 |
|||
apri, što bi bili jadni?
glazbena škola je vaš (a i naš, da ne ispadnem nadmena) izbor, nije obavezna, ali kad je odabereš, onda i ideš na satove (instrumenta, solfeggia, zbora, orkestra, komorne glazbe, teorije glazbe...), što ne?
napokon, glazbena škola je ŠKOLA, nije slobodna aktivnost niti privatni satovi koje eventualno uzmeš jednom ili dvaput tjedno...
i tu onda nema mjesta kuknjavi...
tko mi može oduzeti moje pravo da kukam?
curke iz orkinog razreda su uspjele sve zbiti u tri dana
Samo ti kukaj, tad je i nama drugima lakše. Ako nitko ne kuka, pomislim da samo ja pucam po šavovima, a sve su druge supermame.apricot prvotno napisa
tko mi može oduzeti moje pravo da kukam?
Naravno da je glazbena škola izbor, ali mislim da se svatko nada (i ima pravo nadati) da će se raspored posložiti tako da ostane vremena i za nešto drugo, pa čak i ako je to nešto drugo odmor. I nije isto 5x tjedno ići u glazbenu onome tko živi preko puta škole i onome kome do škole treba 15, 20 ili i više minuta autom/busom/tramvajem. Upisom u glazbenu znamo da će iziskivati veliku žrtvu, ali što je u tome tako loše da se pojadamo i kažemo da nam je, na primjer, ove godine raspred zaista grozan?
Nama je najprije ovaj tjedan ispalo da ćemo morati 4x tjedno, no eto, baš jučer, profesor instrumenta presložio je svoj raspored da bismo mi mogli sve strpati u 2 dana (nismo ga to tražili!). I na tome sam mu neizmjerno zahvalna. Sad ćemo teško stizati na vrijeme u glazbenu ta dva dana, jer počinje rano za nas koji radimo i trebamo s jednog kraja grada stići kući pa opet u grad, ali su barem samo dva
al' si brza!
taman sam htjela napisati da se ipak ovdje slobodno možeš malo pojadati...
tu smo svi naši...
Htjela bih samo reći nešto na ovoj temi, najvažnije je da dijete ima volju i strast za time, u suprotnom
bih prekinula i usmjerila dijete na nešto drugo što mu stvara zadovoljstvo.
Super je da se glazbeno obrazuje, nauči čitati note, izraze, itd..., ali ako to prijeđe u neki zamor ja bih prekinula.
To se vidi po djetetovom sviranju, volji za vježbanjem, volji za pokazivanjem naučenog što je najvažnije. Važno je da gušta
sam sa sobom i pred drugima.
to govorim iz vlastitog iskustva i radije bih da sam usmjerila svo to slobodno vrijeme na sebe i nešto drugo što me zanimalo,
nego pet dana u tjednu išla u glazbenu školu. Jesam, voljela sam ju, ali ne toliko da bi nastavila srednju glazbenu...
Ja sam bila žalosna što nisam mogla nastaviti srednju glazbenu (u mom mjestu nije je bilo, a bila sam premlada da putujem vlakom...jednostavno to nije bilo opcija). Pa sam svirala svoj i druge instrumente u slučajnim prigodama, ali nikad redovno i nekako mi nije falilo.Kako god, nisam dugo godina kasnije ni bila u prilici koristiti svoje znanje na neki drugi način osim za vlastiti gušt, a onda su došla djeca. Pa se mama potrudila i jako brzo prisjetila svega... I sad se s klincima zabavljam kad stignem, bez prisile i bez stresa. Njih više podsjećam nego što ih tjeram jer oni sami znaju - ako ne budu vježbali, nema produkcija i bit će loše ocjene na ispitu, a to im ne paše. Nisu uvijek ludi za vježbanjem (ni ja nisam bila, čovjek ima krize u svakoj dobi a pogotovo u teen godinama) ali na kraju od cijele te priče uvijek bude koristi. I kad gledam cijelu njihovu ekipu - radne navike na sasvim solidnoj razini, rijetko koje dijete iz gš nema sasvim pristojne ocjene u redovnoj školi. Ide to... Oni kojima ne ide odustanu. Da sam primijetila znakove zamora kod svoje djece, ne bih im baš dala odustati na prvu loptu, ali bila bih se u stanju pomiriti. Ipak, djeca su me ugodno iznenadila - ide to njima bez ikakvih žrtava. Treba ulagati trud ako želiš rezultate, ali to kroz život naučiš na ovaj (odličan) ili neki drugi način prije ili kasnije... Uz to, dijete se bavi nečim plemenitim, ne visi na ulici, ima društvo s kojim obično ima zajedničke teme i izvan učionice. Odluku o srednjoj glazbenoj školi u potpunosti ću prepustiti djeci. Ako koji bude htio - super, ako ne - opet dobro.
oka upravo napisala ono što sam i ja htjela.
Zašto vam djeca idu u glazbenu školu? Da li su izrazito talentirana za glazbu? Da li žele da im glazba bude ono čime će zarađivati za život?
I sama sam išla u glazbenu školu kao mala, zato i pišem. Moja djeca nisu i sigurno neće.
Djetinjstvo je doba kada treba učiti, a ne se mučiti. Čemu trošenje silnog novca i vremena da bi dijete išlo u školu koja mu je obveza i/ili muka?
Dobro, ako je razlog da bi se dobilo više bodova za upis u srednju školu, ali da li je žrtva koju podnašate 2-5 dana tjedno vrijedna ta 2 boda? Jer, kažete da pucate po šavovima. Kako je tek djeci?
Neka nauče svirati, ima brdo tečajeva. No dvije škole odjednom je jako teško. Vidim to po svojoj prijateljici i njenoj kćeri. Ima cijelu logistiku kako kamo stići.
Neću odgovarati nikoga, moraju i glazbene škole i njihovi djelatnici od nečega živjeti, ali kad to postane preteško, zašto inzistirati. Ako dijete želi i talentirano je, onda naravno da nijedna muka nije prevelika
pa nije djetetu muka
meni je muka razvažati
ali mnogo toga je muka oko djece
ne kažem da je svima, meni jest
nisam od onih koji će reći kako roditeljstvo nije žrtva
jer jest
ako djetetu ide glazba, to ne znači da mora postati akademska glazbenica
mi bismo željeli da završi osnovnu glazbenu
kao što bismo željeli da govori više jezika (nisu naše neostvarene ambicije, mi govorimo i više)
što će biti, ne ovisi o nama nego o njima
da je lako, nije
da imam pravo potužiti se, imam
Ja sam se spasila ovakvih muka samo i jedino činjenicom da nam je glazbena škola u kvartu i da se djeca sama servisiraju (ove godine bit će slobodan samo petak i svaka druga subota). Naporno je, istina, ali većina te djece se ne žali. Ne odnosi se to samo na moju djecu. Na pamet mi ne pada, kao ni njima, da zbog glazbene škole ne bi trebali učiti drugi strani jezik i informatiku (mlađi sin se čak raspitivao za treći strani jezik, nadam se da ćemo mu udovoljiti ali iduće godine... sada u petom razredu jednostavno nije pravi trenutak).
Otpala nam je atletika (zbog astme, ne zbog nedostatka vremena) tako da znamo i za veću gužvu. Sve je to za žive ljude (i djecu i roditelje). Ne znam kako bih u kombinaciju ugurala plivanje osim u vlastitom aranžmanu, kad ima vremena, ali tako funkcioniramo već godinama. Tko želi, naći će načina i volje. I nama je plan da djeca završe osnovnu glazbenu školu i zaokruže tu cjelinu, a dalje - kako im se bude htjelo. Sad su odvalili pola, a ja imam osjećaj da se nisam ni okrenula. Uostalom, i ja imam lijepa sjećanja iz mladosti. Osnovna škola je bila nužno zlo, a glazbena je bila mjesto gdje se vrtio društveni život.
Istina, dvije škole paralelno jest teško, ali ono što se time dobije, neprocjenjivo je. Da ne idem sad u detalje, oni kojima to treba već ionako sve znaju
Uuu, Beti, da vidiš kako GŠ razvije mozgić, pa sposobnost organizacije vremena, pa koncetraciju, pa disciplinu, pa svašta još. A tek osjećaj ponosa i vrijednosti nakon dobrog nastupa nakon kojeg zaboravljaš i trud i muku... Uopće se neću doticati glazbe kao buduće profesije, govorim o skroz prosječnim ili ispodprosječnim učenicima.
Koji učeći instrument na nastupu/ispitu ne mogu "prepisati" niti nabrzaka u 3 dana naštrebati napamet. Pa tako izvrsno nauče da jedino kontinuirani, organizirani i pošteni rad daje dobar rezultat.
Da ne govorim kako se oni koji su vukli paralelno 2 srednje škole tako lako prošeću kroz bilo koji pa i najteži studij.
Jeste to tako, ali ako nema nekih ambicija da se u životu dalje sa tim bavi na bilo koji način,
možeš mozak razvijati i na drugim poljima jačeg interesa, a ima ih hvala Bogu mnogo.
Pa, fala Bogu da može! Ne govorim ja da svako dijete mora ili bi trebalo ići u muzičku, niti je to baš za svakoga. Moja napr. uopće nema sluha - pjesma i ritam šumom, ona drumom... neke predispozicije ipak moraju postojati. Pa i ako ima predispozicije, ne mora se svako dijete pronaći u glazbi.
Važno je napomenuti da u ovom hobiju rezultati dolaze sporo, da postoje usponi i padovi, nekad i teška razočarenja, zato i ne treba odmah odustati. S druge strane postoje djeca koja se tu zaista ne nađu, vidi se to već od 2.r., a roditelj ne odustaje jer "započeto treba završiti". Razuman roditelj uz pomoć razumnog nastavnika može, vjerujem, dobro procijeniti.
Aprticot, nisam ja baš tebi sad pisala, ne poznajem tebe niti tvoje dijete, nego ovako općenito da podijelim mišljenje.
Slažem se s tobom oko toga da roditeljstvo jest žrtva itd...meni ti je isto tako...i tužim se po puno stvari..
Ali kad si već sad pisala, moji su isto željeli da ja završim glazbenu, ok, išla sama ja, ali
razlika je u završenoj glazbenoj i onome tko završi glazbenu i dalje zabavlja društvo sa sviranjem, možda ode na neku gažu,
nastavi srednju, zasvira za familiju....i onoga koji svira samo za sebe, ima tremu, nije mu gušt druge zabavljati...ali ima glazbenu školu.
Hoću reći da mogu vratiti vrijeme ne bih gubila toliko sati na glazbenu, na vježbanje...
Već bih pojačala npr jezike, možda pojačala aktivnosti za koje me je vezala strast ali nisu došle do izražaja zbog tolikih obveza.
Evo, ja sam se odmah našla u ovoj tvojoj drugoj kategoriji.
I uopće mi nije žao zbog dana i dana provedenih u dvije škole. Naprotiv, žao mi je što nisam imala više hrabrosti pa pokušala gurati paralelno dva studija... ali sad je tako kako jest. Drago mi je i zbog ovog znanja koje imam i koje (još) nije zakržljalo. Samo mi je ponekad malo žao što nisam više vježbala, onda bih sad mogla svirati i neke skladbe koje su mi tehnički nedostižne.
Ma nije niti meni sad da ja žalim ili nešto tako, divno mi je to znanje, neprocijenjivo, itd.., ali mislim da bi mi puno više koristilo da sam toliku
snagu i vrijeme koristila u nekom drugom smjeru koji bi mi pomogao i u budućnosti. Npr. jezici su divna stvar, a ne mora biti samo Engleski...
Ima toga mnogo, posobno u gradu kao što je ZG, mi u manjim sredinama nemamo baš neke opcije pa sam zbog toga ja i ostala u toj glazbenoj školi.
Ja bih recimo svoje dijete upisala u glazbenu na napr. god, dvije tek toliko da usvoji osnovna glazbena znanja jer smatram da se u školi ne nauči dovoljno.
A nakon toga ne bih forsirala sve ovo što sam gore već navela.
to onda nema veze sa glazbenom
nego sa roditeljima
a najviše volim kad čokolada ovako lijepo napiše
a bome i tanja
a bi li i od jezika odustala nakon godinu - dvije?
čini mi se da bi i od toga, kao i od dvije godine glazbene, imala jako malo.
Joj Apri, što si toliko negativna? Od prvog do zadnjeg komentara išla sam samo da podijelim razmišljanja, ne kudim glazbenu,
ne umanjujem njenu vrijednost ako ju završiš, ništa negativnog, neću se više ponavljati....
Kažem da bih htjela da stekne ono najosnovnije (note i sl) ako želi dalje neka ide i nikako nisam za odustajanje na prvu loptu.
Zašto bi odustala od jezika, prema njima bi se ponašala isto tako kao sad ti prema glazbenoj, ne bih odustala.
Ne moram pisati korist od znanja jezika i više njih i koliko im to može dobrog donjeti na bilo kojem životnom polju.
Posljednje uređivanje od oka : 08.09.2012. at 22:47
nije mi namjera bila biti negativna
stvarno
samo što trenutno radim 4 posla, pa pišem tako kako pišem
Sve ok,
znam koliki trud daju djeca u toj glazbenoj školi, koliko je to odricanje i trud, samo mi bude žao ako možda postoji kakva strast prema nečem možda trećem,
eto, osobno bi radije preusmjerila na tu strast.
oka, evo ja skroz razumijem o cemu pricas
moja je stvarno svestrano dijete i ne bi je htjela zakinuti na ni jednom polju, jer i tako idemo na organizirane aktivnosti i stalno je razvazam. isto tako joj ne bi zeljela "nametnuti" svakodnevnu glazbenu skolu, pa da za ostalo nema vremena. bar za sada, ona najbolje funkcionira po principu raznovrsnosti. kad je lupi pubertet, a imam osjecaj da ce biti burno, ko zna sto ce joj biti interesi.
kad sam napisala da ne bi dozvolila odustajanje, nisam mislila na teski jad, tugu i zamor... vec na onaj lezeran stav, ne da mi se, pa necu jer nije obavezno.
Nisam citala sve postove ali molim za misljenje.
Upisali smo dijete u glazbenu skolu kad je imala 10 godina i to na njen zahtjev.
Njena je zelja sviranje, ali kada treba vjezbati svaki dan onda su problemi.
Objasnjavamo joj da bez vjezbe ne moze, te da ako to ne zeli i ne voli ne mora, da se moze ispisati i da je mi necemo prisiljavati.
Ne odustaje, ali onda su svaki dan problemi s vjezbanjem.
Da li je tako i kod vas?
Paaa, zapravo slicno. Kod mojih nije toliki problem vjezbati, koliko ZAPOCETI vjezbati. Kad se jednom uspiju prisiliti (sad je npr. tesko, nakon ljeta, iako su tu i tamo svirali) onda obicno ide dalje. I da - ne ide jednako sa svim kompozicijama, neke vole svirati, druge (npr. dosadne ljestvice) su im mrske.
Porazgovaraj s profesorom instrumenta - obicno ima dosta trikova. Nama je profesorica rekla u 1. razredu svaki dan 10 minuta. Tak je i bilo - 10 minuta se onda produlji na 15 pa na 20 itd, pogotovo kad dijete osjeti da stvar ide. Nakon 2-3 dana pauze (a dogodi se to ponekad) zaboravi se 50% i onda je muka jer dugo treba da se vrati vec stecena vjestina. Dakle, ako se i vjezba manje, to kod nas znaci dnevno vremenski krace, a ne preskociti 2 dana.
Ono sto djeluje je sistem stimulacije - kad zavrsite vjezbanje idemo se prosetati, idemo na sladoled, mozete na internet i slicno... ali pocetkom svake skolske godine prica je isto ovakva.
lijepo vas je čitati
kod nas je situacija takva da dijete nepunih 9 godina ove godine kreće u glazbenu na svoju inicijativu
audiciju je prošla, sluh i ritam kao početne predispozicije ima
ne bojim se da ona to neće moći, to je dijete koje uz minimalni trud ostvaruje uspješne rezultate
ima neku svestranu crtu da joj leži puno toga -
crtanje, literarna, pjevanje, matematika, sportske aktivnosti i što je olakotna okolnost
sve nam je na dohvat ruke, škola uvijek prijepodne pa je najkasnije do 13 sati kući a često i do 12
(ide na jednu sportsku aktivnost plus školske neke tipa ples i sl.)
i ostaje joj puuuuno slobodnog vremena
previše, rekla bih
pa se gluvari po kvartu, što meni nije problem, volim i malo nesputane igre po zraku
ali kako se radi o višesatnom bauljanju nakon kojeg neminovno dolazi do smišljanja gluposti ili svađa
eh, to mi smeta...
zapravo smatram da mi je dužnost potaknuti je, tj. prihvatiti objeručke svaku naznaku želje da se bavi nečim korisnim, pozitivnim i konstruktivnim što GŠ svakako za mene je
jedino na što trenutno pomišljam kao mogući potencijalni problem jest njena nedosljednost i nediscipliranost
sklona je dramama ukoliko joj nešto ne ide od prve, odmah i trenutačno
sklona je tome da se obeshrabri za tren a mene to užasno smeta
iskreno se nadam da bi joj glazbena mogla pomoći da razvije malo više ustrajnosti i discipline
i ne bih mogla inzistirati da se bavi ičim što joj ne pričinjava zadovoljstvo i izazov, samo da bi mene zadovoljila
no ukoliko bude kriza tipa - joooj ja ne bi danas - to namjeravam sjeći u korijenu
zato i imamo dogovor da ovu godinu ide da vidimo da li je to uopće za nju (naravno ako bi se pokazalo da dijete stvarno pati i da je nezadovoljna pa nema šanse da bih je tjerala na višegodišnje uzaludno trošenje energije i vremena njenog i našeg)
ako se pokaže da pronalazi zadovoljstvo u svemu, unatoč prolaznim krizama, super, tu smo da je podržavamo i guramo
inače smatram da je glazba jako pozitivna i plemenita stvar i da je korisno imati barem osnovno znanje iz iste
onako, ne mora se ona nikad ozbiljno baviti glazbom niti joj ona treba biti profesija ali sveukupno gledano mislim da bavljenje istom daje određenu širinu i otvara neke nove vidike, mogućnosti i jedan dobar temelj za daljni razvoj
i baš se veselim sutrašnjem danu jer imamo prvi sat
U krizama mojoj curki najbolje pomaže da sjednem blizu nje i slušam kako svira. Mislim da joj je teško kad se sama bori s kompozicijom, kad se zapetlja u ponavljanjima, kad se iznervira i najradije bi sve bacila u zid. Onda joj prvo pomognem da se smiri tako da joj ukažem na neki napredak, makar kako mali. Pa se dogovorimo da neki kraći teški dio ponovi ispravno recimo 5 puta (pogrešne pokušaje samo preskočimo). Onda obično i sama dobije volju još malo svirati. Kad vidim da je nakon toga iscrpljena, predložim joj da nastavi sutra. Bude tu i drugim malih dogovora, sugestija, dojmova o kompoziciji koji joj pomažu da vidi širu sliku i koji joj osvješćuju da nije "sama protiv nota".
Nije mi cilj ustrajati u neugodnom vježbanju. Ali teški dio je neizbježan, on zapravo vodi naprijed. Želim joj tada biti podrška i navijač, savjetnik i rame za jadanje. Ipak neću, srećom i ne mogu, umjesto nje odraditi posao. Želim da osjeti zadovoljstvo uspjeha nakon napornog rada, mislim da je to neprocjenjiva vrijednost glazbene škole.
Moje dijete ide u glazbenu skolu jer to želi od pete godine. To ne znaci da ja moram skakati od srece jer se moram svaki dan voziti pedeset km i dangubiti.
Hvala apri, pogledat ću jubito.
Po kojim knjigama ste radili?
Svima sretan početak glazbene godine!
nema knjiga
profesor joj na satu daje kopije kompozicija i onda to ulažemo u gascikl
A za solfeggio?
Pitaj profesora/profesoricu. Moji su koristili Golčića, ali možda je u privatnim školama drugačije.
U većini škola knjige za solfeggio se mogu posuditi u školskoj knjižnici.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 10.09.2012. at 09:54
postoji li mogućnost homeschoolinga u glazbenoj?
odnosno postoji li mogućnost uzimanja privatnih satova i onda polaganja ispita na kraju godine u GŠ i eventualni upis nagodinu u 2. razred GŠ?
Apsolutno. Dođe se pred kraj godine u GŠ i prijavi privatni ispit (samo nemaju sve škole pravo održavanja istih!) iz instrumenta i solfeggia. Po predmetu cijena je bila oko 300kn.
Kod nas ne treba knjiga za solfeggio. Barem zasad (1. raz. OGŠ).
Mi smo u prvom imali Golčića, za instrument nam je profesor dao kopirane materijale.
ja ne znam koju knjigu iz solfeggia ima, ali je debela :zasram:
kupili smo onu koju je profesorica rekla da kupimo
drže li se prof. termina za instrument ili često odgađaju?
mi ćemo na instrument 60min, umjesto 2x30min (tako smo tražili)..ne znam jel to veliki minus, šta mislite?
Po mojem mišljenju, to je minus, i to veliki.
Prošle godine A. je imao satove srijedom i petkom (dakle, ne blok-sat, nego dva odvojena termina). Od srijede do petka mu je bilo prekratko (jedva bi stigao nešto navježbati), a od petka do srijede predugačko. Ali drukčije se nije moglo. Veći problem je taj što djetetu padne koncentracija tijekom sata, ma on je prošle godine i pred kraj tog jednog sata bio "gotov".
Ove godine će u jednom tjednu imati sat dva dana uzastopce, što je još gore, ali opet, ne može se drugačije. Tješim se da je ipak malo stariji...
to jest povelik minus, osim što se razvažanja tiče
i mi smo čak o tome razmišljali, ali smo shvatili kolliko bi joj to bilo - nedobro
svaki sat nosi sa sobom nove zadatke, nova vježbanja
i između je dobro imati koji dan da to sjedne, da se uvježba
naš profesor u ove dvije godine... možda je dva puta otkazao termin, zbog nastupa/koncerata svojih učenika.
ali, nema tu pravila
Slično ovako... U prvom razredu nije uobičajeno imati blok sat instrumenta. Bolje je ako se to može razvući na 2 termina, jer dijete teško izdrži 2x30 minuta u komadu i jednostavno nije baš produktivno. I predugačka je pauza od cijelog tjedna prije nego ponovno vidi profesora.
Osim toga, ovisi i o djetetu. Mom starijem je dulje trebalo da se zagrije pa je prof. predložila da ima blok sat od drugog razreda i tako je išlo. Mlađi će imati blok sat tek ove godine, u četvrtom razredu (tako je ispalo zbog rasporeda).
S druge strane, ne treba se oko toga puno brinuti. Prof. će vidjeti kako ide, pa predložiti promjene po potrebi. Nastava instrumenta je individualna nastava, pa se kod nas često znaju premještati termini (štajaznam, ako dijete ide na terensku nastavu pa propusti 2 sata, dobije nadoknadu). Znaju se dogovarati i dodatni sati, pogotovo prije produkcija ili natjecanja.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 10.09.2012. at 13:54
Fala, ona inače ima dugu koncentraciju i spada u one kojima paše neko vrijeme da se uhoda, barem sudeći po ostalim akt.
Jel nosite na sat svoju gitaru ili ne?
eto, i peterlin je napisala
Ima još nešto.
Često (naročito pred kraj 1. razreda) je A. nailazio na mjesta gdje nije bio siguran kako treba odsvirati, a da mu ni ja nisam mogla pomoći (imam glazbeno obrazovanje, mogu pomoći s notama, ali nisam gudač). A i tamo gdje sam mu ja mogla pomoći, često me nije htio slušati. Ali ono što profesorica kaže - to je zakon i sluša se bez pogovora
Koliko ja znam, gitaristi nose svoje jer prof. treba štimati gitaru, pogotovo ako je nova (ali ne bih pametovala, nek apri kaže kako je kod njih). Moji su harmonikaši i u školi sviraju na školskim instrumentima.
Samo da još kažem - nije samo koncentracija presudna za instrument, treba steći i fizičku kondiciju (sjediti u određenom položaju, pritisnuti žice na određeni način, priviknuti prste na pritisak žica itd... uostalom vidjet ćeš).
Posljednje uređivanje od Peterlin : 10.09.2012. at 14:02
ne nosimo svoju gitaru
bez obzira na dugu koncentraciju...
ima i moja
ali...
u prvom razredu je nama sat trajao 15 - 20 minuta
jer je profesor procijenio da joj je to dovoljno
mi smo zbog toga bili ljuti, ali smo nakon razgovora s njime shvatili da je to njegova taktika
onda je povećavao i u drugom razredu je uvijek bilo po pola sata, a nekad i koju minutu duže
kate, gitara je prilično i fizički zahtjevan instrument
orka odmara prste svakih desetak minuta, nije lako tim malim ručicama pritiskati žice
i, potpisujem ovo što je tanja pisala
i orka ima ponedjeljakom i srijedom i u srijedu najčešće dođe nespremna
ali, profesor je četvrtkom i petkom u drugoj školi, pa nemamo izbora
e, baš tako
nama je super što u takvim slučajevima uvijek možemo nazvati i doći, da profesor naknadno objasni
nismo to do sada koristili, ali lijepo je znati da možeš
ah ništa, onda ćemo s vremenom preći na 2x30min, ako ovako ne bude išlo
pogotovo jer joj ja ne mogu ništa pomoći
joj kak sam ja drevna, meni je Golcic glavom i bradom bio profesor solffegia, a njegova zena Mira mi je godinu dana bila na zamjeni na flauti. eh.
on topic: mi jos nismo imali prvi sat solf. pa nemam pojma trebaju li kakve knjige i kajdanka recimo? da se pripremim?
A meni razrednik u srednjoj
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
