Naime, Eli sada sa punih 21 mjesec još uvijek ne prihvaća dohranu i dojenje čini 80% njene prehrane.
Ono malo što pojede ( pire krumpir, riža, komadić jabuke, sokovi, štapići ) uopće nije vrijedno spomena. Za stolom joj je prvi impuls da, nakon što nešto zbrlja ( meni za ljubav ), meni digne majicu i prikopča se na tankštelu.
Ona je inače velika ( da ne kažem još uvije debeljuškasta), nikad nije bila bolesna, vesela je, vrlo aktivna i lijepo napreduje.
Ja sam sada na vazi jer nije mi teško dojiti (naprotiv) ali mislim da bi ipak već trebala i konkretnije jesti a jedini način da to postignem je da se maknem od nje i da joj nisam 24 sata na dohvat ruke ( usta )....