Stranica 14 od 15 PrviPrvi ... 412131415 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 651 do 700 od 747

Tema: IZLAZNA STRATEGIJA-STRATEGIJA PREŽIVLJAVANJA

  1. #651
    Optimist avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    4,284

    Početno

    Snekice, cestitam, sretan Bozic!

  2. #652

    Datum pristupanja
    Mar 2020
    Postovi
    54

    Početno

    Cure, evo jednog promišljanja o strategiji kroz moju ljubavno-neplodnu priču. Možda se netko poistovjeti i pomogne mu bar mrvicu.
    Imam 40. godina.
    Već sa 20 godinom sam ostala bez jajovoda, na početku 30-tih evo i gospodje endometrioze, pa gospoda miomi, pa skraćivanje poštovanog ciklusa, AMH katastrofično pada, FSH strelovito raste, pa histeroskopija, ciste na sve strane, itd.. Znala sam ja kroz cijele svoje tridesete da djeca možda neće biti moja sudbina. Nisam se baš previše oko toga brinula jer nisam niti imala partnera s kim bi tu djecu htjela. A jednostavno nisam jedan od onih tipova koji imaju žarku želju za djecom kao takvom, tu i tamo me primi ali onda život krene dalje i prodje... vežem to uz ljubav s nekim i želju da s nekim koga voliš imaš malo biće za koje brinete i koje usmjeravate (pa bilo to i posvojeno dijete).

    Ipak, priznajem znalo me ubosti, pogotovo nakon pojedinih dijagnoza koje su se redale... čak sam u jednom trenu zapala u očaj: već mi je toliko godina: niti imam ljubav, niti djecu.. kako svima sve ide od ruke u životu a meni nikako? Ima li život bez djece smisla? Moram priznati da me trajno i brzo iz tog očaja izvukao kratki, uplakani i topli razgovor s mamom, koja je jako mudra žena, koja je rodila troje djece, i ima bogati unutarnji svijet kakav se rijetko nalazi. Rekla mi je kako moram znati da djeca ne mogu biti smisao života, kako je nemoguće imati nesretan život samo zato jer nemaš djece... niti je smisao života rad, niti prijatelji, niti partner, niti zabava, niti vjera, niti obitelj, niti hobiji, niti umjetnost, niti znanost.. niti ijedna stvar ZASEBNO. Već sve to skupa. Život je cijeli spektar i bogatstvo mogućnosti, puteva, uloga i misija, sreća i nesreća, sve one zajedno daju mu smisao. Naravno da sam si mislila: lako tebi govoriti kad si rodila 3 djece ������no kako vrijeme prolazi uvidjam da je u pravu. I često vrtim njene rečenice kad me uhvati kriza.
    No, kako to biva, kad sam već odustala, našla sam ljubav kasno - sa 38 godina.
    Ne želim zvučati patetično, imali smo mi svoje turbulencije, ali na kraju priče zahvalna sam bogu što sam voljena, i puno bitnije - što KONAČNO nekoga volim onako kako se voljeti treba. To vam je kao da pokušavate zatrudnjeti na sve načine deset godina, i nikako da se uhvati, i onda konačno uspijete������ Vjerujte mi, bol prolaženja kroz to je vrlo slična.

    Znajući svoju situaciju, krenuli smo na mpo, sad me čeka prva stimulacija, uz napomenu doktora da su šanse jako male. Ukratko - treba nam čudo. Probat se mora! (Ja ću se moliti i nadati). Još i nismo iz Zagreba - pa će i to otežati. Ne znam što me čeka i kako ću to sve psihički i fizički izhendlati. Ali imam u glavi mamine rečenice kao strategiju ������

    Ono za što sam najviše zahvalna jest duh mog dragog. On mi je jasno dao do znanja da mu je najbitnije da smo nas dvoje skupa i sretni, a djeca su opcionalna. Možda će za 5 godina promjeniti mišljenje... a možda neće..

    Naravno da me to nekada bocne.. hoće li nas ipak jednog dana neke naše razlike i nemogućnost da imamo dijete - razdvojiti. To stvarno nitko ne zna.

    Eto cure, možda sam bila konfuzna, oprostite, samo sam vam htjela reći - puno je djevojaka i žena koje nemaju sreću imati kraj sebe partnera kojeg vole i koji voli njih, znam da čovjek sve počne uzimati zdravo za gotovo što ostvari (pa tako možda i roditeljstvo), ali samo da vas bocnem - zagrlite svog dečka/muža/partnera/partnericu, jer što god bilo u mpo svijetu (a i kasnije s djetetom) on je taj zbog koga sve ovo želite, i on je taj koji je uz vas i kojeg SADA IMATE! To je možda primjer strategije

  3. #653
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,452

    Početno

    Tamara, baš si me raznježila

  4. #654
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,470

    Početno

    Sretno Tamara ne zamaram se godinama
    Budi voljena i voli

  5. #655
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Super! Sretno u svemu. Iz perspektive ex maratonke, normalno ce biti da ti zelja za djecom raste u pokusajima i da te izbaci iz tvog balansa i da ti tad bude tesko, a da ti bude lakse u pauzama, sve je to normalno i ocekivano, tvoja prizemnost mi se cini dobar start. Svojedobno mi je bilo jako tesko citati stavove koji su tad ovdje prevladavali stila nikad nema odustanka. Protekom desetleca, kad se osvrnem na sve parove, rijeci tvoje majke su 100 posto tocne, parovi bez djece sretno zive i tome svjedocim stalno. Da preciziram, parovi koji su pokusali mpo i nisu uspjeli.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 05.03.2020. at 13:07

  6. #656
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,452

    Početno

    Da, mama je jako mudra žena i bilo bi super da svatko ima nekoga tko bi mu rekao takve životne mudrosti u pravom trenutku.

  7. #657

    Datum pristupanja
    Sep 2020
    Postovi
    16

    Početno

    Oprosti, nova sam ovdje i sad sam tek pročitala tvoj post. Prijavila sam se ovdje u nadi da će mi možda netko pomoći, i baš ti jesi, bar malo. Ja nemam, i nisam imala, majku koja mi to može reći. Jako je teško ići kroz život kad nemaš roditelje, pogotovo majku, uz sebe.
    I meni je bilo isto tako kao i tebi, samo što se meni desilo puno ranije. Ja sam svoju ljubav našla sa 23, živimo zajedno već 10 godina i sad smo sretno oženjeni. U početku nije htio djecu, imao je dobar razlog za to, i ja sam to prihvatila. Kasnije smo se ipak odlučili za djecu, jer se volimo, a nakon nekog vremena počinješ željeti imati dijete s osobom koju voliš. I tada smo saznali sa smo neplodni oboje. Sad imam 34 g, a on 38, i tek smo prošle godine dobili termin za ivf. Već 3. put ne ide. Isto tako nam je rečeno da su male šanse, al ja se opet nekako nadam i što se više nadam, više se razočaram. Molim ljude oko sebe za pomoć, ali mi nitko ne može pomoći jer to ne razumiju...nitko, osim mog supruga. Voljela bih da je mene netko naučio to što je tebe tvoja majka naučila, ne bi živjela u patnji do sada. Sad se moram pomiriti s tim da se to nikad neće ostvariti. Problem je što nemam volje ni za što, i ojećam se jako loše, otkad sam počela sa umjetnom oplodnjom. Možda je sve to od hormona. Ali, zahvalna sam Bogu bar na jednoj stvari - što imam uz sebe svog supruga, koji me iskreno voli, i svog psića, kojeg smo spasili od gladi, i svoju prijateljicu, koja mi je baš jučer rekla da se ne brinem što ne mogu imati dijete jer ću sudjelovati u odgoju njenog djeteta kao da je moje.
    Hvala ti, Tamara@, nadam se da će ti se ostvariti želja. Sretno!

  8. #658

    Datum pristupanja
    Oct 2012
    Lokacija
    Negde daleko
    Postovi
    202

    Početno

    Da, ja isto mislim da parovi bez djece mogu biti sretni. I da djeca nisu smisao života. Ne bi previše pisala o sebi, ali budući na neke diagnoze verovatno ćemo posle stupanja u brak odlučiti da se ne želimo godinama vući po bolnicama, operacijama, ... Hormoni mi isto nisu opcija, ako bude prirodno OK, a ako ne onda ništa. Za sada tak razmišljam, naravno je moguće da se predomislim. Sretni smo skupa, isto smo se upoznali relativno kasno, ja 34, a dragi 38 godina i iskreno nekada mi se ušunja i misao da smo prestari za djecu. Imamo svako svoje hobije i zajedničke, a smisao života nam je duhovnost i sretni smo, nemam osećaj da nam nešto fali i ne mislim da će me partner ostaviti ako ne budemo imali klince.

  9. #659

    Datum pristupanja
    Mar 2020
    Postovi
    54

    Početno

    Osjećam da moram završiti priču. Nakon 8 postupaka (6 hzzo i dva privatna nakon toga) morali smo odustati. Moje godine, iscrpljeni financijski i psihički, nema smisla više. Donacija i posvojenje nam iz nekih naših razloga nisu opcije. Ostajemo bez djece.
    Po ovom putu sam susrela žena (ne iz MPO priče nego kroz život) koje su takodjer prošle isto i na kraju završile bez djeteta. Nisam jedina. Dijelim sudbinu sa ne tako malim brojem žena.
    Osjećam neku prigušenu bol i vjerojatno uvijek hoću. Da sam se predala njoj - nisam. Jer život ide dalje, on nije ono što mi očekujemo ili želimo već ono što jest. A meni ova sudbina - jest.
    Kad prodje neko malo dulje vrijeme javit ću se. Očekujem da ću imati za napisati neke lijepe stvari, iako neće biti vezane uz djecu

  10. #660
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,452

    Početno

    Tamara, neka vam je sa srećom

  11. #661
    ERA avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2017
    Postovi
    120

    Početno

    Tamara, puno sam se puta u zadnje 2 godine vraćala na vaš post u kojem ste pisali o razgovoru s majkom.
    Dali ste mi malo drugačiji pogled na sve i osvijestili stvari koje si nisam znala sama posvijestiti.

    Zelim vam puno ljubavi, sreće i zdravlja pa se čitamo nekim drugim prilikama.♥️

  12. #662

    Datum pristupanja
    May 2022
    Postovi
    67

    Početno

    "Život je cijeli spektar i bogatstvo mogućnosti, puteva, uloga i misija, sreća i nesreća, sve one zajedno daju mu smisao." jako lijepo napisano Tamara

  13. #663
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,117

    Početno

    Tamar@, sigurna sam da ćeš znati iskoristiti i prednosti nemanja djece. Nikad ne znaš što život nosi. Normalno je prihvatiti situaciju i proći fazu žalovanja, a onda krenuti naprijed. Sretno!

  14. #664
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Sretno, tamara! Veselim se tvojim lijepim pricama !

  15. #665

    Datum pristupanja
    Jul 2022
    Postovi
    4

    Početno

    Pozdrav drage suborke. Pratim rodin forum već dugo vremena i tek sada sam skupila hrabrosti registrirati se i oglasiti se. Iza mene je 7 godina pokušavanja a tu računam i i godine pokušavanja prije kretanja u mpo vode. Nažalost, bilježim samo jedan spontani u 10 tt - začeto prirodnim putem u mojoj 35toj godini i nakon toga 5 neuspješnih pokušaja IVFa. Zbog raznih zdravstvenih komplikacija nakon spontanog, u mpo smo krenuli tek u mojoj 37godini, a usprkos tome što smo oboje "zdravi" krivim svoje godine (40ta je pred vratima) za neuspjeh.

    Iako nisam još sasvim odustala i otići ću još na koji postupak (dajem si još dva), mirim se sa bolnom istinom da ćemo vjerojatno ostati bez ostvarenja naše dugogodišnje želje.

    Nije mi namjera svojim prvim javljanjem odmah otići u žalopojke, svima koji su se suočili sa neplodnošću je teško. No, kako sam po prirodi pesimist a sada i u laganoj depri, mislim da bi mi pomoglo čitati o iskustvima ljudi koji su bili u istoj do sličnoj situaciji i preživili.

    Ne mislim na success stories - rodila prirodno u 45toj, makar i to mi je uvijek lijepo i možda i lažno ohrabrujuće za pročitati. Mislim na ljude koji su se pomirili sa time da neće nikada imati djece, uspjeli proći kroz tu bol i razočarenje i nastaviti dalje sa životom.. Dakle, da ima života poslje smrti takoreć

    Kako na rodinom forumu nisam naišla na takve teme, zanima me jel koja od vas možda nekad naišla na tako nešto na drugim forumima pa da me uputi? Čitam i engleski, mogu i strani sajtovi proći. Ne moraju to biti forumi, al nekakvi takvi selfhelp članci, blogovi, nešto..
    Online psihijatar
    Takav topic ne bi otvarala ovdje na rodi, jer nekako mislim da nije pravo mjesto za to i da samo otvara neke putove koji nitkom (osim možda meni ) ne pomažu.

    To je moja izlazna strategija za koju mislim da će mi pomoći da preživim ova još 2 postupka koja sam si rekla dati priliku, i onda, gotovo.

  16. #666
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,452

    Početno

    Kakadu,
    Ima forumašica koje nisu realizirale roditeljstvo, nadam se da će ti se javiti.

  17. #667
    Osoblje foruma Inesz avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2011
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    5,133

    Početno

    Kakadu, dobro došla na forum.
    Nadam se da će se javiti forumašice s iskustvom odustajanja od MPO-a i izlaska iz postupaka bez djeteta.
    Na žalost, forum je prilično neaktivan, a sama ne znam gdje bih te uputila drugdje da čitaš o tim temama.

    Imaš li možda potrebu za psihološkom podrškom i pomoći?

  18. #668
    TeddyBearz avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    ZGB
    Postovi
    4,620

    Početno

    Citiraj kakadu prvotno napisa Vidi poruku
    Mislim na ljude koji su se pomirili sa time da neće nikada imati djece, uspjeli proći kroz tu bol i razočarenje i nastaviti dalje sa životom.. Dakle, da ima života poslje smrti takoreć


    Ima, ima. 9 godina pokušavanja, 5 inseminacija, 4 IVF-a, jedna jedina trudnoća nakon inseminacije završila spontanim u 10.tt, kao i kod tebe. Prošlo je već 10 godina od završetka naše MPO priče. MM-u je bilo lakše odustati, ali i meni je već pri kraju bilo dosta. Imali smo zakazan još jedan IVF, to bi nam bio zadnji "besplatni", ali smo ga otkazali. Nakon 9 godina (većinom moje) opsjednutosti, zapravo je bilo olakšanje reći "dosta".

  19. #669
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Kakadu, ima puno žena koje nisu uspjele, ogroman broj. U mom prijateljskom krugu par - neke su posvojile, a neke ne.

    Samo da ti odmah kažem: sve žive sretne i ispunjene živote, bez iakvih "prokletstava" koje su se nekad ovdje znala pročitati "nema odustajanja", "uvijek ćeš žaliti" itd.!

    E, sad, koliko je trajalo to "otkačivanje od IVF-ova i stalnog golicanja s nadama" - to ne znam, znam da je teško mentalno-emotivno odustati, a još vrtiti centrifugu postupaka (konkretno je to bilo meni, ali ja sam na kraju rodila - iako su mi i nakon poroda išle crne misli - prvo sam se plašila sindroma dojenačke smrti jer ne može to biti sad stvarno "za istać", to je samo privremeno itd.)

    Ja sam sama prošla neku vrst terapije jer sam imala, i unatoč takvom hepiendu, žal što mi je u klinikama prošlo desetljeće života i žal za putovima koje nisam onda mogla odabarati - od promjene karijere do posvajanja, to moje je predugo trajalo i terapija mi je pomogla - ono da ti čovjek u bijelom i biologija menstruiranja - ovuliranja itd. određuje život, imala sam bijes na samu sebe što sam se bila dovela u tu situaciju, a da pročitaš mojih milijun postova, ispadam "glavna svećenica MPO-a". Ima tu puno slojeva, samo ću ti to reći.

    Ali, evo, mogu ti iz tog mog kruga posvjedočiti da su i "neuspjeli" mahom hepi stories - jače okretanje partneru, slobodnim aktivnostima, kod nekih i ljubimcima, u svakom slučaju sretan i ispunjen život.

    Želim ti da što brže dođeš na to mjesto privikavanja.

    Sjećam se da je meni tako smetala ta mantra "neodustajanja", i tog "Hotela California" (you can checkout any time you like, but you can never leave) i da sam si za intimni potpis u srcu uzela onaj citati iz filma Mediterraneo - per tutti coloro che anno scapato (posvećeno svima onima koji su pobjegli).

    Of kors da you can leave i da će ti biti dobro, možda se čovjek brzo na sve navikne pa i na prekid IVF "centrifuge."

    Preptostavljam da, jednom kad se čovjek otkači od kuluka klinika, ovulacija i menstruacija, brzo ti dođe normalno tako živjeti i čuditi se starom sebi (ja se kjoi put čudim sama staroj sebi što sam sve radila i dođe mi da se pomazim koliko je to ipak bilo teško, ma kako si ja pjevala ma no biggie).
    Posljednje uređivanje od ina33 : 20.07.2022. at 00:25

  20. #670
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Plus na koji će se vjerojatno biti lako navići - bez konstantnih neuspjeha, s viškom novaca ako je liječenje privatno, s viškom vremena ako je liječenje bilo državno. Sretno na tvom putu!

  21. #671
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Pretpostavljam da ljudi ne pišu toliko blogova i slično jer intimne dileme u sebi razriješe i jer su blogovi više za ustrajanje u suprotnom ponašanja (ne odustajanje tj. IVF borba) i da su potrebni za bildanje snage na teškoće tog puta koji je i logistički i emotivno težak. Nakon donesene odluke o odustanku, živiš svoj život i nisi možda toliko na forumima i nemaš potrebu za blogovima o temi (ne)ostvarivanja roditeljstva, zašto i kako nego nekim drugim životnim interesima. Isto tako nema blogova "dal u MPO ili ne" baš toliko. Nekako se to odlučivanje ući ili izaći vrti unutar osobe tako da nema možda toliko natpisa na netu.

    Neki baš ne dozvoljavaju prčkanje po intimi pa kažu "nismo htjeli djecu" - to je kao neki return i odbijanje nepristojnika koji pitaju "kad će djeca". Pa ti se čini da si Pale sam na svijetu. Ma kakvi, to je jedna ogromna tiha masa ljudi, kažem ti - mahom sretnih i ostvarenih.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 20.07.2022. at 00:40

  22. #672
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Ima divnog života nakon smrti, vidjet ćeš! Dosta žena koje poznajem možda preuzimaju neku maminsku ulogu prema nećacima i nećaknjima jednom kad malo popusti bol "zašto nije uspjelo", pa se razvijaju krasni odnosi koji se prije nisu uspjeli razviti jer su bile u boli i grču od pluseva i minuseva.

  23. #673
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Sjećam se da sam prisustvovala kad se išla jedna žena (sigurno već u 40-tima) oprostiti od Lučingera i obavijestiti ga da odustaje. Ja sam tada, iz tog mračnog tunela vječitog čekanja, mislila - svaka ti čast, ovako ću i ja jednom, la vita e bella, vani sunce sija, a ja ovdje ko galijot čamim svaki drugi dan 2 h na UZV i život mi se svodi na milimetre i ampule. Mene čak ta žena tješila kao neki tunel na kraju te priče za koju nitko ne zna kako i zašto za nekog završi s plus, a za nekog za minus, čisti rulet je to.

  24. #674

    Datum pristupanja
    Jul 2022
    Postovi
    4

    Početno

    Joj, cure, žene, iskreno vam hvala na javljanju.. zaista mi pomaže čitati vaše postove

    Da ne odgovaram svakoj posebno, sve ću u jednom postu.

    Iako jest Rodin forum malo zamro (mislim da generalno forum format vise nije toliko aktualan po internetu) čitanje starih topica i priča pomaže i u rješavanju nedoumica i kroz poistovjećivanje. A pogotovo u teškim trenutcima MPO puta, jer, bit ću iskrena priznati, nekad misery loves company. Najviše u smislu da pomogne da se ne osjećaš kao Pale sam na svijetu. Tako da hvala na forumu i na vama koje ste još aktivne i na vašim odgovorima. Lijepo vas je čitati

    Razmišljala sam/razmišljam o psihološkoj pomoći, zapravo već odkad sam krenula u pokušaj dobivanja djece, odnosno nakon tog spontanog. Još se nisam odlučila, najviše zato što mi se čini da sam karakter koji sam sa sobom mora prožvakati činjenice i donijeti odluku, a dok sam aktivno u postupcima djeluje mi da bi se teško saživila sa bilokojim vanjskim inputom. Ne da ga ne bi cijenila, nego da ne bi bila u stanju to primjeniti na svoje razmišljanje, pa da onda ne bi ni bilo smisla odlaziti psihologu. Sad, kad sam jednom nogom van, i aktivno se mirim sa činjenicama, naginjem razgovoru s nekim "stručnijim" koji bi mi mogao možda olakšati odustajanje od cijele priče i tranziciju u pomireni život bez djece. Ipak sam dugo vremena zapela u začaranom krugu ciklusa, tempiranja, zbrajanja, isčekivanja, nadanja i razočaranja, da mi se čini da sam malo i zaboravila živjeti..

    He, možda nije ni taj biološki sat toliko grozan, ako si već primorana odustat barem bude "na vrijeme" pa da još stigneš otkrit novi/stari hobi, investirat u nešto što ta veseli i slično.

    Srećom brak je izdržao do sada, smatram se sretnom što pritiska sa njegove strane nije bilo. Žal postoji, naravno, al sa njegove strane mu je više teško gledati kako se ja nosim sa svakim neuspjelim pokušajem nego činjenica da se on neće prokreirati. Tako da imam podršku po pitanju odustajanja, kad se osjetim spremnom.

    Hvala vam još jednom na postovima, nadam se da će nakon tog drugog pokušaja kojeg sam si ostavila, i meni stvari sjesti na mjesto i da ću otpustiti ovu "kuglu" emocija koju nosim sa sobom zadnjih godina.
    Dotle. čitati ću i dalje stare postove

  25. #675

    Datum pristupanja
    Mar 2020
    Postovi
    54

    Početno

    Citiraj kakadu prvotno napisa Vidi poruku
    Srećom brak je izdržao do sada, smatram se sretnom što pritiska sa njegove strane nije bilo. Žal postoji, naravno, al sa njegove strane mu je više teško gledati kako se ja nosim sa svakim neuspjelim pokušajem nego činjenica da se on neće prokreirati. Tako da imam podršku po pitanju odustajanja, kad se osjetim spremnom.
    To znači da te tvoj muž zaista voli <3
    Ako i ne uspijete dobiti dijete na kraju priče … velika je sreća da to imaš… jer mnogi pak to nemaju..

  26. #676
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Citiraj kakadu prvotno napisa Vidi poruku
    Sad, kad sam jednom nogom van, i aktivno se mirim sa činjenicama, naginjem razgovoru s nekim "stručnijim" koji bi mi mogao možda olakšati odustajanje od cijele priče i tranziciju u pomireni život bez djece. Ipak sam dugo vremena zapela u začaranom krugu ciklusa, tempiranja, zbrajanja, isčekivanja, nadanja i razočaranja, da mi se čini da sam malo i zaboravila živjeti..

    He, možda nije ni taj biološki sat toliko grozan, ako si već primorana odustat barem bude "na vrijeme" pa da još stigneš otkrit novi/stari hobi, investirat u nešto što ta veseli i slično.
    Vidi, nema baš nekih specijaliziranih stručnjaka, ali dobar psiholog može pomoći (i to košta... tipa 250 kn termin, za državno ne znam, mislim da u Zagrebu čak i funkcionira da relativno brzo možeš dobiti psiho pomoć, ne pri bolnicima, nego mislim pri nekim institutcijama za mentalno zdravlje, proguglaj).

    Da, teško je živjeti u centrifugi jer si u puno svijesti (nakon par neuspjeha) da radiš sizifov posao - ulažeš ekstremene napore i sredstava, a nitko ne garantira uspjeh i utoliko je taj trud specifičan - drugdje ipak znaš da možeš svojim trudom ipak utjecati na rezultat - dobro radiš posao pa postaješ stručnjak, dobro učiš nešto pa položiš, a ovdje nema nagrade što si bioi dobar učenik, uspjeh se dijeli randomly. A da ne govorimo, kao što je meni rekla prijateljica koja živi hepi life i koja je odustala - kakva je to poruka sebi svaki mjesec - minus, minus, minus. Ja sam u razdobljima IVF-a nastojala svjesno (imali smo te mogućnosti tada) ubacivati neke lijepe doživljaje u "IVF sendviče" pa je bilo IVF - putovanje - IVF - putovanje. Davno sam bila prestala s ikakvim naležavanjem nakon IVF-a, otkako su nas u Mariboru educirali da je to besmisleno, i to mi je olakšalo.

    Sretno, u svemu!
    Posljednje uređivanje od ina33 : 21.07.2022. at 09:48

  27. #677
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Naime, užasavala sam se slike prošlo topa 15 godina, ja izašla iz MPO bez djeteta, a jedino mi sjećanje bolnički/klinički hodnici, ultrazvukovi i injekcije - da se osvrnem na svoj život i vidim samo to. I nikad se nisam osjećala starija nego tijekom IVF pokušaja jer je ženska dob objektivna prepreka. U 33. sam se osjećala, mogu ti sada to iskreno reći, slomivenijom, starijom i kao da je moj život pri kraju (smiješno mi sad). Imala sam registratore svih naših dijagnoza i nosila ih drima ih pri switchanju klinika, činilo mi se da fali još samo dokument "smrtovnica" na kraju za mene i njega i to je to. Sad imam 53 i osjećam se mlađe. I prošlo je to "brooding time" za sve naše frendove, i ove s djecom i ove bez djece, pa su se svi opet izniveriali u pozicijama, djeca se odselila velikom broju njih.

  28. #678
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Citiraj Tamara@ prvotno napisa Vidi poruku
    To znači da te tvoj muž zaista voli <3
    Ako i ne uspijete dobiti dijete na kraju priče … velika je sreća da to imaš… jer mnogi pak to nemaju..
    Mene prao bijes na muža jer je on bio taj koji je upirao, i to smo morali raščistiti na kraju. Pomoglo je što sam na kraju tražila njegovu aktivnu logističku rolu, a ja bih samo došla u odabranu kliniku na pripremljeno ko kraljica matica poleć' jaja. Doslovno - on bi zvao, dogovarao termine, išao po nalaze, lijekove itd. Meni je stvarno bila puna pipa i to je bilo nefejkano i tad se bio uključio. Tako da je meni drago pročitat da se muž brine kroz što prolaziš. Moj je žestoki optimist, ali lako bit optimist kad se uglavnom na drugome obija. Ovako sam se, na kraju, malo i zabavljala - nek gospod izlazi sa sastanaka, sjedi na telefonu za dobit sestru itd. Naravno, kako je seksizam alive and kicking, njemu bi sestre sve obavile jer "gospodovo vrijeme" je sigurno dragocjeno, ne bi ga driblalo ko mene pa je išlo elegantnije.

    I još jedna velika istina na kraju - i dobijanje i nedobijanje djeteta je challenge na odnos.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 21.07.2022. at 09:56

  29. #679

    Datum pristupanja
    Oct 2012
    Lokacija
    Negde daleko
    Postovi
    202

    Početno

    Citiraj ina33 prvotno napisa Vidi poruku

    I još jedna velika istina na kraju - i dobijanje i nedobijanje djeteta je challenge na odnos.
    Definitivno. Ako dodje bebica dolaze velike promene, a ako ne dodje onda se treba znati nositi sa sprektrom izazova koji se razlikuju od para do para.

    I da, jasno da su svi postupci iscprljujući za ženu, i super je ako se i muž uključi i malo olakša. Garancije za uspjeh u postupcima naravno nema, o tome odlučuje dragi Bog - to je moj stav. Svako za sebe zna kada mu je dosta i kada želi izaći i imati više vremena za neke druge stvari. Život bez klinaca isto tako može put super, izpunjen, par se okrene sebi, hobijima, radi možda nešto humanitarno za klince, ...

    Svi mi želimo uživati, a uživanja u postupcima baš i nema, nego ima obično puno čekanja, muke, bolova, ... I traži puno žrtvovanja vremena, energije, novaca, ... Znam puno parova (oko 50, 60 godina) koji su iz različih razloga bez dijece i mogu reću da vidim da su sretni i da imaju puno vremena za sve što ih veseli. Ne vidim u njima tugu, čežnju za klincima, žaljenje što ih nisu imali ili nešto slično.

  30. #680
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Citiraj tinkilinkixyz prvotno napisa Vidi poruku
    Znam puno parova (oko 50, 60 godina) koji su iz različih razloga bez dijece i mogu reću da vidim da su sretni i da imaju puno vremena za sve što ih veseli. Ne vidim u njima tugu, čežnju za klincima, žaljenje što ih nisu imali ili nešto slično.
    Veliki potpis. Emocije splasnu, stvar se odradi i to postaje razina "žala" kao bilo koja druga vrsta "žalovanja" za "roads not taken" - kod mene osobno ima sto vrsta malih "žalića" - od karijernih poteza, gubitka 10 godina u IVF-u (naprosto nije točno (za mene) "da se to sve zaboravi"), gubitka prilike za posvajanjem i time da sad imam starije dijete, svih tih friževa kojima sam ipak u IVF-u bila izložena svo to vrijeme, operacija, komplikacija itd. - a nije baš "što te ne ubije, to te ojača", nego... što bi rekli u Alanu Fordu - "što te ne ubije, to te osakati" - mislim, ovo se sad malo šalim, ali ostaju te "povrede", te "pljuske" svih tih silnih neuspjeha i svog tog ulupanog vremena, a naši životi imaju ograničeno trajanje i 10 godina je puno. Čovjek se (i nakon rođenja i uspjeha, ajmo reći) treba ponovo sastaviti, odnosno treba se sastaviti žena - jer na njoj se sve provodi, muški su tihi promatrači sa strane i češće racionalniji u toj priči - ako ništa, zbog toga jer su pošteđeni hormonalnih udara koje žene iovako biološki imaju, a u IVF-u su oni dovedeni na N-tu. Zato se ja slažem s vanjskim paradigmama koje drajvaju i troškovi, ali su psihološki preporučljive - 4 IVF-a unutar 2 god i ako nije uspjelo - odite u miru.

    Drago je meni da imam ovo dijete koje imam, ali ne mogu reći "ništa od prije sad nema veze, sve je to ko rukom odnešeno" - jer nije.

    Jer vidim koliko štete (na mom osobnom primjeru) može izazvati maratonstvo hrvatskog tipa.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 21.07.2022. at 11:43

  31. #681
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,117

    Početno

    kakadu, ja sam odustala s 38. Tako sam si unaprijed dala limit, gledajući vjerojatnosti trudnoće. Kasnije smo predali papire za posvajanje i na tečaju za posvojitelje nam je rečeno da prvo moramo odžalovat da nemamo svoje biološko dijete. Ja sam toliko bila mirna sa odustajanjem, da sam se pogledala i shvatila da nemam repove. Možda ovo što ina spominje - roads not taken.

    Mi smo posvojili dječaka, tako da nije da nemamo djece, ali sam sigurna da naš sin nije riješio nikakve naše "probleme". Iz mog iskustva dugog zajedničkog života bez djece - Ako nemate međusobno probleme, nema veze imate li djecu. Život stvarno može biti lijep. Ako ih imate, djeca će ih još akcelerirati.

    Obožavam svoje dijete, sve sam mu podredila što sam mogla, ali da ga nemam imam puno ideja što bih sve mogla, a ovako ne mogu

  32. #682
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Mislim, ako ćemo znanstveno, istraživanja jesu li sretniji parovi s djecom ili bez djece daju mixed results (koji u nekoj dobi naginju čak prema bezdjecnim parovima, tj. pobijaju mit da su djeca nit poveznica para). Doduše, vjerojatno i da su single žene sretnije od žena u braku, dok je za muškarce obrnuto - žene si nađu prije, naprave si od prije izuzetno važnu mrežu emotivne podrške koju muški uglavnom ne rade u svojim muškim prijateljstvima koja su više activity-based.

    Ukratko, prespavaj, pusti da se krčka pa donesi odluku u nekom trenu. Nakon toga, čeka te cijeli život i nove avanture. Sretno na tvom letu!
    Posljednje uređivanje od ina33 : 21.07.2022. at 16:18

  33. #683
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,452

    Početno

    ina33, kad sam pročitala tvoj doživljaj svega što ste prošli ti i TM, posebice ti u svojoj nutrini tijekom tih dugih 10 godina, samo ću ti reći da ti šaljem veliki hug and kisses i da sad puno bolje i jasnije razumijem tvoj način pisanja.

    Mislim da bi ti "kamen pao sa srca" kad bi jednog dana sve to otpustila i ostavila u prošlosti, da ti više nije na plećima ako ti je to opcija.

    Sada živiš vrlo ispunjenim životom, što je bilo u prošlosti, neka tamo i ostane. Meni je nekako tako lakše promišljat.

    Ti i Jelena pišete svoje osobne priče i mislim da su kakadu jako korisne.


    Kakadu, ja bih samo dodala, ukoliko vam je posvajanje opcija, ne čekajte da ispucate IVF pokušaje prije toga jer i ta procedura time consuming.

    Sretno s odlukom kakva god bila u konačnici!
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 21.07.2022. at 16:50

  34. #684
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    ina33, kad sam pročitala tvoj doživljaj svega što ste prošli ti i TM, posebice ti u svojoj nutrini tijekom tih dugih 10 godina, samo ću ti reći da ti šaljem veliki hug and kisses i da sad puno bolje i jasnije razumijem tvoj način pisanja.

    Mislim da bi ti "kamen pao sa srca" kad bi jednog dana sve to otpustila i ostavila u prošlosti, da ti više nije na plećima ako ti je to opcija.

    Sada živiš vrlo ispunjenim životom, što je bilo u prošlosti, neka tamo i ostane. Meni je nekako tako lakše promišljat.
    Hvala ti na mojim promišljanjima mene, ali ja stvarno ne želim živit samo u ružama, i trnje je dio mene, čini me time što jesam . To ti je isto kao što ja tebe stalno promišljam i pokušavam te uvjerit da makneš malo svog rozila, neće ti se svijet uništit, ono... ajde malo neki konflikt, ne samo hugs and kisses itd. i ne samo suptilni fajt, ajde malo otvoreno, bilo bi ti lakše itd. . Live and let live, Lili, svijetu trebaju i ruže i trnje, a svoje ruže i svoje trnje može zalijevat/micat samo konkretna osoba . Jel ti ono kužiš njemački - ima jedna super koja ide baš na igru riječi na njemačkom - Ratschlaege sind auch doch Schlaege.

  35. #685
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,452

    Početno

    Krasno napisano
    Nije ni meni bila pjesma moje 3god u tom svijetu,meni su bile jakooo duge i jako teško mi je bilo prihvatit činjenicu da bez obzira na uloženi trud, predanost, ishod može bit svakakav.

    Najmanje mi se svidjalo i najviše me brinulo, što se tada moja osobnost promijenila.To više nisam bila ja vrckava, poletna Lili sa svojom lakoćom postojanja. To je bila neka druga osoba koja je postojala tada, ali poslije više ne. zatrla sam je i ostavila u prošlosti.

    Ne znam njem, proguglat ću. znam eng, franc i tal.

  36. #686
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,452

    Početno

    S tim da nisam došla do faze razmišljanja o odustajanju od roditeljstva, ali jesam do prihvaćanja ideje da ćemo postat roditelji usvajanjem. Sljedeći korak je bio privatno ivf kod Radončića a onda polako raspitivanje o usvajanju. I dogodila se trudnoća.

    No dok živim neću zaboravit onaj osjećaj nemoći u tim pokušajima i iščekivanje bete, nerazumijevanje dijela okoline,...čak i unajboljoj namjeri. Mogla sam se rasplakat doslovce u svakom trenutku, koliko sam bila ranjiva i osjetljiva i beskrajnoo tužna....

    Inače nisam senzibilna ni blizu, mene kad udara, ja odbijam ko od oklop,i bivam još čvršća, ali tada...tada više nisam mogla, ni znala..... tuga...i psih.pomoć bi mi bila više nego dobrodošla.

    Zato svima koji su u tim vodama preporučam da je potraže ako osjete potrebu, jedino nać terapeuta koji razumijr tu temariku je valjda lutrija.

    Mislim da to može pojmitsamo netko tko je to iskusio ili netko u njegovoj okolini ili je specijaliziran za tu tematiku.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 21.07.2022. at 18:50

  37. #687
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    To je bila neka druga osoba koja je postojala tada, ali poslije više ne. zatrla sam je i ostavila u prošlosti.
    Evo, razumi da je ovo meni ipak malo preekstremno. Ja nisam sto osoba, razvijam se, iz jedne izlazi druga, to je kontinuitet, nisam se baš promijenila nikad toliko da nisam ona ista ina33 kao dijete od 5-6 godina. Niti ne želim u takva ekstremna brisanja. Ja mislim da to nije niti potrebno (u mom slučaju). Tako da ove riječi i ti i svi možemo čitat samo kroz prizmu svog pogleda. Ja, da sam bila u tvojim cipelama, vjerojatno bi isto ovako pisala i bila ista. Ne vjerujem da su to baš takve traume da se totalno promijenimo, ali razumijem da nekome možda jesu. Hoću ti reć - isto bi ja pisala prije ili poslije. Ja sam sad samo (zbog godina) samosvjesnija i iskrenija. Manje biram riječi nego prije. A neko tko čita moje pisanije će mislit - isuse, jadna se napatila. A ja se "napatila" ko pola maratonaca, ni više ni manje. Ja jednostavno nemam takav pristup svijetu da mora sve bit stalno roza. Mene od toga, majke mi, zaboli glava, moram pit lekadol. Ekstremno pozitivne si moram dozirat, ali i to sam naučila već, radim pauze u druženju. Različite su nam potrebe.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 21.07.2022. at 18:57

  38. #688
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku

    Zato svima koji su u tim vodama preporučam da je potraže ako osjete potrebu, jedino nać terapeuta koji razumijr tu temariku je valjda lutrija.

    Mislim da to može pojmitsamo netko tko je to iskusio ili netko u njegovoj okolini ili je specijaliziran za tu tematiku.
    Moje je iskustvo i oko ovoga opet drugačije. Ako je terapeut dobar, prilagodit će se i skužit će. Nije frustracija oko ove teme toliko drugačija od sto drugih frustracija, nemoći i bolesti. Ljudsko iskustvo je univerzalno, dobar terapeut može pomoć osobi bez obzira što nije možda specijalist za baš to pitanje.

  39. #689
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,452

    Početno

    Majke mi mile to nisam bila ja, ne znam kako da se izrazim. To jest očito sam bila ja al u nekoj vrlo čudnoj verziji od silne tuge boli psihičke i razočaranja.

    Prošla sam i rat u najgoroj mogućoj verziji (i neke dogadjaje koje ljudi u sebi rješavaju godinađaaa) nije me skoro ni okrznulo u odnosu na tu činjenicu da neću realizirat majčinstvo (al bezveze mi je i posve neukusno sad to pisat na ovoj temi zato ni neću, samo da shvatiš mpju poantu).

    Meni je posvajanje takodjer bilo opcija i realizirala bih se tim putem.

    Netko se ne realizira kao roditelj pa ima uspješan i ispunjen život, ljudi nabave kućne ljubimce, otkriju svoje strasti, posvete se hobijima, jedno drugome...život ide dalje.

  40. #690
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,452

    Početno

    Citiraj ina33 prvotno napisa Vidi poruku
    Moje je iskustvo i oko ovoga opet drugačije. Ako je terapeut dobar, prilagodit će se i skužit će. Nije frustracija oko ove teme toliko drugačija od sto drugih frustracija, nemoći i bolesti. Ljudsko iskustvo je univerzalno, dobar terapeut može pomoć osobi bez obzira što nije možda specijalist za baš to pitanje.
    O pa super onda, znam da se prije pisalo da ih je teško nać (tada u moje doba ivfa).

  41. #691
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,452

    Početno

    A ovo za pozitivan attitude tu se skroz varaš da ljudi koji su optimističnijeg pogleda na život da nisu svjesni poteškoća, prepreka, da nemaju brige, da ne vide 'ružne' stvari/odnose oko sebe, to uopće nije točno a pogotovo da sve treba bit rozo Bože me sačuvaj. To je nemoguće.

    Volim ja u RL stvari nazvat pravim imenom natukla sam isto godinica dovoljno za životne mudrosti i "u glavu" (na forumu mi ne pada na pamet gubit vrijeme na neke ljude koje ni ne poznajem i ne znače mi baš ništa u životu) a oni kojima je sve super i ludilo brale su fejk. To nije moguće to je žešće laganje samoga sebe prije svega.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 21.07.2022. at 19:13

  42. #692
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,452

    Početno

    No meni je uvijek više odgovaralo da buduće dogadjaje gledam s dozom optimizma a tebi kroz malo oprezniji scenarij. To su razlike medju ljudima i super da postoje.

  43. #693
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    O pa super onda, znam da se prije pisalo da ih je teško nać (tada u moje doba ivfa).
    Ponavljam - ne treba biti specijalist da bi pomogao. Jednaki im je broj i prije i tada - nema ih. Al nema veze, nije baš sad toliko to specifično da ti nitko drugi ne bi mogao pomoć od stručnjaka.

  44. #694
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    No meni je uvijek više odgovaralo da buduće dogadjaje gledam s dozom optimizma a tebi kroz malo oprezniji scenarij. To su razlike medju ljudima i super da postoje.
    Da. Ja sam više level stalno - a ti se dižeš, pa se brišeš i rađaš ko feniks skroz druga.

  45. #695
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,452

    Početno

    Citiraj ina33 prvotno napisa Vidi poruku
    Da. Ja sam više level stalno - a ti se dižeš, pa se brišeš i rađaš ko feniks skroz druga.
    Ispravak tumačenja:

    Nisam se radjala druga upravo suprotno, samo sam se vratila staroj sebi nemam ja oscilacija osim tada jednom u životu jer se radilo ajmo to reć o mom smislu života u tom trenutku.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 21.07.2022. at 22:02

  46. #696
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    Ispravak tumačenja:

    Nisam se radjala druga upravo suprotno, samo sam se vratila staroj sebi nemam ja oscilacija osim tada jednom u životu jer se radilo ajmo to reć o mom smislu života u tom trenutku.

    Da, ja sam od početka bila spremna da ću tresnut tu jer sam vidjela kako ekipa pada i lijevo i desno, iako se o tome nije kao smjelo pisati jer je to "demotivirajuće" i "neuspjeh je valjda samo odgođeni uspjeh" i ona meni omražena "sve ćemo mi jednog dana imati svoj zamotuljak u rukama i tad sve zaboraviti". To je ta naša razlika. Mene smetala ta tadašnja atmosfera i zato mi je bio melem ovaj topic (što su uopće dovzolili da se otvori unutar ovog podforuma).

  47. #697
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,452

    Početno

    Kod mene sve suprotno
    Meni kontra pristup odgovarao, al da ne zachatavamo temu (jer ne bih htjela nekome odmagat u teškoj situaciji) tu stajem.

    Edit: btw ovo mi je jedina normalna tema na forumu trenutno.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 21.07.2022. at 23:13

  48. #698

    Datum pristupanja
    Jul 2022
    Postovi
    4

    Početno

    eh..
    hvala vam još jednom na pričama.

    Nažalost posvajanje i donorstvo nam nisu opcije.. u anonimnosti foruma mogu si priuštit pa reći na glas i ne tako plemenitu istinu, naša želja za djecom se javila kad smo oboje zaključili da nam je to - to. Nisam prije nego što sam njega upoznala (naravno, kad se to zaozbiljilo) imala razvijene majčinske impulse i nisam jedna od onih koje su oduvijek htjele djecu. Sa te strane imam i mali guilt kada čitam priče žena (parova) koje ne mogu a to su uvijek htjele, jer eto ja nisam dok nisam odlučila i onda se osjećam kao da na neki način nemam pravo na "bol i žal".
    Istina, svog MM sam upoznala sa 33, moguće da je i moj biološki sat počeo zvoniti pa se sve poklopilo.

    No, kako god, i dalje se više raskmečim na psića nego na nepoznatu bebu u kolicima. Ali želja za mixom njega i mene je prisutna i dalje, samo sada se i mirim sa realnošću.

    Našla sam se podosta i u ininoj priči - i ja sam u neku ruku pesimist, odnosno ne mislim da će sve biti dobro i sretno jer "mora" i jer "nema odustajanja" i "kad se najmanje nadaš". Bilo bi mi vjerojatno lakše kroz život da sam drukčijeg karaktera, da nisam uvijek waiting for the other shoe to drop. I tako je bilo i u svakom postupku, kombinacija nadanja i očekivanja neuspjeha. Obrambeni mehanizam da se amortizira udarac kad bude negativan ishod, jer, zašto bi meni bio pozitivan sad, kad nije dosad.

    Muž je kao Lili, optimista do bola i uvijek šeće sa rozim naočalama. Njegov stav je da ne možemo u većini situacija utjecati na ishod i on će biti kakav će biti, pa je bolje onda odabrati biti pozitivan nego očekivati najgore i biti u strahu oko ishoda.
    Mislim da je njegov put bolji, sretniji za njega, al štaš kad se ja ne uspijevam prešaltati. Meni je uvijek taj what if nad glavom. I često se mislim, da i opet ostanem trudna jel bi uspjela to psihički izdržati, koliko bi me jeo taj strah da opet ne dođe do spontanog, da ne bude mrtvođenje, da ne umre u kolijevci.. Mislim da bi kao i ina, teško mogla povjerovati da će evo sad baš bit sve fine i dandy, ko da se ovi neuspjesi nisu događali.

    Možda će mi to odustajanje doći kao neki saving grace..

    Ono što je najviše obilježilo moj dosadašnji put i za čime žalim dijelom, a opet i ne, jer tada nisam bila u stanju drukčije reagirati, je gubitak nekih prijateljstava. Mi kao par smo ostali skupa i ovo nas je okrenulo još više jedan drugom. No taman oko tog mog spontanog i u početku mog MPO puta se zaredalo par trudnoća kod mojih priateljica i u bližoj rodbini u njihovim kasnim tridesetima 35-40. Što je značilo da je svaka naša komunikacija uključivala njihovu djecu, fotke njihove djece, fotke sretnih obitelji, itd, itd.
    Nije mi na ponos kao čovjeku, ali meni je to tada bila samo sol na ranu. Čekam betu i očekujem kako će biti negativna, a ona mi šalje slike svojih blizanaca.. Ovo je više za temu "gdje neplodnost boli" nego ovdje, no, jedini obrambeni mehanizam koji sam imala je bilo smanjenje interakcije što je na kraju dovelo do potpunog gubitka kontakta...

    Gledajući unazad jako sam se zatvorila u sebe, u nas, u taj cilj, koji je iz želje za našim djetetom koje će sličiti na nas prešao u nekakvu misiju.. Uopće ne znam to verbalizirati, al kao da je želja za djetetom postala želja za ispunjenjem - jedino tako ću moći reći da sam živila smisleno. Isto me opralo da sam u svojim 30tim na kraju životnog puta, ono kao one neke mušice koje žive jedan dan.. razmnože se i odma umru nakon toga. Tako je i meni bilo - koji je smisao života nakon reproduktivnog staža.

    Ma užas jedan, sad kad samu sebe čitam Komotno mogu u klub PTSPovki

    Mislim i dalje sam tu, još nisam izašla. Al pesimist tj bolje informirani realist u meni se već praktički pomirio da je gotovo...

  49. #699
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,452

    Početno

    Kakadu, svaka čast na iskrenosti

    Ja volim jako pse, ali se nisam nikad više "topila" na njih nego na bebe, što mi je isto otežavalo.

    Vjerujem da bi ti možda priča odustajanja mogla "lakše pasti" (ne znam kako da se pametnije izrazim) zbog svega šta si navela, iako je to uvijek teško. Mirenje s odlukom o odustajanju vjerojatno donosi olakšanje i potrebni mir.

    A te prijateljice koje znaju da se boriš s neplodnosti, a šalju ti slike svojih beba su baš bezobzirne i manjka im empatije.

    Općenito neki ljudi kad dobiju djecu, postanu udavi i jedina tema su im djeca, kakica, dohrana....bla bla bla
    Nije mi u životu palo na pamet da nekoga gnjavim s djecom,osim ako me sam pita , a pogotovo ne bi gnjavila s baby pričama frendice koje su solo ili imaju partnere ali nemaju djecu jer to nije njihov djir.

  50. #700
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    I ja sam svjesno prekinula neka druzenja, ljudi nisu boli napasni, al nisu mi npr bili bliski prijatelji i pozive na krstitke sam odbijala, ono...pa moram li sad jos i to? Ne, ne moram. Tad sam prvi put naucila da bez ikakve griznje savjesgi stavim sebe na prvo mjesto. Korisno i oslobadjajuce, mogu reci. Isto tako sam u potpunosti i s ponosom prihvatila, pace, emancipirala svoj 'pesimizam' i dalje imam taj 'pesimizam' prajd. U svijetu u kojem se cuju samo cheerleaderi, lijepa je to protuteza. Meni je tako lakse i volim se zbog tog. Meni preoptimisticne ljude koji u svemu vide stalno nesto dobro i stalno su nevim preodusevljeni...moram dozirat, naporni su mi. Il druzenje mora doc u neku dublju fazu, da pricaju i malo realnije.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 23.07.2022. at 13:42

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •