Zanima me koliko su vaša djeca vezana za vas (mamu / tatu)? Da li vam se čini da je to previše, premalo, ok?
Moja priča ustvari počinje dok još nisam imala bebu, a oko sebe sam imala parove čije dijete bi se npr. previše vezalo za baku. Pod previše, smatram npr. kad je dijete iz bilo kojeg razloga nezadovoljno, tužno,... bježi baki u zagrljaj po utjehu. Uvijek mi je bilo logičnije da dijete u večini slučajeva traži utjehu u mami / tati, pa onda ostali.
Naravno, sad mi se ponekad čini da je moje dijete previše vezano za mene. Uglavnom situacija je takva da moje dijete bez obzira čime se bavi i bez obzira koliko mu je zabavno, uvijek mora imati mene na oku. Pa odjuri u drugu sobu, gleda crtić, pa se za 2 minute vrati po mene da mi nešto pokaže na crtiću (npr. pojavio se kokot). Pa se igra, pa dođe po mene i veli: Mama, ruka, kupa. (Prevedeno: mama daj ruku, idemo se igrati skupa).
Ima 20 mjeseci i naravno, ne smatram da bi trebao biti samostalan, ali ponekad mi se čini previše što ako sam ja doma nikoga ne ferma duže od 5 minuta. Ja se več smijem da kod njega ništa nije istina dok to mama ne pogleda.
Tješenje niti ne spominjem, tu sam samo ja nadležna, ali to mi je ok.