Stranica 1 od 3 123 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 132

Tema: kako se djeca nose sa novim maminim (tatinim) partnerom

  1. #1

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Postovi
    436

    Početno kako se djeca nose sa novim maminim (tatinim) partnerom

    evo zanimaju me vasa iskustva ako ste nasli novoga partnera u zivotu, i kako se je vase djete nosilo s tim, koliko godina je imalo i kako se slazu......
    ja jos nemam nikoga...ali onako..znatizeljno prikupljanje za buducnost

  2. #2
    Banned
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    597

    Početno

    hm, a da nije onaj "prijatelj" na vidiku, što bi ga mali volio? ajd pa nama možeš reć...

    Naravno nema tu pravila i vrlo je individualno, al najviše ovisi o tebi kako ćeš urediti taj odnos i kakvog partnera pustiti u svoj i djetetov život. Netko će tome prići s izrazitim oprezom i velikom odgovornošću, drugi pak površno gledajući samo zadovoljštinu svoje guzice, usvojenog stava kako je dijete fikus pa ga može bilo koje muško "zalijevat" usput kad već zalijeva i mamu, sve ti je to u karakteru, stečenim vrijednostima i odgoju.

    Provlačio se ovdje jedan bolan slučaj Liscine sestre koja je totalno poludila za partnerom nakon razvoda i iz te potrebe za zadovoljenjem samoj sebi, nije obraćala opće kakvo to zlo svakodnevno nosi njenom djetetu. Mislim da se svi s vapajnim grčem za pomoć tom djetetu sjećamo katastrofalnog slučaja, dakle ima ih i takvih, al neće ti se sigurno pohvalit ovdje, osim evo ako tako ne čuješ o njima iz trećeg lica!

    Ukratko u mom slučaju - slažu se besprijekorno! odnos iz romana sa happy endom - za poželjeti samo... i bolje nego li sam s onom uvijek prisutnom roditeljskom strepnjom mogao i zamišljati. Al vjerojatno je tako ispalo, zato jer mi je prvi preduvjet opće veze s nekim bio naći osobu izrazitih majčinskih osobina, koja će prihvatit moje dijete kao sastavni i nerazdvojni dio mene samoga, pa tek onda sve ostalo! Po prirodi i inače nisam baš osoba koja je sebi na prvom mjestu, a osobito otkad imam dijete, on je definitivno centar svijeta i veliki skretničar mog života i sve odluke vezane za njega podređujem njemu, u pozitivnom smislu i razumnim okvirima naravno. Dakle nova "teta" je trebala biti zadovoljstvo i podrška koliko meni, toliko i njemu! i uspjeli smo naći takvu srećicu i mogu slobodno u njegovo ime reći - jako smo zadovoljni!

    E sad kako je dijete prihvatilo novog partnera! Naravno uz postupna mic po mic uhodavanja, on je na tatinu beskrajnu sreću, u teti bezrezervno stekao veliku privrženost, s puno obostrano nađenog interesa u igri i poklonjenoj mu pažnji, a što djetetu najviše i treba u dobi od 3,5 god. Međutim problem je što njegova majka to nije NIKAKO prihvatila! Radi mu teške emocionalne traume pranjem mozga kako je teta "kakana", kako on ne voli "tetu", kako to nije njegova "teta", kako ne smije uzimati stvari od nje, čak ni kolače, hranu, igračke i sl. Odnos ne nekorektan, nego djetetu katastrofalno traumatičan i konfuzan! Toliko da mi u intervalima dolazi sav uplakan i naprosto bijesan od jada kako on ne želi vidjet tetu, jer su tako mama i baka rekle. Naravno da ja ništa ne silim i da odemo onda na muško druženje da ne bi trauma bila još veća, al puca mi srce, jer on naprosto uživa s njom, koja mu je toliko privržena i ima toliko takta s njime, da često zna zasjenit i tatu!

    Dakle imaj u vidu da nisi samo ti kreator sreće tvog djeteta s novim partnerom nego i utjecaj (ne)razuma i drugog roditelja. Ti možda i nećeš imati taj problem obzirom da je dijete izolirano od utjecaja tate, al inače ljudi znaju imati itekako s tim problema!

    Suosjećam s činjenicom da je vama ženama definitivno teže među slobodnim muškarcima naći emotivno stabilnog i djeci privrženog novog partnera i to djeci koja nisu njihova, jer mnogi (tipičnije baš za muške) još uvijek to doživljavaju kao tabuizirani bauk, u bojazni šta će mu okolina reć...

    ali ohrabruje činjenica da ih ima sve više i da se društvena klima mijenja... a tome u prilog, osobno sam svjedok primjera jednog atraktivnog prijatelja, vječitog ženama neuhvatljivog vjetropira koji je mjenjao žene ko cigo konje... nedavno evo čovjek oženio majku dvoje djece, dobili zajedno i treće i gotovo preko noći dojučerašnji dečko, postao brižni otac malog vrtića djece! sad pliva u toj zajednici ko da za ništa drugo nije ni stvoren!

  3. #3

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Postovi
    436

    Početno

    cstitam tata...nisam znala da je teta na vidiku! bas mi je drago!
    no, kod mene josd nema nikoga...ja samo unaprijed prikupljam informacije ...imam premalo vremena za sada jos i za vezu.......

  4. #4
    Banned
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    597

    Početno

    ma ok, pa nije to nešto što bi trebalo na sva zvona razglasit, više je stvar intime, al evo kad se već pojavila tema... s obzirom da sam i ja svojevremeno postavio sličnu temu, tim više me zabrinjava što baš niko nema za podijelit koju svoju osobnu priču i korisno iskustvo po tom pitanju... mene također živo zanima kako funkcioniraju djeca s novim partnerima, koji su eventualni problemi, kako se rješavaju, olakšavaju ili još bolje preveniraju...

  5. #5

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Postovi
    436

    Početno

    i ja bih bas volila malo vidjeti postove...bas me zanima kako ide....eto ja imam za primjer moga prijatelja (susjeda) koji ima sad drugu zenu koja se sjajno slaze sa njegovim sinom...koji ima 13 godina

  6. #6
    tenshi avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Postovi
    274

    Početno

    evo, moja prica ima happy end. ili, bolje reci,happy new beginning
    okrunjen malom princezom iz potpisa!
    medutim, u ovom trenutku ne mogu duljiti jer nekamo moram ici pa se vratim s opsirnijom pricom kasnije!

  7. #7
    babyboys avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Lokacija
    zg,podsused
    Postovi
    4,221

    Početno

    i moja priča ima happyend. pisala sam ju nekoliko puta po forumu, mislim da ima čak i dio kada smo mi objasnili T da mu mm nije biološki otac i njegova reakcija... uglavnom da skratim, ja sa sa biološkim ocem od T raskrstila kad je malom bilo tri mjeseca, a mm sam upoznala kad je T imao godinu i pol. obzirom da sam prema muškom rodu bila vrlo kritična i puhala i na hladno zbog dva jako ružna iskustva, ali i zbog djeteta, izbnenadila sam samu sebe kada sam se zaljubila preko ušiju u roku keks. imala sam sreće , pa je bilo obostrano. on je oduvijek bio strpljiv i pažljiv, te je pustio meni da određujem ritam našeg druženja i da sama izaberem tren kada će upoznati moje dijete.a ja sam išla puževim korakom, bolno svjesna da baš i nisam u situaciji za bilo kakva isprobavanja i defilee srodnih duša. samam sa sobom sam riješila da je ovo taj jedini i zadnji pokušaj i da ako ne upali , ja i T ostajemo tandem zauvijek. i zato nisam htjela da do ključnog upoznavanja dođe prerano. ali... čovjek snuje, bog odlučuje. pa je tako na jedan naš dogovor mm došao prerano... dogovorili smo da ćemo popiti kavu prije nego ja odem na faks, ali da se nađemo kad ostavim malca u vrtiću... on je došao ranije i čekao me na dogovorenom mjestu kraj kojeg ja moram proći na putu do vrtića i nazad. i kaj sad? ne mogu ga ignorirati... stisnulo me u želucu jer su mi se poremetili planovi, ali sam duboko udahnula, doškla don njega s malcem i rekla T, ovo je B, mamin prijatelj. moje dijete, tada beskrajno nepovjerljivo prema strancima poklonilo mu je ogroman osmjeh...
    drugi dan je mm išao s nama u šetnju,nakon koje smo ga otpratili na bus i nih dvojica su na stanici tražili mrave (mali je bio fasciniran kukcima svih vrsta) i umirali od smijeha... pa za par dana u zoološki... uskoro su naše šetnje postale svakodnevne i mm je postao dio svega... mijenjao je pelene, išao u vrtić, hranio, uspavljivao, nekd bolje nego ja.a onda jedno veče koje ni ja ni mm nećemo zaboraviti... sjedili smo ispred zgrade nakon šetnje i T nam je nešto pričao, ali onak, nepovezano, mi smo usput u njegovim pauzanma ćaskali nešto svoje, kad je odjednom, ničime izazvan, T stao pred mm , primio rukicama za lice i rekao "TATA, SLUŠAJ ME, JA TE VOLIM!"

    odnos koji njih dvojica imaju ovih 6 godina je nešto što mogu poželjetzi svakome.

    T zna da ima i nekog drugog tatu, ali to je jedna apstraktna figura koja za dijete nije pitala 6 godina i ne može se nazvati tatom.

    a ono što sam ja uvidjela je da svatko na svijetu može biti otac, ali je potrebno nešto posebno da bi se bilo TATA...

  8. #8
    mama_jos_malo avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,835

    Početno

    Citiraj babyboys prvotno napisa
    T stao pred mm , primio rukicama za lice i rekao "TATA, SLUŠAJ ME, JA TE VOLIM!"
    rasplakala sam se, mogu misliti kako ti je srce bilo puno

  9. #9
    babyboys avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Lokacija
    zg,podsused
    Postovi
    4,221

    Početno

    Citiraj mama_jos_malo prvotno napisa
    Citiraj babyboys prvotno napisa
    T stao pred mm , primio rukicama za lice i rekao "TATA, SLUŠAJ ME, JA TE VOLIM!"
    rasplakala sam se, mogu misliti kako ti je srce bilo puno
    i još je. jer kad gledam kakav je to odnos, zahvaljujem bogu što mi je na put stavio tako divnog čovjeka... i još divniju djecu

  10. #10
    babyboys avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Lokacija
    zg,podsused
    Postovi
    4,221

    Početno

    napisala sam priču, a nisam rekla ništa smisleno :/

    single, ja i malac smo bili sami godinu i pol (i duže, ali u to je za druge teme) i meni je bilo strašno teško nekome vjerovati, nekome otvoriti srce i pustiti ga u svoj svijet, jer u tom svijetu nisam bila više sama, tu je bilo jedno malo , krhko srdašce koje se ni u kojem slučaju ne smije slomiti. odnosi koje tako mala djeca grade su bezrezervni, beskompromisni i oni daju 100% sebe, jer drugačije ne znaju. zato mislim da nekog tko ima potencijala postati važan dio tvog svijeta treba predstavljati polako, strpljivo i s puno razumjevanja - tvog za njih obojicu, ali i tog nekog novog za vas dvoje.
    i, nakon nekog vremena moderiranja odnosa, treba im dati priliku da sami stvore svoj, da se upoznaju i stvore komunikaciju, koja će načvrstim temeljima uzajamnig poštovanja prije svega i ljubavi trajati... možda zauvijek.

  11. #11
    Banned
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    597

    Početno

    Citiraj babyboys prvotno napisa
    jer u tom svijetu nisam bila više sama, tu je bilo jedno malo , krhko srdašce koje se ni u kojem slučaju ne smije slomiti. odnosi koje tako mala djeca grade su bezrezervni, beskompromisni i oni daju 100% sebe, jer drugačije ne znaju.
    apsolutno se slažem i vjerojatno zato s toliko bojazni i skepse i pristupamo novim odnosima s partnerima, svjesni činjenice da je doista iznimna sreća naći osobu koja će s toliko entuzijazma i ljubavi, razumijevanja i beskompromisa priči toj djeci i bezrezervno ih prihvatiti onako kako to činimo mi sami kao roditelji...

    lijepa priča...

  12. #12

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Postovi
    436

    Početno

    prekrasne price...oci su mi se napunile suzama radosnicama!
    ja sam vec 3 i pol godine single...ispocetka sam uvijek govorila da nema vise sanse nikome vjerovati, no sad vec polako razmisljam drukcije...a maleni mi zna reci,..ti ces nekoga naci pa cemo ga mi skupa poslati ca ako ne valja(ima 3 i pol god), a ako bude dobar cemo ga skupa voljeti

  13. #13
    babyboys avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Lokacija
    zg,podsused
    Postovi
    4,221

    Početno

    single, vidiš, ti imaš i malog bodyguarda, sigurno se taj neki neće usuditi biti loš.

    tata, single, nadam se da ćete i vi s nama podijeliti slične priče...

  14. #14

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Postovi
    436

    Početno

    hvala ti..i ja se nadm da cemo jednom i mi takve price podjeliti...i nadam se da ce u meduvremenu stici jos prica

  15. #15
    DaDo avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    rijeka
    Postovi
    345

    Početno

    bas lijepe, nadahnjujuće priče..ja svakako ne bih htjela ostati sama..ali mojem starijem klincu je takva pomisao još dosta bolna, kad pričamo da će jednog dana mama ili tata naći nekog novog..brine ga hoću li ga ostaviti ako se zaljubim, što ako se njemu taj netko ne bude svidio, što ako se on nekome ne bude svidio..tristo čuda...
    puno je razvedenih brakova oko nas i on vidi svakave situacije i svašta ga zanima, tako da puno,puno pričamo..i nadam se da ćemo i mi jednog dana imati lijepu priču za podijeliti...
    do tada za sve koji ste uspjeli u upoznavanju naših malih bića s novim ljudima u svojim životima...

  16. #16
    babyboys avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Lokacija
    zg,podsused
    Postovi
    4,221

    Početno

    DaDo, tvoj je klinac velik. ja se sjećanm da kad su se moji starci rastali, a imala sam 12 godina, bilo mi je nepojmljivo da mama sad nekog nađe i da taj netko meni glumi nekakvog tatu...
    moja je mama ostala sama, i sada joj je žao.

    ne znam tvoju priču i ne tiče me se, ali ako je razvod friški, dajte si svi skupa vremena da vam nova situacija "sjedne"

    s vremenom će i njemu biti lakše prihvatiti tog nekog novog.

  17. #17

    Datum pristupanja
    Oct 2007
    Postovi
    605

    Početno

    ja sam taj "novi partner" u ovoj priči. sa MM-om su u paketu stigle i A. i P. koje su tad (za divno čudo) živjele s njim, a sad činimo jednu malu obitelj sa još jendom bebom.

    no...svima Vama koji se bojite djetetove reakcije, i strahujete od toga kako će to izgledati preporučujem da se opustite i pustite njih dvoje (troje..) dakle djecu i novog partnera da polako uspostavljaju kontakt i grade odnos. ne forsajte ni djecu ni partnera, pogotovo ne djecu.
    meni je sa P. trebalo jako malo vremena (mislim cca tjedan dana ) da me prozove svojom novom mamom (ona je imala tek 1 godinu kad su se razišli i očito joj je jako nedostajala osoba koja će imati ulogu mame).

    doduše prava mama je to uništila kad je saznala upravo onakvim ponašanjem o kakvom je tata! pisao, ali ja sam to opet malo po malo izgradila.
    sa A. je išlo malo teže, i malo duže ali prvenstveno jer je i inače jako zatvorena i povučena.

    danas živimo skupa već 4 godine, dobili smo prije 11 mjeseci i bebu i jedna od ljepših scena mi je kad šećemo nas 4 ženske i kad mi netko uleti sa: "ajme što su vam krasna djeca, predivne su, i baš vam liče"

    no, eto....htjedoh reći još da su vam djeca možda čak i najbolji procjenitelji da li vam je partner ok osoba ili nije...znate ono da se djecu nemože smuljati pa ako ga neće prihvatiti provjerite zašto je tako, nemora uvijek nužno biti ljubomora u pitanju.

  18. #18
    GrgurovaMama avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    380

    Početno

    bleeda lijepo je što ih sve imaš u potpisu...ja se na to ne mogu odvažit jer i mm ima jednu veliku curku (15 god) iz bivšeg braka...mi smo krenule kad je njoj bilo 12 i bilo je iznenađujuće dobro ali nije potrajalo..."netko" nam je pošemerio odnos i od tada više nije kao na početku...živimo svi skupa (ona je jedan dan s nama drugi sa mamom- znam grozno ali nitko me ne sluša kad pričam o posljedicama takvog života)..još k tome ju šora i pubertet paaaa.....

    ja sam i sama dijete razvedenih roditelja..i mama i tata su se ponovno ženili i koliko god divni bili njiovi partneri prema meni ja zapravo nikada nisam bila popuno sretna...bila sam drugačija...ograničena u nekim stvarima...

    najnezgodnije je to što ako kažeš nešto direktno što dijete ne bi voljelo čut, vrijeđa se tisuću puta više nego da joj to isto kaže mama ili tata jer ja nisam njena mama a ako šutiš i trpiš....e neće ni tako ići...tako da balansiram uglavnom ide sve preko mm-a...npr. reci joj da ne češlja kosu u sobi jer se mali najede dlaka kad puzi ili reci joj da iza tuširanja ostavi kadu urednu itd...to su stvari koje ću vlastitom djetetu govoriti kao dobar dan...a njoj jednostavno ne mogu....možda sam krivo krenula s njom...jer se od početka nisam postavljala kao autoritet već sam se nerijetko spuštala na njenu razinu i bila ravnopravna prijateljica...sve zato da me prihvati a to je tako VELIKA GREŠKA....

    u takvim slučajevima početak je najbitniji...kao prvi dan u školi...što u startu pokažeš...to ostaje zauvijek...

  19. #19
    babyboys avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Lokacija
    zg,podsused
    Postovi
    4,221

    Početno

    bleeda, i avatar ti je

    Grgurova mama, neću reć da znam kako ti je, ali znam drugu stranu.
    imala sam 12 godina kad su se moji rastali i tata se ponovo oženio.
    ja sam živjela sa mamom i s tatom imala jako slab, bolje reći nikakav kontakt godinama, tako da t žen +a nije ni dobila priliku uspostaviti neki normalan odnos sa mnom. naravno da sam slušala svašta, naravno da mi je ona bila kriva za sve. prošlo je od toga 10 ogorčenih godina, punih ljutnje i frustracije s moje strane.

    zadnjih par godin su se stvari promjenile na bolje. ja tu ženu ni na koji način ne smatram roditeljem, više nekom vrstom prijateljice , ne najbolje, ali dovoljno dobre da snjom mogu rauzgovarati i o nečem više od vremenske prognoze. znam da joj se uvijek mogu obratiti, ona obožava moju djecu i znam da mi želi samo najbolje u životu.

    ali trebalo mi je jako puno truda i vremena da ja sama dođem do ovog stadija. s godinama sam naučila neke stvari rezonirati drugačije, bistrije glave i sa dobrim odmakom, a to puno znači.

    ne odustaj od nje i vašeg odnosa. ako živi s vama, imaš joj pravo prigovoriti za neke banalne stvari kao što je češljnje, ali i za neke druge , eventualne jedinice u školi, bezobrazluk i slično.

    nisi joj mama, ali jesi njenom polubratu i možda samo zbog te činjenice pokušajte izgraditi korektan odnos.

  20. #20
    GrgurovaMama avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    380

    Početno

    babyboys naš odnos je upravo korektan...onako na neki umjetni način...sve se svodi na zezanciju a ja bi voljela da imamo i neke ozbiljne trenutke u kojima bi moje iskustvo i autoritet došli na vidjelo ali to je tako teškoooo...
    također, izgubila sam povjerenje u nju i nikako ga ne mogu vratiti...sve što ona kaže i učini ja mislim da nije istina...
    ona je dosta uvredljiva i prema drugima i cijeli život joj se podilazi...da skratim...odgojena je onako kako ja NIKADA neću odgojiti svoje dijete i to me živcira!!! svijesna sam ja da ju ne mogu niti želim preodgajati ali jako je teško živjeti na takav način...
    a kažem...tu je sad i taj pubertet pa kad mi se nađe pametovati....ima stav ko da je iznad mene...ko da sam ja neka tetka koja nema pojma o ničem pa će me sad ona naučiti...a to je daleko od istine

    u svakom slučaju da ne bi sad ispalo da se raspravlja o meni..mislim da jako veliku ulogu u svemu igraju godine...
    po meni najbolje je ili dok su još mali pa im je bitna samo igra kroz koju se onda stvara odnos ili kad su već jakooo veliki tipa 20 godina...
    sve ovo između su jako osjetljive godine i u životu koji najnormalnije funkcionira a kamoli kada ti je nametnuta nekakva osoba koju ti sad moraš prihvatiti...

  21. #21
    Mukica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Bestovje
    Postovi
    6,895

    Početno

    Citiraj GrgurovaMama prvotno napisa
    babyboys naš odnos je upravo korektan...onako na neki umjetni način...sve se svodi na zezanciju a ja bi voljela da imamo i neke ozbiljne trenutke u kojima bi moje iskustvo i autoritet došli na vidjelo ali to je tako teškoooo...
    ma daj

    pa normalno da te ozbiljno ne shvaca kad si tak zabrijala

    kaj tocno mislis pod time da bi htjela tvoje iskustvo i AUTORITET dosli na vidjelo, daj neki primjer

    ne moze se nikog na to prisljavati
    s nekim ili imas odnos
    ili nemas
    obzirom da ti zelis nametati svoje iskustvo
    i pokazivati autoritet ja se ne cudim da vi nemate nikakav odnos

  22. #22
    ms. ivy avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    12,903

    Početno

    evo kako se iskorištava odsutnost moderatorice!

    obrisala sam off topic postove. ajmo, ljudi, stanite na loptu i natrag na temu.

  23. #23

    Datum pristupanja
    Oct 2007
    Postovi
    605

    Početno

    Citiraj GrgurovaMama prvotno napisa
    bleeda lijepo je što ih sve imaš u potpisu...ja se na to ne mogu odvažit jer i mm ima jednu veliku curku (15 god) iz bivšeg braka...mi smo krenule kad je njoj bilo 12 i bilo je iznenađujuće dobro ali nije potrajalo..."netko" nam je pošemerio odnos i od tada više nije kao na početku...živimo svi skupa (ona je jedan dan s nama drugi sa mamom- znam grozno ali nitko me ne sluša kad pričam o posljedicama takvog života)..još k tome ju šora i pubertet paaaa.....


    najnezgodnije je to što ako kažeš nešto direktno što dijete ne bi voljelo čut, vrijeđa se tisuću puta više nego da joj to isto kaže mama ili tata jer ja nisam njena mama a ako šutiš i trpiš....e neće ni tako ići...tako da balansiram uglavnom ide sve preko mm-a...npr. reci joj da ne češlja kosu u sobi jer se mali najede dlaka kad puzi ili reci joj da iza tuširanja ostavi kadu urednu itd...to su stvari koje ću vlastitom djetetu govoriti kao dobar dan...a njoj jednostavno ne mogu....možda sam krivo krenula s njom...jer se od početka nisam postavljala kao autoritet već sam se nerijetko spuštala na njenu razinu i bila ravnopravna prijateljica...sve zato da me prihvati a to je tako VELIKA GREŠKA....

    u takvim slučajevima početak je najbitniji...kao prvi dan u školi...što u startu pokažeš...to ostaje zauvijek...
    mislim da one mene doživljavaju kao roditelja zato što sam se ja tako postavila i zato što je MM to tako postavio.
    kao i svaka mama i ja s njima imam vrijeme za igru, vrijeme za obveze, vriijeme za maženje....
    inače nastojim ništa ne rješavati preko MM-a jer nije fer da on bude dežurni policajac. sve što im imam za reći govorim kad smo i MM i ja prisutni tako da i one vide da u tome imam njegovu podršku i da je to što ja govorim u redu, da to ne govorim jer ih mrzim i jer im ja nisam mama.
    to je najbitnije u zajedničkom životu - podrška druge strane. jer ako druga strana ne podržava vaš stav djeca će to primjetiti i neće vas prihvatiti kao roditelja nego kao maminog/tatinog partnera kojeg se ne treba uzimati za ozbiljno.

    naravno da nije uvijek sve bajno, i nije sve došlo preko noći, znala sam x puta zaspati u suzama jer se toliko trudim i pokušavam probiti do A. a ona ostaje hladna i zavorena...
    na kraju sam shvatila da što ja više pokušavam prodrijeti do nje, ona se sve više zatvara.
    nakon toga sam joj samo jednom rekla: ja te neću prisiljavati na ništa, ako ikad želiš samnom o bilo čemu razgovarati ja sam tu, i slušat ću te i pomoći kako god mogu, bez vikanja, bez optužbi, bez smijanja....

    prije godinu dana smo razgovarale o menstruaciji, i čemu to služi i kako se zapravo djeca začnu....
    i bilo mi je preslatko kad me nedavno pitala: A kaj da ja napravim ako dobijem prvi put menstruaciju u školi?
    na to sam joj odgovrila, da lijepo stavi uložak, uzme svoje stvari i dođe kući, pa ćemo vidjeti kako se osjeća, da li ju nešto boli... a da ću ja napisati ispričnicu razrednici.
    tad sam joj u očima vidjela sigurnost, jer joj je bilo lakše što zna da sam tu za nju i da ću joj pomoći.

  24. #24
    babyboys avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Lokacija
    zg,podsused
    Postovi
    4,221

    Početno

    bleeda,

    mislim da je to najvažniji dio, uvjeriti ih da mogu biti sigurni u tebe, i to je vjerojatno prva riječ kojom bi opisala odno između T i mm - povjerenje, a onda sigurnost i tek onda beskrajna ljubav. bez ovog prvog , ostlog sigurno ne bi bilo. a to nije nešto što dođe preko noći, na tome se radi.
    i zato draga, svaka ti čast. tvoje djevojčice mogu biti drtne da te imaju.

  25. #25
    GrgurovaMama avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    380

    Početno

    Mukica mislim da si me krivo shvatila...ili ja tebe 8)

    ako si pročitala sve moje postove onda si mogla vidjeti da sam svjesna svoje greške prilikom startanja sa dotičnom osobom...odmah sam se spustila na njenu razinu i tako je ostalo...a to nije normalno...
    ja brinem o njoj, ja perem za njom, ja kuham za nju i ja sam ravnopravna sa njenim ocem a ne sa njom...ili to možda nije točno??

    i naravno da u meni mora vidjeti AUTORITET a ne nekoga sa kim se može samo glupirati i zezati...
    osim autoriteta naravno da želim i da bude vremena za neozbiljne teme, zezanciju, veselje, povjerenje i sve ono čega ima u odnosu dvoje osoba...

    uostalom kako sam već ranije rekla i ja sam dijete rastavljenih roditelja i ženu i muža od svojih roditelja sam uvijek poštovala i slušala uz sve ono ostalo što sam već i nabrojala...

    eto, nadam se da se moja želja za autoritetom sad razumjela

  26. #26
    DaDo avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    rijeka
    Postovi
    345

    Početno

    Citiraj babyboys prvotno napisa
    DaDo, tvoj je klinac velik. ja se sjećanm da kad su se moji starci rastali, a imala sam 12 godina, bilo mi je nepojmljivo da mama sad nekog nađe i da taj netko meni glumi nekakvog tatu...
    moja je mama ostala sama, i sada joj je žao.

    ne znam tvoju priču i ne tiče me se, ali ako je razvod friški, dajte si svi skupa vremena da vam nova situacija "sjedne"

    s vremenom će i njemu biti lakše prihvatiti tog nekog novog.
    naravno da imaš pravo..sorry što nisam prije pisala...
    mislim da i mi roditelji imamo pravo na svoj život..apsolutno se slažem s tobom da treba proći neko vrijeme da svi shvate i prihvate novu situaciju...sreća u nesreći je da je tata i prije bio vikend tata, pa se nadam kad jednom dođe do toga da će biti uz mene..pričali smo puno o tome..i on se naravno boji što ako mu se netko ne bude svidio, što ako se on nekom ne bude svidio...vidjet ćemo što život nosi..
    ponosna sam na sve vas koji ste uveli nove partnere u svoj rastavljeni život

  27. #27

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    833

    Početno Re: kako se djeca nose sa novim maminim (tatinim) partnerom

    Citiraj single prvotno napisa
    evo zanimaju me vasa iskustva ako ste nasli novoga partnera u zivotu, i kako se je vase djete nosilo s tim, koliko godina je imalo i kako se slazu......
    ja jos nemam nikoga...ali onako..znatizeljno prikupljanje za buducnost
    odgovor na prvo pitanje

    mogla bi reci da imam nekog polu partnera u zivotu., kao i ostatak ovog pdf-a idem puzevim korakom iako se mi viđamo skoro godinu i pol dana.. Moj mali ima 2 i pol, ja sam se rastala kada je on imao manje od 6 mjeseci tako da se i ne sjeca da smo ja BM ikada zivjeli zajedno.
    On je mog sadasnjeg "decka" super prihvatio, pogotovo zato jer smo ga upoznali nekako u isto vrijeme, i to prije nego smo ja i on poceli izmjenjivati neke poglede.. tako da nije dosao kao neki padobranac..
    Slazu se dobro, mozda i zato jer on ima dvoje svoje djece iz prvog braka pa zna da sam ja jako osjetljiva na svoje dijete.

    Iskreno, ne brinem se za svoju stranu jednađbe jer je moje dijete njega super prihvatilo, nego se brinem za ovu drugu, njegove djece.. jer iako smo se mi svi vec upoznali i druzili zajedno oni nemaju pojma da smo ja i njihov tata nesto vise... a djeca su veca, jedno je lagano i u pubertetu :/

  28. #28

    Datum pristupanja
    May 2005
    Lokacija
    črnomerec
    Postovi
    523

    Početno

    pozdrav !

    ja neću puno o ovoj temio samo ću reči jedno u moj život je ušao netko veoma poseban , netko tko mi je vratio davno izgubljeno samopouzdanje uz mog voljenog sina jedina je osoba zbog koje se svako jutro budim sa osmijehom na licu . Mog malenog obožava . U posljednje vtijeme Jan-Renato sve ćešće njega oslovljava sa tata , kad vidi auto slićan kakav vozi moj prijatelj viće tata bibi . Mog bivšeg mali niti ne doživljava , nikada ga nije oslovio sa tata .
    Biti ću iskrena uz ovo drugu osobu osjećam se svoja , mnogi koji me poznaju od ranije primjetili su da sam drugaćija sretnija , rasterećenije.
    :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D

  29. #29

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    833

    Početno

    vlatka.. pratim tvoju pricu od pocetka, iskrene cestitke

    ipak.. nakon teskog razdoblja u zivotu, pokusaj stvari drzati jednostavnima sto je duze moguce, jedno vrijeme nakon rastave imamo tendenciju na glavi nositi ruzicaste naocale i kroz njih gledati svijet, pa prije nego si siguran u tu drugu osobu, valjalo bi pricekati da naocale spadnu s glave

  30. #30
    DaDo avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    rijeka
    Postovi
    345

    Početno

    Citiraj samamama prvotno napisa
    vlatka.. pratim tvoju pricu od pocetka, iskrene cestitke

    ipak.. nakon teskog razdoblja u zivotu, pokusaj stvari drzati jednostavnima sto je duze moguce, jedno vrijeme nakon rastave imamo tendenciju na glavi nositi ruzicaste naocale i kroz njih gledati svijet, pa prije nego si siguran u tu drugu osobu, valjalo bi pricekati da naocale spadnu s glave
    slažem se s tobom, ne samo za Vlatku ( ) već za svih nas koji sada nakon svega malo vrludamo...

  31. #31

    Datum pristupanja
    May 2005
    Lokacija
    črnomerec
    Postovi
    523

    Početno

    drage moje samamama i dado puno vam hvala savjetima , ne ja naravno nikuda ne žurim naprotiv svega ovog što mi se događa vezano za ovu drugu osobu pomalo se pribojavam , odnosno ne mogu vjerovati da me netko može zaista toliko voljeti , poštovati , da postoje ljudi koji me dižu kada padam .
    Tu osobu poznajem dosta da mogu sa sigurnošću reći da je predivan , osoba kakvu je danas teško naći . Nitko ali zaista nitko mi nije toliko digao samopouzdanje kao je to on i kao što to još uvijek čini . Kada sam u naj crnjim mislima dovoljno mi je da čujem njegov glas ili ako mogu vidim ga da se razvedrim i da mi osmijeh prekrije lice.
    Puštam vremenu , dragom bogu i anđelima da mi pokažu put , kao što su mi pokazali put do mog Jana-Renata .

  32. #32

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    27

    Početno

    evo da i ja nešto kažem i pitam za savjet.kod mene ovako stvari stoje,bivši ne živi s nama već skoro dvije godine ,malog viđa jako rijetko,i to isključivo na moj poziv i nagovor.prije nekoliko mjeseci sam upoznala novog muškarca koji me čini mi se voli,koji je jednom prilikom upoznao svena sasvim slučajno,mali je dobro reagirao ali ni priroda tog upoznavanja nije bila "ovo je mamin prijatelj" pa nisam ni očekivala drugu reakciju.pitanje je kada njih dvojjicu upoznati i djetetu razjasniti prirodu maminog odnosa s tim stričekom?da li inzistirati na gradnji nekog odnosa ili pustit da sve ide svojim tokom?jer nekako mi se čini da o djetetovom spolu,starosti,odnosu s biološkim roditeljem i tako nekim stvarima ovisi sreća djeteta s novim partnerom a u svemu tome ne bi htjela povrijediti to malo srce koje je već dovoljno propatilo nakon razvoda.

  33. #33

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    833

    Početno

    ja i dalje ne inzistiram na građenju ikakvog odnosa jer ni sama nisam sigurna da ce takvog odnosa ikada biti..

    Drugim rijecima, mislim da nema potrebe pripremati dijete na neki suzivot sa novim partnerom ako to zaista nije nuzno ( odnosno tek kada vi odlucite da cete zivjeti zajedno).
    Ja svog novog partnera stalno ocjenjujem, vrednujem i vazem, a posebno sto se tice odnosa sa mojim djetetom.. za sada je na svim ispitima briljirao, ali mu to nikako necu dati do znanja, barem ne jos.
    Ovaj puta mi se aposolutno ne zuri, a ako jednog dana odlucim da je to osoba sa kojom zelim provesti svoj zivot, onda necu svoje dijete puno pitati za misljenje niti traziti odobrenje. Nemojte me krivo shvatiti, meni je moje dijete najbitnije i ja Sada gledam njegove reakcije koje su totalno pozitivne ( da su negativne vjerojatno bi taj odnos zavrsila ) ali ako se nakon svega odlucim onda ce to biti moja odluka.
    Jer djeca odrastu, a sta onda bude sa nama? vecina onih koji su se puno vodili odlukama svoje djece( koja su ipak u svojim razmisljanjima i postupcima samo djeca- pa treba to imati na umu), na kraju ostanu sami, a to je daleko od onoga sto zelim za sebe ( ili za svoje dijete koje bi se jednog dana sigurno osjecalo malo krivim jer sam ja ostala sama ..)

    ukratko: sve neka ide svojim tokom

  34. #34

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    833

    Početno

    Citiraj sven prvotno napisa
    pitanje je kada njih dvojjicu upoznati i djetetu razjasniti prirodu maminog odnosa s tim stričekom?.
    pitanje koje je dobi dijete? za manje klince mislim da treba sto manje objasnjavati i prihvatiti tu situaciju kao normalni dio zivota...

  35. #35

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    27

    Početno

    sven ima 4 godine.jučer smo bili svi skupa na kavi i on je s malim igrao nogomet i bilo je sve ok,a kad smo išli doma mali je rekao:znaš mama meni se A. baš sviđa.uglavnom budemo vidjeli.mislim da je i bitan razgovor s novim mogućim partnerom koliko je i da li je spreman za takvu vrst obveza spram nekog tko nije njegova krv,ali s druge strane romantično vjerujem da onaj tko voli tebe voljet će i tvoje dijete jer je
    dio tebe.ja znam da ja bi.
    Nekako mi se stvarno čini da je lakše uvesti novog partnera u život kad su djeca mlađa,kao da ih bolje prihvaćaju,da su otvorenija ili im samo više fali biološki roditelj pa su osjetljivija na pažnju koju im drugi pružaju.

  36. #36

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    27

    Početno

    eh da,ne mislim još živjeti s dragim,daleko je to.a da je na ocjenivanju ,je i njemu zasad ide dobro.......i slažem se s tobom samamama,ne treba im dati do znanja koliko im dobro ide

  37. #37

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    833

    Početno

    malo da se vratim na ovu temu, povodom nekih sadasnjih događaja..

    dosao je i taj 1.9., promjenili smo vrtic, nove tete, nova djeca.. moj "sadasnji decko" me vec u 8:20 ujutro nazvao da vidi kako je moje dijete prihvatilo novi vrtic, sredinu i tete.. sada je vec srijeda., otac mog djeteta se jos nije javio, niti je poslao poruku niti je nazvao da pita kako je bilo, dali je bilo.. nista

    ma nekako me sve to dovede u razmisljanje.. bude mi zao mog djeteta, i istovremeno budem ljuta i povrijeđena jer on svog tatu i dalje obozava i kada ga vidi trci k njemu u zagrljaj. Htjela ili ne, bas mi dođe da ga izvrijeđam na licu mjesta, kako ga nije sram i da ga javno prozovem jer mu na ocigled nije stalo ( sto je dokazao sa miljardu ovakvih primjera ), ali njega to uopce ne opterecuje.

    Koliko uopce vremena treba proci dok dijete ne pocne shvacati da taj "tata" ne sudjeluje u njegovom zivotu i dok ne pocne osijecati otpor prema njemu? Uz napomenu, da ja radije djetu ne kazem nista nego nesto negativno za njegovog oca., dakle, koliko ce vremena proci dok on SAM bez utjecaja od okoline ne shvati neke stvari?

  38. #38

    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    202

    Početno

    Moj ima 7 i sve shvaca. Nikad mu nista ruzno nisam rekla o tati. Sada je tata na ignore listi. S njime razgovara samo sluzbeno. vidim da se distancira iako ne prica puno o tome.

  39. #39

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    833

    Početno

    Citiraj kina prvotno napisa
    Moj ima 7 i sve shvaca. Nikad mu nista ruzno nisam rekla o tati. Sada je tata na ignore listi. S njime razgovara samo sluzbeno. vidim da se distancira iako ne prica puno o tome.


  40. #40

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    27

    Početno

    Moj S isto ne razgovara sa svojim biološkim ocem,što iz razloga što ovaj više uopće ne zove što iz razloga što ga S više ni ne želi čuti.Sad već jako rijetko pita za svog oca,a sve više se priklanja mom novom partneru koji mu pruža ljubav i pažnju kako god može.Meni je žao što nema bolji odnos s ocem odnosno što taj odnos nije uspješno očuvan iako sam se ja jako trudila da se redovito viđaju i nikad nisam niti jednom riječju rekla išta protiv njegovog oca,ali nekad očito ne ide.Mislim da će MBM biti kasnije žao,ali nisam sigurna da će to moći ispraviti.A koliko treba proći vremena,nisam sigurna,ali vjerojatno mnogo.Ljubav djeteta prema roditelju je veoma jaka.Samo kad se sjetim koliko su mene moji roditelji povrijedili pa ih svejedno volim i katkad mi je potrebna njihova potvrda.

  41. #41

    Datum pristupanja
    Sep 2009
    Lokacija
    split
    Postovi
    199

    Početno

    stvarno su dirljive vase prekrasne price o odnosima s partnerovom djecom,svaka cast jer takav cin takvo ljudsko i beskompromisno majcinsko stajaliste i prihvacanje je izraz jedne zivotne zrelosti i nesebicne ljubavi prema partneru i bicu kojem je ista neprocjenjivo potrebna
    svaka cast

  42. #42
    DaDo avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    rijeka
    Postovi
    345

    Početno

    ja moram priznati da moj bivši se sada više trudi oko naših klinaca nego ikad prije, više vremena provodi s njima, više se druže...
    još uvijek nemam namjeru nikoga za sebe vezati ozbiljnije a kamoli klince upoznavati, još žvaču situaciju...

  43. #43

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    split
    Postovi
    254

    Početno

    Koliko zapravo vremena trba proći da bi rekli: e ovo je ozbiljno, ajmo s upoznavanjem djece? Evo ja imam partnera s kojim mi je lijepo, s kojim se slažem, zajedno samo oko 5 mjeseci i ako sve bude ok promislila sam da odemo možda zajedno s mojim klincem od 5 skupa na skijanje, doduše tek u 2. mjesecu, ako naravno sv bude ok! Oni su se upoznali, slažu se , igraju...to nam je prijatelj. Jednostavno je došlo do spontanog upoznavanja ( mi vanka i naletimo na njega, ili ga tata dovede ranije kući pa se vide...) Ali ja vidim da i jednom i drugom paše, da je skrou ok da se igraju, zezaju ... Ne namjeravam dijete od 5 godina gnjaviti s objašnjenjima da je to više nego prijatelji sl. jer to nebi ni shvatio ... a nema ni potrebe... Tko uopće može dati ocjenu da li je to to i da li će to potrajati pa sad mogu dijete upoznati s tom osobom ili ne? Ja ne mogu, ne usudim se nakon razvoda ... samo znam da ništa nije vječno. Mislim da ne treba komplicirati, ali dobro promisliti -da!

  44. #44

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    split
    Postovi
    254

    Početno

    I da , nije mi ovo prvi partner nakon muža pa sam sad zamantana i slično ... jednostavno ˝ide˝, spontano , ne znam ... uostalom niti sam ja dosad imala želju ikog upoznavati sa svojim djetetom niti su svi tome dorasli i pokazuju interes ... to se jednostavno sve mora poklopiti !

  45. #45

    Datum pristupanja
    May 2005
    Postovi
    1,335

    Početno

    Citiraj Noa prvotno napisa
    Koliko zapravo vremena trba proći da bi rekli: e ovo je ozbiljno, ajmo s upoznavanjem djece?
    mislim da je to stvar osjećaja, a ne propisa iz nekog priručnika...

    ili znaš odmah ili ne znaš .

  46. #46
    Banned
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    597

    Početno

    Citiraj miha prvotno napisa
    Citiraj Noa prvotno napisa
    Koliko zapravo vremena trba proći da bi rekli: e ovo je ozbiljno, ajmo s upoznavanjem djece?
    mislim da je to stvar osjećaja, a ne propisa iz nekog priručnika...
    apsolutno se slažem...

    Noa, po meni je bitnije pred djetetom ne radit štih probe s usputnim "frajerima", nego ga upoznati tek sa ozbiljnom vezom, a mislim da nikome ne treba objašnjavat što je to OZBILJNA VEZA i kako se prepoznaje... pa ako sama nisi sigurna jel to ona prava, radije pričekaj sa upoznavanjem! Jako je konfuzno kada dijete ima svako malo nekog novog maminog prijatelja... vjeruj mi znam što ti govorim!

  47. #47

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    split
    Postovi
    254

    Početno

    Dakle, prošlo je vremena od mog prošlog posta, ali u ovom zadnjem priodu se se moj partner i moj sin vidjeli još par puta. Moj sin mu je rekao : ti si moj drugi tata! Ostala sam šokirana jer ni ja ni on ničim ni pogledom ni riječju ni nekom radnjom nismo tom djetetu dali do znanja da je on - moj partner - niti da smo u ikakvoj osim u prijateljskoj vezi. Pitam se koliko klinci od 4,5 godine mogu razumijeti, a čini mi se puno. Jućčer ga je nakon što su se igrali pitao : hoćeš ti ostati spavati tu kraj moje mame? Imam osjećaj da mu fali muški lik u životu, da nedovoljno provodi vremena sa svojim iako se viđaju 2-3 puta tjedno, da mu je moj partner poklonio i poklanja više pažnje, ne zato što otac neće nego možda ne zna ... a ne znam ni ja i ništa mi nije jasno...ali moj malac je oduševljen kad vidi mog partnera i smije se i sluša ga, kao da vidi neki autoritet u njemu, ne znam .... ne ogu si to sve skupa objasniti!

  48. #48
    Banned
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    597

    Početno

    Citiraj Noa prvotno napisa
    Dakle, prošlo je vremena od mog prošlog posta, ali u ovom zadnjem priodu se se moj partner i moj sin vidjeli još par puta. Moj sin mu je rekao : ti si moj drugi tata! Ostala sam šokirana...
    OK, po meni ovime se ne bi trebala puno zanositi, naime doista je lijepo da je dječak stekao povjerenje u tvog partnera i mislim da je to kao prvi korak sasvim dovoljan vid suradnje njih dvojice... dakle ta se euforičnost vjerojatno manifestira kroz slobodnije ponašanje djeteta pred novim čovjekom, oslobađanjem sputanosti, pojavljivanjem osjećaja prijateljstva, zabavnosti... što su sve dobri predkoraci njihovoj dobroj suradnji i druženju!

    ovaj drugi dio da dijete tvog partnera već sad paralelizira s tatom, pa koliko god to tebi i bilo drago, ja se time doista ne bih zanosio... jer očito je koliko djetetu nedostaje autoritet oca pokraj njega... pa ako je, nakon svega par susreta, tvog partnera poistovjetio s tatom, onda će to vrlo vjerojatno napraviti sa svakim eventualnim sljedećim... što po meni nije baš najnormalnije i ne usađuje u djetetu istinsku vrijednost koju nosi uloga tate!

    stoga prvenstveno mislim da se radi o emotivnoj gladi za povezivanjem s odraslim muškarcem i instant pokušaju nadomještaja sigurnosti koju djetetu nosi uloga tate!

    možda ne bi bilo loše za početak popričati s malim bićem i slikovitim objašnjenjem postaviti stvari na svoje mjesto! tata je tata, a tvoj partner je djetetu za početak "prijatelj", pa jednoga dana ako se mama i prijatelj dovoljno poštuju i zavole, možda postane ulogom toliko blizak djetetu baš kao tata! Al neka dijete shvati da je uloga tate jako jako bitna i važna uloga i da se ne poklanja samo tako svakom muškarcu i maminom prijatelju kojega upozna, jer bi dječjim rezoniranjem "tata" mogao uskoro postati svaki tvoj muški prijatelj...

    jednostavno u dječjem žargonizmu pokušaj naći riječi kojima ćeš mu razlučiti te odnose! nisam psiholog niti neki stručnjak po tom pitanju, ali nekako laički mislim da je tako nešto u redu!

  49. #49

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    split
    Postovi
    254

    Početno

    Ma naravno da govoriš ispravno, na kraju i ja sam mu rekla da to nije njegov drugi tata nego da je to prijatelj. Ali stvar je da je on upoznao i druge moj prijatelje, ali doista prijatelje jer ne želim da stvara razliku između ženskih i muških prijatelja, ali nikada nije rakao nikome takvo što, a viđao je te ljude dosta puta...ne znma, ne želim se zanositi, tu si definitvno u pravu, ali moj mlac je jako živ i malo ljudi ima snage i strpljenja biti u njegovoj blizini a meni ipak pomaže kad mi on kaže što radim pogrešno, da ne budem nervozna prema malenom (nakon čitavog dana na poslu nekda mi je stvarno teško još sa mojim švrćom-tornadom izaći na kraj ...) da budem odlučna itd. Lijepo je kad imaš nekog da ti bar ukaže na dobre i loše strane jer mi je to samoj ponekad teško...još kad je ta osoba i prijatelj i nešto više ... lijepo je to. A vidjet ćemo ... polako naprijed, nema tu forsiranja ... nikad se ne zna što donosi novi dan

  50. #50

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    split
    Postovi
    254

    Početno

    Tata! rekla sam sinu da ne govori drugi tata mom prijatelju a on će meni: pa mama ako ti ne želiš da mu tako govorim neću, naravno da je meni moj tata najbolji i ja ga najviše volim, ja sam se samo šalio kad sam govorio tvom prijatelju da mi je dva tata jer mi je on simpa! Ako nećeš neću više :shock: . Eto ti što su djeca, ma on bolje razumije od mene, a ja ga kao učim ! Pametno moje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •