 |
|||
Dobro, mi se ne poznajemo, pa ja ne znam tvoju "polazišnu točku" isto kao ni ti moju.....ali u svakom slučaju poučena sam iskustvom iz raznih životnih situacija da pozitivan stav i pozitivna očekivanja često jako puno znače. Ja nisam baš bila prepozitivna s očekivanjima oko ovog poroda, ali sam se uspjela nekako opustiti na licu mjesta zbog ljudi koji su bili spremni pomoći i dobro su radili svoj posao...nadam se da ćeš i ti tako.ekoi prvotno napisa
Sretno i javi se sa svojim iskustvom.
Meni je porod stvarno bio divan i nemam većih zamjerki na cijeli boravak tamo, ali me stvarno boli činjenica da sam prvu noć provela odvojena od Mini zato što je nekome smetalo njeno plakanje, a nitko mi nije htio pomoći savjetom kako da je umirim. Da ja sad idem rađati drugo, a cimerica ima (prvo) dijete koje navečer počne urlati i ne želi jesti, rekla bih joj što da pokuša da ga smiri. Možeš li zamisliti kako sam se osjećala? Moja beba stara manje od 12 h plače, ne znam je li gladna, boli li ju nešto, jesam li je nekako ozlijedila... a ona jadna samo želi spavati! I da se nitko od tih sestara nije toga mogao sjetiti??? Pa to mi naprosto nije jasno! Koliko one beba viđaju svaki dan, a nisu čule za večernju nervozu?
Imale su ona kolica za vaganje i to su nekad radile pred nama, a nekad su ih odveli. Za sve ostalo su ih vodili.
I, da, jedna glupača (nemam drugog naziva za cijelu njenu pojavu) stalno je tražila da joj nadohranjuju dijete jer joj je "mlijeko preslabo pa beba plače", a sestre su joj potiho ispod glasa govorile da ne piše u onaj dnevnik dojenja da su ga nadohranjivale...
Slazem se, to je stvarno zalosno da ti netko nije mogao pomoci.Meni je porod stvarno bio divan i nemam većih zamjerki na cijeli boravak tamo, ali me stvarno boli činjenica da sam prvu noć provela odvojena od Mini zato što je nekome smetalo njeno plakanje, a nitko mi nije htio pomoći savjetom kako da je umirim. Da ja sad idem rađati drugo, a cimerica ima (prvo) dijete koje navečer počne urlati i ne želi jesti, rekla bih joj što da pokuša da ga smiri. Možeš li zamisliti kako sam se osjećala? Moja beba stara manje od 12 h plače, ne znam je li gladna, boli li ju nešto, jesam li je nekako ozlijedila... a ona jadna samo želi spavati! I da se nitko od tih sestara nije toga mogao sjetiti??? Pa to mi naprosto nije jasno! Koliko one beba viđaju svaki dan, a nisu čule za večernju nervozu?
Imale su ona kolica za vaganje i to su nekad radile pred nama, a nekad su ih odveli. Za sve ostalo su ih vodili.
I, da, jedna glupača (nemam drugog naziva za cijelu njenu pojavu) stalno je tražila da joj nadohranjuju dijete jer joj je "mlijeko preslabo pa beba plače", a sestre su joj potiho ispod glasa govorile da ne piše u onaj dnevnik dojenja da su ga nadohranjivale...Mozda se i smjena tako pogodila, jer i ja sam primjetila jednu smjenu sestara znatno losiju od ostalih, ali bas i cimerice su ti mogle koji savjet udijeliti. Steta.
Ta, "glupaca" je sigurno imala plan nedojiti, jer takvima je uvijek mlijeko preslabo i imaju neke posebne vjestine procjene" kvalite mlijeka.
Ja sam netom prije poroda hospitalizirana, tako da sam prosla i patologiju i babinjace. Nemam vecih zamjerki, ove manje idu vise nase zdravstvo nego osoblje (hrana, toaletne potrepstine...). S nama su bebe bile cijelo vrijeme, sve vezano za njegu djeteta obavljaln se pred nama, u sobi. Smizlu su odnijeli na pregled sluha i na pregled kod pedijatrice prije otpusta. Ostalo je vrijeme bila samnom. Prvu noc je cijelo rodiliste mirno spavalo jedino je moja drama queen urlala, ali doslovno. Cimerice se nisu bunile, naprotiv, a sestre iz djecje sobe su svako malo dolazile. Sestru Zilu cu zapam iti do kraja zivota. Sto zbog truda koji je ulozila u to da "prodojimo", sto zbog nastalih ragada. Sve u svemu, mjesta za unaprjedjenje ima, ali puno ovisi i o osobnom angazmanu pojedinca. Ja sam zadovoljna.
Jeste vi možda bile u onim novim sobama? Teško mi je povjerovati da su se stvari promijenile baš neposredno nakon što sam rodila.
Rekla sam već, i reći ću opet - zadovoljna jesam, ali mi je sad žao kad vidim da je moglo i bolje. :/
Ne, ja sam bila u sobama 11 i 13.Jeste vi možda bile u onim novim sobama? Teško mi je povjerovati da su se stvari promijenile baš neposredno nakon što sam rodila.
Rekla sam već, i reći ću opet - zadovoljna jesam, ali mi je sad žao kad vidim da je moglo i bolje. :/
jesam li dobro shvatila, tebi su uzeli bebu zato jer se cimerica žalila da plače?!
nisam bila u novim sobama, ali koliko sam vidjela baš su lijepe. u ovim starim smo bile po 3 i poprilična je gužva. još kad stave i kevetiće s bebama, moraš nekud s kuferima, baš je bilo usko.
nove sobe su mi djelovale svemirski.
Da, cimerica je tražila da je odnesu jer je, jelte, očito gladna, a ja je ne znam nahraniti. Naravnom postavlja se pitanje zašto se nisam suprotstavila, zašto nisam toj kozi rekla da začepi ili tako nešto... ali jednostavno, nisam znala što da radim. Tek sam rodila, ništa nisam znala, a dijete plače li ga plače... Mislila sam si da je onda bolje da je oni nahrane, ako je već gladna, nego da je ja mučim. Problem je samo što sestre nisu mene direktno i otvoreno pitale želim li da je odnesu, nego su napravile kako im je ova rekla i nisu mi ni pokušale pomoći da je smirim...
Ma joj... Jasno je meni da sam sama kriva za tu situaciju i da se većini vas to ne bi moglo dogoditi jer biste se zauzele za sebe. No ja sam naprosto bila tako jadna, preplašena i osjećala sam se stravično nekompetentno... I tu bih očekivala da iskusno medicinsko osoblje uskoči jer nisam ni prva ni zadnja koja se tako osjećala, koja je rodila prvo dijete i kojoj je dijete bilo nervozno.
Hvala što si mi skrenula pozornost na to. Slažem se.Dobro, mi se ne poznajemo, pa ja ne znam tvoju "polazišnu točku" isto kao ni ti moju.....ali u svakom slučaju poučena sam iskustvom iz raznih životnih situacija da pozitivan stav i pozitivna očekivanja često jako puno znače. Ja nisam baš bila prepozitivna s očekivanjima oko ovog poroda, ali sam se uspjela nekako opustiti na licu mjesta zbog ljudi koji su bili spremni pomoći i dobro su radili svoj posao...nadam se da ćeš i ti tako.
Sretno i javi se sa svojim iskustvom.
ajme, mishekice, daj se nemoj gristi - reagirala si kako bi i velika većina prvorotki u toj situaciji.
i moram napisati da razumijem ekoi - mislim da su priče o davanju dripa, prokidanju vodenjaka i epi samo u slučaju nužnosti ništa više nego prazne priče. nažalost, cure, sve ovisi o sreći koja će vas smjena dopasti i o tome u kojem stadiju poroda dođete u bolnicu. baš kao i u svakom drugom rodilištu... i to je krajnje žalosno...
prvo moram napomenuti da sam više mjeseci i u više navrata ležala na patologiji i zahvalna sam im do neba - zbilja su bili odlični. zbog te mi je zahvalnosti trebalo 100 godina da shvatim da se zbog poroda osjećam...ne znam kako bih to drugačije objasnila...nekako oskvrnuto. a rodila sam za čas i bez dripa. ali babica mi je bila, najblaže rečeno, bez veze - iščuđavala se što odbijam lijekove za bolove, od masiranja međice ni m i na kraju me razrezala bez da me bar upozorila. samo sam čula škare i još uvijek me jeza prođe kad se toga sjetim. kad sam bila na boku, imala sam ful jaki nagon za tiskanje, ali čim su me okrenuli na leđa, sve je stalo. i tako su me forsali da tiskam "u prazno" i u sekundi sjeli na trbuh i cap... bez ijedne jedine riječi... nikakvog tu truda oko očuvanja međice nije bilo niti ikakvih prijedloga ili upozorenja što će napraviti
nela, ovo što pišeš da su zbilja pokušavali da prođeš bez epi, ali su trudovi bili preslabi je besmislica. da su ti dozvolili da rodiš u drugom položaju, sigurno ne bi bilo problema. a uostalom, izgon može trajati duuuuugo, ali masa njih, čim vide da ne ide u par tiskanja, kreće s intervencijama. tako je i kod mene bilo. i baš me to ljuti jer sam skoro 2 mjeseca poslije bila jedva pokretna, a sad se, 2 godine poslije, osjećam violated. heba te, pa ne možeš nekoga razrezati bez riječi! i uz to mi je babica, dok je počeo izgon, u boks uvela 15-ak učenika/studenata isto tako bez upozorenja! na sreću, dr ih je izveo van čim sam ga zamolila. ali sve se pitam jesam li zbog tih "zahtjeva" (odbijanje pain-killera i prisutstva studenata) završila s takvim tretmanom od strane babice (baš sam imala dojam da sam joj time digla živac). ma ne znam... dobra je stvar što je zaista većina babica ok (naslušala sam se poroda dok sam ležala u rađaoni na ctg-u zbog komplikacija, a i promijenila 100 cimerica i odslušala njihove priče). no, žalosno je što ipak ovisimo o sreći, o smjeni... tako vam je to, cure... nemam vam što pametno reći osim da pripremite plan poroda i inzistirate na njemu dok god je sve ok. i pripremite muževe/partnere da znaju izrecitirati vaše želje kada vi nećete biti u stanju (mada od mog tu nije bilo neke koristi - rekao je da, kako je bio iza, nije ni vidio kad je uzela škare i uopće se nije snašao).
ovo je toliko da ne kažem odvratno, da ne mogu vjerovati da su to išli napraviti, jer si nikako ne mogu to povezati s osobljem niti s tim da je beba s tobom 24 h, s tom humanošću i brigom za bebe koju propagiraju.
smetalo joj je jer beba plače, koja kraljica, kaj će svojoj začepiti usta?
pa bebe plaču, kad sam bila u bolnici stalno je neka plakala, iznad moje glave je bio krevetić s bebom koja je stalno plakala, moja cimerica je jedva spavala, ma svi u suobi nismo mogli spavati, ali tražiti da se beba ovako odvoji od mame. još ne mogu vjerovati.
umjesto da pomognu oni tako.
nisi ti ništa kriva, stvarno ima žena u toj bolnici da ti se zgade kakve su.
Posljednje uređivanje od Ayan : 20.04.2013. at 14:06
Ne znam koliko daleko uopće ovakve stvari mogu ići, i dalje ne mogu vjerovati.
Mishekica, ne okrivljuj se nipošto, takve stvari se ne bi ni pod razno smjele događati.
Sve je nekako lijepo na papiru a iznutra sve trulo, ali papir svašta može podnjeti, i titulu prijatelja djece i onu jako lijepu brošuru o trudnoći porodu koja stoji u čekaoni TA u vinogradskoj a u kojoj se nude tako lijepi savjeti i preporuke pa onda dođeš u to isto rodilište i dobiješ sve kontra toga.
Zato mi je sve teže shvatiti kako žene imaju toliko drastično različita iskustva a unutra isti ljudi rade. Ne razumijem tolka odskakanja u pristupu rodiljama, bilo na porodu bilo u babinjačama.
Jeste vi možda bile u onim novim sobama? Teško mi je povjerovati da su se stvari promijenile baš neposredno nakon što sam rodila.
Rekla sam već, i reći ću opet - zadovoljna jesam, ali mi je sad žao kad vidim da je moglo i bolje. :/
Evo me na kompu nakon par dana, pa tek sad odgovaram, s mobitela mi nešta ne štima...
Ja sam bila u sobi 21, to neki tzv. apartman, dvokrevetni sa svojim kupaonicom. Tamo sam dospjela potpuno slučajno, bila je užasna gužva, pa sam dugo čekala u boksu i onda su me tamo smjestili uz riječi sestre koje me dovela "Držim fige da vas ne presele".
Nemam pojma da li se ta soba inače plaća, ali cimerica je također slučajno tamo smještena, pa pretpostavljam da s ne plaća....
Soba je odmah do rađaona i najbliže bivšoj "sobi za bebe" gdje su sad sestre pa su možda zato bile tako brze i često nas posjećivale....
Nema pojma, ali tako je bilo i drago mi je da je tako bilo.
jesam li dobro shvatila, tebi su uzeli bebu zato jer se cimerica žalila da plače?!
nisam bila u novim sobama, ali koliko sam vidjela baš su lijepe. u ovim starim smo bile po 3 i poprilična je gužva. još kad stave i kevetiće s bebama, moraš nekud s kuferima, baš je bilo usko.
nove sobe su mi djelovale svemirski.
Ajme koja bezobrazna žena!!!! ja bi se žalila na nju, pa bi možda bi i nju uzeli???!!!
Ova moja soba nije baš bila svemirska, kreveti su bili stari, isti takav ali sa ispravnim dijelom za podizanje uzglavlja sam imala u sobi 15 2009., ali kupaonica mi je jako puno značila, jer sam izbjegla onu zloglasnu. Im mjesta za prolaz pored krevetića i jedan mali stolić sa sa dvije stolice i to je to...
Da, cimerica je tražila da je odnesu jer je, jelte, očito gladna, a ja je ne znam nahraniti. Naravnom postavlja se pitanje zašto se nisam suprotstavila, zašto nisam toj kozi rekla da začepi ili tako nešto... ali jednostavno, nisam znala što da radim. Tek sam rodila, ništa nisam znala, a dijete plače li ga plače... Mislila sam si da je onda bolje da je oni nahrane, ako je već gladna, nego da je ja mučim. Problem je samo što sestre nisu mene direktno i otvoreno pitale želim li da je odnesu, nego su napravile kako im je ova rekla i nisu mi ni pokušale pomoći da je smirim...
Ma joj... Jasno je meni da sam sama kriva za tu situaciju i da se većini vas to ne bi moglo dogoditi jer biste se zauzele za sebe. No ja sam naprosto bila tako jadna, preplašena i osjećala sam se stravično nekompetentno... I tu bih očekivala da iskusno medicinsko osoblje uskoči jer nisam ni prva ni zadnja koja se tako osjećala, koja je rodila prvo dijete i kojoj je dijete bilo nervozno.
Ma nemaš si šta zamjerati, ja bi s prvom bebom sigurno postupila isto tako, vjerovala bi onima "iskusnijima", ja zapravo uvijek vjerujem iskusnijima i mislim barem na početku da ljudi imaju dobre namjere, a onda se ispostavi često da nije tako, kako je nažalost bilo i u tvom slučaju....možda bi već sada nakon dva mjeseca sa bebicom napravila drugačije, a drugi put ćeš sigurno.
Takav je bio i moj prvi porod - kao što ti pišeš prestali trudovi na leđima, tiskanje u prazno, dvostruka epiziotomija bez ikakvog upozorenja, bez trudova, u nesvjesti na kisiku ili u vrištanju, nakon toga još kiretaža i anestezija.... ma horor, isto 2 mjeseca jedva pokretna, sjediti nisam mogla ni u ludilu....ajme, mishekice, daj se nemoj gristi - reagirala si kako bi i velika većina prvorotki u toj situaciji.
i moram napisati da razumijem ekoi - mislim da su priče o davanju dripa, prokidanju vodenjaka i epi samo u slučaju nužnosti ništa više nego prazne priče. nažalost, cure, sve ovisi o sreći koja će vas smjena dopasti i o tome u kojem stadiju poroda dođete u bolnicu. baš kao i u svakom drugom rodilištu... i to je krajnje žalosno...
prvo moram napomenuti da sam više mjeseci i u više navrata ležala na patologiji i zahvalna sam im do neba - zbilja su bili odlični. zbog te mi je zahvalnosti trebalo 100 godina da shvatim da se zbog poroda osjećam...ne znam kako bih to drugačije objasnila...nekako oskvrnuto. a rodila sam za čas i bez dripa. ali babica mi je bila, najblaže rečeno, bez veze - iščuđavala se što odbijam lijekove za bolove, od masiranja međice ni m i na kraju me razrezala bez da me bar upozorila. samo sam čula škare i još uvijek me jeza prođe kad se toga sjetim. kad sam bila na boku, imala sam ful jaki nagon za tiskanje, ali čim su me okrenuli na leđa, sve je stalo. i tako su me forsali da tiskam "u prazno" i u sekundi sjeli na trbuh i cap... bez ijedne jedine riječi... nikakvog tu truda oko očuvanja međice nije bilo niti ikakvih prijedloga ili upozorenja što će napraviti
nela, ovo što pišeš da su zbilja pokušavali da prođeš bez epi, ali su trudovi bili preslabi je besmislica. da su ti dozvolili da rodiš u drugom položaju, sigurno ne bi bilo problema. a uostalom, izgon može trajati duuuuugo, ali masa njih, čim vide da ne ide u par tiskanja, kreće s intervencijama. tako je i kod mene bilo. i baš me to ljuti jer sam skoro 2 mjeseca poslije bila jedva pokretna, a sad se, 2 godine poslije, osjećam violated. heba te, pa ne možeš nekoga razrezati bez riječi! i uz to mi je babica, dok je počeo izgon, u boks uvela 15-ak učenika/studenata isto tako bez upozorenja! na sreću, dr ih je izveo van čim sam ga zamolila. ali sve se pitam jesam li zbog tih "zahtjeva" (odbijanje pain-killera i prisutstva studenata) završila s takvim tretmanom od strane babice (baš sam imala dojam da sam joj time digla živac). ma ne znam... dobra je stvar što je zaista većina babica ok (naslušala sam se poroda dok sam ležala u rađaoni na ctg-u zbog komplikacija, a i promijenila 100 cimerica i odslušala njihove priče). no, žalosno je što ipak ovisimo o sreći, o smjeni... tako vam je to, cure... nemam vam što pametno reći osim da pripremite plan poroda i inzistirate na njemu dok god je sve ok. i pripremite muževe/partnere da znaju izrecitirati vaše želje kada vi nećete biti u stanju (mada od mog tu nije bilo neke koristi - rekao je da, kako je bio iza, nije ni vidio kad je uzela škare i uopće se nije snašao).
Ovo što pišem je bilo tako, barem sam ja tako doživjela, kao i na prvom porodu i sada su mi trudovi prestali kad sam bila potpuno otvorena i imala strašan nagon za tiskanje na boku, na leđima je sve prestalo. Drip mi je tada već bio na samom kraju ili možda čak iscurio. Nisam potpisala pristanak za epi, molila sam babicu da pokuša izbjeći, baš je bila divna, susretljiva, držala me za ruku, pomagala disati, rekla je drugoj koja je došla na izgon da neće rezati i kad je počeo izgon jedna babica me držala za ruku, muž za drugu, a druga je s doktoricom stajala i gledala šta se događa na odmaku i pustile su me da sama odradim. Imala sam snage i mogla sam, možda da sam tražila promjenu položaja ili samo ustala.....stvarno mi nije palo na pamet. Vjerujem da su me mogli pustiti, ali trudovi su bili jedva postojeći....možda su mi mogli dati još malo dripa kad sam ga već dobila, pa bi onda prošla bez epi....ali tako su odlučili, pitali me, ja sam rekla da može i T je bila vani u sekundi....eto tako je bilo, a možda je moglo biti i bez toga, ali nije bilo grozno.
Zapravo, sve ono poslije, MM je rezao pupčanu vrpcu, slikali smo se, mazili, dojili....mi je odnijelo i mrvicu negativnosti prema ovom porodu, jer sad vidim da nisam "nesposobna roditi", a to je bio moj osjećaj koji me pratio od prošlog poroda.
Isti su ljudi, ali su druge situacije, ja recimo nisam trebala nikakvu pomoć, jedino sam tražila pelene, bila sam pod utjecajem svega (dobro sve su žene, ali moji su dojmovi bili neočekivano apsolutno pozitivni, jer nisam očekivala brz i relativno lagan porod, nisam očekivala ono divno vrijeme nakon jer ništa od toga nisam imala prvi puta) tako da sam doslovno blistala od sreće....a prvi puta sam bila apsolutno jadna, nikud nisam mogla, sve me boljelo, ništa nisam znala i tko zna kakve bi dojmove tada stekla u tadašnjem stanju.
Ako slučajno misliš da sam imala ne znam šta, neku vezu ili tako nešta....nisam.
ekoi, nisu nužno isti ljudi - neki su voljni educirati se i prihvatiti da se može roditi bez dripa, epi i još 100 čudesa, a drugi se čvrsto drže praksi od pred 100 godina i ne pada im na pamet prihvatiti da je ono što su radili tolike godine zapravo bilo nepotrebno. a o sreći ovisi tko će te dopasti na porodu... otud različita iskustva u istoj bolnici...
nela, pred sam izgon često dođe do prekida ili stagnacije trudova - to se priroda pobrinula da se pripremimo i skupimo snage za finale. ali u bolnici se to odmah shvaća kao zastoj poroda i krene u intervencije. o fiziološkom porodu, optimalnim položajima za rađanje, nepotrebnosti epiziotomije i drugih uobičajenih intervencija u porodu ima 100 tema...
btw, ne bih htjela nekoga obeshrabriti - porod može biti divno iskustvo i mislim da se neintervenirani (bar što se dripa, vodenjaka, epi i painkillera tiče) može ostvariti i u Vg, ali nažalost uz određenu dozu borbe (ako se upadne u "krivu" smjenu, a ponekad i u "pravu"). to je žalosno... ali iz iskustva, stvarno mogu reći da se u velikoj većini slučajeva s ljudima u Vg da dogovoriti oko svega dok god je sve ok s mamom i bebom. problem je upravo u tome što je uopće potreban dogovor i što većina žena nije informirana i ne zna što tražiti... recimo, prije svog poroda nisam imala pojma o toj stagnaciji prije izgona... mnoge druge stvari sam znala, ali mi je bilo neugodno išta govoriti unaprijed baš zbog one silne zahvalnosti zbog svega što su za nas u trudnoći napravili, a kad je došlo do finala, nije mi bilo na kraj pameti da bi me rezala bez upozorenja (a i nije da sam baš bila u stanju pregovarati u tom času). pričala sam s nekoliko babica dok sam bila u bolnici (ne i s mojom) i sve su rekle da ne rade rutinski epi, a i naslušala sam se poroda i jednom čula babicu kako ženi govori da bi je nažalost rezala jer vidi da će puknuti... isto tako, većina cimerica mi je prošla bez epi... a oko položaja - imala sam cimericu koja je u Vg rodila treće dijete. prvo je bio CR, zatim porod na stolčiću u Varaždinu i treće u Vg u položaju na leđima koji više-manje tamo zahtijevaju i kaže da si ne možemo niti zamisliti koja je to razlika i koliko je teže na leđima. i nije da općenito babice i dr-i to ne znaju.... i to je ono što me ljuti - u čemu je problem ako žena čučne, okrene se na sve 4 ili we?! baš me ljuti to otežavanje i zagorčavanje nečega što može biti tako jednostavno i lijepo!
Ja sam ovo imala, osim bušenja vodenjaka - to je dr. napravio bez pitanja, bez upozorenja, bez obavijesti da je to učinio. Htjela sam mu glavu otkinuti.
Bok, cure, friške i buduće mame!
Zar se na prvi pregled u TA mora tjednima ranije naručivati? Jel, kad te preuzmu u TA tih zadnjih mjesec i pol prije poroda, rade koji UZV?
BokBok, cure, friške i buduće mame!
Zar se na prvi pregled u TA mora tjednima ranije naručivati? Jel, kad te preuzmu u TA tih zadnjih mjesec i pol prije poroda, rade koji UZV?
Gužva je pa je potebno naručivanje unaprijed. Međutim, ne možeš se naručiti dok ne dobiješ uputnicu. UZV će ti raditi ako dobiješ uputnicu za to. Meni nisu.
Čudno mi je to. Kak mogu biti 100% sigurni da se beba od zadnjeg uzv ne okrene na zadak? To znači da moram zamoliti svoju privatnu gin da mi napiše preporuku za raniju uputnicu za vg po koju opet moram ići socijalnoj gin... Ajme, kaos!Bok
Gužva je pa je potebno naručivanje unaprijed. Međutim, ne možeš se naručiti dok ne dobiješ uputnicu. UZV će ti raditi ako dobiješ uputnicu za to. Meni nisu.
Ma nemoj se bojati. Ja sam zadnji UZV radila u 29. tjednu. Doktor ti i na druge načine može provjeriti kako beba stoji. Što se ostalog tiče - meni su, recimo, dva dana prije poroda radili amnioskopiju i ctg.Čudno mi je to. Kak mogu biti 100% sigurni da se beba od zadnjeg uzv ne okrene na zadak? To znači da moram zamoliti svoju privatnu gin da mi napiše preporuku za raniju uputnicu za vg po koju opet moram ići socijalnoj gin... Ajme, kaos!
Dobila sam uputnicu na vrijeme - bilo je planirano da s 35 ili 36 punih tjedana (sad se više ne sjećam) budem naručena u TA, a oni su me naručili tek u 38. Bila me ulovila panika. Imaš i tu negdje moje stare postove gdje paničarim.Da se, ne daj Bože, nešto zakomplicira, ideš direktno u rodilište i sve 5.
A ako baš želiš umiriti savjest, odi kod privatnika još koji put...
pozdrav svima!
s obzirom da planiram rodit u vg prolazim ovu temu i znam da recikliram neka pitanja, ali ipak...
zanima me da li ima kakvih novih iskustava s planom poroda? da li je bilo nelagode doktora i babica? nadam se da ću moći obaviti prirodni porođaj bez ikakvih intervencija i htjela bih se maksimalno osigurati.
također zanimaju me vaša iskustva s rezanjm pupčane vrpce tj. da li se može tražiti da ju se reže tek kad izađe posteljica i da li pristaju na takve zahtjeve?
zatim da li može porodu prisustvovat netko tko nije partner? dragi je rekao da on to ne bi dok mi je mama sretno i veselo pristala
i iako to možda ne spada ovdje, da li je koja od vas odbila cijepljenje djeteta po porodu? znam da će se sigurno javiti netko s "to je obavezno prema zakonu rh" ali do prije 3 godine nitko nije smatrao da je nužno tek rođeno djete cjepiti protiv hepatitisa b pa mi nije jasno zakaj su to uveli sad (na cjepivo imam osobnu alergiju i to je neka druga tema).
možda sam malo uranila sa proučavanjem poroda, ali po prirodi sam nestrpljiva, a i na mirovanju sam (miomi i krvarenje u ranoj trudnoći) tak da imam vremena i volje.
pozdrav svim mamama i onima koje će to tek postati
gizolito ukratko sve ovo što pitaš ti je stvar sreće na kakvu smjenu naletiš.
oboružaj se s britkim jezikom, slonovskim živcima i jakom upornošću i ne daj se smesti, znaš da će oni tjerati vodu na svoj mlin.
pupčanu režu nakon što otpulsira, ali im to naglasi ti ili pratnja.
pratnja može biti i tvoja mama, prijateljica i sl., ne morate imati tečaj, a odjeću dobijete kod njih.
za cjepljenje ne znam.
Posljednje uređivanje od Ayan : 12.05.2013. at 09:43
ure, Hvala na info.
A jel ima netko iskustvo s planom porođaja? Kad bi im to trebale uručiti, vjerojatno kad dođemo roditi? I jel ih takve stvari živciraju?
O planu poroda nastoj razgovarati već na redovnim kontrolama u trudničkoj ambulanti u bolnici gdje ćeš upoznati nekoliko doktora pa ćeš vidjeti kako koji diše po pitanju tvojih želja. Pitaj ih iskreno i otvoreno što oni misle o tvom planu i jel ima što u njemu njima neprihvatljivo. Tako ćeš unaprijed znati što možeš očekivati jednom kad za stvarno dođeš u rodilište. Imaj na umu da kada i dođeš u rodilište i uručiš im plan poroda da će ga vidjeti samo jedan doktor koji te tada zaprimi i eventualno jedna primalja. Do ostalog osoblja moj plan poroda nije dospio pa sam morala biti spremna u par navrata ponoviti svoje zahtjeve, valja i na to biti spreman.
VBAC u Vinogradskoj
Bok,
postavila sam prije nekoliko tjedana pitanja vezana uz VBAC u Vinogradskoj, ali samo sam od jedne cure dobila odgovor na pp a ona nije imala VBAC, pa se javljam opet.
Anyway, danas sam imala priliku razgovarati s dr. Košec - pitah ju za tretman rodilja na drugom porodu ako je prvi put bio carski, te za pratnju na porodu.
Dakle, što se tiče VBAC-a, na navršeni 39. tjedan (ako do poroda nije došlo prije toga) radi se procjena težine bebe i ako je beba teška 4 kg i više, ide se na carski. Ako je beba lakša, čeka se prirodni početak početak poroda i nema indukcije. E sad, ja sam tu shvatila da se nakon 39-tog tjedna, a u slučaju VBAC-a, ostaje u bolnici, gdje se čeka da porod počne sam od sebe - da bi sve bilo pod nadzorom - što je meni malo
Što se tiče pratnje na porodu, odgovor je bio da ne mora suprug - može npr. sestra ili prijateljica (ja bi doulu koju bi prošvercala pod sestru/prijateljicu), uz uvjet da je ta osoba tamo radi vas, pravi vam društvo, priča s vama i sl. a ne miješa se u medicinske postupke i odluke medicinskog osoblja.
Ha, zanimljivo... Pratnja na porodu mi treba upravo da se zauzme za mene ako oni nešto počnu prtljati protiv moje volje.
Ne znam odgovore na tvoja pitanja, samo sam ovo htjela skomentirati.
al ga pretjeruju stvarno s tim nadzorom. što bi oni to nadzirali kad je sve ok?
samo da speru odgovornost sa sebe.
vedrunjela, naravno da te nitko ne može zadržati u bolnici bez tvog pristanka, samo ne znam da li u tom slučaju daju da potpišeš onaj obrazac da na vlastitu odgovornost odbijaš hospitalizaciju, možda ti to netko drugi može reći.
p.s. slažem se s kolegicom mishekicom.
vedrunjela, nisi ništa pogrešno shvatila - dok sam ležala u Vg, jedno mi je vrijeme cimerica bila cura koja je čekala 3. porod, a hospitalizirali su je isključivo zbog toga što je 1. porod bio CR. znači, zadržali su je u bolnici bez obzira na to što je već imala VBAC (u Vž-u). vjerujem da je razlog pojačanog nadzora potencijalna ruptura maternice. a zadržati te protiv tvoje volje ne mogu.
i ja se slažem s mishekicom - jad i bijeda po tom pitanju u rodilištima...
tko ti je rekao da nema indukcijeBok,
postavila sam prije nekoliko tjedana pitanja vezana uz VBAC u Vinogradskoj, ali samo sam od jedne cure dobila odgovor na pp a ona nije imala VBAC, pa se javljam opet.
Anyway, danas sam imala priliku razgovarati s dr. Košec - pitah ju za tretman rodilja na drugom porodu ako je prvi put bio carski, te za pratnju na porodu.
Dakle, što se tiče VBAC-a, na navršeni 39. tjedan (ako do poroda nije došlo prije toga) radi se procjena težine bebe i ako je beba teška 4 kg i više, ide se na carski. Ako je beba lakša, čeka se prirodni početak početak poroda i nema indukcije. E sad, ja sam tu shvatila da se nakon 39-tog tjedna, a u slučaju VBAC-a, ostaje u bolnici, gdje se čeka da porod počne sam od sebe - da bi sve bilo pod nadzorom - što je meni malo
Što se tiče pratnje na porodu, odgovor je bio da ne mora suprug - može npr. sestra ili prijateljica (ja bi doulu koju bi prošvercala pod sestru/prijateljicu
naravno da je ima. ja sam ih imala komada dva, al samo sa ricinusovim uljem naveče i ujutro su me klistirali
nisam se otvorila ni centimetar. do rađaone nisam nikada ni došla, nego su me poslali natrag u sobu. gore sam čekala 2 tjedna da me porode i na kraju su se smilovali pa mi napravili CR. bebu su mi izvukli iz mekonija i završio je na pedijatriji 2 tjedna na antibioticima
tako da smo sve skupa gore bili mj dana
mene su smjestili poslje na ginekologiju jer nisu imali mjesta u rodilištu
sad sam se sjetila da sam gore pričala s curom koja je prvi puta imala hitan carski jer se otvorila do 8 cm i dalje nije išlo, beba je bila normalne veličine. ovaj puta beba je bila isto normalne veličine, ali su ju odmah poslali na carski jer kao opet bi se dogodilo isto.
izgleda da svaki dr. ima svoju priču.
Posljednje uređivanje od Ayan : 15.05.2013. at 08:06
vezano uz pratnju (koja nije muž/partner), da li to znači da ukoliko pratnja bude ponavljala tvoje zahtjeve koji su pr. u planu poroda da ju mogu potjerati iz rađaone?
meni se nekako činilo da ti nitko ne može olakšati porod kao takav, ali da ti može omogućiti da se osjećaš sigurnije i da u slučaju "prisebnog svjedoka" postoje manje šanse da lječnici ili sestre budu bezobrazni, da te recnu bez pitanja i sl. ... a kao što smo vidjeli ima toga - baš mi je prijateljica ispričala kako su joj na prvom porodu (u vinogradskoj carski) rekli da im se ne vrača ako se udeblja s drugim djetetom
ako se namjeriš na krivu smjenu sve je moguće.
Mene isto zanima par stvari vezanih uz porod u Vinogradskoj. Sorry ak se ponavljam. Zanima me jel mi treba što za bebu(pelene,maramice i sl.) Prvi put sam rodila u Petrovoj i nije bilo roominga pa nisam trebala ništa donositi.
Pelene se dobiju (barem je tako bilo prije 4,5 mj.), a maramice traže da doneseš. Čak i ako ih ne misliš koristiti.
Tnx Mishekica
Rade UZ kad dodjes u rodilisteČudno mi je to. Kak mogu biti 100% sigurni da se beba od zadnjeg uzv ne okrene na zadak? To znači da moram zamoliti svoju privatnu gin da mi napiše preporuku za raniju uputnicu za vg po koju opet moram ići socijalnoj gin... Ajme, kaos!
Evo da se i ja prikljucim. Prvu bebu sam rodila na Svetom duhu ali zbog neuspjesnog dojenja i maltretiranja oko toga nemam bas puno volje proci to jos jedqnput pa me zanima kako je u Vinigradskoj,zanima me sve od pocetka do kraja,predradaona,radaona,nakon poroda,dohrana,sto treba donjeti u bolnicu. Moze i na pp! Imam jos svega tri tjedna za razmisljanje pa molim pomoc.
Čitaj u rikverc. Sve smo to već pisale.
Predrađaonicu nisam vidjela i mislim da ne postoji. Boksovi su odvojeni zidovima i spojeni zajedničkim hodnikom (druge čuješ, ali ne vidiš). Pronađi si na stranici NoveTV prilog o očevima na porodu pa ćeš vidjeti kako to izgleda (nedavno je bilo u Provjerenom).
Pelene ti daju, kao i odjeću za bebe dok ste tamo, ali vlažne maramice moraš imati i koristiti.
Neću te ni na što nagovarati, ali meni je osobno u Vinogradskoj bilo super (osim par malih detalja koje želim potisnuti). Prema onome što sam čitala o Svetom Duhu - Vinogradska je hotel s pet zvjezdica. Neka ti se javi netko tko je odradio oboje pa ti može dati bolji uvid.
Sretno!
ok je bilo u vinogradskoj. doduse, prva beba, ali rekla bi da je bilo puno bolje od mojih ocekivanja
ja sam isto isla s prijema direktno u radjaonu (9 prstiju otvorena) tako da ne znam kak izgleda dio za brijanje i klistir. doduse oboje bi tako i tako odbila i da sam dosla ranije...
prijem je pregled - ctg, podaci, formulari, pregled, razgovor s doktorom.
ja sam svoj plan poroda tj listu zelja stavila u nalaze i nisam potpisala bianko odobrenje za rezanje. htjela sam odbiti i ono sto ti stave u ruku za inekcije (badrila ili kako se vec zove) jer sam rekla sestri da ne zelim drip niti lijekove pa mi nece trebati, ali me sestra nije sljivila i rekla da ne izmisljam gluposti...
u radjaoni te legnu i prikljuce na ctg (iako sam ja napissla da ne zelim stalni ctg, nisu me sljivili, niti kad sam pitala, nisu mi dali da to skinem). ja sam trazila da se dignem.. probali su me vratiti u krevet par puta, al se nisam dala. mislim da sam im malo isla na zivce :D
tako da se pripremi da cete ti i pratnja morati ispitivati sta planiraju i da cete morati ponavljati neke stvari. nesto ces uspijet nesto ne, al ne daj da ti to pokvari dozivljaj poroda
poslije ste ti i pratnja sami s bebicom cca 2h. onda ju uzmu, a tebe vode na tusiranje i odjel. kad te smjeste u krevet, donose ti bebu.
nadohrana- mislis bebe? cimerica je trazila da daju bebi fruktozu (jel je fruktoza?! malo sam neispavana pa mi se mute neke rijeci :D ) jer ju nije mogla smiriti... i jesu u par navrata kad su skuzile sestre da cura zapravo ne planira dojiti .. rekla je da je to mucenje i nje i bebe..
u bolnicu ponesi spavacice, mokre maramice, hranu i vodu
e i zivce
sretno!!
Na svetom duhu me nisu vodili na tusiranje. Smrdila sam tri dana jer nisam mogla sama dok nisam primila transfuziju a sestre to nis ne pomazu. Ja nemam bradavice i onako polumrtva i na sesirice nama to nije islo ali da su se sestre mozda malo potrudile bilo b to puno bolje,ovak je ispalo da sam neka visoka.
Mislim da mi je sad opet isto da mi ne gine postporodajna depresija.
Ima jedna teta na odjelu nedonoscadi pa ce mi ona pripomoci makar molim Bogq dq mi nece trebati. A kako je sa posjetama?
luc, nemoj se unaprijed osuđivati na loše iskustvo.
ja potpisujem kroki, i meni je tako bilo. vinogradska se jako promjenila na bolje i otišla korak naprijed u području dojenja tako da sada sestre tamo doista potiču i pomažu mamama da uspostave dojenje. samnom u sobi je bila mlada prvorotka sa bebačem koji je bio doista sičušan i imao žuticu, sestre su samoinicijativno dolazile po noći k njij da je potiču i pomažu da doji i da se izdaja, kako bi maleni dobio čim više na kilaži kako ne bi morala uvesti nadohranu. tome sam se čak i ja ugodno iznenadila.
što se tiče tuširanja odmah nakon poroda, sestre tu pomažu i drže za ruku, to im je dio protokola tako da i tu rodilja može računati na pomoć.
sve u svemu vinogradska se unaprijedila, fala bogu u odnosu na prije par godina. ima još mjesta za napredak što se tiče davanja veće slobode i poštivanje ženinih želja tijekom porod, ali već i ovo puno vrijedi.
Daj jos samo napisi sta sa posjetama. Na svetom duhu su posjete bile na hodniku pa nisam nikoga vidla tri dana dok nisam mogla hodati. Bas i nisam za to da se svi trpaju u sobu al bilo mi lakse da je muz smijo do menr bar pet minuta. I moja mala je isto dobila zuticu pa smo morale ostat sedam dana u bolnici al svejedno nisu uveli dohranu. Urlala je svih sedam dana i tolko sam bila na rubu da sam je se vec bojala i molila boga da stalno spava.
@luc! Isto,ali isto sam prosla i ja na sv.duhu. pogadas? Drugo sam rodila u vinogradskoj.
Predradaone nema u vn,kao na sv.duhu.imaju sobu za prijem,kao i na duhu,i od tuda ides u radaonu.
Brijanje...sama sam obavila za oba poroda,iako sam vidla u vn.obrijane dlake u tusevima,gdje se inace svi tusiramo
tako da valjda onda to rade tamo.
Evo ja sam friška iz Vinogradske. Posjete su pola sata strogo jedna osoba.Posjete ti uđu u sobu gdje ste ti i beba,ali stvarno kratko traju, tih pola sata prođe kao 5 minuta. Što se sestara tiče imam same pohvale i za sestre koje brinu o babinjačama i za sestre koje su za bebe. Mene je nakon poroda preuzela jedna mlada sestra i dala mi da si nešto pojedem dok mi je ona pripremila stvari za tuširanje i pomogla mi je da se operem po nogama jer kao da se ja ne saginjem ona će me nasapunati. Stvarno sam se iznenadila. Sestre za bebe sam non-stop zvala jer mi je trebala pomoć oko dojenja zbog ragada i uvijek su došle brzo i pomagale mi da ga stavim kak spada. E sad doktori i primalja koja je meni bila.........ah.......reći ću samo da je trebala izabrati drugu struku.
A kaj sa prvim djetetom,dal ce pusti dvogodisnju curicu sa tatom?
Kolko treba spavacica,za bebu trebaju pelene?
ne puštaju djecu, luc daj pročitaj prijašnje postove, već smo sve što ovdje pitaš napisale
Ovo je dobri. Ja inace ne pusim,prestala sam kad sam krenula u mpo vode.nadam se da ovo sve netko čita i da će poduzeti što treba po pitanju pušenja u velikom wc-u.
lijepo piše upozorenje na više mjesta da je pušenje zabranjeno, ali biserke i dalje čikaju u zadnjem wc-u. još sam vidjela da si ufuraju i kavicu unutra.
furaju si one kozmetičke torbice jer kao idu obaviti higijenu, a ustvari puše, i dok sam bila u bolnici imala sam osjećaj da su tamo od 0-24 h.
em je wc zauzet, pa ako se poklopi da su i drugi onda čekaš na red, još samo da puše unutra nego si otvore i širom prozore, pa se ti trebaš tuširati u hladnoj prostoriji, ne znam kako netko može biti toliko bezobziran?
tvoj izbor je da truješ sebe i bebu, ali ne moraju i sve druge žene ispaštati radi toga.
Samnom u sobi bila zena koja je dosla sa poroda ko da je bila na kavi. Mali odma prihvatio cicu i zenskoj su jedini problem bile cigarete. Plakala je jer nemoze pusiti.
Da je bar meni tako,ja nisam pila deset dana kavu a inace mi je prva cim se probudim
Pa i doktori i sestre puse i uvjek negdje smrde cigarete!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
