Drage forumašice!![]()
Smatram da je moja dužnost da vas upozorim, i da vas obavijestim o svemu što mi se dogodilo nakon IVF-a prije godinu i pol.
Znam da to nije ono o čemu želite čitati. Ipak, nije mi želja da vas obeshrabrim, već da vas upozorim na opasnosti.
Moj zadnji IVF (od ukupno 4 IVF-a, i 3 inseminacije), završio je sa teškim zdravstvenim komplikacijama. Poremećaj osovine hipotalamus- hipofiza- štitnjača- gušterača- jajnici.
-teška endokrinološka disfunkcija, opći raspad sistema
-Oslabljena funkcija jajnika (pad estrogena i progesterona ispod normalne razine, bez povišenja FSH i LH). Noćno preznojavanje i smrzavanje, te
-TEŠKA NESANICA koja je trajala punih godinu i 5 mjeseci, zbog kojih sam uzimala gomilu lijekova za spavanje.
-Poremećaj rada štitnjače
-HYPERINSULINEMIA- predstadij dijabetesa
-debljanje-9 kg nakon postupka
Najstrašnija od svega je nesanica, nekad mi ni gomila tableta nije mogla pomoći da zaspem, a preznojavala sam se noću po nekoliko puta. Ovo je najstrašnije nešto što sam doživjela, SAN JE ELEMENTARNA STVAR bez kojeg je ŽIVOT NEMOGUĆ.Bila sam ko zombi, živci rastrojeni, uništeni. Očajna, gutajući sve moguće lijekove, obilazeći specijaliste, na gomilu pretraga sam išla. Muž je bio očajan i nesretan zbog mene.
IDEJA DJETETA POSTALA JE U TOJ SITUACIJI POTPUNO NEBITNA, SAMO JE BILO BITNO DA MENI BUDE BOLJE.
ZDRAVLJE JE IPAK ISPRED DJETETA, RAZMISLITE DOBRO O TOME, MOLIM VAS.
Razmislite i o svemu lijepome što imate u životu sa svojim voljenim mužem. Cijenite zdravlje i ljubav koju imate! Uživajte u njima svaki dan. Budite zahvalni Bogu na tome što imate, a dijete ako dođe- dođe. Očaj zbog neimanja djeteta je pljuvanje na Boga i na sve ono što nam je dao.
U tim beskrajnim mjesecima moje borbe za život (a znalo je biti tako teško da sam željela smrt), OBEĆALA SAM SEBI, AKO MI IKADA BUDE BOLJE, da ću ovo moje iskustvo podijeliti s vama, i da ću vas upozoriti.
Isto tako, obećala sam sebi, ako ikad ozdravim, da ću cijeniti svaki dan što mi ga je Bog dao, i da nikad- nikad mi neće više pasti na pamet bilo kakav pokušaj umjetne oplodnje.
VJERUJTE, TA ME ŽELJA ZA DJETETOM POTPUNO PROŠLA. TOLIKO MI JE BILO LOŠE.
Prije nekih mjesec dana počelo je znatnije poboljšanje.
OSJEĆAM SE BOLJE, I SPAVAM BEZ LIJEKOVA! Povremeno me uhvati nesanica (svakih nekoliko dana), ali to je sada sitnica prema onome što je bilo. Hiperinzulinemiju sam regulirala lijekovima (Siofor i Glucobay), i dijetom za dijabetičare. Skinula sam 5 kg.
Štitnjača se smirila, i prestala sam s lijekovima.
Jajnici i dalje oslabljeno rade, uzimam biljne pripravke za menopauzu na bazi soje.
Počela sam sa makrobiotičkom prehranom.
Još uvijek se osjećam nesigurno u svoje zdravlje, prošla sam pravu kalvariju, oporavak je bio jako spor i naporan, tako da se još nisam počela pravo radovati.
Ipak, sretna sam! Izvukla sam se, hvala Bogu! :D
Nikad više neću riskirati svoje zdravlje.
NE ŽELIM DA SE NIKOME DOGODI OVO ŠTO SE MENI DOGODILO. Ako već morate ići na postupke umjetne oplodnje, ako ste uvjerene da vam život bez djece ne vrijedi, onda barem napravite veći razmak između postupaka, dopustite tijelu i psihi da se odmore i regeneriraju. U međuvremenu uživajte u životu, u malim svakodnevnim radostima, cijenite ono što imate. Ne dopustite da vam želja za djecom postane opsesija, i da potpuno zavlada vašim životom. Postoje i druge stvari u životu, ljubav, priroda, druženje, putovanje, lijepe knjige... Priuštite sebi tretman ljepote, masažu, romantičnu večeru u restoranu s vašim dragim... Opustite se, ali ne sa svrhom da će to pomoći u začeću, već radi sebe. Godine svejedno prolaze... Radujte se životu.
Želim vam sve najbolje, ČUVAJTE SEBE, SVOJE ZDRAVLJE, SVOG MUŽA, I BUDITE SRETNE, SA DJECOM ILI BEZ NJIH!![]()