mene uopće me tjera dalje kad vidim mm npr. sa svojim djetetom ili nekom tuđom jer me ustvari zamara pored djeteta imati još jedno odraslo veliko i neuračunljivo...
 |
|||
|
|
|||
mene uopće me tjera dalje kad vidim mm npr. sa svojim djetetom ili nekom tuđom jer me ustvari zamara pored djeteta imati još jedno odraslo veliko i neuračunljivo...
Kužim, kako ne bi kužila, ali vjerujem da je ipak lakše nego prije. Tj. nadam se i vjerujem da ćeš biti OK, ma što se dogodilo jer nigdar nije bilo da ni nekak bilo, neka te to vodi (to je meni pomagalo).martina123 prvotno napisa
Mislila sam na to kada dođemo kod mog brata a moja nećakinja umjesto meni trči njemu i grli ga.Ili djeca od prijatelja koja mu se odmah penju u krilo.Ili djeca od sestrične koja kraj svog oca zovu mm da im napravi kulu od pijeska na moru-to sam mislila.Mene to ipak nekako dira(nije on ni neozbiljan niti djetinjast,jednostavno ga djeca vole).
Ina, ma sto da ti kazem na sve tvoje rijeci iz srca!!!!Kužim, kako ne bi kužila, ali vjerujem da je ipak lakše nego prije. Tj. nadam se i vjerujem da ćeš biti OK, ma što se dogodilo jer nigdar nije bilo da ni nekak bilo, neka te to vodi (to je meni pomagalo).
Hvala ti, bile su mi itekako potrebne.
Pcelice.... to je divno sto imas takvog muskarca pored sebe...
hvala martina,ali mislim da su svi naši muški,bili mi u braku s njima ili živili u izvanbračnoj zajednici divni.Ovo zaista kao što je rekla ksena u Direktu,treba puno ljubavi,razumijevanja.Meni je sinoć dok sam ležala u mraku i tiho plakala da me ne čuje,došlo da odustanem.Međutim,čuo me i opet neizmjerne riječi utjehe i ona famozna rečenica:SAMO NESMIJEMO ODUSTATI! MORAMO BITI UPORNI.I ja to naravno mislim,ali me svaki neuspjeh toliko slomi,da bih najradije otišla u mišju rupu,sklupčala se i ne izlazila danima.Ali,život ide dalje.Ovdje je na forumu lakše nositi se s tim jer te svi razumiju o čemu pričaš.Sinoć sam baš rekla mm-sada opet ona tupava pitanjaa kakooo nije uspjelo? :shock: I onaj tupavi izraz lica familije koja nema pojma uopće a čudom se čudi.Preživjet ćemo,do desetog puta ćemo valjda uspjeti. :/
kad smo već na izlaznoj temi da podebljam o situaciji "mm i djeca"...samo hoću reći da kad se već mm rastapaju nad tuđom i inom djecom, jednostavno ih treba čuvati od takvih situacija koje uostalom nisu prikaz relanog života...malo se poigraš s njim a guzu već briše netko drugi....lako je mome mm-u glumiti zabavnog tatu kad zabljesne u kraćem intervalu u kojem je rezerviran samo za nju bez brige i svakodnevnih obaveza koje inače brine bivša žena...
...mene često tješi moja prijateljica s troje djece, tko god priča da je trudnoća prekrasna i da je predivno imati djecu, vjeruj mi - laže! Pa onda slijede detalji kao argumenti...
Oprostite mi na ovoj prizemljenoj strani priče ali može pomoći oko Izlazne strategije svakome tko u roditeljstvu vidi Obećanu zemlju... već se sad može živjeti neka vrsta "majčinstva svemu" o čemu mi je davno pričala moja ginekologica koja mi nije dala da idem na mpo pa sam eto sad opet došla na to da je imala pravo.....nije za prepričavanje ali odkad sam prihvatila da mogu biti "majka svemu" stalno mi dolaze situacije i ideje u kojima brinem za tuđu djecu, danas mi je čak prijateljica povjerila jedan "zadatak" riječima....."evo dajem ti svog sina da ga posvojiš"...ili npr. vodimo nećaku sa sobom na more....itd itd
...evo nisam ovo htjela napisati ali da se zna da ima i ovakvih bisera...ali ovo je moj primjer...meni je vrlo dirljivo kad se neki roditelj mora nečega odreći (materijalnog) da bi dao svom djetetu kako bi djete napredovalo....nerado ovo govorim ali samo kao primjer i ideja nekome...."odrekla" sam se svog skupog frizera kako bi "dobitak" uplatila Udruzi koja financijski pomaže djecu lošijeg imovinskog stanja....eto od te geste se osjećam "mrvicu mama"...
raspisala sam se jer ću se za koji dan pozdraviti s vama na mjesec dan, odmor bez Interneta ali znajte da ćete svaki dan biti u mojim mislima zbog molitve koju imam za vas...da mi budete sretne....
..ispravka: financijski pomaže školovanje djece lošijeg imovinskog stanja...
O, Ana, vrlo je dobar tvoj post, i vrlo je dobar onaj članak koji je sve ovo potaknuo, stvarno ću si staviti u misiju da ga nekako završimo (prijevod, mislim) jer je ovo baš navedeno kao standardna izlazna strategija u tom članku, mislim pod poglavljem "Being fit to mother".
Ne znam ana,možda ću i ja govoriti (ako budem odustala) kao i ti ,ali trenutno sam u ovoj fazi-idemo dalje...,tako da se baš i ne uklapam u temu-izlazna strategija(barem ne za sada).sretno,i lijepo je naći sebe u nečem što te raduje-to je bit svega ali nekako i patnja,jer što smo na ovome svijetu?
draga džbeli
specijalno za tebe ću sutra ovdje prepisati dio texta o patnji iz knjige od Egharta Toll "Trenutak tišine"...tamo je prekrasno rečeno a radi se o tome kako postoje razlozi kad ne otpuštamo patnju i zašto nam je ona potrebna...a sjećam se jedino doslovno...da je "patnja neophodna sve do trenutka kad shvatimo da nije neophodna"....
pusa
Predobar citat!
ina, meni je dosta pomogao taj članak i približio mi relativnost svega....pogotovo činjenica da sva moja razmišljanja uopće nisu originalna nego ih u dlaku vrte sve žene s istim problemom i da time postoji zakonitost po kojoj u mome Izlasku neće biti ničeg posebnog već ljudskog i prihvatljivog.
Ajme, sad bih te zagrila najrađe! Isto je i meni pomoglo da sve shvatim manje dramatično i otpustim
ina, eto zagrljaj u tijeku, uzvraćen!!!
ina,ali ja kod tebe nisam vidjela odustajanje,pomirenje i pronalaženje svog mira u činjenici da više ne želiš na mpo.Ti si išla dok nisi uspjela.Zato mislim da je ana,tikica one koje su uistinu hrabre i odvažne žene i rekle su dosta kad su to osjetile.Sorry :? možda nisam dobro shvatila
Za ove vase rijeci ja vas grlim obje!Ajme, sad bih te zagrila najrađe! Isto je i meni pomoglo da sve shvatim manje dramatično i otpustim
ajmo svi na grpu
hrpu
meni pomaze da ponavljam sebi da nije na meni da ganjam rekorde u broju postupaka vec da slusam unutarnji glas - da cinim ono sto mi cini dobro.
nisam nista losija osoba zato sto podvlacim crtu prije nego neko drugi, jer taj drugi ne zna kako je biti ja.
E i tu se slazem. I zato sam si i sama dala tu granicu nakon dva puta Maribora i koliko god to zvuci uzasno (mozda nekome) ja sam sretna, usitinu sretna sto sam podvukla crtu i nema ocajanja u tome.
To si nisam stavila kao zadatak vec kao rijesenje zadatka.
Sa Mariborom cu zaokruziti pricu koja ide ovako nekako: napravila sam sve sto sam mogla u sve ove godine, nece me peci griznja savjesti (prema sebi samoj, ne zanimaju me drugi) i toj prici dolazi: the end.
A sa onim plivanjem u dubokom, tako si ja nekako interpretiram svoj svijet i posto je on moj, sretna sam u njemu.
Da, naravno da ce me boliti ako Maribor ne uspije, ali prebolit cu tu tugu, kao i uvijek, i onda lagano, tihim koracima unazad, vrata polagano zatvaram, udahnut cu duboko, zatvoriti oci i kada ih ponovno otvorim, moje oci ce vidjeti sve sto sam u ovoj borbi ili zaboravila ili zametnula, a da ne pricam o svom novom cudu koji ce mi (nama) se desavati, svim novim cudesima ovog predivnog zivota.
I zato taj kraj, nije uzas, vec jednostavno the end ove storije koja je trajala iz godine u godinu.
Ljubim te draga!
...pisale smo u isto vrijeme istu stvar!
wewa,ovo si krasno napisala
Ja sam već puno prije osjetila da je dosta, ali me držao u tome MM, išla sam po inerciji jer mi je to nekako bilo emotivno usputno. Nisam pristalica one "nikad ne odustaj", ali ni "ja bih odustala na tvom mjestu". Niti smatram da je odustajanje neuspjeh, niti da je ustrajnost sama po sebi uspjeh. Ono što smatram da je bitno da se pri tome ne izgubi sebe i ne našteti sebi, da se ne izgubi sreća i smisao. Ne znam koliko to uspijevam jasno izraziti. Niti smatram da je odustajanje neuspjeh.
Evo, ovo sam mislila. A svaki kraj je ujedno i početak nečeg lijepog, čudesnog, novog jer je život čudesan
mislim da je wewa najbolje sve napisala-slušaj svoj glas iznutra.Nema ovdje pobjednika ni gubitnika.U svakom smo slučaju hrabre žene.
Curke, sa puno rijeci pokusavamo opisati nesto sto je fakat zapravo vrlo jednostavno, i sve zapravo mislimo isto i zato je divno ovdje pisati sa vama (da vas barem imam negdje na hrpici, tu u blizini pa da i kavicu popijemo, bila bi to zanimljiva kavica, bez puno rijeci, barem naglas izrecenih) !
A da smo hrabre zene, nema govora da nije tako, sve do jedne.
ina, uvijek mi je tvoj primjer dobro došao,
tvojoj upornoj podršci sam uvijek vjerovala i bez materijalnih dokaza....
drage moje forumasice ili bolje da napisem suborke...
tema "strategija prezivljavanja" na zalost kao narucena za mene, prije godinu dana trudna prirodnim putem,trudnoca dogurala do 9mj a onda sok i nevijerica mala rodjena sa srcanom manomnakon toga 5mj borbe za njen zivot,5mj nadanja da ce se izvuci i kada je prezivjela 2 operacije srca,5 srcanih katetera kada je sve bilo stabilno i dobro onda vam to isto dijete ne da umrea od
pa vas ja sada drage moje pitam kako i sta dalje :?
da bi na kraju ja zavrsila u adebar privat klinik za mpo gdije mogu da vide putem nekog mikroskora da li bi nam i iduce dijete moglo imati srcanu manu...
4.9.2009 krecem sa spricama,pa kako bog da,ili opstat ili propast.
pozdrav i prijatno moje suborke
Za ovakav slučaj baš ne nalazim riječi utjehe jer niti jedna riječ nije dovoljna da bi ublažila što ti se dogodilo ali eto vjerujem da ti ovdje daju svi rame za plakanje,podršku i suosjećanje.
bok pcelice
pa mogu ti reci da mi je malo lakse,ali i dalje je tesko.
nitko mene ne moze utijesiti jer vise i ne znam koga da krivim i na koga sam.
da ovo sve nije tuzno bilo
koliko sam shvatila i kreces u mpo u mb ili :?
ja sam se odlucila za adebar jer oni imaju najveci postotak,pa valjda ce i meni da upali od prve :/
toliko za sada pcelice moja....ako si zainteresirana za postiranje javi se
ane80
pa nadam se da ce nas obije :D posluziti u 9mj
Drage moje!
Ne znam zašto sam tek sada nakon 4 godine MPO i praćenja ovoga foruma odlučila podijeliti svoja iskustva s vama. Možda zato jer mi je sutra 39 - ti rođendan ili što smo u 9. mjesecu u postupku u Mb. Nada ili strah? Oboje pomalo. Nekako mislim da mi je ovo zadnji vlak. Skupili smo lovu, odmarali smo se godinu dana...mora upaliti. Moja strategija preživljavanja. U početku grozno. Nisam mogla doći među djecu, slušati komentare ljudi koji misle da te tješe a u stvari te vrijeđaju. Teško sam podnosila guranje djece u krilo s komentarima - ti ćeš tako. Nisam se više mogla smijati a utroba mi vrišti od njihove površnosti, nerazumjevanja i oholosti...čak i onih koji su ti najbliži. Bijah na rubu... i odlučim se skulirati.... Shvatila sam - ovo je samo još jedna prepreka koju trebam preskočiti, a bilo ih je i do sada. Nisu bitni oni koji ne razumiju. Bitni su oni koji mare. A ima krasnih duša...Moja prijateljca Tanja npr. koja se odricala svog mira, dnevne sobe i normalnog života svaki put kada smo došli u Zg. Koja je digla kredit za uređenje stana, stavila lovu na stol i rekla uzmite koliko Vam treba, svih onih ljudi koji su prošli što i mi i uspjeli ili još ne...Ojačalo me to. Svatila sam da ja nisam majka - još.... Prihvatila sam svu tu djecu u mom krilu i veslila se svom. Nisam dopustila strahu da me uzme. Bojati se mogu uvijek - sada je vrijeme za borbu. Snage još imam. Znala sam da će s nama biti sve u redu kada sam sasvim mirno poslušala svoju ginekologinju koja mi reče - Što se mučite? Zašto si ne uzmete jedno djete i ne usvojite ga? - Inače draga žena sa dvoje djece, preboljela karcinom. Imala je svoje borbe ali jednostavno ne svaća moju. Shvatila sam da se ljudi teško uživljavaju u tuđa životna stanja. Tuđi su problemi uvijek tako banalni. Naučila sam nešto o ljudima i sebi naravno. Trudim se ne biti površna. Netko od vas reče - ili imaš sreće ili ne - slažem se s tim ali i s onom da sreća prati hrabre. Svatko od nas zna koliko može podnijeti i kada je dosta... Onima koje su odlučile da je dosta - želim mir samih sa sobom - a onima koje se još bore - želim hrabrost ratnika!
miss juli...
ti kazes kako si osjecala nelagodu kada ti tudje dijete sjedne u krilo,a ja to uopce ne osijecam cak mi i ne smetaju tudja dijeca niti sam ljubomorna jeli to normalno :? :?
kod mene je problem sto je mojoj lori 26.7 bilo punih 9mj a ja se pitam kakva bi ono bila sa 9mj dali bi i prohodala cak...
mozemo mi ovdije naklapati odustati ili ne ali kadai naravno da se pitas dokle i koliko jos :?
ja tek krecem u to sve po metodi mpo i samu sebe pitam jesam li normalna osim sto ce nas kostati financiski to se jos vise pitas kako ce mo to psihicki izdrzati ako nedo bog bude razocaranje od prve na zalost pitanja tona a odgovor niotkud
Draga Ane!
Ono što si ti proživjela ne da se usporediti s onim što su neke od nas proživjele. Imala sam jedan pobačaj (missed) pa sam često znala razmišljati koliko bi nam dijete sada bilo. Mogu samo zamisliti kako je tebi. Poznavala si svoje dijete. Moje je za mene bilo imaginarno. Voljela sam ga čim sam saznala da sam zanijela ali roditi dijete, držati ga u rukama, voljeti ga, boriti se za njega ... i ostati bez njega... strašno ...Voljela bi da te mogu utješiti ali samo ti znaš koliko boli...Vjerujem da će ti vremenom biti lakše.Znam da nikada nećeš zaboraviti ali biti će lakše pogotovo ako ponovo budeš majka. Ja nisam bila ljubomorna na tuđu djecu samo sam teško mogla imati normalan odnos prema bilo kojem djetetu sa strahom da možda nikada neću biti majka. Kada sam se riješila tog straha sve je bilo ok. Što se love tiče skupit će te nekako za prvih par puta, a dalje ćeš vidjeti. Možda je vrijeme da sreća pokuca na tvoja vrata, pa upali od prvog puta.Svi mi svoje havarije proživljavamo drugačije jer smo i različite osobe. Želim ti sreće i hrabrosti.Nemoj si postavljati takva pitanja jer kada kreneš u sve to dobit ćeš nevjerovatnu energiju. Rješavat ćeš probleme kako do njih dođe.Ako si proživjela to što jesi i ostala na nogama imaš dovoljno snage da se nosiš i s ovim što te čeka. Samo hrabro!
an. miss juli
draga miss juli da ti pravo kazem nisam ni slutila koliko sam psihicki jaka dok mi se to sve nije izdesavalo i dok ona nije umrla.
imala sam osijecaj da cu i ja za njom,ali na zalost ne ide to bas tako.
imala sam veliku podvrsku os mm,ali i od moje psihologice koja je jedna divna osoba i koja me je dobrim dijelom izvukla iz tih svih kriza u kojima sam bila.
kaze ona novo dijete je idealo za novi pocetak,pa ce mo da vidimo.
znam da je mojna boljem mijestu i da zna da sam je puno volila i to me tijera naprijed jednoga dana ce m nas
Draga ane!
Vidim da si hrabra žena i divim ti se zbog toga. Zaslužila si biti sretna. To ti od svega srca i želim. Velika je stvar da imaš ljude oko sebe koji te vole i podržavaju.Drži se!
ane80 i miss july
miss july i ina33 od
ocito na ovom forumu su sve zenice normalnei sa ljdskim osijecajima za druge. hvala vam
Cure ne dajte se.Borba kreće od jeseni za sve nas.U svakom slučaju izlazimo kao "pobjednice".U ovoj bitki nema gubitnika jer smo dale sve od sebe:svoje godine,zdravlje,sreću pa i novac.I opet izlazimo kao pobjednice-bez obzira na ishod jer rijetko tko žrtvuje sve od sebe za novi život.Mojsvim suborkama.
..... pcelice super post,da ocito svi krecemo na jesen u nove pobijede.
ja sam mm rekla da idem po dijete,pa kakav ishod bio i koliko kosta da kosta i novaca i zivaca.
drzim vam fige svima i sve vas bog cuvao.
za hrabre zene, :D :D jer mozemo i hocemo izaci kao pobijednice sa dijetetom ili bez njega sve ce mo znati da smo dale sve od sebe
pozdrav
A sto uciniti kad muz nije spreman na izlaznu strategiju? :?
MM mi stalno govori da me moli da jos ne odustajem a ja nemam vise snage za to.....taman sam si poslozila malo kockice u glavi :/
A sto uciniti kad muz nije spreman na izlaznu strategiju? :?
MM mi stalno govori da me moli da jos ne odustajem (ipak je on nesto mladji od mene) a ja nemam vise snage za to.....taman sam si poslozila malo kockice u glavi :/
Ja sam imala taj problem. Teško je jer je načešće obrnuto, plus što se liječenje koncentrira oko žene, pa je tim teže ako se ide u to s pola snage. Lijepim svoj post s par stranica prije na sličnu temu. Morate naći neki modus suživota s time kao par. Kod nas je to išlo tako da sam ja išla u postupke bez emotivnih očekivanja, iako će me vjerojatno kopkati uvijek to što me, kako ja to percipiram, nije mogao "uzeti as is". On, kada sada o tome pričamo, kaže da misli da sam realističnija i zrelija od njega. S druge strane, da nije bilo njegovog sanjarskog dijela i da je bio samo moj realistično-pesimistično-analitičan ne bismo sada imali dijete. Ali, stvarno tu treba gledat i emotivni trošak cijele priče, mislim da nisam od onih žena koje ne vide smisao života bez djece, pa i bez braka, ja sam se bila spremna pomiriti sa svim, ma ne pomiriti, nego sretno nastaviti sa svojim životom, s djetetom, bez njega, s mužem, bez njega. Vjerojatno bi se onda on prelomio na jednu stranu - ili bi ostali zajedno(najvjerojatnije, ali bi dio njegove duše, koji sam ja bila odlučila poštovati i živjeti s njim u miru, zauvijek ostao tužan) ili bi se udaljili i našli neke nove interese (čitaj: osobe).
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...74239&start=50
Sretno
tikica-a da probaš još samo mb kad si već dobila termin?Možda bude baš taj dobitni.
Potpisujem! Meni je, priznam, lakše razmišljam li na taj način (što nikako ne smijem reći roditeljima, a MM mi ne bi ni vjerovao).
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom