Dvogodišnjakinja grize - vrtić diže uzbunu!

[tridesetri]

vertex, ovaj "americki" model iz naseg vrtica sam navela jer sam se osvjedocila da on funkcionira i mislim da je pravedan.

vec sam prije rekla da suosjecam s djevojcicom koja grize i sa njenim roditeljima ali apsolutno smatram da je to njihov problem koji niti tete u vrticu, niti djeca u vrticu nisu duzni trpiti.

smatram da tete u vrticu trebaju pomoci roditeljima rjesiti taj problem, ali tete u vrticu nisu duzne niti obavezne odgajati djete, a niti snositi poslijedice za djecje ponasanje.
za dijete su odgovorni jedino roditelji.

i da, pitala si me da li ce roditelji pod prijetnjom za iskljucenje djeteta iz vrtica "biti posebno motivirani da iznađu metodu kojom će uvjeriti svog jasličara da ne grize djecu?". da, svakako mislim da hoce. jer kao i za sva ostala nepozeljna ponasanja postoji rjesenje i kraj takvom ponasanju.

no, ako bih vec do kraja iznosila svoje misljenje onda bih rekla da je osnovni problem sto je u vrticima tako los omjer odgajatelja i djece. jedna teta na 20-ero djece ne moze bas puno napraviti kako u sprijecavanju nepozeljnih ponasanja, tako ni u obrani ugrizenog djeteta tako da je sve u svemu problem puno dublji...pa zapravo razumijem tvoju sumnjicavost.

a sto se tice metode nosenja igracke za grizenje oko vrata, tu sam i ja sumnjicava. mislim da je problem u tome zasto je djevojcica toliko ljuta, a ne u tome na cemu/kome ce iskaliti tu ljutnju.

[Bubica]

vjerovali ili ne - moj nije grizao iz ljutnje već iz dragosti
ja, uz najbolju volju ne mogu smisliti sto bi ja to drasticno mogla napraviti da on prestane gristi, a pod prijetnjom ispisivanja iz vrtica :shock:

naravno da sam ja doma s njim razgovarala (doma nije grizao), je li od toga bilo ikakve vajde - ne znam. No, ono na cemu sam ja inzistirala je da mu teta u vrticu, u onom trenutku kada ugrize da jasnu poruku da je to neprihvatljivo ponasanje. Teta je bila sklona umanjivati te njegove ucine - "B je opet T ucinio satic" i sl. Molila sam ju da mu, u trenutku kada ugrize, jasno kaze da se to ne smije, bez ikakvih umanjenica, cak da ga na minutu dvije stavi u time out. tako udruzenim snagama - polako je prestao gristi.

[Veki]

smatram da tete u vrticu trebaju pomoci roditeljima rjesiti taj problem, ali tete u vrticu nisu duzne niti obavezne odgajati djete, a niti snositi poslijedice za djecje ponasanje.
za dijete su odgovorni jedino roditelji.

Tridesetri, ne slažem se u ovom sa tobom iz jednostavnog razloga što je posao tete odgajati dijete ( dužnost i obaveza ) i snositi odgovornost za sve što se dešava za vrijeme boravka djeteta u vrtiću. Naravno, da je roditelj u najodgovorniji i to nije upitno, ali sve što se dešava u vrtiću je stvar vrtića.

i da, pitala si me da li ce roditelji pod prijetnjom za iskljucenje djeteta iz vrtica "biti posebno motivirani da iznađu metodu kojom će uvjeriti svog jasličara da ne grize djecu?". da, svakako mislim da hoce. jer kao i za sva ostala nepozeljna ponasanja postoji rjesenje i kraj takvom ponasanju.

Ponašanje djeteta u vrtiću se razlikuje od ponašanja djeteta sa roditeljima. U vrtiću su drugačije situacije sa kojima se dijete mora nositi. Roditelj zaista dok je dijete još u jasličkoj dobi ne može utjecati ( i pronalaziti rješenja ) na razvoj događaja. Djeca tada još nisu verbalno jaka. Oni se moraju naučiti nositi u pojedinom konkretnim situacijama.
TAko da je to definitivno posao odgajatelja.
Roditelji teško mogu pronaći metode za negriženje, ali u jednoj partnerskoj suradnji sa tetom mogu itekako pomoći.

a sto se tice metode nosenja igracke za grizenje oko vrata, tu sam i ja sumnjicava. mislim da je problem u tome zasto je djevojcica toliko ljuta, a ne u tome na cemu/kome ce iskaliti tu ljutnju.

U ovome se slažem. Treba pronaći uzrok.

[tridesetri]

veki, ovako kad sam procitala ovo sto si napisala, razumijem sto mislis, ali...
pokusaj zamisliti da si odgajateljica koja imas 20-ero jaslicara u pelenama i da ti jedno dijete ugrize drugo do krvi? pa sto ces reci roditeljima tog djeteta?
ajmo se vratiti na prvi post - zasto bi bilo pretjerano pozvati svo strucno osoblje vrtica, roditelje i sve strane koje su upletene u situaciju i koje bi mogle rjesiti situacaiju?
-nisam za to da djeca sama rjesavaju ovakvu situaciju (netko je to prije spominjao)
-nisam za to da je sva odgovornost na tetama (jer mislim da je glavna odgovornost na roditeljima bez obzira na to sto se incident dogodio bez njihova prisustva)
-nisam za to da ostala djeca budu potencijalno ugrozena
sto drugo preostaje nego zakonska regulacija barem za ovako ekstremne situacije?

[ivy]

Tridesetri, Veki je odgajatelj
Veki, obožavam tvoje postove, na ovom forumu su definitivno dobro došle riječi stručnjaka

[Angie75]

Moj stariji sin je znao doći iz jaslica s ugrizom na obrazu.
Moj mlađi sin je prošli tjedan ugrizao drugo dijete (a totalno je mazan i nimalo agresivan, vjerujem da je bilo iz dragosti).
Ne znam kad sam se gore osjećala, u prvoj ili drugoj situaciji. Takve stvari se jednostavno dogode i ne mislim da moje dijete u životu ima neku "situaciju" zbog koje grize i da sad oko njega treba okupiti ekipu stručnjaka.

Kad je stariji bio ugrižen, mm je poludio i jedva sam ga sprječavala da ne ide "rješavati" stvar s tetama - naravno da one ne mogu reagirati u sekundi, jer griženje ide bez najave. Tek sad je skužio koliko se prenaglio.

[Bubica]

I mi, kao roditelji, moramo biti svjesni da je boravak u jaslicama poprilicno neprirodna sredina za dijete staro godinu ili dvije. Dvadesetak malisana koji ne govore, neki niti ne hodaju - na hrpi, uz jednu ili dvije tete!
Pa normalno je da se pokusavaju na razlicite nacine izboriti za sebe, normalno je da se ponasaju kao u coporu kada smo ih stavili u copor.
Razgovor i suradnja DA ali bez bilo kakvih drasticnih mjera jer je za njih prerano.

[vertex]

Ja mislim potpuno jednako kao Veki.
Zapravo, da odem malo dalje, ja osjećam odgovornost ne samo za moje dijete upisano u jaslice ili vrtić, nego i za ostalu djecu iz grupe. Stalo mi je da im svima bude dobro. Moja oba dečka su imala po jedno dijete u grupi koje je prilično maltretiralo ostale. Ne znam, ja sam u tome vidjela s jedne strane moju djecu, koja tu i tamo dobiju udarac (nije se radilo o ugrizima), bivaju utješena od tete, od nas također, uz jasno poruku da je takvo ponašanje loše i neprihvatljivo. S druge strane, tu je to drugo dijete, koje se iz dana u dan tako ponaša, kojem je zapravo svaki dan na neki način teško u vrtiću (ovdje se radilo o takvim slučajevima, odnosno prvi dječak je imao takvih problema i u školi, drugi je sad, s četiri godine, dosta mirniji). Meni se čini da je toj djeci koja napadaju bilo višestruko gore nego mojima. I tako smo i pristupali toj situaciji, odnosno objašnjavali je djeci: to što ti je napravio je jako ružno, znam da ti je bilo teško, on se ponekad tako ponaša jer ne zna bolje...Ono što mi je izuzetno drago je da su oba moja sina tu djecu smatrala prijateljima i nisu ih odbacili. S ovim starijim dječakom se A. družio i van vrtića (na inicijativu tog dečka, ali i A. je bilo drago). Drago mi je ako smo im takvim pristupom pomogli da se osjećaju prihvaćenima (ovaj stariji je bio prilično izoliran od grupe), a mislim da su i moja djeca iz svega toga ponešto naučila.

[Veki]

veki, ovako kad sam procitala ovo sto si napisala, razumijem sto mislis, ali...
pokusaj zamisliti da si odgajateljica koja imas 20-ero jaslicara u pelenama i da ti jedno dijete ugrize drugo do krvi? pa sto ces reci roditeljima tog djeteta?

Ne moram zamišljati, bila sam u toj situaciji 8)
19 jednogodišnjaka, ja sama u smjeni s njima, sva u znoju da svima zadovoljim potrebe ( jer ako to želiš i ozbiljno shvačaš posao onda si kombinacija radnice na traci i malo boljeg bauštelca, a s druge strane jedino rame za plakanje koje ima njih 19 ) i jedan maleni iz frustracije ugrize drugog do krvi.
Šta da kažem, nisam kriva, jer radim svoj posao najbolje kako znam, nisam bila na pauzi i pila kavu, bila sam s njima, samo sam u tom trenu se bavila sa djetetom kojem sam isto bila potrebna, ako ne i potrebnija
NA žalost potreban si svima u isto vrijeme.
Nisam kriva, ali odgovorna jesam jer sam ja ta kojoj roditelji sa povjerenjem ostavljaju svoje dijete.
Šta sam rekla roditeljima?
Duboko se ispričala svima i rekla da ne želim da izgube povjerenje u mene, da ću više paziti i da je to nešto ćemu ću se više posvetiti.
Ne mogu reći da se neće opet dogoditi. MOžda hoće, možda neće, ali ja ću dati sve od sebe da ne bude.
Ako će se opet dogoditi, pokušat ćemo zajedno rješavati.

ajmo se vratiti na prvi post - zasto bi bilo pretjerano pozvati svo strucno osoblje vrtica, roditelje i sve strane koje su upletene u situaciju i koje bi mogle rjesiti situacaiju?
-nisam za to da djeca sama rjesavaju ovakvu situaciju (netko je to prije spominjao)
-nisam za to da je sva odgovornost na tetama (jer mislim da je glavna odgovornost na roditeljima bez obzira na to sto se incident dogodio bez njihova prisustva)
-nisam za to da ostala djeca budu potencijalno ugrozena
sto drugo preostaje nego zakonska regulacija barem za ovako ekstremne situacije?

NIje pretjerano pozvati stručni tim ( to sam već i pisala ), dapače oni su tu zbog toga.
Dalje, odgovornost je na državi koja dozvoljava takvo stanje u vrtićima.
Na nama je da mjenjamo takvo stanje.
A što se tiče ekstremnih situacija i zakonske regulative, nisam sigurna da je želim. Na taj način bi se radila selekcija među djecom i djeca bi bila od najranijeg djetinjstva obilježena. Zamisli dijete koje sa godinom i pol bude dijete koje koje je izbačeno iz vrtića. Užas. Ja sam idealist i meni su sva djeca jednaka i sa puno potencijala. NIsu djeca kriva za svoje ponašanje, nego je na nama da im svima olakšamo djetinjstvo.
P.s. Uf, tridesetri, baš te volim citirati

[AndrejaMa]

Hmm... bili u svakakvim situacijama: i grizli i bili ugriženi.
Mog Petra je nakada nemoguće kontrolirati. Tete nam se nisu žalile na griženje, ali na neki oblik ljutnje jesu . Od ugriza za sada stradavam ja ili brat. I ne znam što napraviti. Koliko god se trudimo poboljšati njegov i karakter i narav, to mi se čini nemoguća misija. Koliko god da pričamo, upozoravamo, nadgledamo - ugrizi su povremeno prisutni. Ili neke druge negativne reakcije.
Riječ NE kod njega izazviva još veću ljutnju.
Baš po tom pitanju imam namjeru razgovarati s tetama i vrtičkom psihologicom. Možda nađemo neku čarobnu formulu...

[tridesetri]

veki, slazem se sa svim sto si napisala i svaka cast tebi i slicnim odgajateljima, ja sam na vasoj strani i mislim da vam je posao divan ali jako tezak i da ga mogu raditi samo iznimne osobe.

sto se tice americkog primjera, uopce ne favoriziram americke vrtice, cak naprotiv, mnoge stvari su u nasim vrticima bolje unatoc nedostatku sredstava ali u nekim stvarima su amerikanci efikasniji i ne jedom mi je palo na pamet kako bi svima olaksalo zivot unijeti neke od takvih pravila i u nase vrtice. moja kcer je isla u 3 zagrebacka vrtica i 3 americka pa si dajem za pravo da usporedjujem, vazem gdje je sto bolje, zasto ne bi ovako i tako...

ali uopce nisam zeljela ulaziti u raspravu, u krajnjoj liniji jedna sam od sretnica koja nije morala davati dijete u jaslice na cijeli dan pa nisam ni tu da sudim jer zapravo ne znam kako je to...

[Veki]

Super da imaš za uspoređivati :D .
Ja sam svojedobno otvorila temu vrtići u svijetu, baš zato da malo usporedimo stanje u vrtićima. Ima puno mama na forumu koje imaju iskustva iz različitih zemalja.
Mene bi jako zanimala tvoja iskustva ako ti se da pisati

[tridesetri]

o super, evo uspjela sam pronaci tu temu!
vidim i sama da sam "puna dojmova" uletila negdje gdje mi mozda i nije mjesto
prebacujem se na "vrtici u svijetu"

[ivy]

tridesettri, može link na vrtiće u svijetu, ne uspijevam ih pronaći a zvuči zanimljivo

[Veki]

Ni ja ne pronalazim . Kad je to bilo...

[tridesetri]

http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...8688d6a84850ae

[majola]

Šta sam rekla roditeljima?
Duboko se ispričala svima i rekla da ne želim da izgube povjerenje u mene, da ću više paziti i da je to nešto ćemu ću se više posvetiti.

veki, svaka ti cast na ovome. to od nasih teta nikad necu cuti. u nas je trenutno ovako i jako sam ljuta: M ima tocno dvije godine i imao je vec jednu fazu grizanja (ali samo doma), u vrtic ide skoro vec godinu dana i par puta je ugrizen, ja sam to svhatila ko nesto normalno kod tako male djece i nisam se uznemiravala.
Ima dva dana da M grize drugu djecu. prvi dan jedno, drugi dan troje. Prvi dan kad sam dosla po njega teta mi jako ozbiljno govori kako je ugrizo jednu djevojcicu, kako je bio u kazni a on se u to neobicno za njega meni mota oko noga. dobro, kontam, dogodilo se. u isto vrijeme teta (neka nova, ah te stalne zamjene) drzi i tjesi jednog malog, koji inace samo skace i smije se, i nikad ga jos nisam vidjela da place. drugi dan ja dosla, druga teta, kaze da ih je troje ugrizo i odma dodala: (ja sam vidljivo trudna) to je ljubomora na bebu. (moram usput dodat, ujutro kad sam ga ostavila bila je teta od prijasnjeg dana, i meni M pobjeze od nje placuci iz predsoblja i hoce doma, to se jos nikad nije dogodilo) Ja govorim teti, da to nevjerujem, da on bebu jos ne dozivljala, a ona meni uporno da je u tome problem, da su i druga djeca ljubomorna na novu (nerodjenu!) bebu. ja vjerujem da toga ima, ali moj M to jos ne razumije. poceo je tek oko nove godine pricati, jos ne odgovara tocno na pitanja. ja njoj govorim i pitam je, dali ima mozda kakav problem sa tom novom tetom i kazem joj sta sam primjetila, ona meni kaze da je teta Marija divna, itd. i uporno inzistira na ljubomori na nerodjenu bebu.

ja stvarno zelim to rijesit i suradjivat sa tetama, i prihvacam savjete, ali da to jednostavno guraju na bebu, pa i ne pitaju kakva je situacije doma em sa grizanjem em sa ljubomorom, to mi je totalno ne prihvatljivo.

nazalost, u nas je situacija takva, ako prigovaras, onda ce ti djetetu bit samo gore
malo sam oduzila, ali morala sam, tako sam

[mala šapa]

Dakle, curica ima točno dvije godine, ide u jaslice i kad je ljuta (kad joj se npr. uzme omiljena igračka) zna ugristi. Nekada više, nekada manje.. počela je iza prvoga rođendana.

Neki je dan ugrizla vršnjakinju za usnicu, usnica je jako krvarila, pozvana je medicinska sestra koja je zvala roditelje i poslala ih doktoru. Je li to bilo nepohodno, ne bih sudila.

Pozvani su i roditelji male grickalice, u velikom su stresu, žao im je, ne žele da im se dijete na bilo koji način etiketira, mislili su da će je to već proći..naravno da joj govore da to nije u redu, da jako boli, baš i ne djeluje.

Koliko ja znam, jako puno jasličara tu i tamo ugrize u ljutnji. Ili se varam?

Uglavnom, pozvani su na razgovor na kojem će biti defektolog, tete, psiholog i ravnateljica! Je li to baš bilo nužno? Zašto npr. defektolog? Roditelji su baš jadni... A do tada će se curica igrati malo odvojeno od djece!!!?

Što mislite o svemu?

Zato što mala ispoljava određenu neprilagođenost i agresiju u suprotnom to nebi radila,i mi smo u grupi imali jednog takog dječaka i s njime se radilo dobre 2 godine na tome,u međuvremenu se pokazalo da je ipak bilo dobro što su reagirali stručnjaci,znači gdje ima dima ima ivatre,u toj obitelji nešto ne štima

[tropical]

ne bih ja tako strogo gledala da djeca to rade jer nešto ne štima. veki je to sjajno rekla ali ja se mogu sjetiti nekoliko razloga koje je nagnalo moje dijete da ugrize drugo a da ima normalnu okolinu i nije agresivan ni autodestruktivan, drag je i nikad ne započinje borbu prvi. tj. nije dok nije imao negativna iskustva. naime, par puta je ugrizao svog bratića koji je 1,5 god stariji od njega koji ga je stalno mamio igračkama pa mu otimao iz ruku i tukao ih njima po glavi ili bi ga mlatnuo nečim pri ruci ili ponekad čak i ljuljačkom. moj nije cmizdrav pa ne plače kad ga netko povrijedi ali je na ovakvu opetovanu agresiju reagirao svojom koju smo mi kaznili. starijeg njegovi nisu kaznili pa se problem počeo ponavljati. stoga su razdvojeni, a ja sad ne dam da se oni skupa igraju bez strogog nadzora jer mi dijete nije svadljivo i ne želim probleme ili da mu se to uvuče u standardno ponašanje.
hoću reći- nije sve pod istu kapu, najčešće to rade iz frustracija i nemogućnosti komunikacije (jer često ne znaju puno pričati). dobro je prodiskutirati takve stvari sa stručnim timom vrtića ali je loše dijete izoliravati

[polonca]

U našoj je grupi bilo dijete koje je sve grizlo. Uz tete uključila se i psihologica koja je individualno radila sa djetetom i roditeljima. Svima drugima objasnila je kako je to ustvari normalna faza kod djeteta jer ono želi sve probati a za njega su druga djeca kao i svaka druga igračka.No naravno to ne može biti prihvatljivo. Trebali su mjeseci, ali uspjeli su.

[Andi]

Moja curka (skoro će 6 god) je jučer ozbiljno ugrižena od cure iz grupe, koja ju već dosta dugo gnjavi (da ne kažem maltretira) vuče ju za kosu, udari ju tu i tamo, a sada ju je ozbiljno ugrizla . Moja N. je imala majicu i laganu traper jaknu, ova ju je ugrizla za nadlakticu koja joj je sada plava. Možete si misliti koliko jako ju je ugrizla. Pitam jutros tetu što je bilo, a ona mi kaže da ju je ugrizla iz čistog mira, da se stalno moraju ljutiti na nju, te da razgovor s roditeljima ne daje najbolje rezultate jer se roditelji ne trude oko djeteta :shock: (tetine riječi). Razmišljam da tražim od vrtića da roditelje pozove netko iznad tete, što bi vi napravili ?

[navi]

Moja curka (skoro će 6 god) je jučer ozbiljno ugrižena od cure iz grupe, koja ju već dosta dugo gnjavi (da ne kažem maltretira) vuče ju za kosu, udari ju tu i tamo, a sada ju je ozbiljno ugrizla . Moja N. je imala majicu i laganu traper jaknu, ova ju je ugrizla za nadlakticu koja joj je sada plava. Možete si misliti koliko jako ju je ugrizla. Pitam jutros tetu što je bilo, a ona mi kaže da ju je ugrizla iz čistog mira, da se stalno moraju ljutiti na nju, te da razgovor s roditeljima ne daje najbolje rezultate jer se roditelji ne trude oko djeteta :shock: (tetine riječi). Razmišljam da tražim od vrtića da roditelje pozove netko iznad tete, što bi vi napravili ?

Svakako bih tražila razgovor s ravnateljicom, tetama i roditeljima ako to maltretiranje dugo traje, nemoj to dopustiti

E sad moja prijateljica i još jedan drugi poznanik, nakon što niti jedan razgovor nije urodio plodom, otišli su u vrtić, stavili malca na stranu i zaprijetili mu, iako se to nikako ne preporuča, kod ove dvije obitelji je oštar razgovor s "napadačem" u trenu riješio problem, a svi ostali razgovori: tete, vlastiti roditelji, ravnatelj, psiholog nisu pomogli.

U prvom slučaju su ovo dvoje postali još i najbolji prijatelji.

[Andi]

Hvala ti navi na odgovoru, zvala sam "glavnu" u vrtiću (poznamo se) da me savjetuje što da radim, pa me uputila prvo na tetu, tako da ću to i napraviti. Ipak se ne radi o malim klincima od 2 ili 3 god. pa će ih proći, to su cure pred školu, a s tim više što mi moja N. često govori da ju ova gnjavi, sada neću samo tako preći preko tog ugriza.

[navi]

nemoj, jer ako digneš galamu i tete će više paziti,
sretno i da se problem što prije riješi

[Andi]

Jutros sam rekla teti da želim da se poduzmu mjere da se roditelje pozove na razgovor, pa ako ništa drugo, da barem dožive trenutak da su pozvani jer se njihovo dijete neprimjereno ponaša. Teta mi je rekla da do sada nisu imali takvu situaciju, ali da će obavijestiti nadležne o mom traženju, te da smatra da je važno da mi roditelji takve stvari tražimo, jer njih roditelji ne dožive ozbiljno kada im u trenutku kada dođu po djecu, kažu da se danas dogodio incident, već da je sigurna da će dati rezultata činjenica da ih pozove netko iznad tete na traženje drugog roditelja.
Javim se sa ishodom !

[PericaY2K]

Mene je mama s oko 2-3 g. vodila u park, i jedan se dečko koji je bio podalje od nas, zaletio do mene i ugrizao me svom snagom za obraz.

Možete zamisliti koja je to brzina da moja mama nije stigla reagirati (tako da razumijem da ni tete u vrtiću ne stignu).

I kad je došla doma, tati je izmislila da sam zaspala na dudi (pa je duda ostavila crveni krug), jer joj je bio bed reć da sam ugrizena njoj pred nosom... dan danas mi bude žao mame, kako se bespmoćno osjećala

[ljerka]

To je vjerojatno neki revolt, a što se maltretiranja tiče, o da, doživjela smo to, samo nije bila grižena nego drugim vidovima, profinjenijim i za ne povjerovati da mogu biti takvi već u takvoj dobi. Samo reagiraj i javi što je bilo.

[mašnica]

Tema je slična....

Moji dečki su krenuli prije 2 tj u vrtić. u miješanoj grupi od njih cca 30 (za sada) jedno dijete od 14mj grize SVE oko sebe kad god mu doče, štipa i vuče curice za kosu. Moj mlađi je neki dan došao doma sa ogromnim ugrizom nasred čela koji je zadobio dok je spavao, a drugi ugriz u toku dana u predjelu uha. Strašno za vidjeti crvene tragove od zubiju.

Kako je radno vrijeme već bilo gotovo zvala sam vrtić ujutro i teta je rekla citiram: mali je sad u toj fazi, on grize i čupa sve oko sebe, grize i štipa i mamu i tete...mi tu ne možemo puno, ne možemo ga držati na rukama ili ga vditi za ruku i da je uz nas cijelo vrijeme... cijelo vrijeme dok je to pričala smijala se u stilu: hendlamo mi već nekako s njim ali ne možemo puno promijeniti još je on mali, ne razumije i tako....

Sve je to meni jasno ali zar onda cijela grupa mora trpiti i ništa se ne bude napravilo? Moramo čekati "da ga prođe"... Nije meni samo radi mog djeteta, jednu malenu curicu je iz sve snage pvukao za kosu prestrašno je bilo za vidjeti kako je ona urlala. Poslije sam čula od jedne mame kako njeno dijete se po noći budi i vrišti ime tog malenog koji grize.

Popodne kad sam došla po njih druga teta mi je rekla da će u ponedj. doći psiholog i da će cijeli tjedan provesti s njima i promatrati grupu. Mamu tog djeteta poznam i svi su upoznati sa "situacijom", vjerujem da je njoj jako teško ali ne mogu ostati mirna jer se ništa ne poduzima. Vidjela je ugriz i svi sve kao znaju ali kako zaštititi djecu, nemam pojma što ja kao roditelj mogu napraviti uopće?

[Zuska]

Prošle godine na pripremnom sastanku za jaslice jedna je majka prijavila pred svima da njezina kćer grize drugu djecu i da ona ne zna što više činiti. Tete su to uzele na znanje.
Kad smo krenuli u jaslice, nakon nekog vremena pitala sam tete što je s tim. Rekle su da su je sve ok. Da su je, čim je prvi put nekog ugrizla, posjele za stol i strogo s njom popričale i da nakon toga više nikad nije grizla.
E sad, kako je izgledalo to pričanje, koliko je bilo strogo, koliko glasno i koliko se dijete posramilo ili prestrašilo, detalji su koje ne znam, ali tete su pokazale jasnu volju da to ne dopuštaju u grupi i dale djetetu do znanja.

Teško je uspoređivati ove primjere, prenosim ga jer je, eto, bilo riječ o griženju.
Stvarno ne znam kako bih reagirala, vjerojatno bih tražila od teta da se više angažiraju oko njega u smislu da ga sprječavaju da napada drugu djecu. Dobro je da će se uključiti psiholog, ali vrtićko stručno osoblje trebalo bi porazgovarati s roditeljima tog klinca da eventualno vide kako je takvo ponašanje nastalo, kad, kako se oni nose s tim, da li ga eventualno kažnjavaju i kako (i oko drugih stvari), kako se odnose prema klincu općenito te ih uputiti u neke druge metode nošenja s tim problemom, ali i inače.

[Diana72]

Već sam dva puta bila obaviještena da je moj sin koji ima dvije i pol godine, ugrizao neko dijete u jaslicama. Većinom se to dešavalo prilikom sukoba oko neke igračke. Inače je vrlo mirno i empatično dijete. Ne govori puno, pa mislim da je i nedostatak vokabulara jedan od uzroka zašto sukobe rješava griženjem. Odgajateljice ga u posljednja dva mjeseca pokušavaju odviknuti od dude, koja mu je u stvari tješilica. Kad ima dudu manje dolazi u konflikte i puno je smireniji. I griženje je počelo nekako u isto vrijeme kad i oduzimanje dude od strane odgojiteljica. Sad ne znam , trebam li možda napomenuti odgojiteljicama da mu ostave dudu, pa da prate kakvo će biti njegovo ponašanje prema drugoj djeci?

[anin]

djevojcicu bi teta trebala cijeli dan drzat za ruku i u krilu, davat joj zadatkice i posla za obje rucice - a ne je stavit u "samicu"

"Samice" u vrtiću ne postoje. Ružno je to govorit pa makar i pod navodnim znacima.

Djevojčicu ne treba izolirat, no takvo što u vrtiću nije ni moguće? Kako izolirat dijete u jednoj prostoriji uz dvadesetoro druge djece? Svašta.. Na nju bi se trebalo pojačano motrit, u okviru mogućnosti - jer nije sama u tog grupi i jedna odrasla osoba ne može cijeli dan samo gledati u nju..

Nadam se da ne misliš ozbiljno da bi djevojčicu teta trebala cijeli dan držati u krilu i za ruku i davat zadatkiće..? Objasnit ću...kao prvo nitko, pa ni odrasli ne mogu cijeli radni dan 10 sati rješavat zadatkiće...kao drugo, teta ima 20tak djece što predlažeš da napravi s ostalima dok jednu cijeli dan stalno drži u krilu i za ruku??...i kao treća, pouka je koja? "grizi često i jako i teta će te stavit u centar pažnje i stalno se samo s tobom bavit, držat te u krilu i za ruku....

svašta

[pikula]

To je BEBA od 14 mj. kakvi psiholozi, razgovori, kazne- halo?!
Ti kao roditelj iskreno promisli što se uopće može postići razgovorom ili kaznom nakon 10 sati u kolektivu od 20 djece koja su vjerojatno gotovo sva veća od njega. Pa mozda je dijete uplašeno, a i mama ovakvim napadačkim stavom.
Naravno da su se tete smijale pa nije Mike Tyson bio u grupi...
I što da je to tvoje dijete koje se teže adaptiralo, a mora ići u vrtić?

[pikula]

mašnici sam odgovarala
i da, pa svi koji imaju bracu ili seku te dobi povremeno izgledaju kao da imaju macu, a poneki i češće od povremeno, pa to se zaboravi dok se okreneš. Nitko nije ostao u fazi grizem,vučem kosu i čupam naočale s glave do mature, majko mila

[Peterlin]

Tema je slična....

Moji dečki su krenuli prije 2 tj u vrtić. u miješanoj grupi od njih cca 30 (za sada) jedno dijete od 14mj grize SVE oko sebe kad god mu doče, štipa i vuče curice za kosu. Moj mlađi je neki dan došao doma sa ogromnim ugrizom nasred čela koji je zadobio dok je spavao, a drugi ugriz u toku dana u predjelu uha. Strašno za vidjeti crvene tragove od zubiju.

Kako je radno vrijeme već bilo gotovo zvala sam vrtić ujutro i teta je rekla citiram: mali je sad u toj fazi, on grize i čupa sve oko sebe, grize i štipa i mamu i tete...mi tu ne možemo puno, ne možemo ga držati na rukama ili ga vditi za ruku i da je uz nas cijelo vrijeme... cijelo vrijeme dok je to pričala smijala se u stilu: hendlamo mi već nekako s njim ali ne možemo puno promijeniti još je on mali, ne razumije i tako....

Sve je to meni jasno ali zar onda cijela grupa mora trpiti i ništa se ne bude napravilo? Moramo čekati "da ga prođe"... Nije meni samo radi mog djeteta, jednu malenu curicu je iz sve snage pvukao za kosu prestrašno je bilo za vidjeti kako je ona urlala. Poslije sam čula od jedne mame kako njeno dijete se po noći budi i vrišti ime tog malenog koji grize.

Popodne kad sam došla po njih druga teta mi je rekla da će u ponedj. doći psiholog i da će cijeli tjedan provesti s njima i promatrati grupu. Mamu tog djeteta poznam i svi su upoznati sa "situacijom", vjerujem da je njoj jako teško ali ne mogu ostati mirna jer se ništa ne poduzima. Vidjela je ugriz i svi sve kao znaju ali kako zaštititi djecu, nemam pojma što ja kao roditelj mogu napraviti uopće?

Vidi gore postove - moj mlađi je grizao tako dok je tek krenuo u jaslice. I bome nas je psihologinja zvala na razgovor i predložila rješenje: dijete nije bilo zrelo za tu grupu i prebacili su ga u mlađu u roku odmah. Nije bilo nikakve drame ni za nas ni za drugu djecu, a moj sin se u novoj grupi dobro snašao.

Ako tebe nisu zvali, možda možeš i sama predložiti takvo rješenje. Slažem se s pikulom da je to moglo biti i tvoje ili bilo čije dijete. Osoblje vrtića treba naći rješenje. Ne radi se samo o tome da se tvoje i druga djeca zaštite, radi se o tome da treba poduzeti nešto što je najbolje za SVU djecu. Ovaj koji grize očito time pokazuje da mu nešto ne odgovara. Nažalost, nema svaki vrtić mogućnost to riješiti ovako kako su za mog sina našli rješenje. Ponekad nema mlađe ili druge grupe... Kako god, potakni to pitanje. Ono što možeš učiniti je zatražiti individualne informacije. Kraj priče.

[cvijeta73]

To je BEBA od 14 mj. kakvi psiholozi, razgovori, kazne- halo?!
Ti kao roditelj iskreno promisli što se uopće može postići razgovorom ili kaznom nakon 10 sati u kolektivu od 20 djece koja su vjerojatno gotovo sva veća od njega. Pa mozda je dijete uplašeno, a i mama ovakvim napadačkim stavom.
Naravno da su se tete smijale pa nije Mike Tyson bio u grupi...
I što da je to tvoje dijete koje se teže adaptiralo, a mora ići u vrtić?

x
a za ovo drugo, dianu, ne kužim zašto su si tete uzele u zadaću odvikavati dijete od dude?
nek mu puste tu dudu, baš mu sad još uz adaptaciju na vrtić treba i stres odvikavanja od dude.

[Cocolina]

ne kužim, kako je mali uspio ugristi dijete na spavanju? teta je bila gdje? Spavala je ili je pazila na njih?!
moje dijete je grizlo, i bilo je griženo, do krvi ga je jedan znao izgristi.
Uvijek mi je bilo lakše kada je mojeg netko ugrizo jer sam znala da neće umrijeti od toga.....i preživjeli smo.
to su faze, koje neka djeca prolaze.
recimo moj je propričao tek s tri godine i grižnja je bila odgovor na frustraciju kada mu je netko uzeo igračku, a on nije mogao reći "ne uzimaj mi igračku!"

i ovaj mali u grupi što je grizao sve, isto je išao kod psihologa i mama i tata su bili na razgovoru, jedan težak period za sve njih. i prestalo dijete gristi.

[trampolina]

poanta je da nema takvih grizača 15 u grupi pa da ih ne može preduhitriti.

Uglavnom se radi o jedno, dvoje-max. troje djece koje bi teta trebala stalno imati na oku. Ne u krilu, nego na oku.

Ali, kako postoje tete koje imaju oči na gujici tako postoje i one druge koje gledaju u dijete i ne vide što radi.