 |
|||
kod nas se to famozno brojnje u principu ne primjenjuje, osim kad me izlude nekad i višesatnim sjedenjem pred tanjurom. onda brojimo do 10 da završe ili će ostati bez crtića/igračke/šetnje....
tad pale brpjanje i ucjena u kompletu.
a počeli su reagirat kad su skužili da mislim ozbiljno.
Sad ste me podsjetile s tim brojanje, moja frendica ima puno mladeg brata, mislim da je oko 13 godina razlike.
I jednom ja kod nje, kaze ona njemu nek ide napisat zadacu (bio je 1.-2. razred), on nista, ignorira ju, ona mu ponovi, on nista. Odjednom ona digne ruku i pocne prstima odbrojavat od 5 prema nize. On se na 3 pokupio pisat zadacu bez ijedne rijeci!
Ja ju pitam kaj to znaci a veli ona da je jednom bezveze probala tak upalilo je i to sad koristi vec godinama.
Pitam ju kaj bi bilo da si dosla do nule.
Kaze ona da nema pojma jer jos nikad nije dosla dalje od 3
Koksy
Ja ne brojim jer je D. ipak premalen za to,ali jako dobro razumije tako da opominjem dva put a treci put je neka kazna.Npr. jutros je trazio papir i flomaster i dala sam mu.Zna da crtamo samo na stolu u dnevnoj sobi.Crtao je,tj. sarao po papiru,a onda poceo okolo po stolu.Prvo je bilo "D. ne crtati po stolu vec po papiru."Pri tom sam mu rukom jos pokazala na papir.Onda je opet malo sarao po papiru pa opet nastavio po stolu.Ponovila sam i dodala "ako budes sarao po stolu uzet cu ti flomaster".Kad je treci put poceo sarati po stolu jednostavno sam rekla"D. ne crta se po stolu vec po papiru,isarao si sto i sad mi daj flomaster"Bez problema sam uzela flomaster i spremila.
Ovo može biti i kod nas tako osim zadnjeg dijela :/cokolada_83 prvotno napisa
Da sam ja pisala bilo bi:
Bez problema sam uzela flomaster, a on je počeo cmizdriti i to je bio tek početak...po mome onda uslijedi vraćanje flomića i još jedna opomena, a ako to ne upali ( zna se desiti da i upali) onda je drž nedaj da i ja i on izđemo iz situacije što hladnije glave
Mene ovakve stvari baš ne izluđuju: dakle, meni je normalno da ona šara po stolu, normalno mi je da joj ja to nedam i također mi je normalno da se ona ljuti nakon što joj uzmem flomić i spremim.
Možda zvuči glupo ovako napisano
Ja joj kažem zašto sam nešto uzela i što nedam i da znam da se ljuti, ali da nedam. Malo odurla, kratko i slatko
No, kod nas takvih situacija ima sve manje.
Ja bih rekla, laički, da onda uči da plačem može vratiti izgubljeno?
(ispravite me ako griješim...?) i uči takav način komunikacije koji može dovesti do onog "nemogućeg" djeteta... tj. možda nekada dozvoliti za neke posebne stvari, tj. ako roditelj da sebi vremena da je možda pogriješio u procjeni i prenaglio se (što se zna desiti)...
I prihvatiti ovo što je Anci rekla - nek se ljuti - ima pravo
Ha?
nisam sigurna da te razumije.
mislim, on razumije same riječi ali sumnjam da tako mali razumije njihov smisao, a niti ga motorika ne služi tako dobro da se, šarajući, može zadržati samo na papiru.
ja bih flomastere zamijenila nekim manje agresivnim bojicama pa da ne bude štete po namještaju.
vrlo lako moguće.
tako uče kako manipulirati nama.
Šta ja znam, ja isto nekad vratim. Pa onda ako opet prekardaši, onda uzmem.
Nekako mi to moje NE nije apsolutno NE, dam im šansu da me uvjere da im trebam vratiti. I mislim da je to ok, pa ne mora u životu odustati na prvo NE :/
Vjeruj mi da svjedno ne odustaju..
Ali razlika je uvjeriti da im se treba vratiti ili plakati ljutito jer im se nešto uzelo i plačem vratiti.
Kavin je mali da iskaže riječima....ma ne znam...
...Hajd da imaš muško, pa ni po jada...
Šalim se....i potpisujem.
U toj dobi obično plaču. Ja bi recimo čučnula kraj svoje plakalice pa joj rekla da mi kaže riječima što želi: Mama, vrati mi.
Pa bih joj ja rekla da ne crta po zidu već po papiru.
Nekad tako kažem ono što želim da one kažu.
Mislim da u tom trenutku oni ni ne znaju drugačije. Ja sam im nekako probala primjerom pokazat kako bih ja željela da komuniciraju samnom.
Ma meni je lakše bilo ostati dosljedna na plač. Sad kad koristi tehnike pregovaranja, teže je odoljeti
Meni je ovo isto nekako ok, a još kada daju neke razloge pa ja ostanem :shock: (jer se ja istog ne bih ni u ludilu sjetila) svaka im čast!Ma meni je lakše bilo ostati dosljedna na plač. Sad kad koristi tehnike pregovaranja, teže je odoljeti
U neku ruku je.Ma meni je lakše bilo ostati dosljedna na plač. Sad kad koristi tehnike pregovaranja, teže je odoljeti
Ali, kao što je Maslačkica rekla, nekad ja krivo procijenim, nekad dijete napravi neku glupost, ali me uvjeri da revidiram odluku. Pa poslije to više ne radi. Ako ponovi, ja uzmem pa nedam.
S ovim što je anci napisala se mogu složiti, tako nekako funkcioniramo...ja malo reviziram odluku, pa vidim ako ponovi gotovo je nema povratka.
Vjeruj mi da svjedno ne odustaju..
Ali razlika je uvjeriti da im se treba vratiti ili plakati ljutito jer im se nešto uzelo i plačem vratiti.
Kavin je mali da iskaže riječima....ma ne znam...
A kužim i šta je maslačkica napisala, sve to stoji, trudim se izvuči najbolje od trenutka i biti sretna sa postavljenim granicama,a nekad svjesno popustim, ah šta ćeš :/
A G je inače brbljavac, priča ko baba, ali kad je frka odmah prebaci na cendrlja-mendrlja varijantu, pa ga onda pokušavam vratiti na razumnu razinu komunikacije ( jer mali fakat dosta kuži, ali je pravi prefriganac ) pa ako se uspijemo dogovoriti onda je vin-vin varijanta
Kad nesto oduzmem ja ne vracam,istina oduzmem flomaster ili nesto drugo tek kad dve opomene nisu pomogle i onda nema vracanja.On se za sad ne buni oko toga,ponekad kad je nervozan ili pospan malo cendra al ne dugo.Istina ima situacija kad niti ne opominjem vec jednostavno uzmem,danas je pokusao sinom od drvene zeljeznice lupit po ekranu televizora.To mi nije bilo bas za opominjanje i provjeravanje hoce li poslusat,uzela sam mu sinu iz ruke i maknula ga od televizora.
pa ne mora u životu odustati na prvo NE
Sa tim se slazem i pokusavam ga ucit upravo to da ne odustaje odmah ali na drugim stvrima,npr. ako se proba sam popet na krevet pa mu ne ide od prve nagovaram ga da proba ponovo ili kad ne moe lako dohvatit neku igracku nagovorim ga da proba opet,nekad mu mrvicu i pomognem da ne skuzi da ga ohrabrim,ali ako ja za nesto kazem da je dosta ili ne to je onda to.Za sad funkcionira.
ej curke,
i mene nešto mući....
moja G mene lupi kad joj nešto pokušavam zabraniti.
točnije, ona napravi nešto što ne bi smjela, ja se sagnem do nje, gledam ju u uči i objasnim joj zašto se "to" ne smije, a njena reakcija na to je - udarac. Ili po glavi, ili po licu, gdje stigne.
Nju nikada nitko nije istukao, niti u okolini ima gdje vidjeti takav primjer.
Inače joj je jako malo stvari zabranjeno- ustvari samo ono što ju ugrožava (diranje struje, bacanje stvari i slično)
ja sam jako fleksibilna i dozvoljavam i šaranje po zidovima i diranje daljinskog, mobitela, puno pričamo, pjevamo, šetamo, igramo se i općenito joj posvećujemo svu pažnju kada smo doma.
Ona će sad dvije godine, pretpostavljam da je to faza, ali ja ne znam kako se postaviti i što joj reći....
imam osjećaj da priče poput: zašto si lupila mamu, mamu to boli, mama je tužna- uopće ne pale, a tući ju ne dolazi u obzir....
dajte mi pametan savjet!!!
mali nadreantalac
njen mozak u razdoblju od 1,5-2,5g je u evolucijskom stupnju nadreantalcaž
oni su bili agresivni, usmjereni na 1 radnju, zaboravljivi
tek poslije 3.g. mozak djeteta je jako sličan odraslom mozgu
knjiga: Najsretnije dijete u kvartu
udara automatski, tako se ovaj tren jedino zna pokazati suprostavljanje, frustraciju itd...
ako možeš ne koristi zabranu nego pozitivno preusmjeravanje: umjesto "prestani to raditi" kažeš: "amo se ovako igrati"
neke stari se ne daju objasniti
ja bih blokirala udarac svojom rukom, tj. znala bih kad slijedi i uhvatila bih njenu ruku u zraku i blokirala uz izrazitu ljutnju
empatija - osjetljivost na tuđu bol se razvija sa remenom, znaš onda kad kažeš da te boli prst i tvoje malo ti da pusu da prođe
ja bih joj kratko rekla da me ne tuče, ne bih izbjegavala reći ne
danas je moja mlađa sestri šarala po papiru, a ova starija se baš trudila nešto ijepo nacrtati
malu maknem, ona meni prilijepi jednu
ja sam joj samo ozbijno rekla da me ne udara i da me to boli
gledala sam je par sekundi i nastavile se igrati dalje
Iako na prvi pogled djeluje simpatično, iskreno sumnjam u znanstvenu osnovu ove "teorije" o malom neandertalcu :/
A udaranje treba zaustaviti čim je moguće ranije... e sad, hoće li to biti s odlučnim NE ili skretanjem pažnje ili nečim drugim, ovisi i o djetetu i o roditelju.
Kod nas to samaranje vec duze vrijeme traje, ponekad skuzi da sam ljuta zbog toga pa me podragaal cesce jos vise poludi pa pocne bacat apsolutno svaku stvar do koje moze doc. Probala sam s ignoriranjem al ne pali, probala sam tako da ga primim za ruku prije nego nesto baci i kazem mu da ne smije bacati, nek se smiri i pokusala ga zagrlit al ni to ne pali. Sad jednostavno prije njega uzmem tu stvar koju on misli bacit i pravim se luda dok on bjesomucno grize stol ili se baca po podu.Eto, ne znam kako drukcije.
Sad je usao u fazu "hocu bas ono sto ne smijem jer mi je to super" i izluduje me jer po cijele dane samo pokazuje rukom na sve moguce i nemoguce pritom ispustajuci iritantan cvileci zvuk!
Za izludit!
Re: Kakva "disciplina"/sankcije
ma da, kreativni pristup je najbolji!brrrrrrrrr
dosadno
brrrrrrrrrrrr (auto)
dooosaddnooo
brrrrrrrrrrrrr
bum, mama odgovori
bum-bum , mama odgovori
jupi, imamo komunikaciju
moja je znala to raditi
a) počela bih sa njom pričati (o semaforu, o tome di idemo ...)
b) počela bih joj hvatati nogice i tako bi se igrali nekoliko minuta)
sviđa mi se!
osjetljivost na tuđu bol se razvija sa remenom, "sa remenom" :shock:MGrubi
osjetljivost na tuđu bol se razvija sa remenom, "sa remenom" :shock:MGrubi
curke, šteka mi v, dakle sa "vremenom"
nemaš razloga, on je uzeo taj naziv, ti možeš drugi, ali je činjenica da bebin mozak u trenutku rođenja nema razvijen mali mozak, on se prvi razvija jer je bitan za hodanje, do 18mj mozak djeteta i mladunčeta čimpanze nema neke razlike, niti ima neke razlike u vještinama
nakon toga se djetedov mozak nastavlja dalje razvijati: funkcije se počnju dijeliti po stranama mozga
puni stupanj razvoja se postiže sa cca 3 godine, kad dijete počima razumjeti i pojam vremena: prije, sad , sutra
i koristi planiranje, uvjetovanje radnja, razvija društvene vještine itd...
nije bitno kako nazoveš te faze
one postoje
razlog je jednostavan, da bi mozak suvremenog čovjeka bio formiran u svom najmanjem obliku , on je veličine 3-godišnjeg djeteta
a tolika glava ne ide kroz ljudsku zdjelicu
zato se rađa ranije, taman veliki da preživi (uz veliku brižnost majke) a dovoljno mali da prođe zdjelicu
ko mali klokani: razvoj do punog oblika prolazi još dugo nakon poroda
zato je i povučena crta:
-jaslice do 3godine
-vrtiće poslije
ako mali mozak nije u mogućnosti da provari objašnjenje, nemojte ga uporno opterečivati
to je kao da prvašiću objašnjavate limese ili logaritme
u tim situacijam se koristi:
-direktan odgovor tj. blokada udarca
-odvlačenje pažnje
-pozitivno usmjeravanje
ignoriranje može izazvati protureakciju: da počne tražiti negativnu pažnju
svi mi imamo negativne emocije, iste pokazujemo ili blokiramo, postoje društveno prihvatljivi način ekspresije osječaja
to ih trebamo učiti , uglavnom svojim primjerom
mi isto, ja nekad zbilja ne znam šta drugo napravit i reći i onda počnem "ako još jednom baciš auto ide u smeće", "ako još jednom skočiš s kauča gasim crtani..." i tako dalje...
ipak, u 90% slučajeva kužim da tamo di smo zaista "pametni" i nikad ne puštamo i ne testiramo oš/neš, ono što NIKAD ne dozvoljavamo-savršeno poštuje. Tako da-problem je u nama.
evo situacije od jutros:
hoće kremu za sunce mazati po kutnoj... naravno- kažem ne, to se ne smije, krema se maže na ruke i lice....
i ona opet
i ja uzmem kremu i spremim ju,
a moja šmizla se popne na kutnu kraj mene i svom snagom me zvekne po glavi :/
ajme, sve sam zvijezde prebrojala kako me zveknula
i ja se pokrijem rukama i "plačem" a ona odmah sve rješava riječima: neće Greta tući mamu, Greta biti dobra, Greta voli mamu...
i misli da je tim sve rješeno (do slijedećeg puta)
napon toga sam joj rekla da me to jako boli, da je to ružno i da mama ne voli kad se netko tuće...
e onda je ona počela plakati....
rekla je na kraju oprosti i poljubila me...
e sad, do kad?
par minuta nakon toga joj je njena beba pala na lice (držala ju je iznad glave) i onda je bila u drami zašto ju je beba lupila...
pa smo zajedno objasnile bebi da ne smije tući Gretu, da je to ružno i da to boli....
Kad su bili manji, između druge i treće, bilo je dovoljno da im stavim prst (kažiprst) ispred glavice i kažem "dosta" - onako strogo, sigurno. Sva veća raspravljanja i objašnjavanja - učinak nikakav. Pričali smo o nepodopštinama poslije kad bi se stvari malo slegle. ja bi im objašnjavala da su napravili nešto opasno ili bezobrazno ...
Sada stariji posluša manje-više odmah, koji put kada je u svom svijetu iz druge. Ali .... mlađi .... on izaziva brata, provocira ga na sve moguće načine, traži njegovu pažnju i kada ga ovaj "ne šljivi" onda mu počne uzimati stvari, gađati ga majicama, pokazivati mu guzu i koješta još. I tada moje "dosta" ne igra igru. Ali njemu ne igra igru nikakva kazna, nikakve "povisilice" u tonu - ništa. Ili gleda u pod ili počnu suze i "oprosti mama". Onda ja pitam sto da oprostim,a on kaže "nemam pojma" i smjeska se ispod brka.
Tada ako sam ja u stresu naredim da ode na svoj krevet, a ako nisam i dalje objašnjavam i kažem mu da mora reći oprosti bratu a ne meni.
Jedino što još mogu dodati da je faza tvrdoglavosti i prkosa nestala kod jednog i drugog između treće i četvrte godine i lakše se diše
Uglavnom, sada je faza da tvrdoglave međusobno, mlađi traži pažnju starijeg, a stariji "dobiva mlade"
E, ovo je topic za mene. Sve pažljivo iščitala, ispada da ja sve radim "ispravno", poštujući dijete a namećući svoj autoritet. Ipak, ne ide mi nekad. Niko je tvrdoglav, i moj najveći problem je kad on hoće nešto po svome, a u tom trenutku za to nema vremena, ili je to opasno ili slično. Redovito vodi do suza, divljanja, histerije. On može pasti i razbiti nogu i neće plakati, ali uzmi mu tutu jer je vrijeme za brzi izlazak iz kuće jer se žurimo na posao, to su drame...
Dakle, kako postupiti kad se nikako ne želi obući, i što god ja napravila to završi otimanjem i bježanjem, dok ga ja uz priču ne obučem nasilu i nabrzinu? Ne pomaže obećanje ovoga ili onoga, strogi glas, nikakav govor, isključi se i kao da ne postojim? Ne znam... sad nam je neka divlja faza, a ja se uvijek tješim, faza je, proći će, izdrži...
meni trenutno u svemu pali: tko će prije!
I nama u nekim stvarima, npr. kad se kupamo i nakon puno vremena on ne želi van, ja kažem, ja ću proliti vodu iz kadice, ja ću, i onda odmah izlazi van i viče Niko će... ali oblačenje... jok. Ma ima još stvari, ali ovo mi je friško od jutros... možda je vrijeme da prihvatim da je tu tvrdoglavost naslijedio od mene, jadan MM.
da, to pali kod prenemaganja i izvoljevanje tj. u slucaju aktivnosti u hodu- ko ce prije doci do....
no da nesto ucini....ma kakvi. ma 1000 puta da upotrijebim "Ko ce prije".
Autići su kod mene već letili u smeće - uglavnom zbog lupanja u TV, namještaj, bebu ... svega onoga što nikada ne dozvoljavamo, i tu bi bili više nego jasni. Iz nekog razloga baš je htio raditi TE stvari za koje zna da će dobiti odrešito NE (ne želim, neću i ostale varijante). Zbog tih autića je bilo suza, vrištanja, a božesačuvaj scena - ali bi s lupanjem prestao. E sada, da li je to pedagoški bilo ispravno ili ne, pojma nemam. Znam samo da verbalno uvjeravanje da prekine s tim radnjama kod njega u nekim slučajevima ne pali.
kad zelim postici da nesto naprave, a moje se rijeci odbijaju o zid, prestanem pricati i pocnem djelovati. zlatno pravilo u takvim situacijam: manje price, vise akcije :D
ponekad povisim glas (koji eufemizam
u posebno opravdanim situacijama (znaci relativno rijetko) uozbiljim glas i s punom koncentracijom kazem sto zelim. vjerojatno bude jos nesto u mom tonu, govoru tijela ili sl. sto da jasnu poruku "nema sale s ovim". ili mi se cini ili je stvarno tako - najcesce poslusaju
sto se tice svakodnevnih "borbi" oko ovog ili onog, primjetila sam da toga stvarno puuno manje ima kad nam dan zapocne 5-10 minutnim mazenjem u krevetu
Joj curke, ja sam malo svratila na ovu temu jel me bas zanimala...ajme...sta me ceka
p.s. vjerojatno se necu smijati kad do toga dodje
ovo sve mi je užasno zanimljivo, reci jel sve to iz Najsretnije dijete u kvartu? Imam Najsretniju bebu u kvartu i argumenti izneseni tamo (npr. četvrto tromjesečje) mi se čine vrlo uvjerljivinemaš razloga, on je uzeo taj naziv, ti možeš drugi, ali je činjenica da bebin mozak u trenutku rođenja nema razvijen mali mozak, on se prvi razvija jer je bitan za hodanje, do 18mj mozak djeteta i mladunčeta čimpanze nema neke razlike, niti ima neke razlike u vještinama
nakon toga se djetedov mozak nastavlja dalje razvijati: funkcije se počnju dijeliti po stranama mozga
puni stupanj razvoja se postiže sa cca 3 godine, kad dijete počima razumjeti i pojam vremena: prije, sad , sutra
i koristi planiranje, uvjetovanje radnja, razvija društvene vještine itd...
nije bitno kako nazoveš te faze
one postoje
razlog je jednostavan, da bi mozak suvremenog čovjeka bio formiran u svom najmanjem obliku , on je veličine 3-godišnjeg djeteta
a tolika glava ne ide kroz ljudsku zdjelicu
zato se rađa ranije, taman veliki da preživi (uz veliku brižnost majke) a dovoljno mali da prođe zdjelicu
ko mali klokani: razvoj do punog oblika prolazi još dugo nakon poroda
zato je i povučena crta:
-jaslice do 3godine
-vrtiće poslije
ako mali mozak nije u mogućnosti da provari objašnjenje, nemojte ga uporno opterečivati
to je kao da prvašiću objašnjavate limese ili logaritme
u tim situacijam se koristi:
-direktan odgovor tj. blokada udarca
-odvlačenje pažnje
-pozitivno usmjeravanje
ignoriranje može izazvati protureakciju: da počne tražiti negativnu pažnju
svi mi imamo negativne emocije, iste pokazujemo ili blokiramo, postoje društveno prihvatljivi način ekspresije osječaja
to ih trebamo učiti , uglavnom svojim primjerom
i ovo što govoriš o odvlačenju pažnje kod tako male djece sam primjenjivala kod svog barat i nećaka dok su bili mali, meni se činila kao ispravna metoda (možda griješim)
kad bi počeli plakati za nečim onda bih im onako totalno uvjerljivo rekla Dođi ovamo, sad ću ti nšto pokazati, ali samo tebi. I onda bih ga npr. odvukla do prozora i rekla Vidi mace tamo vani traži male mačiće! ili bih nešto već što bih prvo ugledala komentirala.
Bila je to vrlo uspješna metoda kod, štajaznam, dvogodišnjaka. Dečko bi naprosto zaboravio zašto je plakao.
a ima li tko rješenje za moj konkretni problem? tarzan ima 20 mjeseci i jednu groznu naviku, fazu (kako god to nazvali). bacanje svega i svačega. recimo ručak: gladan je, i onog trena kad se najede sve baci na pod.
žedan je, čašu želi držati sam, kad je popio onoliko koliko je namjeravao - sve baci na pod.
moja taktika je da ga uhvatim prije bacanja na pod i maknem suđe i čaše na sigurno. ali ne uspijem ga skužiti baš uvijek. kad nešto baci, slijedi moje beskonačno ponavljanje kako je to ružno, kako sada moramo čistiti umjesto da se igramo...
i to je uglavnom to. čekam da faza prestane. samo bogme traje već dugo. svi savjeti su dobrodošli...
Moja je to počela raditi nešto prije nego je napunila godinu dana. U to vrijeme mi je dobro došlo ovo. Kasnije je skužila kak odlijepiti zdjelicu. Još i dan danas (32 mjeseca) ponekad kad se najela i napila izlije ostatak vode iz čaše u tanjur ili kad maknem suđe nagužva stoljnjak i baci ga na pod. Ništa ne pali - zabrane, ucjene, prodike, objašnjenja. Jedino rješenje - preduhitriti. Tješim se da je frekvencija takvih ispada sve manja.
Je, ovako i kod nas.u posebno opravdanim situacijama (znaci relativno rijetko) uozbiljim glas i s punom koncentracijom kazem sto zelim. vjerojatno bude jos nesto u mom tonu, govoru tijela ili sl. sto da jasnu poruku "nema sale s ovim". ili mi se cini ili je stvarno tako - najcesce poslusaju
sto se tice svakodnevnih "borbi" oko ovog ili onog, primjetila sam da toga stvarno puuno manje ima kad nam dan zapocne 5-10 minutnim mazenjem u krevetu
Nekad, ujutro
I sama se volim polako razbuditi pa bih poludjela da me netko spraši iz kuće za 20 minuta. Toliko mi treba da kavu popijem
Roza, točno to je radila moja. I sad zna nakn što popije vodu, samo okrenut čašu i odvalit od smijeha. Al manje nego prije. I prije je to radila s jogurtom
Roza, mozda da se pozuris umjesto skloniti stvari, turnuti mu lopte u ruke? malca ocito fascinira istrazivanje gravitacije
moja je isto imala fazu bacanja, prosipanja i sl. ali sam joj doskočila:nakon početnog objašnjavanja koje nije upalilo, lijepo sam svaki put nakon što bi nešto prosipala uzela usisavač i lijepo joj drndala kojih deset minuta i ignorirala njene želje i potrebe u to vrijeme. i tako svaki put, bez vikanja, mrtva hladna usisavač i ...samo što se ona konkretno užasava usisavača i tog zvuka, a i deset minuta joj je vječnost da se ja ne bavim njome..
Ni sada kada je veća nikada ne dramimo oko očitih nezgoda tipa prljanja odjeće, namještaja, kuće...Za namjerno činjenje istog sada je dovoljno objašnjenje tipa: sada mama mora čistiti to što si ti zaprljala, pa se ti moraš sama igrati...sada je uglavnom ok.
Roza, ne znam i Niko to radi, ali meni uopće ne smeta, uglavnom je to kad se najede i dosta mu je pa počne brljati...
Ja jutros opet imala dramu oko oblačenja, to je užas... mazimo se ujutro, sve ok, ali kad se treba obući nikako... A jedva čeka otići van. Ma jedva čekam da prođe ova faza. E, ali pozitivno je da sam stvarno primjetila da kad nešto kažem strogim-ja to mislim ozbiljno-glasom, ima efekta. Ponekad.
ne znam je li netko vec spomenuo igru. igra je prirodni jezik djece, poruka izrecena kroz nju skoro u svim prilikama dopire do njih. u nekim je situacijama (barem meni) tesko postaviti se u zaigrani mindset, iz sebe izvuci inspiraciju i kreativnost, ali uvijek se isplati potruditi. odlicna knjiga o tome kako igru iskoristiti za razrjesavanje konfliktnih situacija, za efikasno prenosenje svojih vrijednosnih sustava na djecu, za angaziranje djecje kooperativnosti i sl.: Playful Parenting, najtoplije preporucam!
evo i jedan zgodan clanak na temu igre
heeej, sto ste se svi otisli igrati?
Hmm ... istina, slažem se sa člankom. Ali teško je balansirati između dva djeteta i kućanskih obaveza, pogotovo kada je jedno od njih beba sa drugačijim potrebama, i koja se ne može igrati na isti način kao i starije dijete. Pokušala sam ju staviti blizu nas eto samo nek nas gleda, ali stariji ju jednostavno nije htio u našoj blizini i stalno mi je govorio da ju "stavim natrag u kevet". Sve to lijepo izgleda na papiru, ali kada idem s takvim savjetima u praksu, brzo završimo u banani
Šta se tiče bacanja na pod, starijem je to bila faza, prošlo ga je tek nedavno (navršava 3 godine). Nije bilo druge nego da ga vrebam i spriječim prije nego što tanjur, čaša, ili već šta mu je u rukama zvizne na pod.
i mi imamo jednog malog bacaca (15mj) - i sto se tice tanjura, salica i inih prehrambenih potrepstina, to uspjesno rjesavamo (uklanjanjem istih prije pokusaja bacanja).
mene muci to sto L. baca sve igracke, bile one za bacanje ili ne, njemu je svejedno...tako kod nas lete klaviri, parkiralista, slikovnice, ona plasticna cuda za slaganje jedno na/u drugo, tu i tamo koja lopta...
kako to rijesiti? da mu maknem sve igracke i ostavim samo lopte? da se razumijemo, znam da dijete od previse igracaka zna biti zbunjeno i ne zna kako se igrati, ali istovremeno vani imamo svega par igracaka - 2 slikovnice, 2 neke igracke (tipa klavir i parkiraliste) i 2 lopte (nogometnu i manju). jel i to previse? da mu zbilja samo lopte ostavim?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom