IZLAZNA STRATEGIJA-STRATEGIJA PREŽIVLJAVANJA

[Sumskovoce]

Mi imamo dvosoban stan i godinama smo koristili samo jednu sobu. Ta je bila i dnevna i spavaća, a druga je stajala prazna jer će ona, kao, jednom biti dječja soba, pa nema ni smisla da se prebacimo tamo, jer ćemo opet sve morati mijenjati poslije.

Prije mjesec dana smo je napokon pretvorili u spavaću i sad imamo osjećaj da nam je stan oooooooogroman. A nije uopće.

Auto kupljen pred skoro 8 godina stvarno je ogroman - monovolumen za sedmero ljudi - jer imat ćemo dijete, treba nam veliki auto (a sigurno uopće ne treba). Skroz blesava investicija, koja još i poprilično košta kad se pokvari. Gluplje od toga su bile samo hrpe dječjih stvari koje sam pokupovala, a nikad nam nisu zatrebale.


I ništa, život ide dalje, samo nas dvoje (plus psi) u dvosobnom stanu i sa puno prevelikim autom. Pretpostavljam da smo mogli i gore proći.

Tedi - ako sad nisam pala sa stolice na pod, nikad neću.
Nisam imala poima, kupovala sam stvarčice od tebe, nikad, ali nikad ne bih pomislila.
Grlim te jako draga, ni ne znaš kako si mi se sada urezala u dušu

[TeddyBearz]

Tedi - ako sad nisam pala sa stolice na pod, nikad neću.
Nisam imala poima, kupovala sam stvarčice od tebe, nikad, ali nikad ne bih pomislila.
Grlim te jako draga, ni ne znaš kako si mi se sada urezala u dušu

Ajme, baš si me sad raznježila. Meni je drago da su moje s ljubavlju kupovane stvarčice ipak našle svoje male vlasnike umjesto da sjede u mom ormaru.

[Jurana]

I mi čitamo tvoje slikovnice.
S ljubavlju.

[Mojca]

I mi.

[Majuška]

..a kod mene tvoje pelene još čekaju neku malu guzu
(i ja sam se malo preuranila )

[TeddyBearz]

Thanks cure.

Majuška, držim fige da pelenice uskoro budu u upotrebi.

[Sandra1971]

Eto, sad kad bih mogla biti samo na ovoj temi... trebalo mi je vremena da ju uopće otvorim.... koliko god sam se pripremala na činjenicu da neće uspjeti i da postoji mogućnost da nikada nećemo biti roditelji i svaki dan se mirila s tim, hrabrila samu sebe, bila hladna i realna i "u glavi" već napustila MPO.... ne mogu se pomiriti s tim

[bubekica]

jesi li razmisljala o tome da si mozda bila prehladne glave? za tako nesto potrebno je vremena da emocije odrade svoje, dopusti im. isplaci se, vristi, nalazi s onima koji razumiju (ima nas), razbij neki tanjur o zid...

[Sandra1971]

[amazonka]

Sandra1971
što god da odlučila
podršku imaš

[Mali Mimi]

Sandra možda jednostavno još nisi spremna za odustajanje, mislim da je lako govoriti dok još imaš opcija i ja sam puno puta tako govorila a da mi se stvarno desilo da jednostavno iz nekog razloga nemogu više pokušavati prije 2 god ne znam dal bih bila spremna na to.
Jeli postoji neka mogućnost da još probaš privatno možda?

[Sandra1971]

Mislim da ne postoji više nikakva opcija...

[pretorija]

Uvijek postoje druge opcije samo nisu svima prihvatljive iz nekog razloga.

[sos15]

Draga Sandra1971,

razumijem tvoju bol, i sama sam svjesna da druge opcije do izlaza nema, ali ne mogu se pomiriti s tim.

Znam da postoje opcije posvajanja i donacije, ali šta ako jedno od partnera ne prihvata te opcije?

[Sandra1971]

sos15 donacija mi ne treba.... imam još svoje JS ali imam i 42 godine pa više ne mogu ići, osim privatno, a za to se nema "vremena"
posvajanje nam niti jednom nikada nije bila opcija i nismo za to...tako da je vrijeme oprostiti se sa svime, ali nekak to baš i ne prihvaćam....

[sos15]

E to je još gore nego u mom slučaju. Zbog glupih zakona ti više nemaš mogućnost da pokušaš, a mi nemamo s čim pokušati. Kad sam napisala za donaciju to se odnosilo na moj slučaj. To nam je jedina alternativa,pored posvajanja. Ali ...

Ne znam da li ćemo se ikad pomiriti s tim da nećemo biti roditelji

Kako živjeti s tom boli?

[Sandra1971]

ne znam... ja se ne znam i ne mogu s tim pomiriti - a moram....
da li vama zdravstveno ne pokriva ništa od toga da pokušaš s donacijom u Pragu?

[sos15]

Naše osiguranje pokriva samo dva postupka i to u samo jednoj klinici koja se ne navi muškim sterilitetom. Ako imaš baš jaku vezu refundiraće ti dva postupka u drugoj klinici ako se ne može postupak raditi ovdje, ali u iznosu koji ne bi pokrio ni pola troškova postupka s donacijom. O putnim troškovima i smještaju da ne pričam, to je naučna fantastika.

Imamo mi vremena što se tiče godina, mogli bi skupiti pare za postupak, ali problem je što se mm s donacijom ne miri. Pričali smo o tome ranije,ali on to ne prihvata, bar ne za sada. Da li će se to nekada promijeniti, ko zna...

[Sandra1971]

i ja ga u potpunosti razumijem kako god to zvučalo... mi smo se dogovorili - ili ćemo imati skroz svoje ili nećemo, donacija i posvajanje ne dolazi u obzir....

[Sandra1971]

kad vidim kakav je kod tebe zakon, onda nemam pravo kukati kak je kod nas ograničen za 42+ mislim, to me ljuti, ali vidim da je vama daleko gore...

[sos15]

Kod nas je zakon loš, ali kakva nam je država čudna, zakon je i dobar. U drugom dijelu države nemaju plaćeno ni dva postupka. To je strašno.

Ja razumijem da se neko ne može pomiriti sa donacijom ili usvajanjem, ali kod nas je problem, što se jedno ne može pomiriti s tim. Kad se oboje slažu s tim, to je puno lakše.

Ja svog dragog volim i nikad ga ne bi zbog toga ostavila, on je za mene najbolji čovjek na svijetu. Samo mi je teško prihvatiti da nikada neću imati dijete jer se on s tim ne može pomiriti, posebno jer sam ja od malena govorila da ću ,ako iz bilo kog razloga ne budem imala svoje dijete, usvojiti. Meni to nikad nije bilo strano. Čak što više, sigurna sam da bi to dijete brzo osvojilo naša srca jer je i mm jako osjećajan, on obožava djecu i djeca njega.

[Sandra1971]

teška situacija... preteška, jer ako se razilazite u mišljenjima... tu čovjek ne može biti pametan... baš mi je žao da on ne želi kad si ti za posvajanje...

[pretorija]

Tesko je svako ima svoj trnovit put koji mora proc,
ja sam se pomirila par puta u mom zivotu da nikad necu bit mama ali eto desilo se
prvi put 1992 god kad su mu reki da su mi obadva jajovoda neprohoda nakon 2 pokusaja da ih osposobe moj svijet se srusio jer nismo imali novaca ni za zivit a kamoli za IVF tad socijalno nije pokrivalo nista nikome.

1997 mi je pronaden rak na lijevoj saki tad vec nismo zivili u HR otisli smo zaradit novce za IVF umjesto na IVF ja sam krenula na kemo terapije
tad jos nisam znala da cu ostat I bez svojih Jajnih stanica da ce ih kemoterapije trajno ostetit
Kad sam se oporavila I konacno dobila prvu menstruaciju I zbog manjeg problema otisla kod gin da bi on saopstio da zaboravim da cu ikad bit majka jer sam u menopauzi ,
I tako opet se pomirih sa sudbinom nista od djece ovaj put je bilo jako tesko, kad nemas novaca nadas se da ces ih nekako ustedit.
proslo je dosta vremena 7-8 godina kad procitah negdje za donaciju JS moj MM nije bas bio odusevljen vec smo imali koju godinu ali ga uspjeh nagovit nekako trebalo je I za to 1-2 godine ne na 1 pokusaj vec na nekoliko otisla nam je sva ustedevina ali eto isplatilo se na kraju docekali smo svoju srecicu u novembru 2011.god

[Sandra1971]

Pretorija pretuzna,a ujedno i prekrasna priča - čestitam na roditeljstvu,al mislim da ste vi jedni na 1000 koji ste tako blagoslovljeni i nagrađeni...

[sos15]

Potpisujem Sandru1971.

[BigBlue]

Pretorija, lijepo te ponovno vidjeti ovdje. Dobro se sjećam tvoje priče, jer si ti rodila kad sam ja tek ulazila u mpo, i bila mi je prekrasna, davala je nadu kad je sve išlo kvragu i nadu da i nakon kraja postoji kraj

[Sandra1971]

Drage moje.... samo da vam pošaljem zagrljaj....

[Sandra1971]

Ovdje nikog osim mene
Prije nekoliko dana donijela sam neke odluke i podijelila svoje misli s ekipom odbrojavalica na "Prije začeća"...a kako ti moji postovi pripadaju ovdje i zamoljena sam da ih kopiram ovdje, evo to i činim.....

Dobar dan drage moje suborke, supatnice, znane i neznane prijateljice ... došlo je vrijeme da se zaključi godina i da se razmisli o nekim stvarima, da se neke stvari podvuku i zaključe te da se donese možda pokoja novogodišnja odluka.... evo, ja sam svoju skoro donijela pa bi ju podijelila s Vama: odlučila sam da je vrijeme da donesem konačnu odluku - razmišljajući o svemu u proteklih 2-3 godine zaključila sam kako to vrijeme svoj život živim na pola....imam osjećaj da ga gledam sa strane i da mi svaki dan promiču neke lijepe stvari dok sam ja ospjednuta samo jednom mišlju i željom: da postanem mama.... ne znam hoćete li shvatiti, ali ja tako više niti hoću niti mogu niti želim živjeti.... možda sam se prekasno udala, prekasno počela željeti dijete, prekasno krenula u MPO... ne znam, ali to više nije niti važno...važno je to da se više ne želim nadati i svaki dan s jednom istom mišlju se buditi i lijegati u krevet.... možda sam kukakvica i ne želim se više boriti... ne znam... znam samo da se ne želim svaki mjesec više razočarati kad stigne vještica, ne želim podrediti život praćenju sluzi, temperature, dana ciklusa... više ne želim pratiti svaki grč, probadanje kroz jajnike niti išta slično... nemojte me osuđivati - ali meni je dosta takvog života... imam 42 godine pa do kad bi se trebala nadati?! Možda je ponekada potrebno donijeti takvu odluku u životu... meni je potrebno, donosim je i dijelim s Vama: Žužy draga, obriši me s liste... ja izlazim iz ove priče. Čitat ću Vas ponekada, radovat ću se novim plusićima, novim trudnoćama... podržavat ću Vas i moliti se za Vas, ali za to vrijeme ću živjeti svoj život... život s prekrasnim mužem, veseli život bez novih nadanja i razočarenja... podvlačim crtu na svoju priču i želji za djetetom! Ne mogu ga imati i neću ga imati... Nije mi lako ovo napisati, razmišljam jako i intenzivno o tome da li je ovo pametna odluka... voljela bih da me ne osuđujete i da me shvatite da više ne mogu i ne želim razmišljati o tome "što bi bilo kada bi bilo".... neće biti i točka.

Umorila sam se od priča:"taman kad su odustali, samo kad se opustite..." Neda mi se vise gubiti vrijeme na to, jer ponekada treba priznati sam sebi da možda nikad neće biti... Ja jesam i lakše mi je...boli i dalje, ali ipak nam je zivot prekrasan i nemamo ga namjeru provoditi u cekaonicama i od postupka do postupka kao do sada. Zašto bi uostalom svi morali imati djecu da bi im zivot bio sretan i da bi imao? Oprostite na predugom postu... još bih ja mogla svašta napisati, ali to je ukratko to... želim Vam sve najbolje i navijam i vibriram za nove trudnoće i svima Vam šaljem

[TeddyBearz]

Imenjakinjo, welcome to the club, ima nas još. Mi smo odlučili prestati s postupcima pred više od godinu dana i nismo požalili, ako te to ikako može utješiti.

[Sandra1971]

TeddyBearz nekako mislim da mi je lakše... i kako vrijeme prolazi i kada vidim i znam da vas ima još.... nisam ni u jednom trenutku rekla da ne boli... to znaš i sama, ali jednostavno ukazala se potreba u mojoj glavi da presložimo prioritete, kako god to kome zvučalo znam da me ti razumiješ i hvala ti na tome

[tetadoktor]

Sandra

[sos15]

Draga Sandra,

hvala ti što si s nama podijelila svoju odluku, vjeruj da ovakvi postovi mnogo znače svima nama koji ćemo možda i sami donijeti takve odluke. Koliko god da je teško, najbitnije je da nađete svoj mir. Meni lično uopšte ne zvuči tvoj post za osudu, čak što više. I sama sam umorna od priča, samo se opustite, kad se najmanje nadate,... Neće se od opuštanja kod mm pojaviti spermići, već smo pokušali i sa promjenom posla, putovanjima, raznoraznim čudima, i nema rezultata. Potrebno je biti realan i suočiti se sa istinom, ma kako surova bila.

Od srca ti želim da nađete način (u što ne sumnjam da hoćete) da život nastavite na sretniji način od prethodnih par godina. Volite se i budite jedno drugom podrška.

[Snekica]

Draga Sandra, tvoje odluke nema pravo nitko osuđivati, ponajmanje mi s ovog foruma, mi znamo koliko je sve to teško i koliko boli! Za takvu odluku moraš imati snage i na tome ti zavidim! Teško je odustati, hm.. teško i ići dalje kad neznaš dokle ideš i šta to nosi! Zato, nek ti život dalje donese predivne priče, i javi nam se! Sretno!

[amazonka]

Draga Sandra,
drago mi je da si ovdje objavila svoju odluku i podijelila je s nama. Kakva god bila-ona je tvoja i kakva god bila-potpuno je ispravna.
Slažem se da za takvu odluku stvarno treba snage, ali stvarno vjerujem da ima načina kako dobro osmisliti zajednički život bez djece.
I vjeruj mi nisi sama. Ima nas još koji se spremamo suočiti se s danom kada ćemo reći da je stvarno kraj. Samo još nismo toliko snažni kao ti.

[Snekica]

I vjeruj mi nisi sama. Ima nas još koji se spremamo suočiti se s danom kada ćemo reći da je stvarno kraj. Samo još nismo toliko snažni kao ti.

Debeli potpis!

[Kadauna]

Sandra

ina33 je uvijek govorila da ima tema na Rodinom forumu koje se tabuiziraju, izlazna strategija moja sandra je dio MPO puta, sigurno! Nije ona izvan MPO-a nego dio tog.

Uglavnom, hvala ti za iskrenost i za iznosenje svoje price. Sigurna sam da cete naci svoj put.........................

[ina33]

Sandra, cestitam na odluci, pa i ako nije fiksna, onda je dobrodosla pauza, i zelim svako dobro! Znam da nije isto, al iz perspektive nekog tko je odustao za dijete 2, a jednom bio skoro pa odustao i za bebu 1, mogu recu da je moje iskustvo stavljanja tocke na what ifove bilo oslobadjajuce na mnogo nacina..premda koji put ex mpo druge misle da glumis lakocu zivljenja il racionaliziras, ako i racionaliziras, osjecah je dobar pa koga briga, zapravo. Mpo i stalan i dugotrajan what if zivot veliko je opterecenje kojeg u punom smislu skuzis tek kad ga ostavis iza sebe. Uzivajte !

[vikki]

Mpo i stalan i dugotrajan what if zivot veliko je opterecenje kojeg u punom smislu skuzis tek kad ga ostavis iza sebe. Uzivajte !

Potpis! Meni je odustajanje donijelo veliko olakšanje, i to se vidjelo tek mjesecima poslije. S tim da nije bilo nikakve odluke, spontano su me pomalo okupirale druge stvari, i dok smo najbližima govorili kako još nismo odustali (da nas ne gnjave), doživljavala sam ovo što ina kaže - lakoća življenja. Bez čekanja po ordinacijama, prolaženja svih mogućih pretraga i surfanja u potrazi za nekom egzotičnom bolesti koja bi mogla biti uzrok mog nezatrudnjivanja pa će, eto, neka najnovija kombinacija lijekova to riješiti itd. Postupno sam zaboravljala upotrijebiti LH trakice (dok im nije istekao rok), nisam se više sjećala datuma zadnjeg ciklusa (dok sam prije znala napamet i po godinu dana unatrag kad su bili), na nekadašnju želju za djecom podsjetili bi me jedino susreti s rodama koje još nisu odustale i sama sam se čudila koliko sam bila ravnodušna prema toj temi u odnosu na koju godinu ranije. Tu sam malo otišla u drugu krajnost pa mi je čak bilo drago što je ispalo tako kako je, mogla sam upisati poslijediplomski, vratila sam se sportu koji sam iz nekih razloga u mladosti zapostavila, život je odjednom postao baš dobar.
Sretno, Sandra, želim ti da, ako zaista izlaziš iz priče, to bude sa što manje tuge, jer u toliko drugih stvari možeš uživati, već ćeš vidjeti

[ina33]

Ajme, vikki, tocno tako sam i ja bila u potrazi za nepostojecim odgovorom zasto ne uspijeva i sto promijeniti kad se toliko toga na srecu svodi. Meni je bila fora onako stila Zivota na sjeveru simbolicno pobacat sav nakupljeni know how od nalaza preko prepiske s drugimkuzericama i dr-ovima-to izshredat i zapalit u kaminu, sacuvat samo bitno iz post-repdroduktivnog aspekta. Kako sam pobacala lagano mi je isparilo iz radne memorije i zelja je nekakoisparila-govorim za bebu 2. Sretno svima na njihovom putu!

[mammasita]

Svaka ti čast,sva sam se naježila ddok sam čitala...Kapa do poda

[mammasita]

Tesko je svako ima svoj trnovit put koji mora proc,
ja sam se pomirila par puta u mom zivotu da nikad necu bit mama ali eto desilo se
prvi put 1992 god kad su mu reki da su mi obadva jajovoda neprohoda nakon 2 pokusaja da ih osposobe moj svijet se srusio jer nismo imali novaca ni za zivit a kamoli za IVF tad socijalno nije pokrivalo nista nikome.

1997 mi je pronaden rak na lijevoj saki tad vec nismo zivili u HR otisli smo zaradit novce za IVF umjesto na IVF ja sam krenula na kemo terapije
tad jos nisam znala da cu ostat I bez svojih Jajnih stanica da ce ih kemoterapije trajno ostetit
Kad sam se oporavila I konacno dobila prvu menstruaciju I zbog manjeg problema otisla kod gin da bi on saopstio da zaboravim da cu ikad bit majka jer sam u menopauzi ,
I tako opet se pomirih sa sudbinom nista od djece ovaj put je bilo jako tesko, kad nemas novaca nadas se da ces ih nekako ustedit.
proslo je dosta vremena 7-8 godina kad procitah negdje za donaciju JS moj MM nije bas bio odusevljen vec smo imali koju godinu ali ga uspjeh nagovit nekako trebalo je I za to 1-2 godine ne na 1 pokusaj vec na nekoliko otisla nam je sva ustedevina ali eto isplatilo se na kraju docekali smo svoju srecicu u novembru 2011.god

Svaka čast

[tiki_a]

Prije čini mi se dvije godine nakon neuspjelog x-tog stimuliranog ponovo odlučim odustati do kraja, srećom nekoliko mjeseci prije postupka uđem u razdoblje slično vikkinom. Slučajno, moglo bi se reči neplanirano više-manje. Kroz MPO mi se nakupilo desetak kg viška, ne zbog hormona već zbog hrane (ne vjerujem baš u neko delbljanje samo zbog hormona), počinjem lagano pazini na prehranu, kretati se više, mrvicu vješbati - stvarno mrvicu i malo pomalo izađem iz MPO filma, puno pješaćim, hranim se zdravo, u godinu dana skinem 12 kg. Niti ne pomislim na onu rečenicu koja nas ovdje na potpomognutoj zna iznervirati - opusti se, ne misli na postupke itd. itd. pa će se dogoditi. Nakon godinu dana baš na tu rečenicu pomislim, eto spontano sam ušla u dobar period bez MPO, kretala se više, otišla na neko putovanje, plivala na moru više nego ikada, bila aktivna kroz cijeli dan i super sam se osjećala - pomislim šteta da se nije dogodilo čudo. Nakon takve dobre godine, malo pomalo vraćam se na staro. Između ostalog, ponovo mislima u MPO. I opet nije dobro. Na žalost ima nas puno koje smo uspjele krenuti dalje, ali na žalost ponovo se vraćamo znajući da nismo uspjele i tražeći ovdje neko rješenje za sebe. Da ne kažem utjehu jer je ovdje teško možemo pronaći. Ne bi smjela govoriti u množini, ali tako mi je došlo...

[ina33]

Tiki-a, saljem ti veliki zagrljaj. A propos debljanja, ja ga i na sebi vidim, a 2 god nisam hormon nikakav pipla, al opet, perimenop period je tu, tsh ide na gore, metabolizam se mijenja i kile sa lakse lijepe, po mom iskustvu, noge oticu i svasta, treba vise fizike aktivnosti za postic isti rezulat, vise pazit na hranu. Zelim ti opet uskoro dobar period!

[Mojca]

Tikki

[kokos]

Bravo Tiki za tih 12 kila! Toliko sam i ja namlatila otkad sam počela TTC. Prvo sam prestala sa sportom, kao, napori će smetati, pa sam dobila hipotireozu (mislim da je izazvana dozama Estrofema) pa se skupilo.
Mislim da smo svi uvjetovani nekom kemijom u tijelu i mozgu i sva ta silna želja za dječicom je najprirodnija stvar na svijetu, izumrli bismo inače. Ali kada se dođe do 50. (kao ja) to bi sve ipak trebalo popustiti. Sve čekam dan kad ću pomisliti da što mi je bila da sam toliko čeznula za još djece, ali nikako da taj dođe. To mora da je neka greška u sistemu...
Rado bih čula iskustva onih koje su stvarno prevazišle tu želju, kako im je bilo i gdje su sada, ali te više nisu na ovim forumima.

[Snekica]

tiki dugo te nisam čitala drago mi je da si tu (iako bi mnogo više voljela da si na nekoj drugoj temi!)
kokos puno njih se nikad ne pomire sa time da nisu uspjeli, ali ima i onih koji se tako brzo prepuste da im ponekad čak zavidim. Ja se još ne mogu maknuti iz toga...

[TeddyBearz]

Rado bih čula iskustva onih koje su stvarno prevazišle tu želju, kako im je bilo i gdje su sada, ali te više nisu na ovim forumima.

Jesi sigurna?

[kokos]

Pa naravno da nisam, ali mi se čini da kad bih potpuno izašla iz ovog stanja svijesti, da se ovamo više nebih vraćala nego bih tu silnu energiju trošila na neke druge interese i okupacije, pa time i druge forume ili teme.
Sneki, meni se čini da znanost u vezi plodnosti napreduje velikim koracima i da se svake godine ponešto otkrije što uvelike rasvjetljuje to zasada prilično neshvaćeno područje, tipa, zašto se nešto implantira a nešto ne. Samim time, mislim da svaka od vas koje ste još u cvijetu mladosti ima opciju i da se malo uspava i odmori od svega, pa poslije, ako bude želja još uvijek tu, vrati i zatekne neku novu dijagnostiku ili postupke na djelu.

[hulija]

Lele boze kaj vas se ograniceni zenite nad 40godini da nemat pravo na IVF preku drzavata pa pred1mesec edna moja prijatelka so42godini se porodi rodi sin I ovde vo makedonija drzavata dozvoluva tri obidi I nema ogranicenie na vozrasta. I sega dozvoli I za2dete tri obidi za IVF I imame pravo na donacija na jajcekletk I I sperma akoima potreba

[Inesz]

hulija, može li neki link na zakon o ivf-u u Makedoniji?