Stranica 2 od 3 PrviPrvi 123 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 139

Tema: Koliko su djeca vezana za vas i kako se time nosite?

  1. #51

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,470

    Početno

    Meni je ok ovo sto Seni pise. Ne mogu bas promatrati te nase vaznosti kao pretjerane ili nepretjerane. Ono sto u svakom slucaju primjetim je da se cure, sto su starije, vise orijentiraju na ono sto im je momentalno "u interesu" i ovisno o tome donose odluke.
    Npr. dok je Z. bila manja, nije bilo sanse da bude igdje bez mene, da ja negdje odem, a da je cuva tata itd. Sada se i ona i sestre bez problema odluce na neku aktivnost s tatom, bez mene, ako im je ona zanimljiva.
    Prije nije bilo sanse da ih tata uspava. Morala sam biti ja, neovisno o tome jesam li premorena za citanje knjige ili kratku drustvenu igru prije spavanja. Sad se orijentiraju ovisno o tome tko im sta nudi.

  2. #52
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    kod mene slično kao kod icyoh - kad smo doma - jedna priča, priljepci samo takvi (i juraj, kad je bio manji, naravno). pa potpisujem anemonu pod rednim brojevima od 1, 2, 3, 4 i 6

    čim se treba negdje ići, ne biraju društvo, odmah nose cipele i jaknu, daju mi pusu i mašu. u većini slučajeva, naročito ako je u tom trenu nekakva zabava u điru, i ja bez problema mogu negdje otići. uvijek će izabrati društvo moje sestre u odnosu na moje društvo. zbog cice još nije prespavala kod bake, ali svaki put kad smo kod nje plače da bi još ostala i da bi kod nje spavala. jedino što ju baka neće po noći dok cica.
    samo da je gungula i zabava. a u svakodnevici, 1,2,3,4 i 6.

  3. #53
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,473

    Početno

    Citiraj Anemona prvotno napisa
    Da se bolje izrazim. Normalno mi je da imam malog priljepka, čak što više poželjno, ali ima nekoliko stvari koje me povremeno zasmetaju:
    1. voljela bih ponekad sama otiči na WC
    2. voljela bih se ponekad sama otuširati, a da maleni ne čeka nestrpljivo ispred tuš kabine i ne viče mama mama, čisto da provjeri za koliko izlazim.
    3. da ne moram dok se tuširam svaki put pričati priču: evo sad se mama umiva, sad mama pere kosu, sad mama pere ruke,noge,...
    4. voljela bih ponekad pojesti ručak u miru, koncentrirana samo na hranu
    5. voljela bih ponekad ako otiđem sama u dućan da ne jurim kao na mlazni pogon
    6. voljela bih da ga ponekad može i tata ravnopravno uspavati
    7. voljela bih da se ne osjećam jadno svaki puta kad idem raditi i svaki puta ako ga ostavljam s bakom ili tatom na par minuta, da se ne pitam 100 puta da li je odlazak bio nužan
    8. ....

    To ne znači da smatram da mi je nešto manje, ili više normalno u odnosu na neki standard, nego mi neke od tih stvari jednostavno ponekad dignu živac, kao što je rekla yaya.
    Ostatak vremena uživam u bezuvjetnoj ljubavi koju mi pruža moj maleni priljepak. Volim ga najviše na svijetu i drago mi je da je baš takav kakav je.
    ja sam valjda vec puno/previse godina na forumu, dijete mi je vec vece, a i po svojoj osobenosti nisam talentirana za topike da imas potrebu nesto napisati samo tako u smislu da se pozalis.. ili slicno
    ja odmah krenem na ono tipa: ako je to problem, rijesi ga.
    a ako nije, pa onda....
    a naravno pri tom ne mogu da se ne zapitam, da li bi to uopce trebao biti problem ..itd, itd...
    a i nije mi jasno da li mama koja ne moze na wc bez "priljepka" uopce zeli da moze, ili samo zeli cuti da i drugi ne mogu, ili mozda zeli da ne moze, ali bi rado znala da li to i drugi zele ili ne zele...

    pa eto u tom smislu bijase moj komentar.
    ali zaboravite, ako vas na bilo koji nacin smeta.

  4. #54
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,598

    Početno

    seni, ajmo to pogledati s praktične strane

    Nije mi se nikad dogodilo da se svaki dan ne otuširam ili ne odem na wc i čekam muža da primi dijete
    Išla sam i vodila sa sobom dijete u kupaonu.

    Ne hodam okolo raščupane kose, redovito idem frizeru. To što kažem da dijete zamnom plače ne znači da ne idem uopće pa da izigravam žrtvu i majku patnicu. Daleko sam od toga.
    Ali, ona plače.

    I ne gledam to kao "žalim se na dijete". Ovdje valjda razmjenjujemo iskustva, pogleda itd.

  5. #55

    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Zagreb,Trešnjevka
    Postovi
    1,581

    Početno

    Citiraj Anci prvotno napisa
    I ne gledam to kao "žalim se na dijete". Ovdje valjda razmjenjujemo iskustva, pogleda itd.
    Apsolutno, iako ja ne vidim ništa loše da se kojiput baš onako pošteno i požalim, meni to dođe ko apaurin ...

  6. #56
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,473

    Početno

    sve ok.

  7. #57
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,598

    Početno


  8. #58
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,740

    Početno

    Moja me djeca po kući prate u stopu. Andrija više ne baš toliko, pogotovo ako se nečim bavi, i Damjan se ponekad zaboravi, ali u principu je uvijek oko mene. To mi zna ići na živce recimo kad se spremamo za vani. Ja se muvam lijevo-desno, kupim sto sitnica, a oni mi se samo sapliću u noge. S oba sam imala isti dijalog, u razmaku od jedno četiri godine. Ja, iznervirano: Dobro zašto me stalno pratiš? Dijete, uz zbunjeni pogled ogromnih očiju: Ali mama, zato šta te toliko volim.
    Nekad me smeta tolika povezanost, ali znam točno zašto. Zato što su puno vezaniji za mene nego za tatu, i zato što to nije slučajno tako. Dobra vijest je da se stvari mijenjaju, i to suštinski.

  9. #59
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,740

    Početno

    Ja zaboravila da ne pišem imena djece

  10. #60
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,473

    Početno

    samo da pozdravim vertex.

  11. #61
    Joe avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,030

    Početno

    Citiraj vertex prvotno napisa
    Ja zaboravila da ne pišem imena djece


    javi se moderatorici i adminici da ti izbrišu

  12. #62
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,598

    Početno

    vertex
    Ja sam im dala druga imena

    Uvijek mi je teško čitati te inicijale pa im dam neko ime

    Sad si me zeznula skroz...

  13. #63
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,740

    Početno

    Anci, reci koja su, pa ću pisat moderatorici da stavi ta .

    Ma neka stoje. Ionako već odavno nisam anonimna.

  14. #64
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,598

    Početno

    Ante i Duje.

  15. #65
    meda avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,599

    Početno

    dorian jako pokazuje svoju vezanost za mene, i za tatu. al mene vise gnjavi

    al isto tako moze bez mene, i jucer sam dva puta isla van, oko podne i navecer s mm-om van, i oba puta me je mirno ispratio, u podne je dvadeset puta rekao pa, pa, prije nego sam izisla (u stilu pa ti si jos tu? )

    nekad mi nema ni vremena reci bok kad odlazim, ili ide van s mm-om.

    al moram paziti da ne odlazim prije spavanja ili neposredno nakon budenja, tada on obavlja svoj ritual visekratnog cicanja i tu zna biti frke ako bas moram negdje stici na vrijeme, a on se taman probudio (tu ulazi i prije pola sata)

    kad smo doma je mali proljepak, on ne trazi da ga nosim, al stalno bi se igrao sa mnom ili bi cicao. na wc me u zadnje vrijeme pusti i samu. imali smo i oko toga kriza, al pustilo ga je. nije meni problem njega vodit na wc, nego on bi nesto drugo radio i vice i place da neka idem van

  16. #66
    slava avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    890

    Početno

    Anemona u potpunosti te razumijem, i sama sam si često postavila hrpu takvih pitanja, hrpu banalnih svakodnevnih stvari poželjela obaviti sama i na miru. I još uvijek to često poželim, ali si uvijek ponavljam da će to jako brzo proći i da će mi takva bliskost ponekad sigurno nedostajati.

  17. #67
    nenaa avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    1,570

    Početno

    On topic, moja bebica je oduševljena kad smo zajedno i kad odem u drugu prostoriju samo uzeti nešto to je plač slomljenog srca.

  18. #68

    Datum pristupanja
    Dec 2008
    Lokacija
    slavonija
    Postovi
    215

    Početno Koliko su djeca..

    Moj je mali priljepak već gotovo 4 godine.Prilično je vezana za mene, ali ne smatram to ničim neuobičajenim ili zabrinjavajućim. Sve je to rezultat prilika u kojima živimo: suprug radi, a ona i ja smo gotovo cijeli dan zajedno, tako da činjenica da je vezana za mene više nego za tatu nikako ne znači da mene više voli, nego da je navikla da ja provodim više vremena s njom. Do 26 mjeseci ,koliko je sisala, povezanost i "ovisnost" je bila veća i obostrana, a kako raste pokušavamo to smanjivati.Činjenica da je jako vezana za mamu sada, ništa loše ne govori o njoj u budućnosti.Dapače, suprotno nekim predrasudama, takva su djaca sigurnija u sebe.

  19. #69
    (maša) avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    Zg, IR
    Postovi
    2,188

    Početno

    MIha je dosta vezan za sve ukućane...igrat će se sam al netko mora sjedit tamo gdje on kaže i povremeno mu potvrdit nešto ili reć bravo i sl....tješi se kod svih, ovisi tko prvi dođe do njega...trenutno bi rekla da mu je naj naj deda...njemu se toliko veseli i priča o njemu kao o nikome od nas..
    meni je to normalno...mali je...normalno mi je i da mi gleda u tanjur dok jedem i čeka da sve pojedem da se možemo ić igrat i kad skoro iščupa kvaku na kupaonici ako se zaključam ...

    ja mu svaki put strpljivo (ma koliko to nekad teško bilo) objasnim da mama sad mora pojest ili da kad nešto napravim da ćemo ići kod bake i dede ili van (a on u međuvremenu još milijardu puta ponovi isto pitanje ja isti odgovor)....želim da zna da sam uvijek tu za njega, da ga slušam, čujem....

  20. #70
    Lora163 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    173

    Početno

    pa kod nas je tata zakon jer on sve dozvoli i izvodi najveće vratolomije
    ali kad zagusti uvijek se prvo sjete mame

  21. #71
    Loryblue avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    napokon sam se vratila doma
    Postovi
    2,931

    Početno

    imam i ja priljepka, i to od 4 i pol godine, ali osjećam kako "ljepilo" polako popušta.
    ne da je priljepak nego je to moja sjena.
    ali što ide starija sve više može i bez mene, posebno ako su Pokemoni na tv-u
    meni je bilo prestrašno što je do 4. godine nisam mogla nikome ostavit ili je ostavit toliko dugo koliko mi triba za otuširat se. mama je morala stalno bit u vidnom polju. iznimka je vrtić.
    ja sam dugo "krivila" sebe jer je od malena nisam naučila da će bit sigurna i ako je netko drugi malo pričuva.
    s drugim ditetom ću nastojat bit pametnija.
    stvarno sam se zaželila ostavit dite mojoj mami i izać bezbrižno na višesatnu kavicu.

  22. #72
    Tiwi avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Lokacija
    on the edge
    Postovi
    3,237

    Početno

    Citiraj yaya prvotno napisa
    Citiraj Trina prvotno napisa
    Ja te razumijem u potpunosti i uopće ne kužim mame koje ne kuže što si htjela reći. Mora da im djeca nisu previše vezana za njih
    Ti tražiš da ti budu ispunjene nekakve osnovne ljudske potrebe.
    Ja sam godinama sanjala kako jedem toplu juhu :/
    Nekoliko puta sam srezala obrvu do pola jer me taman kad sam krenula skratit obrvetine uletila Sonja urlajući MAAAAAAAAAMAAAAAAAAA

    Sjedit na wc-u bez da pjevam mamu kukunku i tako dalje i tako dalje
    Mislim ima toga još al nije za široku publiku
    Ma zapravo je stvar u trigeru Dakle, što je to što nekog od nas nervira manje ili više nego one druge.

    Meni je malo bed kad hoće ić s nekim drugim na wc (bakom ili tetom) . Tuširam se kad spavaju a ako moram prije onda nek sjede u kupaoni kaj sad, nije mi bed. Patriku sam dozvolila da si uzme gela za tuširanje na rukicu i da mi "pere koljeno" ali nakon toga je izgubio toliki interes za moje tuširanje. Kad je kupanje u pitanju znao je ponekad žicati da se i on kupa. Ali rijetko, voli i on svoju komociju.

    Meni je triger recimo kad moram s njima na spavanje uh, kako mi se neda. Ja sam nemiran tip, nemam živaca ležati u krevetu do preksutra a ne mogu ni spavati uvijek nego onda kad mi se baš baš spava. Srećom pa sam ih nekako uspjela uloviti u tajming kad su dovoljno umorni da brzo i lijepo zaspu a da nisu "overload" (to je znalo biti s Patrikom kad bi ostao budan nakon 21 pa bi to trajalo i do ponoći, pa teško zaspi jer je premoren a noću svašta sanja i budi se često).

    Al da mi vidite misli kad ležim s njima, oni lagano tonu u san, već i dišu onako jednakomjerno ali ne smijem otići jer se inače odmah bude - ležim kao mumija, ravno ko fosna a misli trče I kad se uspijem izvući super, a nekad i ne, nego zaspim s njima..

  23. #73
    Svimbalo avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,373

    Početno

    Tiwi na ovu fosnu sam otkinula
    Dugo već nisam čula taj izraz

  24. #74
    Osoblje foruma leonisa avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    16,616

    Početno

    Al da mi vidite misli kad ležim s njima, oni lagano tonu u san, već i dišu onako jednakomjerno ali ne smijem otići jer se inače odmah bude - ležim kao mumija, ravno ko fosna a misli trče Smile I kad se uspijem izvući super, a nekad i ne, nego zaspim s njima..
    ovako je i kod mene.
    i tad se obicno sjetim koga nisam nazvala, kome na poruku odgovorila, riplajala na mail.....sve ono "undone" stvari tokom dana. mozak mi radi 101 na sat.

    od ove godine ide s tatom spavati, ja uletim tu tamo i mogu reci da mi fali

  25. #75
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,598

    Početno

    Citiraj leonisa prvotno napisa
    Al da mi vidite misli kad ležim s njima, oni lagano tonu u san, već i dišu onako jednakomjerno ali ne smijem otići jer se inače odmah bude - ležim kao mumija, ravno ko fosna a misli trče Smile I kad se uspijem izvući super, a nekad i ne, nego zaspim s njima..
    ovako je i kod mene.
    i tad se obicno sjetim koga nisam nazvala, kome na poruku odgovorila, riplajala na mail.....sve ono "undone" stvari tokom dana. mozak mi radi 101 na sat.

    od ove godine ide s tatom spavati, ja uletim tu tamo i mogu reci da mi fali
    A meni je ovo najdraži dio dana.
    Svoje cure ne vidim tokom dana, navečer kad legnemo, one se umire pa mi malo pričaju što se dogodilo u vrtiću, tko je što rekao. Malo se pomazimo, stisnemo i zaspemo.

    E, onda se ja probudim u 22:30, raščupana, nekad i gladna pa ne mogu zaspat do 1.

  26. #76
    Osoblje foruma leonisa avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    16,616

    Početno

    Citiraj Anci prvotno napisa
    Citiraj leonisa prvotno napisa
    Al da mi vidite misli kad ležim s njima, oni lagano tonu u san, već i dišu onako jednakomjerno ali ne smijem otići jer se inače odmah bude - ležim kao mumija, ravno ko fosna a misli trče Smile I kad se uspijem izvući super, a nekad i ne, nego zaspim s njima..
    ovako je i kod mene.
    i tad se obicno sjetim koga nisam nazvala, kome na poruku odgovorila, riplajala na mail.....sve ono "undone" stvari tokom dana. mozak mi radi 101 na sat.

    od ove godine ide s tatom spavati, ja uletim tu tamo i mogu reci da mi fali
    A meni je ovo najdraži dio dana.
    Svoje cure ne vidim tokom dana, navečer kad legnemo, one se umire pa mi malo pričaju što se dogodilo u vrtiću, tko je što rekao. Malo se pomazimo, stisnemo i zaspemo.

    E, onda se ja probudim u 22:30, raščupana, nekad i gladna pa ne mogu zaspat do 1.
    da, nas dvije smo male rutinu da kad legnemo, gasimo svijetlo i tonemo u san. nema price. palac je u ustima i to je to. i jedino u cemo uzivam je njen miris, ritam disanja (pa se zivciram kako joj je zastopan nos), ritam sisanja palca (pa se pitam oce li ostat sta na kostic mesa lol), njena toplina....jedino sta od nje cujem je gdje da tocno stavim ruku i da se okrenem na trbuh ili ledja. po novome i da li da zabijem svoju glavu u njenu kosu

  27. #77
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,598

    Početno

    hahaha
    mala je

  28. #78
    abonjeko avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    1,121

    Početno

    Citiraj seni prvotno napisa
    Citiraj Anemona prvotno napisa
    Da se bolje izrazim. Normalno mi je da imam malog priljepka, čak što više poželjno, ali ima nekoliko stvari koje me povremeno zasmetaju:
    1. voljela bih ponekad sama otiči na WC
    2. voljela bih se ponekad sama otuširati, a da maleni ne čeka nestrpljivo ispred tuš kabine i ne viče mama mama, čisto da provjeri za koliko izlazim.
    3. da ne moram dok se tuširam svaki put pričati priču: evo sad se mama umiva, sad mama pere kosu, sad mama pere ruke,noge,...
    4. voljela bih ponekad pojesti ručak u miru, koncentrirana samo na hranu
    5. voljela bih ponekad ako otiđem sama u dućan da ne jurim kao na mlazni pogon
    6. voljela bih da ga ponekad može i tata ravnopravno uspavati
    7. voljela bih da se ne osjećam jadno svaki puta kad idem raditi i svaki puta ako ga ostavljam s bakom ili tatom na par minuta, da se ne pitam 100 puta da li je odlazak bio nužan
    8. ....

    To ne znači da smatram da mi je nešto manje, ili više normalno u odnosu na neki standard, nego mi neke od tih stvari jednostavno ponekad dignu živac, kao što je rekla yaya.
    Ostatak vremena uživam u bezuvjetnoj ljubavi koju mi pruža moj maleni priljepak. Volim ga najviše na svijetu i drago mi je da je baš takav kakav je.
    ja sam valjda vec puno/previse godina na forumu, dijete mi je vec vece, a i po svojoj osobenosti nisam talentirana za topike da imas potrebu nesto napisati samo tako u smislu da se pozalis.. ili slicno
    ja odmah krenem na ono tipa: ako je to problem, rijesi ga.
    a ako nije, pa onda....
    a naravno pri tom ne mogu da se ne zapitam, da li bi to uopce trebao biti problem ..itd, itd...
    a i nije mi jasno da li mama koja ne moze na wc bez "priljepka" uopce zeli da moze, ili samo zeli cuti da i drugi ne mogu, ili mozda zeli da ne moze, ali bi rado znala da li to i drugi zele ili ne zele...

    pa eto u tom smislu bijase moj komentar.
    ali zaboravite, ako vas na bilo koji nacin smeta.
    Ja sam drama queen i jako "plačem" partneru kada dođe kući...neprestano mu govorim kako mi je s Nilom jako, jako, jako teško...jučer mu se nepovratno digla kosa na glavi od mojega "(m)jaukanja"...pa mi je rekao kako očto ja želim biti žrtva svog djeteta...ona me često okreće i ja joj često to dozvoljavam...jučer smo jednostavno ignorirali njezina maltretiranja...te stavi na tutu, te digni i tako jedno milijon puta, te daj vode, pa neće vode, te daj čaja, pa neće čaja, te daj vode, pa neče iz čaše nego iz one kupovne boce ...e, to tako više ne ide...jednostavno se neke stvari trebaju "lomiti" u korijenu...Tati nije takva jer zna da sam ja "mekušac" kada je ona u pitanju pa mi se objesi o majicu i tako 24/7...jučer sam sama otišla u kupaonicu, polako oprala kosu, popiškila se...ona je cijelo to vrijeme urlala ispred vrata (a tata joj u susjednoj sobi)...nakon sat vremena plača...sve je bilo u redu...smijala se...neprestano sam se pitala je li ignoriranje u redu, je li to što radim u redu, ali nema druge...pa ljudi moji...ja jesam za suvremeni odgoj, ali u odnosu na onaj tradicionalni, mislim da je ovaj novi način rada s djecom potpuno pao na ispitu...ja sam negdje među prvom generacijom tog suvremenog odgoja i vidim da se djeca ne znaju čeličiti (i u 30.-ima se drće za mamine skute, pa i ja sam cijela cmoljava jer mi nikada nitko nije dao da plačem kao dijete)...dajte samo zamislite da su djeca tako cmoljila prije jedno cca.40-50 godina...pa starješina kuće to ne bi tolerirao...prije su majke imale čvršći odgoj i djeca nisu danas tako "vezana", tako izgubljena i razmažena...pogledajte samo što se događa s današnjom mladeži...a sve zbog forsiranja velikog "prijeteljskog" odnosa između roditelja i djece...mislim da je tradicionalniji odgoj, ma koliko grub on bio i koliko god se ja s njim ne slagala, bio učinkovitiji od današnjeg modernog odgoja koji traži nepresatno objašnjavaje, neprestanu suradnju...pitam vas...jesu li ljudi prije imali vremena za takvo što...i što tim ljudima nedostaje...??? :? Puno bolje se snalaze nego današnja djeca... :/

  29. #79
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    26,809

    Početno

    I ja sam se na vlastitoj koži i s vlastitom djecom osvjedočila da oni TREBAJU malo (malooo!) zdravog zanemarivanja! I kad sam to osvijestila, uskoro je bilo bolje i meni i njima!

  30. #80
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,021

    Početno

    abonjeko je napisala:
    ...Tati nije takva jer zna da sam ja "mekušac" kada je ona u pitanju pa mi se objesi o majicu i tako 24/7...jučer sam sama otišla u kupaonicu, polako oprala kosu, popiškila se...ona je cijelo to vrijeme urlala ispred vrata (a tata joj u susjednoj sobi)...nakon sat vremena plača...sve je bilo u redu...smijala se...neprestano sam se pitala je li ignoriranje u redu, je li to što radim u redu, ali nema druge...
    Meni ignoriranje nije u redu, jer ne želim niti da mene netko ignorira, nije mi u redu sat vremena plača,.. Ja u toj situaciji, dok mi dijete urla sat vremena pred vratima, nikako ne bih "mirno oprala kosu, popišala se,... ", to si uopće ne mogu zamisliti.
    Ne smatram da sam ja žrtva svog djeteta, nego da dijete još ne razumije zašto sad mama treba prati kosu, piškiti u miru, ručati,..., a da ono (dijete) nije u centru pažnje.
    abonjeko je napisala:
    ...
    dajte samo zamislite da su djeca tako cmoljila prije jedno cca.40-50 godina...pa starješina kuće to ne bi tolerirao...prije su majke imale čvršći odgoj i djeca nisu danas tako "vezana", tako izgubljena i razmažena...pogledajte samo što se događa s današnjom mladeži...a sve zbog forsiranja velikog "prijeteljskog" odnosa između roditelja i djece...mislim da je tradicionalniji odgoj, ma koliko grub on bio i koliko god se ja s njim ne slagala, bio učinkovitiji od današnjeg modernog odgoja koji traži nepresatno objašnjavaje, neprestanu suradnju...pitam vas...jesu li ljudi prije imali vremena za takvo što...i što tim ljudima nedostaje...??? Puno bolje se snalaze nego današnja djeca...
    I ja se ponekad pitam da li možda na neki način "štetim" svojem djetetu što sam mu stalno "na raspolaganju", ali doboku u srcu znam da nije tako.
    A ovaj dio da su djeca s grubljim odgojem snalažljivija nego naši "mekušci", dio je možda i istina, ali ja si to tumačim drugačije.
    MM je imao "grublji odgoj", da ne ulazim u detalje, kod njega vidim da je ispao super samostalan, ali iz razloga što nije imao povjerenje u roditelje da će mu negdje uskočiti, pružiti ruku,... (kad realno svaki drugi roditelj bi), pa se oslonio na sebe i pičio samostalno. Iz pozicije djeteta kojeg su roditelji držali kao kap vode na dlanu i vjerojatno bili i prezaštitnički nastrojeni, meni je to tužno, pretužno, i ne želim da se moje dijete ikada mora prisilno osamostaliti iz takvih razloga.

  31. #81
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,021

    Početno

    Peterlin je napisala:
    I ja sam se na vlastitoj koži i s vlastitom djecom osvjedočila da oni TREBAJU malo (malooo!) zdravog zanemarivanja! I kad sam to osvijestila, uskoro je bilo bolje i meni i njima!
    S ovim se slažem, samo se vjerojatno ta količina "zdravog zanemarivanja" razlikuje od čovjeka do čovjeka, a i dob djeteta čini veliku razliku.
    Što si npr. Peterlin mislila pod "zdravim zanemarivanjem"?

  32. #82
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    26,809

    Početno

    Citiraj Anemona prvotno napisa
    Peterlin je napisala:
    I ja sam se na vlastitoj koži i s vlastitom djecom osvjedočila da oni TREBAJU malo (malooo!) zdravog zanemarivanja! I kad sam to osvijestila, uskoro je bilo bolje i meni i njima!
    S ovim se slažem, samo se vjerojatno ta količina "zdravog zanemarivanja" razlikuje od čovjeka do čovjeka, a i dob djeteta čini veliku razliku.
    Što si npr. Peterlin mislila pod "zdravim zanemarivanjem"?
    Tu rečenicu o "malo zdravog zanemarivanja" našla sam ovdje, na forumu i jako mi se dopala.

    Ovako - pod MALO zdravog zanemarivanja smatram (u dobi od 2 godine tj. fazi "priljepak):
    - zatvaranje vrata od zahoda/kupaonice pred nosom kad je mama unutra (prvi put mi je bilo teško, a onda sam odahnula - dijete je shvatilo da ću IZAĆI i to mu je koristilo...). Ovo se može i treba bez greške napraviti uvijek kad je doma druga odrasla osoba. Ako je samo jedan odrasli doma, isto može, ali paziti da npr. nema ništ na peći i ukloniti slične izvore opasnosti
    - s povjerenjem ostaviti dijete drugoj osobi (to treba prakticirati što ranije - korist je dvostruka jer tata/baka/ujo itd. se bolje povezuju s djetetom, a mama je slobodna pol sata otići obaviti ovo i ono ili se samoooo prošetati oko kvarta i pustiti mozak na pašu). Ovo će kasnije biti i odlična priprema za jaslice, da djetetu ne bude šok prvo odvajanje od mame u trenutku kad kreće onamo ili ga treba čuvati netko drugi. Sve s mjerom i polako....
    - pod zdravim zanemarivanjem djetetovih potreba smatram i korištenje rečenica "Čekaj malo", "Ne mogu sada..." ili "strpi se malo, da pojedem do kraja" jer dijete NAUČI da će mu se udovoljiti, ali ne odmah nego u nekom vremenskom intervalu. Što je dijete mlađe, taj interval je razumljivo kraći. ALi ako ne počnemo s tim na vrijeme, dijete misli da smo mu 110% svog vremena na raspolaganju i bude šokirano kad nam to postane teret. To radimo za djetetovo I SVOJE dobro, jer ako to ne napravimo, prolupat ćemo u najnezgodnijem trenutku i zaurlati ili još i gore... a to je onda problem.

    - zamislite samo kad 9-godišnjak otkrije da mu roditelji nisu bijelo robllje nego od njega zatraže da, npr. spremi svoj krevet ili "naprasno" prestanu spremati stvari za njim... POBUNAAA! A taj trenutak dolazi (dok je dijete jako malo, to nam izgleda daleko, ali vidi moj potpis - moji su ipak u dobi kad se od njih nešto očekuje...). Srećom, nekako smo ih uspjeli taman dovoljno zanemariti da shvate kako u kući nekakve potrebe imaju i roditelji, a ne samo djeca. A sretni smo i zadovoljni dugoročno samo ako jedni drugima ne gazimo po prstima. Ja mislim da je onda bolje dijete MALO POMALO dok je još maleno i to prihvaća privikavati na to da i drugi imaju potrebe, da nisu djeca uvijek prva na redu, iako su uvijek na prvom mjestu.

    Nadam se da nisam jako iskomplicirala....

  33. #83
    abonjeko avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    1,121

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa
    Ovako - pod MALO zdravog zanemarivanja smatram (u dobi od 2 godine tj. fazi "priljepak):
    - zatvaranje vrata od zahoda/kupaonice pred nosom kad je mama unutra (prvi put mi je bilo teško, a onda sam odahnula - dijete je shvatilo da ću IZAĆI i to mu je koristilo...). Ovo se može i treba bez greške napraviti uvijek kad je doma druga odrasla osoba. Ako je samo jedan odrasli doma, isto može, ali paziti da npr. nema ništ na peći i ukloniti slične izvore opasnosti
    - s povjerenjem ostaviti dijete drugoj osobi (to treba prakticirati što ranije - korist je dvostruka jer tata/baka/ujo itd. se bolje povezuju s djetetom, a mama je slobodna pol sata otići obaviti ovo i ono ili se samoooo prošetati oko kvarta i pustiti mozak na pašu). Ovo će kasnije biti i odlična priprema za jaslice, da djetetu ne bude šok prvo odvajanje od mame u trenutku kad kreće onamo ili ga treba čuvati netko drugi. Sve s mjerom i polako....
    - pod zdravim zanemarivanjem djetetovih potreba smatram i korištenje rečenica "Čekaj malo", "Ne mogu sada..." ili "strpi se malo, da pojedem do kraja" jer dijete NAUČI da će mu se udovoljiti, ali ne odmah nego u nekom vremenskom intervalu. Što je dijete mlađe, taj interval je razumljivo kraći. ALi ako ne počnemo s tim na vrijeme, dijete misli da smo mu 110% svog vremena na raspolaganju i bude šokirano kad nam to postane teret. To radimo za djetetovo I SVOJE dobro, jer ako to ne napravimo, prolupat ćemo u najnezgodnijem trenutku i zaurlati ili još i gore... a to je onda problem...
    APSOLUTNO se slažem...jučer je moje odmjereno "zdravo zanemarivanje" bilo nužno...pukla sam...vikala sam da me kastriraju istog momenta..umorna..pomalo bolesna ne dozvoljavam da me cijedi jer je to njoj fora u datom momentu...tata joj je bio u susjednoj sobi..i nisam mirno oprala kosu..srce me je bolilo, ali partner mi je izričito zabranio da joj se približavam jer više nije mogao niti slušati niti gledati što mi radi (i bio je potpuno u pravu..on joj se neda zezati :/ )...
    Anemona, slažem se također s tobom...protivnik sam ignoriranja, ali ono jučer je bilo nužno...kada je vidjela da joj se nedamo natezati...mirno se skinula, sjela sama na tutu, prestala plakati i nastavila mirnu večer...sada je vrijeme za "lomljenje"...neku večer ju je moj partner (njezin tata) želio nahraniti jer sam ja imala masu za učiti i ona njemu to nije dozvolila..."mama će" - vikala je...ma tko joj u tom trenutku ne bi sve na svijetu dao, sve ostavio i usprkos ne znam kakvom umoru - nahranio je...ali, od sada vrtim drugu priču...ona je meni zaista poslušna, ali je veliki tvrdoglavac..ipak, na krive se namjerila... :/ ...ne podržavam batine, niti zatvaranja u sobu ili sl. ali ponekada je nužno pokazati zube i jasno dati do znanja tko je ovdje roditelj i tko postavlja granice, a što joj prije to pokažem, s vremenom će lakše prihvaćati određeni obrazac ponašanja...također, mislim da bake uništavaju djecu...ja sam odgajana od strane baka i svi su trčali oko mene...nitko mi nikada nije dozvolio da plačem...ne kaže se uzalud: "sto baba - kilavo dijete"...Nilina baka to isto njoj čini, ali ja se više ne dam...znala bi me po sto puta dnevno maltretirati s rtićima...ja taman stavim jedan - ona hoće drugi, ja stavim drugi - ona hoće treći...e, brale, ne ide...

  34. #84
    Svimbalo avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,373

    Početno

    Peterlin, ti si mi uzor!
    Tvoj post ću si isprintati i staviti na frižider - tamo ću ga najčešće i vidjeti
    abonjeko, ne daj se

  35. #85
    abonjeko avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    1,121

    Početno

    Eh, da..to s crtićima...ne dam joj da gleda svaki dan...da svaki dan gleda u TV prolupala bi do desete....

    Ujutro oštro protestira...ne da mira, nema kod nas opuštenog jutra radi crtana...kažem joj da plače koliko god hoće, ali danas se TV ne glada i kraj priče...istina je da je nakon duuuuugog i zamornog cmoljenja više zaista ne mogu slušati i dođe mi da se bacim s balkona istog momenta, ali na kraju shvati...ako sam ja dovoljno dosljedna vidi da sam orah koji probiti ne može pa se prešalta na drugu zanimaciju...teško je to s djecom jer odobravajući njihove hirove često mislimo kako spašavamo sami sebe, ali dugoročno gledamo stvaramo od djece "invalide"...znam masu mama koje tako čine pa im djeca ostanu doma cijeli svoj vijek jer im je kod mame najbolje...Trpim njezino cmoljenje (iako je ne mogu slušati, iako mi bude žao, iako njezine suze ne mogu gledati) isključivo za njezino dobro...to je ono što majkama pada najteže...

  36. #86
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,021

    Početno

    Peterlin slažem se s tobom, to se nekako i moji okviri "zdravog zanemarivanja", jedino ne prakticiram ovo s zatvaranjem vrata od kupaone.
    A ovo s ostavljanjem djeteta s povjerenjem drugima, ma radimo to mi več jako dugo. Uvijek je rado ostao s bakom, tatom, na sat dva, ali nakon što sam počela raditi, kad je shvatio da je to svaki dan, više nije baš oduševljen. A i ja imam problem sama sa sobom, jer ga ne volim ostavljati niti 20 minuta s nekim nakon posla ili za vikend, jer smatram da nam oduzimam dragocjeno vrijeme. I onda se vrtimo u krug. Realno ipak ponekad iskrsne nešto što recimo moram sama, npr. šišanje, ne želim da je u salonu punom smrada od boje.

  37. #87
    flower avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    land of hope and dreams
    Postovi
    4,147

    Početno

    ja ju nikad nisam ostavljala a da za to nisam imala razlog, uvijek bi odvagnula situaciju iz njenog kuta i ako bi situacija bila takva da je vise + da ide samnom isla bi, ako ne "ostavila" bi je s mm-om. mada ja mm-a nikad nisam shvatila kao osobu kojoj ostavljam dijete, ona je njegova koliko i moja i to je ta podjeljena briga.

  38. #88

    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    675

    Početno

    meni je jednostavno prestrašna takva ovisnost djeteta o mami da ona nemože na miru ni do wc-a!!!!
    ili ne odvojit se od djeteta ni na sekundu do vremena kad kreće u vrtić ili jaslice pa bude to tolki šok za dijete da histerično plače do povraćanja, odbija spavati, jesti....

    jasno je da je svako dijete najviše vezano za mamu, to je tak jasno ali kaj je previše previše je,

  39. #89
    meda avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,599

    Početno

    ja ovo zdravo zanemarivanje zovem postavljanjem svojih granica. to su moje potrebe i ne zelim ih zanemariti. ne znaci da time zanemarujem djecje.

    zdravo zanemarivanje bi meni bilo ono pusti ponekad dijte da nesto i samo nauci, na primjer nikad mi nisu bili jasni roditelji koji ne mogu podnijeti da dijete ijednom padne kod prohodavanja, ili nek se nekad maloi sam pomuci oko neke igracke, a ne da ja odmah skacem evo mama ce otvorit, skinut, sto god, pa onda nek se nekad malo i zamaze, nece mu nista biti, itd...

  40. #90
    fegusti avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    pu
    Postovi
    2,033

    Početno

    samo bih rekla - uživajte u njihovoj ovisnosti o vama jer će doći vrijeme puberteta , a onda ćete biti što više ne vise na vama, što im je mrsko da ih pogladite a kamo li poljubite, pogotovo u javnosti.
    svako vrijeme ima svoje prednosti i nedostatke.
    ljubite ih dok možete i uživajte u zdravoj međuovisnosti.

  41. #91
    nenaa avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    1,570

    Početno

    Citiraj fegusti prvotno napisa
    samo bih rekla - uživajte u njihovoj ovisnosti o vama jer će doći vrijeme puberteta , a onda ćete biti što više ne vise na vama, što im je mrsko da ih pogladite a kamo li poljubite, pogotovo u javnosti.
    svako vrijeme ima svoje prednosti i nedostatke.
    ljubite ih dok možete i uživajte u zdravoj međuovisnosti.
    Fegusti pitaj moju mamu.
    Uvijek se šali kako djeca trče za roditeljima do puberteta, onda ih pukne adolescencija pa roditelj trči za njima, e onda kad se oporave opet trče djeca za roditeljima.
    I znaš u mojem slučaju je upravu. Ja ima skoro 30 god. i još uvijek "mama...mama...mama" pa je zovem pa ovo pa ono. Pa ako sam bolesna zovem nju, pa ako mi nešto treba zovem nju.
    Već sam jednom negdje i rekla da kad nazovem koji dan neki već 10 put ona se javi pa me zeza "Ma šta je, hoćeš sisu?"

  42. #92
    abonjeko avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    1,121

    Početno

    Citiraj nenaa prvotno napisa
    Fegusti pitaj moju mamu.
    Uvijek se šali kako djeca trče za roditeljima do puberteta, onda ih pukne adolescencija pa roditelj trči za njima, e onda kad se oporave opet trče djeca za roditeljima.
    I znaš u mojem slučaju je upravu. Ja ima skoro 30 god. i još uvijek "mama...mama...mama" pa je zovem pa ovo pa ono. Pa ako sam bolesna zovem nju, pa ako mi nešto treba zovem nju.
    Već sam jednom negdje i rekla da kad nazovem koji dan neki već 10 put ona se javi pa me zeza "Ma šta je, hoćeš sisu?"
    Zašto to činiš??? Imaš li potrebu biti toliko vezana za svoju mamu??? (samo pitam ne (pr)osuđujem!!!)

  43. #93
    nenaa avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    1,570

    Početno

    Citiraj abonjeko prvotno napisa
    Citiraj nenaa prvotno napisa
    Fegusti pitaj moju mamu.
    Uvijek se šali kako djeca trče za roditeljima do puberteta, onda ih pukne adolescencija pa roditelj trči za njima, e onda kad se oporave opet trče djeca za roditeljima.
    I znaš u mojem slučaju je upravu. Ja ima skoro 30 god. i još uvijek "mama...mama...mama" pa je zovem pa ovo pa ono. Pa ako sam bolesna zovem nju, pa ako mi nešto treba zovem nju.
    Već sam jednom negdje i rekla da kad nazovem koji dan neki već 10 put ona se javi pa me zeza "Ma šta je, hoćeš sisu?"
    Zašto to činiš??? Imaš li potrebu biti toliko vezana za svoju mamu??? (samo pitam ne (pr)osuđujem!!!)
    Da imam. Moram je čuti redovito. Netko mora zvati kumu, netko frendicu, netko muža. Ja moram moju mamu.
    Obožavam sa njom piti kave, pričati o svemu, volim sve što dolazi od nje, sviđa mi se način na koji čuva moju L.
    Mama kao najbolja prijateljica. I nadam se da će i moja L. tako razmišljati o meni.

  44. #94
    nenaa avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    1,570

    Početno

    I to naravno dođe sa godinama. U teen fazi mi je dizala živac samim svojim prisustvom, pitanjima. Ne daj bože da je i pomislila pospremiti moju sobu.
    A onda je umrla moja nona (mamina mama) sa kojom je moja mama bila u lošim odnosima (koji su postali loši par godina prije njene smrti), i od tada, vidjevši kolio moja mama pati zato jer su se glupo durile i zato jer su mislile da će živjeti 150 god pa kao imaju vremena...ja si to neću dopustiti.
    Nešto nas možda vreba tu iza zida, ljudi odlaze nekad iznenada, a da se niti ne okrenemo (znam, izgubila sam nekoga, a da se nisam niti pozdravila) i zato ja moram iskoristiti vrijeme.
    Želim puuuuno uspomena na zajedničko vrijeme. Isto mi je i sa tatom, ali mamu sam nekako prvu spomenula. I tatu zvrc...zvrc...ali njega iz više praktičnih razloga. Da mi posudi svoj auto, da na mojem promjeni gume, da mi ga vozi na servis, da mi popravi nešto u stanu...MM je doma 10 dana u mj, zato žicam tatu.

  45. #95

    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    675

    Početno

    Citiraj fegusti prvotno napisa
    samo bih rekla - uživajte u njihovoj ovisnosti o vama jer će doći vrijeme puberteta , a onda ćete biti što više ne vise na vama, što im je mrsko da ih pogladite a kamo li poljubite, pogotovo u javnosti.
    svako vrijeme ima svoje prednosti i nedostatke.
    ljubite ih dok možete i uživajte u zdravoj međuovisnosti.
    pa normalno da djeca odbijaju roditelje u pubertetu kad ih oni u ranom djetinjstvu pokušavaju tolko vezat uz sebe....
    treba imati neku granicu do koje ići, netreba dijete ostavljati satima, danima...
    al ostavit ga čisto da se vidi kak reagira biti s bakom ili nekim drugim na sat dva mi se čini puno bolje nego da mama ima potrebu stvoriti da dijete bude ovisno o njoj...

  46. #96
    fegusti avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    pu
    Postovi
    2,033

    Početno

    Citiraj daisy may prvotno napisa
    pa normalno da djeca odbijaju roditelje u pubertetu kad ih oni u ranom djetinjstvu pokušavaju tolko vezat uz sebe....
    pardonček!
    to se događa jer im je u životu potrebno ostvariti i neke druge odnose osim roditeljsko-dječjih.

  47. #97
    Kavin avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    926

    Početno

    G je vezan uz mene totalka, kad bolje razmislim nisu nam niti prerezali pupčanu vrpcu u rodilištu

    A kako se nosim s tim!?
    Pa ovisi jel pms ili je ostatak mjeseca u pitanju 8)

  48. #98

    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    SZ Hrvatska
    Postovi
    1,942

    Početno

    Citiraj daisy may prvotno napisa
    meni je jednostavno prestrašna takva ovisnost djeteta o mami da ona nemože na miru ni do wc-a!!!!
    ili ne odvojit se od djeteta ni na sekundu do vremena kad kreće u vrtić ili jaslice pa bude to tolki šok za dijete da histerično plače do povraćanja, odbija spavati, jesti....

    jasno je da je svako dijete najviše vezano za mamu, to je tak jasno ali kaj je previše previše je,
    s time se slažem u potpunosti! znam jedne roditelje koji apsolutno u svemu pretjeruju, malog praktički ne ispuštaju iz vida, planiraju unaprijed što će raditi da ne bi to dovelo do kakve "djetetove traume". A ne razumiju da bi kasnije moglo biti većih problema s takvim djetetom, ako ne prije, onda kada krene u školu.

  49. #99

    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    675

    Početno

    smajlić - Međimurje, ili?!

  50. #100
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,021

    Početno

    smajlić je napisala:
    s time se slažem u potpunosti! znam jedne roditelje koji apsolutno u svemu pretjeruju, malog praktički ne ispuštaju iz vida, planiraju unaprijed što će raditi da ne bi to dovelo do kakve "djetetove traume". A ne razumiju da bi kasnije moglo biti većih problema s takvim djetetom, ako ne prije, onda kada krene u školu.
    Stvarno, ja bih ih voljela upoznati. A možda ih i poznam.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •