Stranica 2 od 14 PrviPrvi 123412 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 651

Tema: IZLAZNA STRATEGIJA-STRATEGIJA PREŽIVLJAVANJA

  1. #51

    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    73

    Početno

    Drugi dio studije- razgovori sa sudionicima istraživanja, koji su se suočili sa neuspjesima i odustajanjem od IVF-ova.

    Izvukla sam par primjera.

    - iz poglavlja 1) Učiniti sve što je moguće

    Susan:
    "Nisam htjela biti jedna od onih žena koje gledamo na TV, koje su u 50-tima, i imale su kao stotine i stotine pokušaja. I to vam preuzme cijeli život. Nisam htjela biti... Mislim, i mi smo postali opsjednuti, ali nisam htjela da postanemo jedni od onih potpuno opsjednutih ljudi za koje je to sve za što žive. Morali smo imati neku vrstu... realnosti. Znate, morali smo imati nekakav život.
    Iako nas je potpuno obuzelo, tri pokušaja je izgledalo... ne znam. Tri je jednostavno izgledalo kao dobar kontrolni broj, dobar primjer, znate, to je najbolje što možemo dati od sebe."

    "Susan je kreirala vlastita 3 tretmana kroz usporedbu sa očajnim starijim ženama, i to je podržala korištenjem jezika znanosti "dobar kontrolni broj"- kako bi osnažila vlastitu odluku.
    Prepoznala je u sebi mogućnost da postane "potpuno opsjednuta", prikazujući vlastitu snažnu želju za djetetom, ali koristi limit koji sama sebi postavlja, kako bi spriječila da je ova želja ne odvuče predaleko, razlikujući sebe od onih koji su manje sposobni zadržati nadzor nad situacijom."

  2. #52

    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    73

    Početno

    primjer iz poglavlja

    3) Otpor:

    Claire:" ... mogu reći: -Barem sam pokušala.- Stoga ne mogu doći u situaciju u budućnosti kada bih samoj sebi mogla reći: -Oh, da sam barem pokušala, sve je moglo biti drugačije.-
    To je kao da mogu reći svima: -Gledajte, pokušala sam biti tipična žena, i pokušala sam biti majka, znate, ali sve se urotilo protiv mene, i sada imam pravo izaći vani i potrošiti svoj novac na lijepo putovanje, ili na bilo što, i ne moram se pritom osjećati krivom.- To je nešto kao objašnjavanje moje odluke društvu."

    "Claire je iskazala svoju frustraciju jer je, bez obzira na njena značajna dostignuća u drugim područjima života, osjećala da se njen osobni uspjeh procjenjuje isključivo kroz njenu nemogućnost reprodukcije."

    Claire: "...biti cjelovita osoba, biti dobra osoba, imati život ispunjen smislom, ne znači biti roditelj. Znate, ima puno načina za proživjeti savršeno vrijedan život."

  3. #53
    marči avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagreb-medveščak
    Postovi
    2,242

    Početno

    Citiraj ina33 prvotno napisa
    O, i ovaj od marči je dobar, možda bi on mogao doć prvi na red... Enivej, ako ima neki dobrovoljac, javite se... Moderatorice, jel' OK da se prijevodi ovdje okače?
    može

  4. #54
    marči avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagreb-medveščak
    Postovi
    2,242

    Početno

    matrixx, hvala hvala ti na trudu i prevođenju- well done.
    da se ne bi izgubio smisao članka editirat ću postove s prijevodom u jednu cjelinu, bit će lakše za pratiti.
    možda bi bilo najbolje da ne lijepiš dio po dio prijevoda već kad se tekst prevede stavit ću link na prijevod.

  5. #55

    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    73

    Početno

    OK, marči

  6. #56

    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    73

    Početno

    -Moja izlazna strategija-

    Moja izlazna strategija počela se razvijati prije zadnja dva IVF pokušaja, kada sam shvatila da dobar dio moje velike želje za djetetom čini i strah od toga da budem drugačija od većine.
    Biti različit od većine normalan je i iskonski ljudski strah. Društvo zna biti nemilosrdno prema pojedincima koji su drugačiji.

    Kada sam sagledala taj svoj strah, shvatila sam da sam veća od njega, da se mogu suočiti s društvom, i da imam snage biti drugačija ("žena bez djeteta"). S tim novim stavom i razumijevanjem, lakše sam se suočila s posljednja dva IVF-a, s minimalnim stresom, spremna na svaki ishod.

    Nakon zadnjeg IVF-a uslijedile su zdravstvene komplikacije, zbog kojih daljnji postupci više nisu opcija za mene. Bilo mi je lakše to prihvatiti, jer sam već imala razvijenu izlaznu strategiju, i orjentirati se na svoje zdravstvene probleme.

    Nakon finalnog odustanka od IVF-a, (i poboljšanja općeg zdravstvenog stanja) počelo je novo poglavlje u mom životu. Krenula sam u nove projekte, više ulažem u svoje zdravlje, otkrivam nove želje u sebi i nove puteve. Čak sam na neki način i ponosna na sebe, što se usuđujem biti različita od većine, i što mogu pružati pozitivan primjer "zadovoljne žene bez djeteta", onima koji se suočavaju sa problemima neplodnosti, kako bi im olakšala njihove vlastite strahove.

  7. #57

    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    7

    Početno super

    veoma mi je drago da je ova tema otvorena. (usput ja sam nova na forumu, ali vas pratim od onog trenutka kada smo u 12 mjesecu 2006. saznali da bez ICSI-a necemo moci imati djece)
    Ja sam nekako kad sam usla u postupak, a i jos prije dok sam bila u svim testovim i lovljenju nalaza odlucila da cu ici makimalno tri puta. Nakon svega emaotivnog kroz sto prolazimo sada dok cekamo petak da izvadim betu, rekla sam sebi da je 2 puta tj. 2 ICSI-a moj max. Medjutim ono sto je grozno kad shvati s da ti je ostao jos samo jedan put (jucer sam pocela lagano smeckasto krvariti i danas sam napravila test na trudnocu koji je negativan).
    Zaista se divim vama svim koje idete 5+ puta, za mene je i ovaj prvi put bio emocionalno uzasan. Takodjer MM i ja smo rekli da ako ne uspijemo ni taj drugi put da cemo posvojiti djete i psa.

  8. #58

    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Lokacija
    OSIJEK
    Postovi
    114

    Početno

    Betty ,
    Jaako si ovo lijepo napisala..U potpunosti te potpisujem..

  9. #59
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,677

    Početno

    Kod nas je od početka bilo tako da sam ja imala neki limitirani broj toga što bih željela proći u MPO-u jer me plašio MPO-ov adiktivni potencijal i nisam željela da nam na boravke u čekaonama i na mentalno-emotivno čekanje „ode“ jedno lijepo desetljeće života. To su bile tri IVF stimulacije, jedino sam računala da ćemo u to „uložiti“ 3 godine maksimalno. Na kraju smo toliko i prošli (te tri stimulacije), ali je jako puno trajalo jer je dijagnostika, zdrav. kompliciranje i čekanje, koje sam incirala ja i koje je bilo objektivno uvjetovano – čekanjima na termine ili da prođe vrijeme od stimulacije). „Vremenski plan“ nismo ostvarili jer je sve skupa 8 godina je trajalo od prvog obraćanja doktorima do rođenja djeteta, dobivenog iz treće stimulacije, a niti dijagnoza nam nije išla na ruku vezano za skraćivanje puta ili brži exit iz MPO-a (idiopatija – ne zna se uzrok). Od početka je posvojenje bilo nešto što smo oboje htjeli, jedino je MM-u bilo teže napraviti izlaz iz MPO-a, i, da je po njegovome, vjerojatno bismo vrtili cikluse do moje menopauze ili do nekog drugog objektivnog razloga (narušavanja zdravlja, prestanka financija ili nekog većeg kravala). Znam da zvuči grozno faktualno, ali nakon prvotnog emotivnog raspada zbog neuspjelih postupaka meni je odgovarao ovaj, kako bi gore u članku kojeg prevodimo nazvali, „unutarnji diskurs razumnog potrošača usluge MPO-a“.

    Neko svoje pomirenje s time da vjerojatno neću roditi dijete je došlo nakon što smo se odlučili otići u Maribor, jer, nekako, to je bilo kao nekakva „zadnja stanica“ puta i trenutak kada je to trebalo prvi put osvijestiti. Pomirenje je pospiješilo to što sam odradila sve medicinske „checkboxove“ koji su iz moje perspektive bili mogući i razumni, znala sam da neću na IVIG ili one neke transfuzije krvi jer je meni to izgledalo logistički preteško izvedivo, drugo sve sam bila napravila, a posebno mi je nekako došlo do opuštanja i otpuštanja toga da ću roditi dijete nakon laparaskopije koja je pokazala da je sve u redu i jednostavno sam se jednog dana probudila s baš nekim zadovoljstvom vezano za sebe, bez obzira na to što moje tijelo može ili ne, i prihvatila neuhvatljivost razloga zašto ne možemo napraviti djecu i to da nam nema pomoći i da je sve izvan naših ruku, kako sam ja to tada doživjela. Emotivno sam se odmakla od MPO-a, premda je tijelo i intelekt i dalje vrlo vrijedno „centrifugirao“ postupke i dijagnostiku, realnije nade vidjela sam u posvojenju, a MPO smo „vozili“ (barem ja) po „automatskom pilotu“, sve sam već napamet znala i bilo jer refleksno kao mijenjanje brzina u autu. Kako se dogodio taj emotivni odmak od „rollercoaster“ vožnje MPO-a postalo mi je super, svijet je odjednom dobio boje i mirise, baš sam se nekako ispunila srećom, a najbolje je bilo uživancija u sreći drugih, bez ikakve konotacije zašto i mi... Uživala sam u onome što smo imali, u postojećoj dječici (mojim predivnim nećakinjama, ta me ljubav obilježila i ponosna sam na to jer je nešto što će ostati trajno, ta naša veza, što je to bilo kontrapunkt postupcima), u nekim planovima za putovanja i drugim planovima. Bilo mi je super, totalni osjećaj olakšanja. Prihvatila sam sebe skroz kao ženu bez djece, znam kako to drugima „čudno“ izgleda, ali ja sam ja, oduvijek ista – kakva sam se rodila, to sam ja ina33, i sve me to čini i nije mi bio bed što upadam u onu drugu skupinu, onih „drugačijih“. Pitanja kad će djeca i sl. smo odavno apsolvirali, tu mi je dijelom olakšala moja otvorenost, jer su razgovori bili kratki – Kad ćete – Ne možemo – Jeste probali MPO – Jesmo – Jeste probali posvojenje – Jesmo – Sretno – Hvala. I to je bilo nešto za druge skroz „lako probavljivo“ i OK i normalno. A i meni.

    MM-u je to bilo puno teže, on je 'ko pravo razumno muško vjerovao dr-ovima i nikako mu nije jasno bilo kako to ne uspijeva i zašto, kad već toliko mogu, kad je medicina toliko uznapredovala... Plus, on je optimist, ja sam više pesimist... ili kako se ono kaže da je pesimist samo dobro informirani optimist... On se nije uspijevao riješiti tuge nakon postupaka, nije se uspijevao pomiriti s mišlju da možda ostanemo bez djece (moje su nade i u posvojenju bile manje jer sam znala koliko je to teško), MM je nekako bio uvjeren da će nam uspjeti i jedno i drugo, život bez naše djece mu je, za razliku od mene, bio nepojmljiv. Ja sam se pak pomirila da mu ne mogu tu pomoći, da će on uvijek imati svoj neki prostor za tugu u koji ja neću moći doprijeti, da mu neću biti „dovoljna“, nadala sam se samo da ga neće previše konzumirati ta tuga, a time i nas.... Iskreno, nije mi bio ni nezamisliv niti scenarij da se raziđemo i da on ima djecu s nekom drugom ženom, pri čemu sam nas zamišljala opet hepi, on s nekom drugom, ima dječicu, ja s nekim drugim, možda malo starijim koji već ima svoju djecu, uživam u postojećoj dječici i u životu... Ne mogu to nekako sad prenijeti možda dobro, ali nekako sam bila skroz prožeta uvjerenjem – kako god bude, bit će dobro, bit ćemo sretni, ovako ili onako, zajedno, odvojeni, s djecom, bez djece, dok smo god zdravi, bit ćemo i sretni.

  10. #60
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,677

    Početno

    Citiraj matrixx prvotno napisa
    Čak sam na neki način i ponosna na sebe, što se usuđujem biti različita od većine, i što mogu pružati pozitivan primjer "zadovoljne žene bez djeteta", onima koji se suočavaju sa problemima neplodnosti, kako bi im olakšala njihove vlastite strahove.
    .

  11. #61
    leda avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    341

    Početno

    Svaki me moj postupak promijenio. Stvari zbog kojih bi prije dizala paniku sada mogu proći kraj mene da ih ni ne primijetim. Zaokupila sam se stvarima koje mi predstavljaju radost i okružila ljudima koji me razumiju i pružaju mi rame kad mi je potrebno. Mislim da nema dana kad ne razmišljam o svemu što se dogodilo i o tome koliko me još postupaka čeka. Ne pokušavam raditi planove mjesecima unaprijed nego polako dan po dan i pokušavam u svakom danu naći barem jednu stvar koja me veseli. Najvažnije mi je da je kraj mene MM koji mi daje nadu kad je polako gubim i njegov mi osmjeh i optimizam najviše znače.

  12. #62

    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Postovi
    742

    Početno

    MM dg-azospermia
    Ja-OK
    Tako glasi naša "strašna" diagnoza.
    Na početku kao i svima-ŠOK :shock:
    Prošle su godine dok smo shvatili da nije važno(pri tome mislim na MM)tko je problem već da pokušamo.Nama od samog starta daju male šnase(barem kod nas u HRV)tako da smo mi nekako uvik spremni da ćemo biti "par bez djece".Nama je to nekako došlo samo po sebi bez puno buke,čini mi se da je lakše nama se pomoriti sa činjenicom "bez djece"nego našoj okolini.Više smo imali problema sa mojim i njegovim roditeljima(naše mame)nego šta smo mi sami bili problem.
    Smeta me to što očekuju :moramo imati djecu(pošto poto) a ja nisam spremna na toliku borbu jednostavno nisam!!!
    A to pitanje djece(i to još po mogućnosti muško-nemoj te mi ništa govoriti pop..... od same pomosli na takav stav)imam osjećaj da bi se samo kitili sa novim unučetom!
    Mi smo odlučili pokušatvati dok god to bude nama odgovaralo a kad više ne budemo mogli imamo pripremljenu strategiju-LJUBAV!!!!!!

  13. #63

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    265

    Početno

    Ja sam uspjela iz drugog ICSI, 4.-ti transfer. Kad sam nakon 2. ICSI opet dobila gadnu hiperstimulaciju MM i ja smo odlučili da ćemo potrošiti još preostale smrzliće i ako ne uspije da kupujemo jahtu(oboje smo zaljubljenici u more-krv nije voda) a da na stimulacije više ne idem.. Uglavnom zaključili smo da je bolje da dignemo kredit i novce potrošimo na jahtu nego uništimo totalno moje zdravlje i gledamo kako život teče pored nas,a mi kampiramo po bolnicama.
    Međutim jedan embrij se primio (upravo spava u kindaču), a smrzlići čekaju neke poznije godine jer za sada nisam spremna niti u mogućnosti za još jedno 9-mj. ležanje na lijevom boku kako bi sačuvala trudnoću. Uglavnom često se obratimo našem zlatu: " Evo mamine i tatine jahtice"

  14. #64

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    mjesto pod suncem
    Postovi
    2,786

    Početno

    Jao zene predivne ste sve, lijepo vas je citati.

    Betty, mogu potpisati dobar dio tvog posta.

  15. #65

    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Postovi
    119

    Početno

    Citiraj Pepita prvotno napisa
    Citiraj ina33 prvotno napisa
    I da, onaj tko bi s parom eventualno razgovarao, bio nekakav idealni facilitator, nekakva "doula" na putu nastavka ili odustanka tj. da par shvati što im je za činiti, po meni ne bi trebao bit ginić jer je u prirodi takvog posla, čini mi se, hrabrenje, osim toga on/ona su vidili pozitivnih ishoda i čuda i kako sad nekome reći tako i tako (osim kod očitih situacija - azospermije, FSH koji se ne može stimulirati ili tako nečeg). Njegov početni stav mora bit tj. prirodno jest motivirajući. Taj neko bi trebao biti neki psihić ili tako neko... drugi, ne onaj koji vodi postupke, taj koji vodi postupke eventualno može reći objektivno o šansama....
    Ovo potpisujem jakoooo
    Apsolutno se slazem. U tzv alternativnoj terapiji koju sam primala, u timu je uz nutricionisticu, dr. orijentalne medicine i coach-icu i upravo mi se cini da mi je coach-ica najvise pomogla jer realno simptomi poremecaja su ostali, tijelo je sigurno bilo bolje pripremljeno za postupak, a psiha jos bolje

    Moja tajna zelja je, sad vise nece biti tajna , da se u nekoj skorijoj buducnosti bavim psiholoskom pripremom zena koje su u MPO postupcima. nazalost nisam psiholog po osnovnom zanimanju, ali idem vec par godina na edukaciju iz jednog psihoterapijskog pravca i sukoro bih trebala ici na ispit. pa mozda jednog dana kad se zakoni u HR promjene, mozda cu imati novo zanimanje

  16. #66
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,677

    Početno

    Citiraj taMarelica prvotno napisa
    Moja tajna zelja je, sad vise nece biti tajna , da se u nekoj skorijoj buducnosti bavim psiholoskom pripremom zena koje su u MPO postupcima. nazalost nisam psiholog po osnovnom zanimanju, ali idem vec par godina na edukaciju iz jednog psihoterapijskog pravca i sukoro bih trebala ici na ispit. pa mozda jednog dana kad se zakoni u HR promjene, mozda cu imati novo zanimanje
    O, pa super - sretno !

  17. #67
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,677

    Početno

    Citiraj ici prvotno napisa
    Mi smo odlučili pokušatvati dok god to bude nama odgovaralo a kad više ne budemo mogli imamo pripremljenu strategiju-LJUBAV!!!!!!
    !

  18. #68

    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    73

    Početno

    ina i ici, predivne priče!

    taMarelica, želim ti od da uspiješ u svojim planovima, jer je takvo nešto jaaako potrebno!

  19. #69

    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    73

    Početno

    I amel također, predivna jahtica !

  20. #70
    rozalija avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    MOSTAR
    Postovi
    2,410

    Početno

    ina stvarno divna priča.

  21. #71

    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Postovi
    119

    Početno

    Citiraj matrixx prvotno napisa
    taMarelica, želim ti od da uspiješ u svojim planovima, jer je takvo nešto jaaako potrebno!
    hvala, no, iskreno, mislim da je moje MPO iskustvo premaleno jer zenama koje godinama nisu odustajale nisam niti do koljena (ma niti do malog prsta ). imala sam samo jednu negativnu betu. kad cujem i citam price drugih MPO suborki, sto su sve prosle, mislim da sam jedna obicna placljivica koja je u ovim okolnostima imala puno, puno srece ...

  22. #72

    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    73

    Početno

    "Dođe doba kada život ne možemo mijenjati. Jednostavno ga trebamo mirisati i slaviti."
    Dr.R.Naomi Remen

  23. #73
    rvukovi2 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    2,123

    Početno

    sad ćemo ovu zanimljivu temu ostaviti trajno "zalijepljenu" za sve one koji su se našli pred zidom dileme o odustajanju ili nastavku IVF postupaka.

    svima želim da odluče ono što im je zaista osjećaju da im je potrebno.

  24. #74

    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    73

    Početno

    Svima koji uspiju i dobiju svoju ,čestitam od !

    Svim ostalim ženama, koje iz bilo kojih razloga odustanu od IVF-a i ne ostvare željenu trudnoću, želim poručiti da:

    -nismo manje vrijedne zato što nemamo djecu,
    -naši životi nisu "promašeni", prazni i lišeni smisla,
    -možemo biti sretne, ženstvene, zanosne i ponosne,
    -budemo dovoljno samouvjerene i odbacimo etikete koje nam društvo nastoji nalijepiti,
    -odbacimo pritisak okoline i zanemarimo stavove koji obezvrjeđuju ženu bez djece, kao ženu koja nije ispunila svoju svrhu,

    ... jer postoji bezbroj načina da budemo sretne, da proživimo život punim plućima, da ostvarimo sebe, da uživamo u svojoj jedinstvenosti, i da pružimo podršku jedne drugima!!!

  25. #75
    Superman avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,263

    Početno

    matrixx, lijepo te je čitati!

  26. #76
    rozalija avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    MOSTAR
    Postovi
    2,410

    Početno

    Citiraj matrixx prvotno napisa
    Svima koji uspiju i dobiju svoju ,čestitam od !

    Svim ostalim ženama, koje iz bilo kojih razloga odustanu od IVF-a i ne ostvare željenu trudnoću, želim poručiti da:

    -nismo manje vrijedne zato što nemamo djecu,
    -naši životi nisu "promašeni", prazni i lišeni smisla,
    -možemo biti sretne, ženstvene, zanosne i ponosne,
    -budemo dovoljno samouvjerene i odbacimo etikete koje nam društvo nastoji nalijepiti,
    -odbacimo pritisak okoline i zanemarimo stavove koji obezvrjeđuju ženu bez djece, kao ženu koja nije ispunila svoju svrhu,

    ... jer postoji bezbroj načina da budemo sretne, da proživimo život punim plućima, da ostvarimo sebe, da uživamo u svojoj jedinstvenosti, i da pružimo podršku jedne drugima!!!
    potpisujem. Draga divno napisano

  27. #77
    Bebel avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,661

    Početno

    Betty,
    jako lijepo rečeno i meni blisko.
    U potpunosti te potpisujem. MM i ja smo s tim stavom i startali. Kad smo saznali za suprugov nalaz prvo smo rekli idemo ipak još pokušavati prirodno pa ćemo onda ići na kliniku.
    E sad, kad je došlo vrijeme da idemo na kliniku, nastupila je prva biokemijska kao rezultat prirodne oplodnje (a bila je to predivna prva beta u mojem životu).
    Nakon radosti, tuga i onda ipak dodatna motivacija za postupke.
    Rekla sam sebi da ću pokušavati dok mi nešto ne kaže stop, ali tad ću se moći osvrnuti iza sebe i reći si: curo sve si pokušala...idemo dalje.
    Izuzetno mi je važno da MM i ja održavamo naš odnos bez obzira na prepreke jer kako god se priča završi, nas dvoje smo dio nje.
    II fazu želim dočekati sretna uz svog supruga.

  28. #78
    amyx avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Lokacija
    Zaprešić
    Postovi
    2,197

    Početno

    matrixx
    Uopče ne znam zašto netko ima potrebu osuđivati nekoga zbog njegovih odluka. I zašto bi žena bez djeteta bila manje vrijedna. Svi se mi borimo za neke svoje ciljeve i borit ćemo se dok imamo snage, a kad ostanemo bez te snage... tko zna. Ali nitko nas nema pravo osuđivati ni zbog odluke na MPO a ni zbog odluke za odustajanje...najmanje oni koji nisu nikada bili u toj situaciji.

  29. #79

    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    73

    Početno

    amyx, potpuno se slažem, nema nitko pravo osuđivati parove u MPO ili one koji od MPO odustanu. Ipak, postoji određena društvena stigmatizacija neplodnih parova, i onih koji sudjeluju u MPO postupcima, kao i djece koja se rode kroz te postupke.
    Studija Gender Instituta iz Londona, koju ina33 i ja prevodimo, između ostalog govori i o tome na koje se načine parovi nose s tim društvenim pritiskom i stigmatizacijom.

  30. #80
    Superman avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,263

    Početno

    Jednako se divim ženama koje se bore na dugom i trnovitom putu kroz liječenje nepolodnosti, kao i onima koje su pronašle snagu, mudrost i pomirenje da se povuku iz te borbe....

  31. #81
    uporna avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Postovi
    3,846

    Početno

    Najvažnije u toj borbi i odustajanju je podrška partnera.
    Mene je mm stalno tješio da imamo jedno drugo, da se volimo i da je naš brak čvrst bez obzira na djecu (usporedba sa mnogim razvedenim oko nas i sa djecom).
    Kroz godine smo shvatili da nismo od onih kojima uspije iz 1. ili 2. puta i da eto možda smo mi ti koji nikad ne uspiju i to nas je podiglo i natjelaro da se okrenemo našem životu.
    Taj preokret u glavi meni je bio spas, postala sam normalnija i smirenija i uživala sam u svim našim izletima, godišnjima, provodima i druženjima sa prijateljima i familijom i sa njihovom dječicom.
    Nismo mi tada odustali ali smo znali da nećemo tjerati postupke do iznemoglosti.

    Stvarno mi je drago da se otvorila ova tema i mislim da će olakšati mnogima da donesu neke odluke o svojim budućim koracima.

  32. #82
    marta26 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2008
    Postovi
    544

    Početno

    tema je divna kao i vasi postovi. eto mi cekamo 2 postupak icsi, nekako sam kod prvog imala osjecaj da nece uspjeti, sad pak imam osjecaj da ce uspjeti iako me strah da se ne varam, bit ce sta Bog da. o odustajanju jos ni ne razmisljamo jer smo nekako na pocetku, ako ovaj ne uspije idemo jos jednom, a za dalje, ne znam, ovisi o nasoj nutarnjoj snazi. puse suborkama

  33. #83
    eris avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Doboj
    Postovi
    859

    Početno

    Ima jedan par, ma u stvari više njih, meni dragih ljudi, koji su bez djece. Mi živimo u provinciji, i oni nisu visokoobrazovani ljudi, te vrlo rijetko pričaju o neplodnosti, a ni mi ne pitamo, ali često vidim način na koji gledju mog malog sina. Htjela bih im reći, ma viknuti: Ne odustajite! Vi to možete! jer me zaista zaboli ta čežnja koju vidim u njihovim očima.
    Ali jednom prilikom, jedna divna žena, koja godinama muči muku sa MPO, pomilova mog malca, i onako, nekim zadovoljnim glasom reče: "Pokušali smo, i baš mi je žao, mislim da bismo bili divni roditelji, ali stvarno ne možemo više, on više ne može, a ja osjećam da je dosta!"
    Sada kada sam iskusila majušni dio problema parova koji se susreću sa neplodnošću, i opet sa drugčijeg polazišta, svakako, zaista vidim jačini svega toga, a pogotovo odustajanja, i prihvatanja da se dalje ne ide.

  34. #84

    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    41

    Početno

    Evo i mi smo par koji se bori sa neplodnošću već više od 3 godine.
    Moje dvije trudnoće završile su komplikacijama i pobačajem.
    Bilo je teških trenutaka kad bih najradije odustala. Često bih pokleknula u boli neuspjeha, ali tu je uvijek bio on. MM koji me uvijek dizao iz loših raspoloženja i tuge za izgubljenim.
    Sad sam trenutno u pauzi koja traje već 9 mjeseci. Javlja mi se velika želja da ponovno pokušamo, ali bojim se neuspjeha. Imamo još 7 smrzlića koji nas čekaju, ali bojim se krenuti na FET. Bojim se razočarenja ako bi završilo neuspjehom.
    A opet s druge strane želja je velika...
    Svi naši prijatelji imaju već po dvoje djece. Veselim se svaki put kad ih vidim, ali poslije se javi velika gorčina u meni. Zašto baš mi? Zašto baš mi ne možemo dobiti toliko željeno dijete? Imam osječaj da se više ne mogu smijati niti veseliti. Osiječam samo tugu u sebi. Imam osječaj ko da mi ništa u životi neide. Redaju se samo neuspjesi i to me baca u depresiju.
    Ipak čitajući vaše priče, dobivam poticaj da se i dalje borim i da ne odustajem. Zato se nadam da će mi sljedeći pokušaj biti onaj koji će donjeti uspjeh i toliko nam željeno dijete.

  35. #85

    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    186

    Početno

    Par smo koji je prošao do sada 16 IVF-ova, od čega ih je 9 stiglo do transfera. Borba traje 5 godina i već sam nekoliko puta bila pred odustajanjem, ali me nešto vraćalo u postupke. I sama sebi se čudim kako sam uopće sve to izdržala, odakle mi tolika snaga.

    Ali, čitajući Vaše postove, moram priznati da se ipak osjećam manje vrijednom zbog neostvarenog majčinstva. Mogu ja sama sebe uvjeravati da nije tako, ali srce to osjeća, prazno je i neispunjeno. Kroz naš put sam vidjela mnoge trudnoće koje su uspjevale i iz prvog pokušaja, ali sam i dalje mislila kako će i mene jednom dočekati svjetlo na kraju tunela. Međutim, razočarenje i tuga su veliki.

    Pitam se kako nakon svega posložiti u svojoj glavi da to tako mora biti i da je vrijeme okretanju nekim drugim stvarima? Kako doći do te točke? Kako se suočiti s time da sam jedna od rijetkih kojima se ni upornost nije isplatila iako sam cijelo vrijeme vjerovala da na kraju hoće? Kako?

  36. #86
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,677

    Početno

    Acitam, teško je davati nekakve savjete, ja ti mogu reći kako je kod mene bilo (ne pišem kod nas, nego kod mene) - kod mene se to jednostavno jednog dana posložilo tako da mi je moje stanje i taj snažni dio identiteta, "drukčijosti" i "neostvarenosti" na jednom polju, koju sam osjećala postao donekle OK i živjela sam (donekle) u miru s time da najvjerojatnije neću postati mama. Nekako sam skužila da je to nešto što će me obilježavati kroz život, čemu ću se uvijek vraćati kao identifikaciji i što neću odraditi jednom za svagda, nego nešto što će se svaku toliko buditi i što mi neće uvijek biti lako, ali niti jako bolno, niti stalno tužno. Želim vam sreću na vašem putu !

  37. #87
    bublica3 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Lokacija
    ST
    Postovi
    2,361

    Početno

    Drage moje, evo ja i MM već 4 godine pokušavamo i jedno veliko ništa. napravili smo sve šta nam je bilo rečeno. HSG, laparaskopiju, ciljani, 3 AIH, ovu zimu prvi IVF nakon kojeg sam se baš nekako ponadala a ono beta 0,1 onda sad nedavno FET i beta ponovno 0,1. Nekako gubin tlo pod nogama, ne znam kako i kuda?! Baš mi je nekako teško, možda prvi put nakon ove 4 godine ozbiljno teško. Sve me žalosti i ništa mi ne stvara veselje. Ništa me ne zanima,.. MM je veliki optimista i veseljak a i on me ne uspijeva oraspoložit. Počinje mi dolazit do mozda da možda neču postat mama nikada. A to me tako baca u depru... da ne znam kako dalje.

  38. #88
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,677

    Početno

    Bublica, teško ti itko može reći kako dalje, ali iz ovoga što si opisala, to je u stvari (premda ti grozno zvuči, zvučalo je tako i meni) - tek jedan IVF odrađen (FET ima manju uspješnost od IVF-a) a IVF uspijeva u 30% slučajeva iz prve.... Znam da je i mene frustrirala ta sporost i umorila sam se bila i prije drugog IVF-a, koji put je blaža dijagnoza put za dugotrajnije liječenje... Želim vam sreću i mir, sad će ljeto, nadam se da će ti to malo dignuti raspoloženje i da ćeš zaboraviti na MPO barem nakratko !

  39. #89
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,677

    Početno

    I da, i mi smo (bili) idiopate i znam kako je i to frustrirajuće... Sretno, i da nađeš svoj barem relativni mir !

  40. #90
    bublica3 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Lokacija
    ST
    Postovi
    2,361

    Početno

    Hvala draga Ina33, znače mi puno tvoje riječi. Pokušat ću se malo opustit pa ćemo vidit.

  41. #91
    martina123 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Postovi
    1,372

    Početno

    Pozdrav zemske moje,

    vec neko vrijeme razmisljam o tome da se i ja javim na ovaj topic, ne zato sto smo tek nedavno odlucili kako dalje vec da nadem prave rijeci s kojima cu baratati u svom postu.

    Nas staz od 5 godina borbe sa neplodnoscu moze se nazvati velikim, a i malim, ali je zapravo nebitan spram psiholoskog stanja partnera te njihove "izdrzljivosti" i "potrebi" za plivanjem u moru teskoca koje susrecemo vezano uz tematiku neplodonosti.

    Pocetak - ja ga se osobno sjecam sa sjetom, odluka da krecemo na bebu odlucena je na predivnom otoku Susku.
    Nesto je divno u zraku itd, itd...
    Da skratim pricu priroda nije donjela zeljene rezultate, pa smo odlucili porazgovarati sa nasim doktorom.
    I tog se vremena sjecam sa sjetom... Iako je to nase prvo zajednicko suoceljavanje da nesto nije u redu, bili smo sretni jer krecemo u borbu i bili smo sigurni u uspjeh.
    I stvarno, prva Inseminacija, trudnoca.
    Vaauuuu!!!!!!
    I nas prvi BUM zapravo bio je tek kada sam ja izgubila bebu.
    Noc koja je bila slijedila, ubrajam u one dane koje stavljam u ladicu sa naslovom: GROZNO!...
    I onda me uhvatilo (sada nastavljam u jednini): opcinjena, zacarana svojom zeljom da budem mama svakodnevno sam dojadivala suprugu, kaznjavala ga zato sto on tako ne osjeca, mrzila ga zbog toga sto sam se zapravo bojala da cu ga izgubiti itd...
    Jedna svada, druga svada, treca... Puno suza.
    Razdvajanje: ma on ne razumije....
    U to vrijeme sam se nalazila na kavicama sa curkama sa foruma (tad samo jos bili u Zagrebu) i sve cesce se susretala sa njihovim bracnim problemima prouzorkovanim nepovjerenjem u toj teskoj borbi.
    Neke od njih vise nisu sa svojim supruzima, neke su napokon dobile bebicu ali izgubile supruga koji je jednostavno otisao nakon rijesene borbe, neki su i dalje zajedno ali trenutno stavljam naglasak na one prije navedene.
    I onda sam sjela sama sa sobom i doooooobro razmislila.
    Ne, ovako vise nejde, trebamo promjenu, nesretni smo obadvoje i ovo je nikakav temelj za bebu ako ikada i dode.

    I odselili smo se, prvo u Istru.
    I bilo je to BINGO, u pocetku nisam imala interneta u kuci i to je bio BINGO.
    Uglavnom, dvije godine u Istri, i sada vec godina i pol u Crikvi donjela su sa sobom novu snagu, novi zivotni poriv.
    I ne mogu vam reci kako uzivam kada sa suprugom, onako predvecer, sjedim u nasoj konobici i gledam u zalazak sunca dok pijuckam izvrsno istarsko crno vino iz one prekrasne velike okrugle case, a u pozadini dobra muzika, miris mora...
    I onda sa druge strane pocela sam uocavati neke situacije koje su mi se prije uvijek cinile divnima, znate ono kao kroz ruzicaste naocale, pa da ne pisem ponovno, citirat cu se sa BETE:
    Citiraj Martina prvotno napisa
    Evo, i kad sutis i onda ima pitanja...

    Moja susjeda (koja je tu blizu nas preko ljeta samo) me jucer pitala: i ima kaj novoga?...(pa onaj poznati mig, i zabrinuta faca...)
    Ja: nema, bit ce...
    Ona: Ma mlada si, kaj ti je! Nego, koliko godina imas ti sad?
    Ja: 32, sad cu 33god. (...upad - ovo s emalo promijenilo )
    Ona: Hm...sad bi se vec pomalo morala pocet pozuriti... Ali, ma mlada si ti!
    A ja: ............................ osmjeh



    Naime, moja mama je toj susjedi rekla da mi imamo malo problema sa tim jer ju je stalno pitala kaj je sa nama, ali znate kaj curke: mene to ovaj put nije tako jako zabolilo, tihi osmjeh je rekao sve..

    Sad kad sam u pauzi od postupaka, drugacije razmisljam..

    I nemojte se ljutiti kaj su mi, nakon susjede, ove misli prosle kroz glavu:
    - bas sam prije par sati opet cula onog klinca od susjede i opet je plakao na sav glas, a ona urla na njega,...
    - na plazi vidim samo pogrbljene mame kako trckaraju sa svojim klincima i uce ih hodati, a pogled im seze u dubinu i jako bi zaplivale i zaronile, al ne mogu... Ja ronim i obozavam roniti, sto vise u dubinu...
    - ja navecer mogu van, a puno mojih prijateljica/mama je vec mrtvo umorno, a ja na terasi konobe, klape i dobro crno vino..
    - uskoro mi pocinje tecaj kojeg si mogu priustiti zato jer nemam jos dodatnih troskova..
    - osjecam se tako mladom, nasmijanom, nesputanom, slobodnom, neobaveznom.....
    - osjecam se JAKOM, bez obzira kaj se desilo, osjecam da jos uvijek mogu biti kakva jesam, i divlja i tuzna i sretna i sve sto mi god pase da budem u bilo kojem trenutku....
    - opet klinac od susjede....
    - kod mene tisina?..nije! Imam goste, smiju se, moja obitelj...

    Doci ce, kad tad, do tada sam sretna u svojem svijetu, koji je divan!

    Ne osjecam da mi nesto fali, osjecam da se jos jako puno moram boriti, kao i za sve... I kad tad je ostvarenje stiglo, tako to barem kod mene ide!...
    Tada je bio taj osjecaj i desio se koji postupak ali nista prenapadno.

    ...............
    I onda sam jednom sjela sa suprugom i pocela pricati sa njim.
    Prvi puta osjetila sam nevjerovatan mir, oooo toliko iscekivani miiiir.
    Rekla sam mu da se meni vise neda svakodnevno sukobljavati sa inim problemima, da mi je dusa premorena od svakomjesecnih gledanja kada mi je ovulacija, kolika mi je temperatura, da li me bradavice bole nakon postupaka, od nade koju gajim svaki puta kada M zakasni, od svega...
    Da sam takoder umorna i od posvajanja, i od postupaka i od svega.
    Jednostavno, ako nejde da nejde, i naravno silno sam htjela cuti reakciju supruga.
    I sto reci, priznao mi je kako i on vec neko vrijeme tako misli i kako se apsolutno slaze samnom.
    Da, mi se medusobno volimo i jako smo bitni jedno drugom i to je ono najvaznije za nas i nas brak.
    I upravo to je bio razlog zasto hocemo bebu, ne radi toga sto se to od nas ocekuje ili je to tako normalno.
    Ako nejde, u redu, onda cemo zajednicki uzivati u drugim stvarima koje nas takoder iznimno vesele.
    I odluka je pala, evo nas u postupku u Mariboru, i da probat cemo jos jednom ako ne uspijemo iz prve u Mb klinici i onda KRAJ.
    KRAJ postupcima, skrivenim mjerenjima temperature, kraj opipavanjima bradavica, kraj leptiricima u trbuhu kada kasni.
    Ali iskreno, onako iz duse - kraj.

    ...................................
    I bas nas zanima Mexico, i zanima nas Kuba, takoder nas zanima da napokon snimimo nas zajednicki film i jos 100000 stvari za koje je potreban novac, vrijeme i na kraju ono najvaznije: zelja da se apsolutno zajednicki uziva (u hobijima, putovanjima, restoranima, odjeci, ili camcicu - svejedno... )..

    ...........

    Sta god da se desilo, mi smo napokon sretni.
    A svada i preprike...
    Ne sjecam se, sto je to?...

  42. #92
    wewa avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    3,189

    Početno

    Martina, predivan post
    I jako, jako te dobro razumijem, osim trudnoce i preseljenja, faze su nam gotovo identicne.

  43. #93
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,677

    Početno

    Krasan post, Martina ! Drago mi je da ste došlo do toga mira, nadam se da ćete ga zadržati (i to je izazov) jer je dragocjen. Sve je u životu oportunitetni trošak, kako ekonomisti kažu, a poseban izazov MPO-a je ta njegova dugotrajnost i taj ples po rubu s nadom, tako da je orijentacija na život sada i ovdje i na one planove koji su u našoj moći tj. sasvim ostvarivi ovisno o našim koracima (Mexico 8) super stvar.

  44. #94
    bublica3 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Lokacija
    ST
    Postovi
    2,361

    Početno

    Martina

  45. #95
    rozalija avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    MOSTAR
    Postovi
    2,410

    Početno

    Cure i mi smo sebi rekli pokušat ćemo sada još ovaj postupak u Mariboru a onda se definitivno okrećemo ka posvojenju. Molbe su predate i srce osijeća da je beba blizu, jakoooooooooooooooooo jakooooooooooooo blizu. Jednostavno me taj osijećaj ne napušta.

    A usput odavna želja nam je Mexico, milion drugih destinacija,
    samo za Mexico šta sa svinjskom gripom kakve smo sreće lako bi nas pronašla.

  46. #96
    runi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    383

    Početno

    Joj curke ,
    svašta mi se mota po glavi,
    često krenem ovoj temi...,
    pa pobjegnem...,
    borim se sama sa sobom,
    mislim da nisam daleko da shvatim da je kraj.........

  47. #97
    bublica3 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Lokacija
    ST
    Postovi
    2,361

    Početno

    kad vas čitam shvatim da sam zaista na samom početku, ali na momente sam tako umorna. Možda je zaista dobro odredit neki redoslijed i plan sa sa zacrtanom idejom do kada se trudit i kada je zaista momenat za stati.
    MM baš ne shvaća takvu strategiju, ali ja sam neki plan stvorila u svojoj glavi.
    I ja bi u Mexico!!! Ne bi volila da sve stane dok smo u ovim postupcima..

  48. #98
    ZAUZETA avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2009
    Lokacija
    sisak
    Postovi
    588

    Početno

    jooj, bublica3 nenoj mi se motat po ovoj izlazna strategija stranici, , ja si sve mislim da je iduća godina naša

  49. #99
    ZAUZETA avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2009
    Lokacija
    sisak
    Postovi
    588

    Početno

    da,da teško je život NE organizirati oko postupaka, koliko god se trudoi, uvijek je misao o postupku, prošlom, sadašnjem, budućem u svijesti i podsvijesti;

    nekako si mislim, ma neću to više toliko ni gurati u podsvijest, nego ću biti svijesna, realnosti, ali ne na štetu druženja i hobija; :D

    baš mi je sad dobro, ovi forumi malo čovjeka dignu iz depre, a i saznaš svašta, a uskoro izlet na gacku sa ekipom, ma tko nam što može, u biti, život je lijep baš onakav kakav je

  50. #100
    martina123 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Postovi
    1,372

    Početno

    Citiraj rozalija prvotno napisa
    A usput odavna želja nam je Mexico, milion drugih destinacija,
    samo za Mexico šta sa svinjskom gripom kakve smo sreće lako bi nas pronašla.
    pa ako se hoce izbjeci Mexico, mozes i u Bosnu.. ( nekako je to postao nas Mexico, mislim sa bjezanjima nasih doktora i politicara koji nesto skrive doma ...cure - ovo je samo salaaaa!!!)

    Drago mi je osjetiti optimizam na ovom topicu, nevjerovatno, jel da?!

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •