Kakva "disciplina"/sankcije

[upornamama]

Mo'š ti i jasno i glasno postavljati granice ali kad te netko ne čuje/ne želi čuti... :/

U tom slucaju se treba zapitati zbog cega te ne cuje. Jer ako te nije cuo prvi put, ponavljanjem necemo daleko stici. Nesto ocigledno treba promjeniti

Pitam se ja to svaki dan po nekoliko puta.
Ha, valjda ne čuje jer mu se sviđa to što radi i ne želi to prekidati (npr. penjanje na hranilicu i skakanje po istoj i da, u stanju je to ponoviti 50 puta, 50 puta ga maknem i kažem NE! i 51. put se penje, i ne, nemam je gdje skloniti).
Ali zato jaaako dobro čuje kad mu nešto ide u prilog.

[seni]

Mo'š ti i jasno i glasno postavljati granice ali kad te netko ne čuje/ne želi čuti... :/

U tom slucaju se treba zapitati zbog cega te ne cuje. Jer ako te nije cuo prvi put, ponavljanjem necemo daleko stici. Nesto ocigledno treba promjeniti

Prestat pričat

i umjesto toga biti.

[Zorana]

Pricati ili biti?

[Kavin]

Ja ovako: znaju se naljutiti, obje. Mala posebno.
Ja je zamolim, upozorim, štoveć... dva, tri puta. Nakon toga ja preuzimam i ne objašnjavam se posebno. Samo kratko.
Np. voli se pentrat i skakat. Ja to ne volim. I kažem joj da odmah siđe. Jednom, dvaput. Ako ne posluša, ja je skinem i gotovo.

Ili... boja po stolu. Ja joj kažem nek crta po papiru, ne po stolu. Ona opet, ja opet . Ona opet, ja uzmem boje.

Ona se nekad ljuti i viče, ja samo ponovim ono što sam već rekla i nastavimo dalje.

Ovo što nije boldano, tako i ja otprilike ovisi o situaciji, ali najgore je ( ovo boldano ) kako dalje, najgore mi je što je on tvrdoglav ja tvrdoglava i ja još mogu razumno odreagirati ( barem se nadam ), ali brate mili on kad mu nešto uzmem poludi, hiće sebe, igračke i taj moment je moj okidač za deranje i vikanje i onda neznam nazad-luda kuća.
Kad bi znala kako ne reagirati u tom trenutku kad on urliće i hiće se ili dođe pa me navlači - joj Bože daj mi snage

[Anci]

Ne znam što da ti kažem pametno.
Što bi cvijeta rekla, a ja potpisala: ja svašta dopuštam
Uzmem im nešto kad stvarno mislim da nije sigurno da se s tim igraju ili se s tom stvari potuku.

Moje se znaju naljutiti, ali to ne traje dugo, stvarnose brzo smire. Mislim pritom na ovu mlađu. Starija se više objašnjava i svađa. Ne baca e baš po podu kad joj nije po volji nešto

Dakle, dam svašta, ali valjda osjete kad je previše i kad ja nedam nešto pa poslušaju. Nekad iz prve, nekad druge. Ili treće

[meda]

moj 'ne cuje' jer suraduje sa mnom

zna da mi se nece svidjeti njegov odgovor pa radije suti, da me ne naljuti i da izbjegne raspravu

[yaya]

moj 'ne cuje' jer suraduje sa mnom

zna da mi se nece svidjeti njegov odgovor pa radije suti, da me ne naljuti i da izbjegne raspravu

Vau koja samokontrola...

[majoslava]

sve zavisi od dobi djeteta...
kod manje djece mislim da je lakse kratko objasniti sto nije u redu, objasniti (kratko) zasto smo tu gdje jesmo i skrenuti paznju... nudjenje izlaska iz auta mi nije prihvatljivo, buduci da ne bih prihvatila da dijete zeli izaci iz auta. ali mozda zaustaviti je bolja ideja. na koncu, nije dijete trazilo da se vozi autom i da sjedi vezano...
urlanje isto nije neko rjesenje, osim ako naravno covjek ne zeli da i dijete pocne urlati kad mu se nesto ne svidja...

sa vecom djecom je malo lakse rezonirati, ako naravno su se naucila postivati da i roditelji imaju svojih zelja i smetnji...

[anima]

ja objašnjavam, uvijek, pokušavam stvari riješiti dogovorom, e sad, nekad čuje, a nekad ne, pa onda tada učinim po svom uz objašnjenjem to nije dobro bla bla, ili jednostavno moram ucjeniti, udariti, galamiti, poluditi, pa onda radije ucjenim, i ne mislim da je to tako strašno........ako drugačije u tom trenutku ne ide

[Kavin]

Ja za ucjenom isto posegnem povremeno, sad jel ok ili ne, spasi situaciju i to mi je dovoljno

Inače sam zagovornik davanja izbora, recimo:
treba čistiti nos, a faca neće,
e pa ima izbor:
ili ću mu ja počistiti ili idemo na čok čok kod dr.

[leonisa]

psihologica plese upravo govori o ovome na tv-u.


zapravo, sve ono sto su cuere napisale.
osobne poruke.
zasto 10 puta govorimo a dijete ne cuje?
11 put poslusa?
jer 10 puta nismo mslili sta smo rekli vec tek 11.

bas lijepi razgovor

[Deaedi]

Mene H obicno poslusa od 1x puta. A kada bi joj rekla da mi nesto smeta ili me boli, odmah kaze: oprosti mama.

[meda]

zapravo, sve ono sto su cuere napisale.
osobne poruke.
zasto 10 puta govorimo a dijete ne cuje?
11 put poslusa?
jer 10 puta nismo mslili sta smo rekli vec tek 11.

ma daj, pa nije dijete stroj da ce uvijek poslusat naredbu.

ok, ima djece koja su takvog temperamenta, gdi ga stavis - tu je, al vecina djece nije takvo. djeca su prije mali divljaci, osim ako su dobro istrenirani, recimo nekakvim vrstom cry outa

iskreno, ja bi se zabrinula da me dijete bas uvijek u svemu poslusa. to je isto nacin suradnje, na stetu vlasttog integriteta

[Nena-Jabuka]

Čitala sam nedavno knjigu "Muškarci su s Marsa, žene su s Venere, djeca su iz raja" i našla tamo puno dobrih savjeta za one koji ne žele primjenjivati batine i urlanje, a žele da djeca ipak znaju tko je "gazda". Dobra su uputstva u knjizi za krizne situacije, samo u primjeni treba biti jako strpljiv i uporan, ali svakako je korisno pročitati, čak i ako se primjeni samo dio metoda (neke su malo previše "američke").
Nadovezala bih se na elin koja je rekla da većinom uspije riješiti stvar razgovorom i dodati da je to možda i zbog spola djeteta. Moje su cure "lako odgojive" i od njih vrlo, vrlo rijetko doživim bilo ikakve ispade i neposluh, pa, iako smo ovaj treći put priželjkivali da bude dečko (zbog raznolikosti, a ne zbog nasljeđivanje feuda), strahovala sam kako ću izaći na kraj s ijednim dečkom jer sam vidjela da njima nije dovoljna igra i razgovor, oni se "moraju" penjati po radijatoru, vješati o zavjese...
Ne znam griješim li, ali čini mi se da mame dječaka imaju puno više posla u discipliniranju djece, čisto zbog urođenih razlika u spolu i da im je samim time puno teže.

[anchie76]

strahovala sam kako ću izaći na kraj s ijednim dečkom jer sam vidjela da njima nije dovoljna igra i razgovor, oni se "moraju" penjati po radijatoru, vješati o zavjese...
Ne znam griješim li, ali čini mi se da mame dječaka imaju puno više posla u discipliniranju djece, čisto zbog urođenih razlika u spolu i da im je samim time puno teže.

Imam djecaka i ne mogu se sloziti s ovim. Cure koje sam ja gledala u nasoj okolini su teze odgojive od njega. To zaista ovisi o temperamentu djeteta, roditeljima (i nasljedju ) itd

[leonisa]

zapravo, sve ono sto su cuere napisale.
osobne poruke.
zasto 10 puta govorimo a dijete ne cuje?
11 put poslusa?
jer 10 puta nismo mslili sta smo rekli vec tek 11.

ma daj, pa nije dijete stroj da ce uvijek poslusat naredbu.

ok, ima djece koja su takvog temperamenta, gdi ga stavis - tu je, al vecina djece nije takvo. djeca su prije mali divljaci, osim ako su dobro istrenirani, recimo nekakvim vrstom cry outa

iskreno, ja bi se zabrinula da me dijete bas uvijek u svemu poslusa. to je isto nacin suradnje, na stetu vlasttog integriteta

ma ovo je izvadjeno iz konteksta....prtije toga je bas bio dio o "ne slusanju", period i od 5 god. pa pubertet i mala sala da se "neslusanjem", time da netko sa strane moze pomislit da je dijete gluho, dijete sebe zapravo spasava.

ono gore je slo onome- velim 5 puta, i ne trza, pa sesti povisim glas i ucini to. govorilo se o skladu onog sto mislimo i sta osjecamo, o osobnim i kratkim porukama.

[leonisa]

strahovala sam kako ću izaći na kraj s ijednim dečkom jer sam vidjela da njima nije dovoljna igra i razgovor, oni se "moraju" penjati po radijatoru, vješati o zavjese...
Ne znam griješim li, ali čini mi se da mame dječaka imaju puno više posla u discipliniranju djece, čisto zbog urođenih razlika u spolu i da im je samim time puno teže.

Imam djecaka i ne mogu se sloziti s ovim. Cure koje sam ja gledala u nasoj okolini su teze odgojive od njega. To zaista ovisi o temperamentu djeteta, roditeljima (i nasljedju ) itd

i ja bi se slozila.
imam curku koja obozava "hrvanje" i to "hrvanje" joj je potrebno da se ispuca

[tanja_b]

strahovala sam kako ću izaći na kraj s ijednim dečkom jer sam vidjela da njima nije dovoljna igra i razgovor, oni se "moraju" penjati po radijatoru, vješati o zavjese...

Evo, imam dečka s kojim se sve može riješiti razgovorom i dogovorom i nikad se nije penjao na radijator ni vješao o zavjese

(što ne znači da ne radi gluposti - ali radi ih kao i svako drugo dijete, mislim da to nema nikakve veze sa spolom)

[igralište]

Nismo nikada imali drastičnih primjera bacanja na pod i sl., tako da ne mogu reći što napraviti u takvim situacijama. Kod ovih uobičajenih imamo nekoliko rješenja koja više ili manje pale:
1.ako je nepodopština koju radi opasna za nju ili nekog drugog, nema dugog lijepog objašnjavanja, već glasno i jasno kažemo što ne treba ili je fizički uklonimo i onda pokušamo objasniti zašto je to opasno, štetno i sl.
2.kod stvari koje često ponavlja, smislila sam priče: neće obuti papuče(redovno), a ja kažem kako mi je njena susjeda rekla da joj se jako sviđaju papuče i ako ih ona ne nosi, može li ih ona uzeti(pali);neće pospremati igračke-smislili smo kako postoji nekakva "baba s vrećom" koja kupi razbacane igračke i nosi ih djeci koja pospremaju svoje igračke; neće jesti: nećeš moći doći do igrališta, nećeš se moći brzo spuštati toboganom, nećeš biti velika
3.budući da joj je najveća kazna ako se mama neće igrati s njom, to ponekad koristimo kao ucjenu
4.kada neće oprati zube ili ruke ispričamo joj malo zanimljiviju istinu( o malim životinjicama-tako sam ja počela svoju priču-a ona kaže:znam, rekao mi je tata, to su bakterije; koje se ne mogu vidjeti-ja nastavljam- a ona će na to: pa vidjela sam ih ureklami za domestos!
5.ignoriranje nekada odlično pali:redovno natezanje oko ručka smo ovako prevladali:mm i ja sjednemo za stol, počnemo jesti, a ona kada vidi da je niti ne zovemo, niti gledamo, lijepo sjedne za stol i pita što je za ručak.
Bude i vikanja

[ms. ivy]

i još jedan takav

[ms. ivy]

potpisivala sam tanju i anchie

[Anci]

Ma potposat ću ih i ja, kao majka djevojčice koja je sredila sve zavjese u stanu

[Nena-Jabuka]

strahovala sam kako ću izaći na kraj s ijednim dečkom jer sam vidjela da njima nije dovoljna igra i razgovor, oni se "moraju" penjati po radijatoru, vješati o zavjese...

Evo, imam dečka s kojim se sve može riješiti razgovorom i dogovorom i nikad se nije penjao na radijator ni vješao o zavjese

(što ne znači da ne radi gluposti - ali radi ih kao i svako drugo dijete, mislim da to nema nikakve veze sa spolom)

Baš mi je drago to čuti, ako dobijem i četvrto dijete, neću strahovati hoće li biti dečko. Izgleda da su to bila samo prazna opravadanja mama u stilu "pa on je dečko, normalno je da sad morate zvati majstore za popravke nakon našeg posjeta!". Ocrniše sve dečke uzalud! A i moja starija cura voli malo agresivnije igre pa odosmo na borilačke vještine.

[gitulja]

evo i mene, umorna od ponavljanja istih stvari 25 puta svaki dan.
skrušeno priznajem da ponekad mislim da bi mi bilo jednostavnije je lupit po guzi, ali to ne napravim. nekako ponekad imam osjećaj da to silno ponavljanje ne vodi nikuda.
MD nekako ima više strpljenja.
Njegova reakcija kod lupanja nogama po mom sicu u autu:
Ja molim nemoj lupati, smeta mi, boli me ...
on ugasi muziku :
G: " ja bi muziku"
on: " a ja bi da ti prestaneš udarati mami sic"
i tako se to ponovi 2-3 puta i ona prestane :?

[beberonka]

Nasa T.ce u 4 mjesecu dvije godine,dosadasnji bilans,2mobitela jedan je zavrsio u skoljki ,drugom se gubi svaki trag,2 televizora,od paljenja i gasenja,pojacavanja i mjenjanja kanala gotovi.3-4 ukrasa,programator na peilici ,za divno cudo sporet jos radi a pali ga neprekidno,sve nam je ,ispisano po kuci,kao i moje noge i njene ruke,svakodnevno1 monitor,3-4misa,3-4 mikrofona i slusalica isto toliko1ogledalo,za kojim je bas tuzna, i ima toga jos iha al sad se nes nemozem sjetit,il nezelim.Beskrajno sam inace strpljiva a kamoli sa svojom djecom,al izvela me iz takta.Inace dobro cuje,recituje sve beby pjesmice na engleskom i gomilu na hrvatskom,broji i na talijanskom i engleskom,al dugmici su najbolji od svega.3 tastature i 1 kompletan komp smo joj dali ali ona se sve lovi za nas,nevjerojatno.Za batine nisam al...donela sam u kucu stapic od 25cm,jednom ga probala a ona me gledala kao najvecu budalu ,pa sam ga odlozila al pretnja njime nekad pali.Od pricanja objasnjavanja i pjevanja ja uvece nemam vise glasa.Kad joj nije po njenom,sta god to bilo,krece dranje.Ima izuzetno visok glas i ja ako se nadjem u blizini ,uho pocne boljeti.U prodavaonu sam pocela izbjegavati ici,jer kod kase je cikaa i jednom mi se bacila.Tad sam mislila da cu je prebiti,od srama neidemo nigde ni u ciju kucu,jer je ona nemoguca.Vani smo i po kisi i buri obavezno 2puta sem kad ona nece van.Kad izadjemo van glavna je u gradu,trci svoj djeci i mazi ih igra se sa njima mene ni negleda ,kad joj se neki prolaznik dopadne ona pruzi ruku i kaze papa,da je vode,I tako je uzasno samouvjerena da cu ja ici za njomuputi se na suprotnu stranu od mene i nepogleda da li idem za njoj jer ja naravno kazem,necemo tamo idemo ovde tu je bla bla svu djecu nabrajam,i ona tako ode i po100m ja se sakrijem i posmatram je a ona samo napred ,ponekad pogleda iza vidi nema me al nastavi i ja nikako da isteram da se bar uplasi,al ode predaleko pa se ja uplasim...u njenim godinama moj sine je isao sam po sladoled ,naravno ja sam ga pratila skrivena ,a njoj covek nemoze nametnuti ali bas nista,a sinu sam mogla sta god sam htjela.Ovde sam nasla neke nove ideje,pokusavam ih sprovesti.Zanima me da li vi mislite da je viknuti bolje od malo po guzi,il da je ucjena dobra vaspitna metoda.Protiv ucjena sam totalno sem u krajnjoj nuzdi,uzasno nepodnosim vikanje,al nesto mi ono narodno batina je iz raja izasla,,odzvanja zadnjih dana,iako nije upalilo :/ .Mislim nije ju ni boljelo ja sam to onako preko pelena,al na spomen stapica se smiri ,za sad.I jos nesto cim se krene sa nekom zabranom ona pocne da se umiljava i dok neistjera sa svojim ne popusta,nepopustam ni j aali je to mucan proces.Ja sam dosljedna u mojim zahtjevima,ali ona neumjerno pokusava,znaci sporet pali bar 3 puta na dan tak i Tv i ostalo,i to onako usput,igramo se ili pjevamo,i samo skoci ja mislim da uzme nesto a ona usput popali sta dohvati
Sta kazete na ovo?dajte neki savjet iscrpila sam skoro sve,doduse zivaca jos imam ali treba jos dosta da odraste.Znam da su tu oko 2 godine nevjerojatni,i jako slatko smjesni,kad gledaju u nesto sto nesmiju ali nemogu si iskontrolirati nagon da urade,juce pjevamo uz kad si sretan i ona kaze nono za dugme od kompa i ja spuno ljubavi kazem da duso moja no no vidis kako ti znas i kako si do...gotovo gledala je gledala u ono dugme,sa tako puno zelje, i paf ugasi komp

[flower]

dio onog sto opisujes ide u razvojni obrazac istrazivaca dvogodisnjaka, mislim da ce ti se sad javiti mame (a ja prva) kojima su ta prekrasna cudovista unistila - kompjutor (krasni su ti gumbici, nama od tad jos ne radi a jedinica), videorekorder napunila auticima jer je to gajaza, umocili mobitele ili daljinske u caj/sok/vodu (eksperimentalni pristup)...
sad - treba tu puno mudrosti, strpljenja i sl. da im damo do znanja do kud mogu ici u svojim istr. - nemam sad puno vremena za obrazlagati ali imas pravo postaviti granicu samo je nemas pravo postavljati putem stapica i sl.

[leonisa]

dio onog sto opisujes ide u razvojni obrazac istrazivaca dvogodisnjaka, mislim da ce ti se sad javiti mame (a ja prva) kojima su ta prekrasna cudovista unistila - kompjutor (krasni su ti gumbici, nama od tad jos ne radi a jedinica), videorekorder napunila auticima jer je to gajaza, umocili mobitele ili daljinske u caj/sok/vodu (eksperimentalni pristup)...
sad - treba tu puno mudrosti, strpljenja i sl. da im damo do znanja do kud mogu ici u svojim istr. - nemam sad puno vremena za obrazlagati ali imas pravo postaviti granicu samo je nemas pravo postavljati putem stapica i sl.

bez obzira sto sam makla iz potpsa i dalje mi steka tastastura (vid se z prilozenog), no anas zna odredjena slova otpkati, ostali smo bez jednog fotica, danas lijepo fotografira, ostali smo bez eksternog diska itd.
n u jednom trenutku mi nije bilo zao jer da je, ona ne bi imala pristup tm stvarima.

mislm da djete od 2god nije odgovorno za to unistavanje vec roditelj

[Anci]

dio onog sto opisujes ide u razvojni obrazac istrazivaca dvogodisnjaka, mislim da ce ti se sad javiti mame (a ja prva) kojima su ta prekrasna cudovista unistila - kompjutor (krasni su ti gumbici, nama od tad jos ne radi a jedinica), videorekorder napunila auticima jer je to gajaza, umocili mobitele ili daljinske u caj/sok/vodu (eksperimentalni pristup)...
sad - treba tu puno mudrosti, strpljenja i sl. da im damo do znanja do kud mogu ici u svojim istr. - nemam sad puno vremena za obrazlagati ali imas pravo postaviti granicu samo je nemas pravo postavljati putem stapica i sl.

bez obzira sto sam makla iz potpsa i dalje mi steka tastastura (vid se z prilozenog), no anas zna odredjena slova otpkati, ostali smo bez jednog fotica, danas lijepo fotografira, ostali smo bez eksternog diska itd.
n u jednom trenutku mi nije bilo zao jer da je, ona ne bi imala pristup tm stvarima.

mislm da djete od 2god nije odgovorno za to unistavanje vec roditelj

Uf, nismo jedini.
Popis: uništen DVD player jer jer je stavila dva dvd-a unutra, bacila na pod eksterni disk koji više nije imao nakon toga nikakve funkcije... sjetit ću se još

Starijem djetetu takve stvari jednostavno nikad nisu padale na pamet. Ne jer sam prema njoj "stroža" nego jednostavno jer je takva. Mirnija je.

I ova mala se polako smiruje. Bez primjene bilo kakvih metpda i prijetnji.
Jučer je moj brat gledao neke dvd-e i mala mu odmah kaže: To je tatino, tata ne voli da ja dijam. Samo ću gjedat

[MGrubi]

bitno je objaviti svoje granice, tako će naučiti da ljudi imaju svoje granice, svoje vlasništvo, kao i dijete samo, prema tuđem vlasništvu/osobi postupamo pažljivo

ja jednostavno kažem: ne dam, moje.

no , preporučam knjigu: "najsretnije dijete u kvartu"
jer mi je tamo lijepo opisan razvojni put mozga, naime od rođenja do 3. godine bebin mozak od stupnja majmuna razvija se do stupnja homo sapiensa (današnjeg čovjeka), lijepo je opisano po etapama

zašto je to tako? pa ako pogledate veličinu glave 3-godišnjeg djeteta vidjeti ćete kolika lubanja je potrebna za mozak homo sapiensa, tolika lubanja ne može proći kroz porođajni kanal (bez odustajanja od dvonožnog hoda) i kroz zdjelicu
i zato, se beba rađa sa malim obujmom mozga, čiji daljni (evolucijski put) razvoj vodi dijete kroz ljudsku evoluciju, pod malih majmuna , preko nadreantalaca (1,5-2,5g) do čovjeka
npr. mali mozak bitan za dvonožan hod se prvi razvija najbrže, da bi beba mogla hodati, kad se uspravi slijede drugi stupnjevi
da bi sa 3 godine počeli shvaćati daleko složenije procese i razvijati društvene osobine

ugrubo rečeno
djeca su ka mali klokani, prerano rođeni, da bi uz majku dalje mogli nastaviti razvoj do konačnog oblika svoje vrste

ako me itko shvati, bit će super
ne idu mi danas objašnaanja

[leonisa]

ja jesam

[beberonka]

i ja sam.Sad mi je lakse jer vbidim da ima jos djece terminatora,a vec sam se zabrinula jer je u mom okruzenju moj metod osudjivanst mene ne pere al?nego zar nemislite da ,rjeci moje je ili ucini to pa cu ja to...u karatkteru izazivaju sebicnost i lukavost,podmuklost.Karakter se razvija do 4 godine,sta uradimo uradili smo,i ja sam zaista na muci.Ne bih primjenjivala te stvari al ako budem morala ko zna..
Osudite me ali danas je dobila po guzi,na sred ceste je legla i krenula da se kotrlja,to mi je vec par puta napravila,i ja bih je podizala i kroz smjeh pokusavala da joj skrenem paznju,i rekla da to nedozvoljavam,i nakon toga krece histericno sutiranje i bacanje skoro da mi je ispala iz ruku,tiho sam joj pjevala pricala idemo kod djece,iako ju nikad nelazem ,i ona se smiri i ponovo,ja se okrenem i odem iz njenog vidokruga,krene da place i samo odjednom ponovo legla i ponovo se kotrlja i crce od smjeha,to doma neradi,vratila sam se podigla je energicno i 2 puta po pelenama,bez rijeci,pruzila joj ruku i rekla sad idemo doma,bez pogovora je krenula, pricala mi o pticicama???? :? ups? drugo djete.Jedna nastavnica mi je rekla da dvogodisnjaci kao da traze da osjete autoritet?

[cokolada_83]

Ja imam decka od 17 mjeseci,ako je komunikativan i kooperativan i u principu nemamo nekih velikih problema.Jedina stvar koja me muci je elektricni sporet koji nebrojeno puta upali.Lijepo mu kazem kao i za sve drugo da se to ne dira i bla bla,on me gleda i ponovi zamnom "to ne ne"ili "to ne to ziz ziz" i vec naredne sekunde okrene dugme.Danas sam morala prekinuti pranje sudja i bukvalno ga iznijeti iz kuhinje i zatvoriti vrata.
Ponekad mi se cini da mi to radi iz inata zasto sto radim nesto drugo a ne igram se sa njim.Vec me strah sta ce biti za tri mjeseca kad dodje beba?
Jednostavno neznam kako mu objasniti da nemogu bas svaku sekundu provesti kraj njega.

[koksy]

cokolada_83 da, to ti radi jer nisi paznju usmjerila na njega nego na pranje suda. I kod nas je ista stvar, i ako ga maknem od neceg sta nesmije trazi nesto drugo sto nesmije, gleda me u oci i radi po svom.
Probaj mu paznju usmjerit na nesto drugo, nesto sto ce mu biti zanimljivo, ili ga nekako ukljuci u to sta radis.
Ja mom, recimo, dam da posprema oprano sude, naravno, ono koje je bezopasno.

Ja imam drugi problem - ducan!
Eto, mora samnom, nema druge, ja ga stavim u kolica, ne tamo gore di klinci inace sjede nego bas u kolica hoce. I jos to dobor prode dok ne dodemo na blagajnu. A onda...Poludi kad stavljam stvari na traku, place ko kisna godina, nece da ga izvadim i primim na ruke, nego sjedi u kolicima i place. Ja mu objasnjavam da smo teti samo posudili stvari i da ce nam brzo vratiti al ne...Probam mu dati nesto u ruke al ne... Onda ga ignoriram, jer ne znam sta bi drugo. A ljudi me gledju kao da sam azdaja jer on bas tuzno place, nije da urla.
A ja se osjecam ko zadnje go*no. Al ne znam sta bi!
Isto tako danas u igraoni, curica jedna ima svoju loptu, i hoce se s njim loptati, al on uzme loptu i neda joj, ona place, naravno, a i malena je pa ne kuzi jos. Ja mu objasnjavam da mora i curici dati loptu, da lopta nije njegova, i uzmem mu loptu jer curica vec jako place i njen tata me gleda ispod oka.
A moj, ljuto otrci na drugu stranu, legne na pod i place, ali tako tuzno da mi je srce skoro puklo!
I sta da mu radim?

[cokolada_83]

I mi smo jedno vrijeme imali tako scene u ducanu jer kad idemo autom onda on sjedi bas u kolicima.Prije nego dodjem na kasu otvorim kifle i izvadim mu jednu ili nesto drugo ili ako imamo nesto duplo,npr. mlijeko onda dam jednu litru njemu u ruke a drugu dignem na traku i kazem teti da kuca dva puta.
Sa igrackama smo isto imali scenu skoro ali kad je cesce medju djecom onda postane popustljiviji ne grabi sve za sebe.Obozava Teletabise pa imam u torbi uvjek jednog malog gumenog i ako se bas zakaci za neku igracku od drugog djeteta dam mu njegogovog teletabisa i kazem da ga mora dati djetu ako zeli zadrzati njegovu igracku.Uvjek vrati tudju igracku.
Mene muci sto dok je on budan nemam ni sekundu vremena trazi moju paznju non stop.Doslovno me vuce sa wc skoljke.Problem je sto je baka bila sa nama dva mjeseca i on se naviko da non stop netko sa njim igra.Vise se nicim nezna zabaviti sam.

[meda]

Ja imam drugi problem - ducan!
Eto, mora samnom, nema druge, ja ga stavim u kolica, ne tamo gore di klinci inace sjede nego bas u kolica hoce. I jos to dobor prode dok ne dodemo na blagajnu. A onda...Poludi kad stavljam stvari na traku, place ko kisna godina, nece da ga izvadim i primim na ruke, nego sjedi u kolicima i place. Ja mu objasnjavam da smo teti samo posudili stvari i da ce nam brzo vratiti al ne...Probam mu dati nesto u ruke al ne... Onda ga ignoriram, jer ne znam sta bi drugo. A ljudi me gledju kao da sam azdaja jer on bas tuzno place, nije da urla.
A ja se osjecam ko zadnje go*no. Al ne znam sta bi!

znam da je tebi grozno, al mene ovo tako nasmijalo

barem znam da nema samo moje dijete te neke svoje fiksne ideje

moj je sad u fazi da ne daj boze da mu nesto pomaknes sto je njegovo, recimo igracke ili odjecu, s mjesta na kojem je on to ostavio. odmah u histerican plac!!! a kolko mi je samo trebalo da skuzim zasto place, sijede sam dobila!!!

sve su to faze...ko zna sta nas sutra ceka, jos cemo zalit za ovima danas

[Tiwi]

strahovala sam kako ću izaći na kraj s ijednim dečkom jer sam vidjela da njima nije dovoljna igra i razgovor, oni se "moraju" penjati po radijatoru, vješati o zavjese...
Ne znam griješim li, ali čini mi se da mame dječaka imaju puno više posla u discipliniranju djece, čisto zbog urođenih razlika u spolu i da im je samim time puno teže.

Imam djecaka i ne mogu se sloziti s ovim. Cure koje sam ja gledala u nasoj okolini su teze odgojive od njega. To zaista ovisi o temperamentu djeteta, roditeljima (i nasljedju ) itd

i ja bi se slozila.
imam curku koja obozava "hrvanje" i to "hrvanje" joj je potrebno da se ispuca

Istina
Ali tek kad tvoju crku i mog dečkića gledaš u istoj situaciji, vidiš da ipak ima velike razlike u njenoj potrebi za hrvanjem i njegovoj potrebi kako ono - penjanja na radijatore i vješanja na zavjese (figurativno, jer nemamo ni jedno ni drugo, ali intenzitet skakanja, pražnjenja enegrgije isl je fakat jako različit. kad se samo sjetim njenog pogleda upućenom dečkima kad su projurili pored nje )

[Tiwi]

koksy - ne brini za igraonicu, to će s vremenom i u praksi skužiti. Jednostavno imaju drugačije posloženo nego mi i nije im jasno npr kaj mi sad uzimaš loptu a dala si mi ju Mislim, ja ih tu fakat kužim i trudim se uvijek izbjegavati takve poteze. Dugo sam nosala sa sobom i loptu i lopaticu i autiće svašta nešto.

mlađi recimo nema takvih problema jer ima brata pa se od rođenja pomalo natežu za igračke i naučio se ili izboriti ili uzeti drugu igračku. a kad zapne ja uzmem treću i počnem joj se diviti - da vidiš klojom brzinom je sve ostalo palo u zaborav.

apropo dućana - isto kužim, baš je izluđujuće kad se to dešava (opet, imala sam jednog - stariji je bio na svim poljima poseban i ... glasan). Nego, ja sam se svojevremeno domislila. Pa smo se doma igrali dućana. Imali i vrećice i tjesteninu i rižu, svašta što može odglumiti robu na policama, pa trpali u kolica pa slagali u rećice.. možda onda kad dodješ na blagajnu on da ti dodaje da stavite na traku, pa kmu ti dodaješ da stavi u vrećicu.. eto, probaj.

[Peterlin]

Ovakve me teme podsjete da djeca brzo rastu. Jako brzo!

Meni je u dobi kad su djeca bila mala (2 i 3 godine) izuzetno pomogla knjiga T. Phelana 1-2-3 uspjeh.

Više o knjizi ima ovdje: http://razvojdjece.crolink.net/knjiga.asp?ID=2687

U našoj knjižnici naišla sam na dvije njegove knjige - jedna za roditelje, a druga za odgajatelje i učitelje. Ne znam da li su metode primjenjive za svako dijete, ali kod nas doma su definitivno upalile.

Najteže mi je bilo disciplinirati SEBE i odrediti koje stvari su mi zapravo neprihvatljive, a onda se dosljedno držati toga. Moram zahvaliti MM na podršci i korigiranju u mnogim situacijama. Zajedno smo izašli iz kojekakvih "faza" živi i zdravi, a odrastamo skupa s djecom još uvijek i svaki dan je izazov. A sad, natrag na temu...

Eh, neprihvatljivo ponašanje u našoj kući bilo je:
- deranje i bacanje po podu (u dobi od 1,5 - 3 godine, moji dečki su rođeni s malom dobnom razlikom pa smo imali duuuugačke periode pojedinih "faza") - palila je jednostavna rečenica ODMAH PRESTANI! Koristimo je i dan danas. Dijete ne smije primijetiti našu neodlučnost i kolebanje, inače je gotovo!
- udaranje, grebanje, grizenje i slično (isti postupak)
- neprimjeren rječnik (psovke i grubosti; psovke u našoj kući nikad nisu bile korištene, ali drskosti i grubosti je bilo..... pa sam morala paziti na SVOJ jezik! )
- odbijanje higijenskih navika (pranje ruku, zubi i sl.) - palila je rečenica OPERI RUKE, ODMAH! I ova nam još danas povremeno zatreba, kao i POSPREMI PAPUČE ODMAH, POSPREMI IGRAČKE ODMAH itd. Koristimo ih bez drame, uglavnom bez podizanja glasa (iako ima i toga, ako se pogodi faza "ja ne čujem")
Djeci neke/mnoge stvari jednostavno treba ponavljati. Što ranije počnemo, to bolje, jer sasvim mala djeca to lakše prihvaćaju nego veća. (He he, lako je meni SADA o tome govoriti, ali nije uvijek bilo tako...)

Sankcije:
Oteti što im je najmilije - npr. staviti omiljenu igračku na vrh ormara na 10-15 minuta, da je vide ali da ne mogu do nje...
Uskratiti gledanje crtića na 1-3 dana (mlađi sin je osjetljiv na to), ili korištenje računala (vrijedi za starijega). Spremanje određenih crtića na hlađenje. ("Ako budeš divljao i mlatio brata nakon gledanja Ninja kornjača, ja ću ih spremiti... " - mnoge crtiće smo tako spremili trajno, jer su baš izazivali loše ponašanje.)

Sankcije su najavljene i po mogućnosti UNAPRIJED dogovorene i dijete ih tako puno lakše prihvaća (dogovor tj. odredba o prihvatljivom ponašanju postoji, a ako je se ne pridržavamo, ondak slijede sankcije).

Bogme je bilo sankcija i za mene - ni ja nisam smjela gledati televiziju kad su me uhvatili da sam uključila tv popodne, ili kad radim nešto što se ne smije (jedem kekse prije ručka). I danas je tako. Ako djeca nešto ne smiju, bome ne daju ni nama i to prihvaćamo. To je cijena koju smo spremni platiti.

Kad su bili još mali i jaaaako nemogući (tukli se ili divljali) znala sam ih koji put staviti u time-out (svaki u drugu sobu; koliko dijete ima godina, toliko minuta). Kad bolje razmislim, to se dogodilo možda 4-5 puta, ako i toliko. Palile su rečenice "RAZMISLI kako se tvoj brat sad osjeća... Kako bi se TI OSJEĆAO da je on tebi... bla bla..." Nisam se opterećivala da li razumiju ili ne - samo sam se jaaako trudila da sve svedem u 2-3 rečenice, jer se četvrta više nije slušala. Toliko im traje pažnja.

Danas... imam školarce.
Iskreno, možemo biti zadovoljni našim dječacima, dobri su nam! Čak znaju pitati zašto mame njihovim kolegama dozvoljavaju ovakvo i onakvo ponašanje (koje se mojoj djeci sad više ne sviđa). Nedavno sam to morala objasniti starijem sinu, pa sam rekla da djeca uče stvari različitim redom - netko prije savlada čitanje, a netko dobro ponašanje. Do desete godine (to je rok kad će moja djeca dobiti ključeve od stana, to im je važno) svi sve nauče.

Eto, ja to rekla, a sad se nadam da će tako i biti. Znaju me moja djeca povremeno izbaciti iz cipela i još uvijek im treba govoriti, treba ih usmjeravati, odgoj nije gotov, ali .... dobro je!

[Anci]

Sankcije:
Oteti što im je najmilije - npr. staviti omiljenu igračku na vrh ormara na 10-15 minuta, da je vide ali da ne mogu do nje...

Što nije ovo malo previše? :/
Što dijete uči time?
Treba spremiti sobu da dobije igračke? Ne zato što je soba razbacana?

Ako djeca nešto ne smiju, bome ne daju ni nama i to prihvaćamo. To je cijena koju smo spremni platiti.

Pa nismo mi jednaki, ne kužim ovo, možda sam krivo shvatila.

Mi gledamo TV navečer, one idu spavati. Neću ni gasiti tv niti se praviti pred njima da ga neću gledati :/

[Peterlin]

Sankcije:
Oteti što im je najmilije - npr. staviti omiljenu igračku na vrh ormara na 10-15 minuta, da je vide ali da ne mogu do nje...

Što nije ovo malo previše? :/
Što dijete uči time?
Treba spremiti sobu da dobije igračke? Ne zato što je soba razbacana?

Ako djeca nešto ne smiju, bome ne daju ni nama i to prihvaćamo. To je cijena koju smo spremni platiti.

Pa nismo mi jednaki, ne kužim ovo, možda sam krivo shvatila.

Mi gledamo TV navečer, one idu spavati. Neću ni gasiti tv niti se praviti pred njima da ga neću gledati :/

Teško je u postu od 10 redaka objasniti cijelu odgojnu filozofiju. Naravno da neću djetetu oteti omiljenu igračku zato što ne posprema igračke. Ali hoću i činila sam to, kad je tresnuo brata glavom u zid. I djelovalo je. Nemam se namjeru prepucavati u maniri "a što biste vi učinili"...

Pospremanje igračaka - u dobi od 2 godine to se radi zajedno, a u dobi od 9 godina bome je debelo prošlo vrijeme za to! Tko je raskopao, taj sprema. U 90% slučajeva ne moram govoriti, ali dogodi se da zaboravimo... Dogodi se i da NEĆEMO, a onda je to druga pjesma.

TV je tema za sebe, u našoj se kući gleda ograničeno i malo jer je loš za djecu (i nas). O tome možda drugi put, ako mi se bude dalo...

[babyboys]

Pa nismo mi jednaki,

a ja mislim da jesmo, barem što se pravila tiče.
dosljednost se vidi i iz toga koliko smo spremni držaati se uvjeta koje smo sami postavili. jer ako oni ne smiju slatko prije ručka, ne smijemo ni mm i ja. ako oni moraju, recimo, skupljati za sobom stvari, moramo i mi.
razlika je samo u tome što oni nemaju načina/dovoljno znanja/mogućnosti nas sankcionirati.

[Lucija Ellen]

Mislim da se ovdje brkaju odgovornosti i jednakost.
Roditelj je materijalno odgovoran i donosi pravila. Odgovoran je i na druge nacine, dakako. U smislu jednakosti, naravno da jesmo jednaki, no ako se Ancina recenica izvuce iz konteksta, izgleda kao da zeli reci nesto suprotno.
Jasno da ne moze dijete roditelju propisivati sankcije. Nije dovoljno odgovorno za to.

[beberonka]

Ja takodje smatram da nemam prava od djeteta zahtjevati ono sto ni sama neradim,primjerice jaja jedem sa kruhom a ne vilicom jer mi je jako los ukus sa njomi znam da je to totalno bezveze al sta cu i kako sad cerki da forsiram vilicu.Pusac sam i sinu sam govorila da mi je to najveca greska u zivotu i da se nadam da je on nece napraviti,al ipak jeste.Licno vjerujem da mi vaspitavamo djecu svojim primjerom,a ne toliko time sta im stavljamo kao dozvoljeno ,nedozvoljeno.A dolijednost i iskrenost vjerujem da su najvazniji.Demokracija u vaspitanju djece ima svojih i mana i vrlina,ako ne keks njima e onda ni namaal zato ne alkohol ,ne droga jer ni mi to neuzimamo,mislim da je to dobar nacin

[flower]

meni je totalno neljudski da joj brojim 1-2-3...koliko god. to mi nije fer odnos prema njoj.

[Anci]

LE je naglasila pojam odgovornosti.
Naravno da smo dijete i ja ravnopravni i jednaki u smislu uvažavanja.
Njene/njihove želje nisu ništa manje važne od mojih samo zato jer je riječ o dvogodišnjaku ili četverogodišnjaku.
Ne znači da joj se ispunjava što joj padne na pamet, ali ima pravo da je se sasluša i uvažava.

Ali, ja sam tu roditelj, ja imam odgovornost i vodstvo u našem odnosu.

Ono s TV-om...
NIje da je TV glavna stavka.
Htjela sam samo reći da mi nema logike da ako dijete ide spavati, da tata mora ugasiti tv. Jer ga ne gleda dijete.

Šta ja znam... možda ja baš nisam od nekog pristupa ujednačenog za sve.
I nedosljedna sam

Peterlin, pa nitko se ne prepucava. Ti ostaviš post, ja ostavim post

[marta]

meni je totalno neljudski da joj brojim 1-2-3...koliko god. to mi nije fer odnos prema njoj.

ja to ponekad koristim s Lovrom, ne zato da bi on napravio nesto sto ja hocu u te tri sekunde, nego zapravo da bi obratio paznju na ono sto mu pricam, a to je uglavnom neka ponuda dogovora. hocu reci, nije nuzno neljudski - uglavnom ovisi o tome kako se koristi. Kao uostalom i mnoge druge stvari.

[Lucija Ellen]

Ali, ja sam tu roditelj, ja imam odgovornost i vodstvo u našem odnosu.

TO je point. Dijete to i trazi. Ali kao roditelj sam i model ponasanja. Naravno da necu drzati noge na stolu a od djeteta zahtijevati da to ne cini.

[sofke]

meni je totalno neljudski da joj brojim 1-2-3...koliko god. to mi nije fer odnos prema njoj.

oo, nama je to glavna (gotovo i jedina) mjera discipline..

ona mene uopće ne želi čuti, pa kad već nema smisla da xy-ni put nešto zamolim, prijetim da ću brojiti do tri

što se događa nakon toga, nitko ne zna, nismo definirali koja je posljedica ako se nakon tri ne napravi zamoljeno

ali to jedino djeluje, bogzna zašto

[Kavin]

Kod nas bilo da brojim do tri, pet, deset ima samo kontraefekt...on počne još jače plakati i to nas nikamo do sada nije dovelo...osim do toga da smo onda i on i ja još nervozniji, nažalost.

Od moje frendice mali to brojanje prihvaća i smiri se, to pali kad je nervozan ili se rasplače ako mu se nešto ne da.

[leonisa]

ja sam joj jednom, iz znatizelje, krenula brojati, a ona me samo zbunjeno gledala