Meni je ok ovo sto Seni pise. Ne mogu bas promatrati te nase vaznosti kao pretjerane ili nepretjerane. Ono sto u svakom slucaju primjetim je da se cure, sto su starije, vise orijentiraju na ono sto im je momentalno "u interesu" i ovisno o tome donose odluke.
Npr. dok je Z. bila manja, nije bilo sanse da bude igdje bez mene, da ja negdje odem, a da je cuva tata itd. Sada se i ona i sestre bez problema odluce na neku aktivnost s tatom, bez mene, ako im je ona zanimljiva.
Prije nije bilo sanse da ih tata uspava. Morala sam biti ja, neovisno o tome jesam li premorena za citanje knjige ili kratku drustvenu igru prije spavanja. Sad se orijentiraju ovisno o tome tko im sta nudi.