - to su nezaboravna iskustva

[boa]

ja oduvijek živim u gradu i išla sam 1 h i 15 min tramvajem u srednju školu svaki dan u jednom smjeru. da, izbora oko aktivnosti ima puno i isto tako mi treba minimalno 30 min vožnje autom do svake. jedino što živim u zgradi i stvarno imam puno poznanika i nije mi dosadno, ali zato nemam dvorište, djeca imaju zajedničku sobu a mi smo u pregrađenom dnevnom boravku, imam psa u stanu, ne mogu popiti kavu na proljetnom suncu, djeca ne mogu imati bazenčić, pješčanik koji nije zagađen i još sličnih takvih svari. sve ima svoje prednosti i nedostatke. i da, vjerujem da se osjećaš usamljeno u mjestu gdje je većina starijih. ako imaš auto preporučam ti da se odvezeš do kutine i uživaš, jer za nas, iz ovog grada, 30 min vožnje je malo.

[carrie]

prvo veće mjesto mi je 10mim. autom a moj grad Kutina je pola sata vožnje. čini mi se da će mi se život svesti na vozikanje u autu što djece što mene

Znamo li se? I ja sam iz Kutine, a udana na selo. :/ Prvo veće mjesto je udaljeno 10min., a Kutina pola sata. Ja radim u Kt, trenutno sam na porodiljnom, uskoro počinjem raditi i naravno putovati. I meni je sve bilo nadomak ruke; škola, ambulanta, vrtić, jaslice...

[Sirius Black]

Ja sam isto odrasla u selu 10 min autom do grada i kad sam bila mala nisam išla na nikakve aktivnosti jer me nije imao tko voziti. MM je odrastao u gradu , u dvosobnom stanu s roditeljima i bratom, išao je na aktivnosti jer je mogao sam pješice. Ali zato bi se prodao za dvorište, i to mu je veliki san.

Što se tiče da su škole u gradu bolje, to su predrasude, nisam imala ništ lošije znanje od onih iz grada. Na natjecanjima iz matematike u oš uvijek su bile bolje seoske škole. Ne vidim razloga zašto bi škole na selu bile lošije. Znam dvije učiteljice koje su moje godište, jedna predaje u gradu, druga u selu, završile isti fakultet i rade po istom programu. Ovoj na selu je vjerojatno lakše jer razredi imaju manje učenika.

Mi iz manjih gradova smo navikli da nam je sve na dohvat ruke. Sad kad sam u gradu imam 3 min pješice do frizerke, 5 do zubara, 200 m do dućana, 15 min do centra grada, prije mi je bilo i 10 min pješice do posla. Pa nam se 10 min vožnje autom čini kao jako puno, a ljudi u Zagrebu se voze svaki dan jedan sat na posao i stoje u autu na semaforu u gužvi ili se gužvaju u tramvaju.

MM je definitivno za kuću na selu, ja još nisam 100 % sigurna. Plus za selo mi je sigurnija okolina za dijete, jer smo sad u kvartu koji je poznat po dilerima i narkomanima, a na selu je toga znatno manje.

[Peterlin]

Mhm, kad se zbroji i oduzme, sve to s vremenom dođe na isto...

Ja sam gradsko dijete, iako nisam iz Zagreba, pa sam štalu iznutra vidjela tek u 10. godini.

Grad ili selo - pitanje ima više dimenzija nego se na prvi pogled čini. NIje bitno grad ili selo, bitno je koliko vremena trebaš do radnog mjesta, gdje ti je vrtić/kasnije škola, gdje su ti roditelji/rodbina/prijatelji, kakve sadržaje nudi okolina, imaš li negdje kutak zelenila da možeš posaditi kakvu biljčicu, možeš li držati psa... itd.

Mi smo sebi riješili taj problem dobrom kombinacijom. Moji su sinovi gradska djeca, aliiiii kad su imali 2 i 3 godine, kupili smo kućicu u okolici Zagreba (vikendica tj. stara klijet u zelenilu) i to je naš raj. Odlučili smo radije kupiti vikendicu nego veći stan, jer stan nam je na dobroj lokaciji (blizu radnog mjesta i dobre škole u koju idu djeca) a preko tjedna nas uglavnom nema doma. Soba više = više pospremanja, veći troškovi grijanja itd.

Lova za dodatnu sobu bila je investirana u tu kućicu (od koje danas-sutra možemo napraviti pravu kuću za živjeti, u trenutku kad djeca budu punoljetna, recimo... daleko je još to).

Nikada nismo požalili tu odluku. A imam i poznate koji su se odlučili s gradskog asfalta otići živjeti na selo i isto nikada nisu požalili odluku.
Naša kućica je u zoni gradskog prijevoza, ima struju, na proljeće će stići i voda itd. ali za sada se držimo grada jer u gradu imamo dobru školu, vodimo djecu na sport i druge slobodne aktivnosti. S druge strane, beskrajno uživaju kad dođe proljeće pa provodimo vikende u zelenilu.

No, sve je to procjena - što je dobro za mene, ne mora biti najbolje rješenje i za druge. Radila sam na drugoj strani grada, putovala svaki dan po sat vremena i zaključila da to nije za mene. Ja sam dijete malog grada i volim imati sve u blizini. DOk su djeca mala, to jako olakšava život.

Eh, sad... što će biti kasnije, ne znam.... ali ako budemo htjeli stalno živjeti u zelenilu, imamo pretpostavke i za to. Sve u svoje vrijeme...

[Milana]

Ja sam dijete sa sela. Osnovnu školu sam pohađala na selu, bila dolična učenica- srednju u gradu. Tamo sam bila prosječna, ne zato što nisam imala dobro predznanje iz OŠ nego zbog svog neučenja, da sam učila više ocijene bi bile drukčije. Što se tiče izvanškolskih aktivnosti za to smatram da sam za razliku od gradske djece bila zakinuta al što se tiče slobode mislim da sam tu imala veću prednost.
U srednju sam putovala vlakom i imala strašno lošu vezu za kući (morali smo čekati vlak 2 sata) ali sam za to vrijeme sjedila u knjižnici i čitala lektiru, pisala zadaću, kad bi knjižnica bila zatvorena sjedila sam na kolodvoru i čitala. A bilo je i dana kad sam samo ljunjala po gradu
Što se tiče putovanja, živjela na selu pa putovala u grad 10 min ili živjela u gradu pa putovala tramvajem, busom, autom na posao/školu/vrtić svodi se na isto.
Društo isto tako. Bez obzira na hrpu ljudi u gradu možda ne bi imala nijednu prijateljicu. Sve je stvar u pristupu i prilagodbi.

[kaillasa]

za mamu courage:

znala sam da se udajem na selo međutim nisam imala izbora. cim su saznali da sam trudna na poslu mi nisu produžili ugovor pa iz financijskih razloga nisam mogla pregovarati s mužem jer nemamo s čim trenutno kupiti kuću ili stan a njegova obiteljska kuća još glasi pola i na svekrvu a ona ju ne bi prodala nikad.

hvala svim curama što su se javile sad mi je malo lakše kad sam pročitala vaša iskustva iako se nadam da ću vremenom ipak preselit u grad.

[Peterlin]

Doći će proljeće, uskoro... pa će ti biti ljepše nego nama. Zima zna biti tmurna i dosadna... i depresivna.

Eto, u subotu je Valentinovo, nek te TM nekamo izvede, da ne čamiš sama u kući.

[snorki]

u zadnje vrijeme volim reci da ce nam ovaj stresan nacin zivota (posebno
u vecim gradovima) DOHAKAT ( bosanski izraz )

trebalo bi barem mjesec dana godisnje preselit na selo . ovako, zivjeti u ovoj svakodnevnoj frci, smogu , guzvi... nece na dobro nije zdravo

[Sirius Black]

Još sam zaboravila napisati da to kaj si sama doma s bebom nema veze s tim kaj si na selu. Ja sam u gradu, pa sam isto bila uglavnom sama kad mi je beba bila tak mala. Išle smo mi u šetnju, kad je bilo lijepo vrijeme, ali uglavnom same. I još sam sama morala kolica nositi po stepenicama dole i tak. Čak mi je ponekad i išlo na živce kad smo srele nekog poznatog jer su joj se kreveljili, pa se rasplakala, i onda sam ju morala vaditi van, smirivati itd.
Sad ide lijepo vrijeme, stavi bebu u kolica i provozaj ju po selu, zdravije je nego da u gradu udiše smog.

Još jedna prednost sela. Kak sve ide k vragu, mislim da će u bliskoj budućnosti biti dobro imati komadić vlastitog vrta.

[DiLala]

ja sam za selo. živimo u selu -hm.... postalo je grad prije 2 god, znači nije tipično selo selo - nema imanja, kravica..... i tih životinjica....bar ja ne znam da toga ima.
Nama nije nikad dosadno, do grada imamo 25 min - a opet uživamo kad je lijepo u dvorištu - kad je lijepo mi takoreći živimo na dvorištu, na terasi među cvijećem i začinskim biljem.... to je naš raj i ne bih ga mijenjala ni za kakav stan...
No ne bih rekla da je jeftinije živjeti u kući. Po čemu? Udaljenost je ipak nekakva od grada, režije su veće - grijanje, voda (zalijevanje vrta, dvorišta...) ....
Kako god bilo ja sam za život u kuću na "selu"

[MGrubi]

selo
mogu se baviti vrtlarstvom
jelte, na ekološki način

negativno je vožnja do grada tj. ako djete odabere bolikoju vanškolsku aktivnost, onda ću se navozati

sad sam podstanar, bez terase ... i brojim dane do izdavanje dozvole za moju kućicu od 65m2 brutta

[DiLala]

je - selo je selo. Moja kučica moja slobodica. Sad tek vidim McGrubi da ste iz ŠI, to mi je prekrasan grad, a ta sela na moru su isto zakon.
Mene osobno stan i grad sputavaju.... no ko voli nek izvoli.

[kaillasa]

:D i ja bi voljela da sam uz more

uživancija kolica i beba u šetnju uz obalu :D

[DiLala]

pa ja ne bih bila uz more, prekrasno mi je to i ima neka čarolija u tim krajevima ali sam pustila korjenje tu pa ne bi.... ali da moram- ne bi mi teško palo - no na selo!

[Lu]

ja bih potpisala juroslava. ja zivim na selu, 10 min do grada i cca pola sata do zagreba.
ne osjcam da mi ista fali a pogotovo ne djetetu mi. on tu uziva. a i mi.
iako nema ni jednog djeteta susjeda, i sve su starci oko nas.
kad mi se ide u grad odem. brze je meni od mog sela do zagreba seoskom cestom i dio autoputom nego nekome sa jednog kraja grada na drugi sa sto semafora.
kao sto rece juroslav udaljenost je relativan pojam.

[carrie]

Kao što sam navela odrasla sam u gradu, sad živim na selu, bilo mi je prelijepo dok smo muž i ja hodali, pa ja dođem kod njega, ali sad kad ovdje živim vidim jasno prednosti i nedostatke iako imamo vrtić, banku, ambulantu, osnovnu školu, moram priznati da mi se ne sviđa mentalitet ljudi-svi o svima sve znaju i sve ih zanima, zatim veliki nedostatak je taj što nemamo staze za šetnju, ove koje postoje su katastrofa,pa se nemreš šetati sa bebom, ali nagovještavaju da će se od proljeća raditi nove, tako da će ipak biti malo bolje... U Kutini mi se sviđalo to što sam ipak imala više slobode i veći izbor, mogla sam se dotjerati (jer to volim, na to sam navikla) i šetati po prekrasnim stazicama bez da me itko komentira "pa zar nema drugog posla...", obožavam se rolati, sjediti u kafiću na terasi i ispijati popodnevnu kavicu (ovdje to ne mogu jer imamo 2 birtije i u njih zalaze samo starci i još k tome nemaju terasu)... mogla bi nabrajati do sutra
Živjela sam i u Zg u stanu (dok sam studirala) i to mi je bilo katastrofa, nisam tip za stan, ipak volim svoje veliko dvorište :D
Da mogu birati opet odabrala bih Kutinu.

[Ivany]

i grad i selo imaju prednosti i mane

živim oduvijek na selu, grad mi je udaljen 25min, kao cura sam putovala u srednju i po sat vremena u jednom smjeru, za to vrijeme sam čitala nešto, pisala zadaću ili se zezala sa društvom jer su ugl.pol autobusa bili školarci
volim život na selu, svoju kuću, svoje dvorište.... živimo u većem selu u kojem ima dosta trgovina, pošta, kafića, disko, uskoro vrtić, osnovna pa čak i srednja škola za neke smjerove....
nije mi nikada teško sjesti u auto i voziti se 30ak minuta.... pa nekome tko je na rubu grada treba isto barem toliko....
kad Sara napuni 3god. namjeravam je upisati na nekakvu aktivnost u gradu i voziti je

[Ivany]

zaboravih napisati, kaillasa, vjerujem da si ti u težoj situaciji, meni je ovdje super ALI sva rodbina (osim šogorice) i prijatelji su mi ovdje u selu.... vjerujem da je tebi bez veze kad se nemaš s kim družiti!!

[nenaa]

Ja i MM živjeli smo u mojem gradu zajedno još 2 god. prije vjenčanja. Oženili se i kao iponako ćemo zidati kod njegovih na selu pa idemo odmah tamo da nam ostaje više novaca od stanarine. I tamo smo živjeli 3 god. Izdogađalo se svašta, od svađa sa obitelji koje su jako narušile naš odnos, do činjenice da SE JA NE MOGU ADAPTIRATI u život na selu. Trudila sam se, ali nije išlo. U 3 godine nisam stekla ni jednu prijateljicu. Svaki trenutak išla sam mojima u grad (20 min vožnje), ili frendicama u isti grad. Živcirala me je činjenica da je misa ženama iz tog sela glavni društveni događaj i prilika da tračaju (jedna druu naravno). Ja nemam naviku ići gradom i svima govoriti dobar dan, dobar dan...i vama dobar dan...PA KORAK...pa opet...dobar dan.
Iz tog razloga dobila sam nadimak ONA FINA GRADSKA DAMICA.
Nakon 3 god. Kada sam dobila bebu i morala biti u kući i tom selu non stop, slomila sam se. Rekla MM da idem i ako hoće neka ide samnom, a ako neće zbogom. Jednostavno ja to nisam uspjela.
Sada smo podstanari, sa kreditima za vlastiti stan koji je gotov i koji ne mogu prodatio jer je u kući roditelja, ali sam sretna i mirna.

[argenta]

Ja glasam za manji grad ili zabiti kvart većega. Djetinjstvo sam provela u Rijeci i vozikanja unaokolo mi je dosta za cijeli život. Sada smo na selu i, iako smo napokon svoj na svome, mrzi me što su svi bitni sadržaji kilometrima daleko. A kako će biti kad klinci krenu u školu, brrr, strah me i pomisliti. Najljepše mi je bilo u jednom zg kvartu koji izgleda kao selo, ali mu je sve bilo blizu. I krasan mi je moj rodni Zadar, ima i kuća i stanova, a sve je tu negdje, pa još more

[kaillasa]

meni je isto manji grad idealan ima sve a nisu gužve i lako se dođe i do posla i kud god hoćeš. ja sam na sve izvanškolske aktivnosti išla pješice i to mi je bilo ok.
u Zagrebu sam bila dok sam studirala i nije mi se svidjela stalna gužva i strka.
a sada čim mi je prilika jurim k mojima u grad. kad idem u kupovinu izgubim cijeli dan dok odemo mojim da netko čuva bebu pa sto stvari treba ponjeti a da sam u gradu odšetala bi po trgiovinama s kolicima kad je lijep dan bez ikakvih problema.

[kristina_zg]

Ako je pitanje grad ili selo, više sam za selo. Odrasla na selu, iako pojam mog sela nije "selo" već mjesto. Živjela sam u kući, imala ogromno dvorište, voćnjak, zelenila ko u priči. Škola je bila udaljena 5 km i x puta sam pješačila, vozila se biciklom. Istina je da nisam možda mogla ići na aktivnosti koje sam htjela ali sam imala prekrasno djetinjstvo! Okružen si ljudima koje znaš, oko tebe priroda, svjež zrak. Meni to itekako fali. Nismo u strogom centru, i ne živimo u zgradi nego u kući ali opet mi fali zelenila, voćnjak, i što je najbitnije onaj spokoj i mir.. Vjerujem da će mojoj djeci biti puno lakše jer će se odmah naučiti na grad. Ali itekako mi je krivo što neće imati ono što sam ja imala. (osim za praznike ali mislim da ih to ne bude toliko ispunjavalo jer će biti naučena na drugo) Po meni, grad je ipak grad, jest da ti je sve nadohvat ruke, ali zato s druge strane ima nebrojeno više opasnosti i nesigurnosti, nekog straha..sve je užurbano, bučno, i ulijeva nemir. Još jednom glas za selo!

[malena beba]

zivimo u malom mjestu i meni je to idealno za njihovo odrastanje. sve nam je blizu ali opet za neke druge aktivnosti tipa sportske moramo ici u najblizi grad (nije tako strasno, 15 min udaljenosti)

[Bipsić]

zivimo u malom mjestu i meni je to idealno za njihovo odrastanje. sve nam je blizu ali opet za neke druge aktivnosti tipa sportske moramo ici u najblizi grad (nije tako strasno, 15 min udaljenosti)

meni je tvoje "seoce" idila...
potpisala bi odma da idem tam

[malena beba]

evo je na!! bas si me razveselila!!

je idila kad dodjes ljeti ali zimi je jaaaakooo dosadno....

[Bipsić]

meni bi ta "dosada" tak fino legla....

mir, more...kaj ćeš više??

[jazzmama]

Ja sam na svoje dvije godine sela pristala kao način da malo uštedimo dok ne budemo kupili nešto za stalno i smjestili se trajno, u ili oko grada. Trenutno sam 25 km od grada i lijepo je prošetati, tišina, nema previše auta, a ni ljudi, ali ja sam bila poluluda dok se nisam pomirila da to ipak nije trajno.
Mislim da postoje osobe kojima paše takva sredina, koje nađu mir u svemu tome, ali ja sam dosta ekstrovertirana osoba i ovo je mučenje, bar za mene.
S druge strane, Katjić je još mala, pa ujutro i tako tako svi idemo u Čk, mi na posao, ona u jaslice, pa skupa nazad. Ali ja ne znam šta bi da mi svekrva dosta često ne skuha ručak, oni su u gradu, pa se švercamo sa jelom. Mi smo tek oko pol 5 popodne kod kuće.
Druga stvar je što su ovdje dvije male trgovinice, koje nit nemaju pol stvari, paprene su cijene i ne rade kada mi treba, pa ako muž negdje ode autom, mogu se slikati. Dakle razmišljam tri dana unaprijed stalno.
Moja mama i svi sa njene strane opet cijeli svoj život su živjeli na selu, ona je sada "gradska gospođa" i mislim da se nikada ne bi vratila na selo, dok opet sve ostale rođake nikada ne bi mogla natjerati na život u gradu.
Pričaj s mužem, reci što te muči, da si sama.. to je grozno, to dobro znam, ali je lakše kada nađeš bar jednu osobu za kavicu, rame za jadanje i koja je u istom sosu kao i ti.

[argenta]

Druga stvar je što su ovdje dvije male trgovinice, koje nit nemaju pol stvari, paprene su cijene i ne rade kada mi treba,

Ajme, morala sam... U mom selu nema niti jedne trgovine, do najbližeg bilo čega je bar 5 km, smeće voze jednom tjedno (pa ga moramo sami razvažati, jer nema šanse da stane u onu malu kantu koju se dobije, fuj), najbliži pedijatar je na 10 ili 15 km, a slično je i s bilo kakvim oblikom razonode za velike ili male. Osim nas i još jedne susjede, svi ostali su neki rođaci, kumovi, prijatelji iz ratne Bosne ili štatigajaznam i tu se ne može "upasti". Usto se jedva može hodati unaokolo od blata i sve skupa mi je stvarno već

Možda za par godina puknem, pa se mm smiluje da prodamo kuću i selimo

[majoslava]

sve ima svojih prednosti i mana, i meni zvuci da ti nisi sigurna da ti se svidja to sto se desilo... mozda moras porazgovarati sa suprugom o vasoj zivotnoj situaciji, zato sto mi se cini da tu problem lezi, a ne kako ce se djeca snac pri dolasku u grad i jesu li u gradu bolje skole....

promijeniti sredinu nije lako, pa i kad dodjes u sredinu gdje ima razonode i mogucnosti za ontakte s ljudima, a kako nece bit naporno kad em dobijes dijete sto je promjena sama po sebi, em preselis se na osamljenije mjesto...

karte na stol!

[argenta]

sve ima svojih prednosti i mana, i meni zvuci da ti nisi sigurna da ti se svidja to sto se desilo...

Pa ne sviđa mi se. I mm to zna. Ali nekad jednostavno nemaš izbora.

Zato što znam da mi se ne sviđa, glasala sam za (manji) grad, a ne selo. I potkrijepila svime što mene frustrira na selu. Možda zvuči kao da sam pretjerala, ali eto, meni je jednostavno pun kufer sela. Može se i reći da nisam seoski tip.

[kaillasa]

meni nije jasno kako moj muž ne razmišlja da je i za nas i za dijete bolje i lakše u gradu. živjeli bi u manjem gradu posao bi mu bio malo dalje nogo inače ali ima autobus tik do njega a meni bi i pješice bilo ok ići na posao, vrtić bi nam bio blizu.

ne kužim da ne želi da našem djetetu bude lakše nego njemu. i on je putovao vlakom u srednju školu i gubio vrijeme na čekanje i lunjao po gradu dok ne bi išao kući iz škole. :?

mi smo tu na selu samo iz njegovih sentimentalnih razloga možda bi svekrva i pristala da se proda kuća ali njemu je to nezamislivo. uopče ne želi o tome ni razgovarati :?

meni je dijagnosticiran reumatoidni artritis i vremenom mi neće biti lako raditi ni u vrtu ni u cvijeću i stan bi nam bio idealan. nadam se da će mu jednom doći u glavu da treba krenut naprijed a ne ovako.

[mašenka]

Ja i MM smo jedni od onih čudaka koji su rasprodali šta su imali u gradu i pravac na selo 8) ! Zapravo bolje reći zaselak, prvi stalno nastanjeni susjedi su cca 500m kroz šumu i imaju bebača dva mjeseca razlike od naše M. Selo nam je na 2-3 km, a grad na 8, tako da si svugdje za časak, nije strašno za vozati do škole a ima (bar zasad) i školski bus.
Jest, ponekad je teško, bude i blata i zime i kojekakvih nepozvanih životinjki, i nemamo asfalta ni odvoza smeća, i samo ja vozim pa je znalo biti čupavo s trbuhom do zuba po nabavu...ali ipak ne bih ni za što mijenjala. A nekako sam i zadovoljna da će M. imati priliku odrastati u prirodi, pojesti prvu trešnju sa drveta, uzeti jaje iz kokošinjca i piti mlijeko od kravice a ne iz tetrapaka...a hoće li ona biti zadovoljna - nadam se, no vidjet ćemo !

[linolina]

Hvala bogu MM ne želi na selo jer smo odrasli.....ne baš na selu, ali daleko od grada.
Nekad mi se čini da je selo bolje prema muškarcima.... Drugo, nije isto prodati stan i otići na selo koje sam izabereš radi prirode
i ono, znate, kako već ide-kod svekija, u selo gdje ti svi znaju povijest itd. Velika razlika!
Što se tiče djece, škole ne trebaju biti nužno lošije, dapače, ako je manje djece-znači da je bolje itd. Putovala sam cijelu srednju školu-3 sata dnevno....čitala u putu, ponavljala....ali da mi je bilo nezaboravno-nije, bilo mi je loše.

Ono što je najgore za djecu i za odrasle na selu jest zatvoren mentalitet-jednostavno, ograničeni ljudski resursi nisu za svakoga. Netko voli osjećaj pripadnosti, a netko slobode, u malim sredinama se moraš "povinuti" inače ti se loše piše....drugim riječima, ako ti se dijete sutra nađe na zubu susjedovih dvoje-to je to. Aktivnosti nema.

Kvart u kojemu sam ja odrasla-bio je jako osamljen-dakle selo po nekom kriteriju. Međutim, imala sam mira, tišinu, prirodu....a kad je započelo naseljavanje-ljudi sa sela (određni region-svi su se manje više poznavali i donijeli mentalitet sa sobom)-dobili smo više praktičnih stvari poput trgovina itd., ali i pravi seoski mentalitet što me je dovelo do odluke da selim u grad.
Međutim, to sam ja, ti ljudi nisu loši, oni žele pomoći i sl., ali za određenu cijenu...to je tako u životu.
Zato treba biti potpuno iskren prema sebi-bez političke korektnosti-i vidjeti što je za tebe bolje-nema formule, ima nesretnih svugdje.

Osobno, stvarno ne bih htjela da naša djeca tako odrastaju jer je vrlo vjerojatno da će biti kao i roditelji-zainteresirani za bizarne hobije zbog kojih bi ih trebalo voziti pola dana itd.
I potpuno razumijem one žene kojima je dosta toga, pogotovo ako su na porodiljnom-znam o čemu pišu, vidim da se tako živi i kod mene
(Iako će mi beskrajno faliti voćke itd., ali zato se nadam zemljici na pravom selu-divljini)

[linolina]

.
Iz tog razloga dobila sam nadimak ONA FINA GRADSKA DAMICA.
.

Opa! Pa je si li zahvalila? Ovo s javljanjem je i meni prelilo kap....samo, što sam ja u svom selu došla prije njih, pa mi je još teže prilagođavati se....uf, baš tako-korak, pa dobar dan, pa da ne uvrijediš ovoga, što si dvaput pozdravio onoga, pa ti dedica očita bukvicu, pa te pitaju tko to dolazi audijem kod vas, pa kako to oni ne znaju, zamalo pozvali policiju....ah, još malo, selim da ne poludim

[sirius]

Iskreno,otvaračica ove teme je već odlučila što je za nju najbolje.
I NJM je odlučio.Nažalost,nisu odlučili isto.I to je problem.

Svaka promjena je teška.MM i ja tražili smo kućicu u predgrađu 6 godina.
Kada smo ju konačno našli prodali smo stan u kvartu gdje je dučan bio u prizemlju,škola i vrtić 5 minuta pješice...
I iako smo to željeli svejedno nam je trebalo više od godine dana da se naviknemo na novi kvart i novi život.
Grad ili selo,po meni dilema nema smisla sve ima svoje prednosti i mane,važno je kako se to uklapa u našu projekciju idealnog života.

[nenaa]

[quote="linolina"]

.


pa te pitaju tko to dolazi audijem kod vas, pa kako to oni ne znaju, zamalo pozvali policiju....ah

Aha, a meni došao bratić iz Zg-a i jako je zgodan, stvarno je i ima skupi auto, i radi u firmi u Itl. gdje i MM. M mi je poslao neki dokument po njemu, a kao nismo se dugo vidjeli bilo je ljeto i doći će on do mene malo ganjat cure po moru i da idemo na kupanje i u izlazak. I on meni parkiran 3 dana ispred kuće. Mi i na more i van. A selo se sve smuca okolo kuće pa nešto došaptavaju. Pa kad je MM došao kući nakon mj dana našlo se nekoliko dušebrižnika da mu za njegovo dobro kažu kako je baš neki SUMNJIVI tip bio kod mene i mi išli na večere i šetali selom za ruke u kasni noćni sat (izmišljeni detalji).

Ludnica.

[sofke]

a i tebe..

pa brinu ljudi

[linolina]

brinu, brinu....

Ipak, evo jedan plus za selo i malu djecu-sigurnost! Da se i nešto dogodi, ne daj Bože-nadzorne kamere su uvijek uključene!

[Savitri]

[b]SELO !

uz uvijet da imaš auto + vozački tak da možeš pobjeć malo do civilizacije
kad je 'kriza'

[mašenka]

Ja sam imala prilike živjeti i u gradu, u maloj zgradi, u zgradurini od 100-njak stanova (valjda?), u malom gradiću, i zaustavila se u šumi ! Najviše zabadanja noseva sam doživjelala u gradu u manjoj zgradi i u gradiću.

jedan od mojih "omiljenih" scenarija:
moja mama n godina unazad ljeti izlazi iz kuće..
susjeda s balkona(naravno dere se):"Kako to M. da ne ideš na more?"
moja mama:"A znate oni ženski dani"
susjeda:" Pa kako sad!?? Tebi trebaju doći 26.og!!!"
moja mama:"Sonja, a kako znate?"
susjeda:" Pa imam zapisano !"

Dobro ja nisam baš u samom selu, vjerujem da je slično manjoj zgradi pogotovo kad si došljak. I nas čudno gledaju, zapravo ovi stariji nas vole jer im je super da netko mlad dođe na selo i bavi se zemljom, životinjama...a ovima ostalima smo itak prečudni da smo ostavili grad za kojim oniu tako čeznu pa se ne petljaju mnogo :D !

Grad ili selo,po meni dilema nema smisla sve ima svoje prednosti i mane,važno je kako se to uklapa u našu projekciju idealnog života.

Potpisujem sirius, a da svima paše život na selu onda bi tu bila gužva- i meni ne bi više bilo to !