 |
|||
...
lijepo se osijećam kad pročitam vaše postove i vidim kako su mnogi od vas našli osobu koja prihvaća i voli vaše dijete.. uskoro će biti godinu dana da sam napustila supruga, a još uvijek neznam kada bih trebala naći nekoga.. imam potrebu za nečijom pažnjom i pokojoj lijepoj riječi, trebam malo nježnosti a ipak moj strah prevladava sve to.. bojim se da ću opet biti povrijeđena i razočarana..
Re: ...
Anita loše je nositi teret nepovjerenja sad prema svima drugima, zbog jedne životne havarije... kada doživiš prometnu nesreću, možeš osjetiti panični strah da ikada više sjedneš u auto, ali taj strah je imaginarna blokada koja traje toliko dok prvi puta ne sjedneš i osjetiš da svejedno opet imaš kontrolu kao i prije...anita21 prvotno napisa
lijepo se osijećam kad pročitam vaše postove i vidim kako su mnogi od vas našli osobu koja prihvaća i voli vaše dijete.. uskoro će biti godinu dana da sam napustila supruga, a još uvijek neznam kada bih trebala naći nekoga.. imam potrebu za nečijom pažnjom i pokojoj lijepoj riječi, trebam malo nježnosti a ipak moj strah prevladava sve to.. bojim se da ću opet biti povrijeđena i razočarana..
prometna nesreća ne ovisi samo o tebi i što negativnije o njoj razmišljaš odnosno ćešće je pozivaš u svoje strahove, prilikom svakog "sjedanja u auto", to je veća vjerojatnost da ćeš navuć njenu zlu energiju... stoga opusti kočnice i laganim "vožnjama" na kratke staze pokušaj steći izgubljeno povjerenje! te "vožnje" mogu biti i samo sasvim benigne prijateljske kave ili večernje šetnje bez pretencioznih očekivanja...
recepta nema, niti ti itko može reći - "e sad je tvoj trenutak"! svi mi itekako dobro znamo da se TRENUTAk desi kad ga najmanje očekujemo i to i jest ujedno njegova draž...
sretno...
Da, Noa, istina je, djeca u rastavljenim zajednicama su sasvim drugačija djeca, navikla da žive sa sudbinama zaraćenih roditelja, ona se u takvom miljeu susreću sa mnogim životnim zavrzlamama prema kojima razvijaju svoj mali ljudski gotovo odrasli senzibilitet... ono o čemu moje dijete razmišlja danas u dobi četverogodišnjaka, kad se sjetim sebe, ja sam svjesno promišljao tek u dobi nekog desetogodišnjaka... tim više me fascinira ta sposobnost njegove percepcije... odrasta definitivno zrelije ili možda bolje rećeno opterećenije od druge djece... opterećenije u smislu da se mora prilagođavati da se oko njega događa to što se događa!Tata! rekla sam sinu da ne govori drugi tata mom prijatelju a on će meni: pa mama ako ti ne želiš da mu tako govorim neću, naravno da je meni moj tata najbolji i ja ga najviše volim, ja sam se samo šalio kad sam govorio tvom prijatelju da mi je dva tata jer mi je on simpa! Ako nećeš neću više :shock: . Eto ti što su djeca, ma on bolje razumije od mene, a ja ga kao učim! Pametno moje
Nevjerojatan je usvojen osjećaj njegove psihološke mimikrije da se nosi sa dvije obiteljske zajednice i da se na dva načina ponaša... meni je to strahovito bolno za vidjeti, ali njegov mali svijet to takvim doživljava kao realnost s kojom se mora nositi... pitanja koja postavlja i s koliko se obazrivosti želi svakome prestaviti onako kako taj traži od njega... razmišljam si često koliko je opterećujuće sve to što si taj mali mozgić vrti po glavi i na koji način vrši selekcije na koji način će kojem roditelju pristupiti, što će mu prešutiti želeći da ga ne povrijedi, a čime ga osvojiti...
tvoj sin je vjerojatno sasvim dobronamjerno da te razveseli, želio se možda time dodvoriti što je tvom partneru rekao "tata"... možda je u svojoj glavici osjetio da ti imaš potrebu da ti blagoslovi vezu i učinio je to na beskrajno suptilan način!
al to su samo primjeri koji nas mogu zateći da porazmislimo što radimo djeci, zašto smo ih doveli do tih pozicija da umjesto u blagostanju sigurnosti zajednice OBA roditelja i neopterećenosti tavog modela odrastanja, oni se moraju boriti za sigurnost i naklonjenost tim malim srčanim uplivima svog utjecaja! to je definitivno alarm da što više pričamo sa njima, da im u dobi kad osvještavaju svoj problem i način odrastanja olakšamo razgovorom i objašnjenjima što više nedoumica koje nose u svojim glavicama, da im olakšamo njihove duše i strahove i postavimo u model neopterećenog odrastanja...
ja sam upravo u periodu sa djetetom kad prolazim puno zajedničkih protresanja tema, jer sam jasno vidio da se ponaša selektivno i sa vrlo izraženom potrebom dodvoravanja kad je kod mame... žao mi je što nemam njenu suradnju u tome, pa da mu zajedno objasnimo mnoge njemu nejasne situacije, a znam koliko moj dječak ima silnu potrebu za time...
e tata lijepo si ovo napisao...
i ja se slažem...
kod nas je išlo polako.... prvo je "mamin prijatelj" išao po pelene, pa je sjedio u kužini dok je ona držala kvaku od vrata u sobi da on ne uđe :D, pa je malo ostajao sam s njom (kao babysiter), pa mic po mic, ostajao je sve duže i duže, pa je prespavao, pa je ona prespavala u sredini, pa njemu u krilu, pa je čuvao u svom stanu, prihvatila ga je na isti način kao i ja, mirno, polako, osjeća da ja zračim kad je tu, da sam mirna i sretna pa je i ona takva, a kada joj je radio kolač za večeru izjelica je javno izvalila ono "tata volim te, ups, pa ti mi nisi tata".... a onda je meni šapnila kad je išla spavati "volila bi da mi S bude drugi tata"....
osjećam da je rastrgana (zbog MBM koji otvoreno prijeti mom novom partneru), rastrgana je jer vidim da krije od MBM da voli S.... a znam da ga voli iskreno po njenom cjelokupnom ponašanju.
ne forsiram joj ništa, kažem da je to "samo mamin prijatelj", a ona meni "pa imaš i drugih prijatelja al ne spavaju kod tebe?" ups
e da, ne grlimo se, ništa ispred nje, jer jednom me samo zagrlio na sekund a ona je uklizala s leđa s obe noge između nas u hipu...da igra balun doila bi crveni karton za start s leđa s obe noge, :D
Drago mi je kad vidim da ima onih koji nemaju problema u odnosima između djece sa novim partnerima....
Budući da moje dijete ima 2,5 god., otac ne dolazi na druženja na majčinu adresu pa je sad i CZSS podnio zahtjev za zabranu kontakata oca sa djetetom (već opisano u jednoj drugoj temi)......ne znam što bi bilo, tj. da sud dozvoli ocu da dijete odvodi k sebi u stan gdje živi sa novom partnericom (koja već ima 15god. dijete iz prijašnjeg braka) jer se ja sa tim ne bi mogla nikako složiti jer sam u više navrata bila izvrijeđana od strane njegove partnerice, kad sam ga zvala jednom davno iza pola noći da dijete vozim na hitnu da ne pada temp. (kasnije je ustanovljena velika u pala mokraćnih kanala), poslala mi je sms neka bolje pazim na dijete jer je stalno bolesno (a ono tek krenulo u vrtić), i da ne znam skinuti temp. (a temp. nije padala bez terapije samo uz lijek za snižavanje temp.), da ja lovim muške djetetom, i prijetim alimentacijom i sl......i još sad nedavno anonimno dobim doma dopis (95% sam sigurna da je ona autor) da se sumnja da sam ja podmitila djelatnike suda, CZSS itd pa oni sad njezinom sad.partneru žele zabraniti susrete sa djetetom....a on je taj koji se ničega nije pridržavao.....
Ne znam kako bi opće mogla ja dozvoliti da mi se dijete odvodi u stan, tj. da ona uopće bude prisutna na susretima mog djeteta sa svojim ocem (ako ih bude bilo), jer tko zna što je u stanju djetetu nalagati kad dijete bude veće.....ne znam kako bi se nosila sa tim
Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv toga da on ima novu partnericu (hvala bogu da sam ga se riješila, kakve probleme sam radi njega imala) ali da je ona ok, da me ne vrijeđa bilo bi sve ok......
Vidim da je tema bila davno al ja se sada postavljam kao ona sa druge strane. Razveli smo se prije 3 mjeseca, curice imaju 5 i 2 godine a ex vec uvodi novu djevojku u zivot djece. Starija je zna jer joj je bila teta u vrticu, i voli je strasno, i ja znam da trebam biti cool oko toga, da budem sretna sto je dobra sa mojim klinkama, i ne govorim nista na nju al mi je pravo tesko. Iz razvoda sam izasla jaka, koliko god da me je htio povrijediti nekako me je razvod ojacao, jer sam stvarno brzo stala na svoje noge i cinim sve da moj zivot sa klinkama bude savrsen ili koliko moze biti. Al juce kada su dosle doma od njega mala mi je rekla mama hajde da napravimo poklon za D jer ja nju volim. Srce mi je prepuklo. Sve do sada sam bila cool al tek sada osjecam da tonem. Znam da cete reci budi sretna da je tako, al me tako boli sto je toliko u zivotu moje djece tako rano. Malena jos i ne zna sta se desava, kada je kod mene zive njega, i ibratno, starija ima ispada raznih, nisu se navikle na razvod a u njihovom zivotu vec ima neko treci. Kada sam ex zamolila da ne brza, samo mi je kao odgovor na to dao da svaki dan kada su sa njim i ona je tu. Kako najlakse da ovo prebrodim
Vrijeme je najbolji lijek, ali to ne ide brzo.
Jednog dana ce ti biti drago da nova partnerica u zivotu tvog bivseg muza je pozitivna i obraca paznju na vase djecu. Ali sad si daj vremena. Mislim da su tvoji trenutni osjecaji posve normalni i ocekivani.
Posljednje uređivanje od sirius : 18.06.2019. at 09:35
Razmišljam identično kao sirius.
Imam jednu poznanicu kojoj se dogodila ista situacija s djetetovom tetom iz vrtića. Tata je sada s njom i već imaju zajedničko dijete (drugo na putu).
S tim da je tata ostavio mamu djeteta upravo zbog te tete što je još otežalo cijelu situaciju. Bilo je teško i puno osuđivanja, svađa, mama se teško mirila s tim da njena kćerka voli tu tatinu novu suprugu, svoju bivšu tetu iz vrtića.
Al evo vrijeme je učinilo svoje, sve se smirilo, svi su nastavili sa svojim životima, a najbitnije malenoj su u životu prisutni i mama i tata.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 18.06.2019. at 09:55
I ja se slažem sa Sirius.
Glavnu ulogu u odnosima između nove partnerice, djece i tebe treba odigrati tvoj bivši. Ne znam jel prerano, ovisi. Ako mu je veza s novom partnericom ozbiljna, onda nije prerano da je curama tako i predstavi i da one s njom grade nekakav odnos. Iz osobnog iskustva, mene je muž svojoj kćeri predstavio kao curu tek kad sam se trebala doseliti kod njega. Prije toga smo se vidjele par puta nakratko čisto da zna da postojim. Nije bilo nikakvih ispada, ali to može biti i do toga što je njegova kćer bila mlađa nego tvoja sad i do toga što je njegov razvod bio puno ranije nego što sam ja došla. Zato kažem da je na njemu da takve stvari procijeni.
Uzmi si vremena da sve posložiš u glavi. Sigurno će ti s vremenom biti drago da je ta žena dobra s tvojom djecom. Ne može ona tebi nikako uzeti njihovu ljubav, a vjerujem da to i ne želi.
Iz mog osobnog iskustva taj osjecaj da tko je pak sad to u zivotu moga djeteta, prode. Meni su se stvari tako odigrale da sad iskreno zalim za tom brzopoteznom, ali briznom i normalnom partnericom mog bivseg muza. I ne mogu se sama sebi nacuditi da koji sam ja problem mogla imati s takvom zenom....
Posljednje uređivanje od casa : 19.06.2019. at 23:53
Diši. Ti si joj mater i bit ćeš zauvijek. ni jedna te tatina partnerica ne može i neće zamijeniti. Budi sretna što tvoje dijete prima ljubav s još jedne strane. Teško im je. Iako to možda još ne razumiju. Mi smo se rastali kad je imala 5. Sad nakon 5 godina je to veća tragedija nego tada. Jučer mi je plakala da je nesretna zbog toga. S druge strane već godinu dana ima nacrtanu tatinu partnericu na sobnim vratima u obiteljskom stablu.
Posljednje uređivanje od rossa : 20.06.2019. at 18:02
Mamita, vrijeme, koliko god bio klišej, učini svoje. Ti si njihova mama. Presumjeri energiju na svoj oporavak, njima pusti da grade odnos.
Mene je to puštanje oslobodilo. Neću lagati da mi pored sve boli koju smo dijete i ja proživljavali nije teško palo da ima nekoga. Žive već gotovo godinu dana skupa,a vilenjak ni ne zna da je tatina cura. Ona s njima nikada ne provodi vrijeme, dapače, tatino vrijeme s njim je usklađeno s njenim odsustvima, tata se potpuno dao u njihov odnos, na račun vremena, novca i energije, a sada i bliskosti s djetetom. Nema zajedničkog sladoleda, šetnji, izleta. Ne želi ni spavati kod tate, nikada ih ne spominje. I znaš što, ja se ne zamaram. Šteta za oboje što se ne posvete zaista divnom i zanimljivom djetetu. Oni su na gubitku. Tako da je uvijek ljepše ako je novi partner normalna osoba koja svoje vrijeme i energiju posvećuje našem djetetu. Ako budem ikada s nekim to će biti glavni uvjet. No, trebaju naša srca sve to preživjeti. I hoće.
Palčice žao mi je da je takva situacija zbog malog vilenjaka, al ti si sve to tako prekrasno sročila, vas dvoje zaslužujete zaista sreću najveću
A ovi šta su na gubitku, ko im kriv, vjerojatno će to kasnije i tata sam shvatit al bojim se da će bit kasno a vrijeme se ne može vratit. Svakom njegovo, bitno da vas dvoje imate svoj mir
Posljednje uređivanje od Lili75 : 27.06.2019. at 15:18
Hvala Lili!
Htjela sam samo reći da nakon prolazne faze ljutnje i tuge treba energiju preusmjeriti na sebe, svoje dijete i graditi odnos kakav vam oboma treba. Na stvari na koje ne možemo utjecati treba pustiti da drugi ulažu ili ne ulažu svoj trud. Djeca trebaju sretne, mirne i ostvarene mame.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom