CTG u porodu kao opuštajuće sredstvo
bez obzira što sam napisala prije u potpunosti kužim da je to moguće. zapravo je i mene u nekim trenucima opuštao u prvom porodu.
razlog kod mene je bio taj jel je ctg u tom prvom porodu bilo nešto što je bila konstanta i ipak nekako vezana za mene i ono što se kod mene događa.
naime, rađala sam u boxu ležeći na skroz ravnom krevetu sa zafrkanim ogrtačem ispod glave jel nisu imali jastuka. bila su upaljena sva moguća svjetla koja su u tom malom prostoru postojala. ljudi su se prešetavali ispred boxa simo - tamo. zastora taj put nije bilo. imala sam zaštopan nos i suha usta (bez obzira na mokru gazu). bilo mi je neudobno za poludit. leđa su me rasturala i bez trudova od tih položaja i sve me to ometalo. ctg je kako - tako bio povezan sa mnom i dosta glasan da me koncentriranje na njega na neki način vraćalo u moj porod. tako da su me ritmovi koje je on proizvodio na neki način opuštali :/
na svu sreću, u drugom porodu sam otkrila druge stvari koje opuštaju, odnosno koje me drže u tijeku poroda.
zapravo se radi o što manje bilo kakvih podražaja sa strane. zvučnih, vizualnih, dodirnih