zuta, ne mozes znati da je neuncikovito ako nisi probala, daj sansu strucnjacima, iznenadit ces se.
 |
|||
|
|
|||
zuta, ne mozes znati da je neuncikovito ako nisi probala, daj sansu strucnjacima, iznenadit ces se.
Jesi probala link za Borovje koji sam ti bila negdje pustila? Ide na uputnicu socijalne radnice.zutaminuta prvotno napisa
Dakle, psihologinja, pušta me da govorim pet minuta. Kad završim ona ponovi za mnom sve, kao da smo u osnovnoj školi na satu hrvatskog sa zadatkom prepričavanja. U tom trenutku mi dođe da uzmem palicu i počnem razbijati stvari po kući.
Ne mogu ništa preko socijalnih radnica dok opet ne dobijem izvješće.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 09.12.2020. at 11:44
A zašto misliš da bi trebala drukčije? I kako drukčije? Vjerojatno ti na taj način pokušava nešto osvjestiti. Ona ti sigurno neće dati instant rješenje tvog problema.
Čisto sumnjam da bi uz plaćanje bilo drukčije. Osim što bi možda završila sa receptom za xanaks ili normabel.
Zuta,
Cure su ti lijepo napisale, dale savjete i to cure s iskustvom rastave.
Probaj oprostiti, ta gorčina samo tebi šteti. Ne treba ti to
Ne bih se uopce fokusirala na nju, on je krivac, on je taj koji vam je napravio cirkus od zivota i prije nego je doslo do preljuba.
Kuca treba imat cvrste temelje, ako njih nema, svasta se dogadja.
Mozda ce zvucat cudno, al ja mislim da se nekad ljudi i jednostavno zaljube, ne razmisljaju kako ti rece "sad cu ja ovu obitelj razhebat do kraja". Dogodi im se ljubav.
Ali da bi do toga doslo znaci da si trebao bit otvoren prema toj opciji sto je ocito tvoj bivsi bio.
Cuvaj se draga, dobro se ti nosis sa svime, potrazi psih.pomoc, daj drugu sansu tom vidu pomoci
Palcice, rossa tako mi je drago da ste se sredile i pronasle nove momke, pa koliko god oni "trajali"
Posljednje uređivanje od Lili75 : 09.12.2020. at 12:29
Lili, sama ideja da oprostim me ljuti do besvijesti. On je sad tam gdje treba. Daleko u 3pm. Dopusti da se pozabavim fenomenom teta, kumova i prijatelja koji glumataju dobronamjernost. Nekad je samo zaljubljenost, a nekad si loše osobe hrane ego tako što će drugom zeznut život. Nekad je ljudska greška, a nekad je uporno dugovremeno cimanje, kurenje, salijetanje, pod kojim bi podkleknuo i onaj koji nema disfunkcionalan, otrovan ili narušen odnos. Nekad je sve nevino, a nekad nije.
Zar nisi psihopat ako dolaziš nekom na rođendan, u goste, sa skrivenom namjerom da analiziraš situaciju, mjerkaš i gledaš gdje propušta? Tko to radi? Kakvi ljudi?
Zuta tema su djeca i novi partneri njihovih roditelja.
Molim drzite se teme.
Hvala.
Zuta, ja sam prije svega mislila da mu oprostis radi sebe ne radi njega. Ti ces se tad osjecat bolje, bez gorčine al jos ti je sve prefrisko, povrijedjena si, razocarana, ljuta, pa tko ne bi bio.
Treba vremena da se takve duboke rane zaliječe. A i psih.pomoc bi bila vise nego dobrodosla. Cuvaj se draga!
Posljednje uređivanje od Lili75 : 09.12.2020. at 20:07
Lili lijepo sam stavila molbu. postala si iza mene. nemojte da pocenm dijeliti ukrase od boja u obliku kartona. to nije namjenjeno bozicnom ugodjaju na forumu.
Uups sorry nisam skuzila.
Dakle, vracamo se na nove partnere (ne stare).
Valjda bih još htjela pročitati iskustva drugih oko imanja djece s dva partnera.
Onako razmišljam, ako djetetov tata planira zbog nove partnerice još jedno dijete, a mama isto napravi s novim (zamislimo da je i on bez djece), je li to djetetu previše noviteta i komplikacija u životu?
Je, ali se prilagode.
U mojoj široj obitelji dobro ide ta opcija: moja djeca, tvoja djeca, naša djeca. Svi se vole međusobno.
Sve ovisi o ljudima.
Sve ovisi o tome kako se odrasli postave... Kao i kod razvoda - nije bitno što vas je snašlo, nego kako ste to riješili. To vrijedi i za odabir novog partnera. Ako odrasli s tim dobro izlaze na kraj, nema razloga da i djeci ne bude dobro.
Čini mi se da tradicionalna obitelj otac+majka+djeca odavno pripada prošlosti. Ne treba se time opterećivati. Sve što mi trebamo napraviti je da NAMA bude dobro i da smo mirni s našim izborima i odlukama, a onda se to reflektira i na djecu. Dakako, odluke donosimo uzimajući u obzir i potrebe svoje postojeće djece, kao i eventuanu buduću djecu. Slagalica je malo kompliciranija, ali nije nerješiva. Mislim da takva iskustva djeci daju bogatstvo (širinu obitelji) i odličnu podlogu da se i u svojoj odrasloj dobi znaju nositi sa svakakvim situacijama.
Često je najveći problem nešto banalno - priča kolega kako je njegov brat u potrazi za autom (ima novu partnericu s djecom, a on također djecu s bivšom suprugom) pa ih je dvoje odraslih i četvoro djece. Ne treba im to stalno, ali ako žele svi zajedno nekamo otići, trebaju dovoljno veliko vozilo. Evo, ako je to najveći problem - sjajno...
To nije nešto što se događa od danas do sutra (uglavnom). Postoji cijelo razdoblje planiranja, a onda i trudnoće u kojem se dijete navikne na novu braću i sestre i u kojem možeš razgovarati s djetetom o tome kako vam se život mijenja.
ali ja to ne gledam kao "novitete i komplikacije" iako ja više neću imati djece, nego jedonstavno život. "Samo mjena stalna jest"
Ja recimo znam da moja žarko želi brata ili sestru (iako bi vjerojatno radije da to bude netko od 12 sa kim se može igrati, nego beba
Mislim da je početak svega iskrena i otvorena komunikacija. ako je odnos djeteta i oba roditelja dobar, novo dijete je dobrodošla novina, barem ja tako gledam (dopuštam da sam optimisitična)
Ja bih bila sretna da je moj bivši sretan i s novom partnericom i da zasnuje novu obitelj. Vjerujem da to ne bi ni na koji način umalnjilo njegovu ljubav prema našem djetetu, a dijete bi dobilo novog člana obitelji. Ja sam njoj nekako oduvijek objašnjavala da se ljubav ne dijeli nego množi. Ne postoji fiksna količina ljubavi koju će njen ottac (ili bilo tko) podijeliti na nju i drugo dijete, nego se sa svakim novim članom količina ljubavi povećava jer svatko od nas pruža i prima "novu" ljubav od "novog" člana.
Hvala vam!
Isto mogu reći da je nama dobro kad je i bivšem dobro, ali sam uhvatila sebe u nekom krutom stavu da neću ni partnera ni dijete da vilenjaku ne kompliciran život. A ništa nije baš linearno u životu i iznenade nas stvari. U međuvremenu se desilo da on sada silno želi da ja imam nekog. Slažem se, sretni i posloženi bivši supužnici mogu lijepo funkcionirati i imati sretno dijete. Nakon manje ili više truda.
lijepo od njega da ti želi nekog, ali najvažnije je ono što ti želiš. Možda još nisi spremna. Nemoj zatvoriti ta vrata. Kad budeš spremna na to nećeš više razmišljati o tome kao o komplikaciji.
Ja sam protivnik takve vrste žrtvovanja... Mislim, može rastavljani roditelj ostati sam nakon raspada te veze - to je ravnopravan izbor kao i svaki drugi, ali to mora odlučiti zbog sebe, ali ne zato da djetetu ne komplicira život. Nije dobro da se dijete kasnije u životu osjeti odgovornim za roditeljske odluke, kakve god one bile. Mi smo odgovorni za vlastitu sreću (bez obzira znači li to novog partnera ili ne, ali moramo se ostvariti kao ljudi). To je najbolji primjer koji možemo dati djeci, bez obzira na sve ostale okolnosti.
Bez brige, na dobrom si putu i znat ćeš sve riješiti kako treba.
palcice, sad sam se sjetila jednog mog prijatelja koji mi je rekao da je on izgubio tatu kao mali i mama je radila sve da njima ugodi a oni su samo zeljeli da ona bude sretna... bilo im je jako zao sto nije nasla novog partnera.
Ma naravno, slažem se s vama. Nego valjda se ni u najluđim snovima ne zamisliš u životu u takvoj situaciji. Odgajam ga bez bremena mame žrtve, patnice, vidi da sam ispunjena i sretna, da ulažem u sebe, obrazujem se, odlazim na putovanja, izlete, treninge, imam svoje hobije, izlazim. Neće mi biti ni problem obznaniti vezu, čisto razmišljam o situaciji s dodatnom braćom, sestrama.
Neman savjeta za to
Ja sam sigurna da ja necu imat vise djece
Palčice, ja imam dvoje djece s dva različita partnera, a i moj ex ima curu s djetetom iz prvog braka. Moj 1. sin znači ima starijeg i mlađeg brata i obožava ih obojicu. Ne zbunjuje ga to baš nešto. Dapače, htio bi još braće i sestara
Ali mi smo se rastali kad je on bio jako mali, to je njegov život praktički oduvijek.
Odlično, hvala na dijeljenju pozitivne priče.
Posljednje uređivanje od palčica : 14.12.2020. at 20:55
Nemam osobno iskustvo, ali vjerujem da je sve moguće i izvedivo.
I ja sam uvijek za ljubav pa ako dođe i beba, sreća je još i veća.
Inače ne volim majke patnice, kraljice koje god. No u zadnje vrijeme sve mi se više ljudi, odraslih ljudi obraća sa pričama samohranih majki koje su se toliko žrtvi koje su se toliko žrtvovale za njih, podigli ih na noge same u ne znam jadu i siromaštvu. Kao da jada i siromaštva nema i ako su roditelji skupa...
Možda ja sad samo više primjećujem takve priče.
Definitivno se moram izboriti za status mame, samo mame, bez žrtve i patnice, u nekom novom normalnom...
Jer normalno mi je da roditelj stavlja svoju djecu ispred sebe, a opet samo sretan i ispunjen roditelj može biti dobar roditelj...
Inače Palčice imam u okolini predivne priče sa moje i tvoje, pa i naše koje je bilo neplanirano i bilo pravi blagoslov.
To moje i tvoje imaju puno iskreniji bratsko/sestrinski odnos nego neki ljudi sa svojim krvnim srodnicima, mislim da "naše" može samo pojačati ljubav i nekakve obiteljske spone...
Super, Kosjenka!
To sam si isti dan kad sam ostala solo rekla, neću djetetu staviti breme mame patnice na leđa, nikada. Nek me pamti kao nekog tko se objeručke lovio u koštac sa svime što život nosi. Ali da, ljudi vole žaliti druge da umanje svoje nesreće. Dio folklora.
Ovo što sam se u zadnje vrijeme naslušala je nasljeđe, dakle djeca uzvisuju svoju majku kako se patila, kako se ona mučila. Da kada je majka oboljela, nikakav dom mi smo majku sami zbrinuli...
Mislim, sigurno da je svaku patnju ako se dvoje slažu lakše podnijeti, ali opet imati partnera ne znači da si zaštićen od problema i da se roditeljstvo odrađuje bez muke.
Da .
To i ja imam samo moj je mlađi. I skužio je da tata sve rijeđe zove, pita , interesira se...
Nikada mu nisam ništa ružno rekla o ocu niti ne namjeravam, djeca su jako pametna, sama skuže sve , a i vidi okolinu u kojoj odrasta gdje otac nije prisutan, uopće.
I prepostavljam da če kada i ako upoznam nekoga novog više prigliti nego svog oca, jer se bliskost stvara dodirom i prisutstvom, djeljenju uspomena.
A njegov tata jednostavno nije prisutan, osim virtualno, ali mom sinu več s 4 godine sve manje i za to pokazuje interes , jer već shvaća da mu nije zanimljivo svake srijede s njime voditi neke razgovore na telefonu, pa je na moje zaprepaštenje, a i iznenađenje rekao tati nebih više pričao s tobom, neda mi se
Onda shvatiš koliko su pametni. Ljubav je vrijeme, dosjednost, bliskost i prisutnost. On vidi koliko se svi mi dajemo u njegov odgoj, koju energiju ulažemo, a i trud , a oca vidi ako ga vidi jednom godišnje na tjedan dana , tak da pametne su to male glavice, shvate oni sve sami
Ja nemam baš neko pozitivno iskustvo pa da ga podijelim. Možda bi priča trebala počet iz vremena kada je moj sadašnji partner bio još u braku, ali preskočit ću taj dio i reć samo da su napravili klasičnu grešku "spašavanja braka bebom" koji naravno nije uspio, a onda sam ja bila ta koja je njega "otela" iz savršenog braka.
Pa da krenemo. Dakle ja i moj partner sada smo već 5-6 godina skupa on ima dijete (9g.) iz prvog braka. Jako ružan razvod, do te mjere da ga dan danas još maltretira porukama, bio na policiji, na socijalnom, niko ništa ne može. Majka djeteta i njena familija uporno "truju" dijete protiv oca i njegove familije i mali je naravno pokupio neke stavove, da ne govorim da je strašno razmažen, kenjkav i sve mu se pusti, a još ga mama zove kad je kod nas i obmanjuje lažima kako će mu kupiti i ovo i ono i ...uglavnom ružno sve skupa.
S naše strane nikada ništa ružno o mami nije čuo, mada bi mu ja svašta rekla, ali eto dovoljno sam pametna da znam da ću time samo djetetu naštetiti. E sad naš odnos, to je priča za sebe. Iz svega gore navedenog, mogu reći da sam puna gorčine prema toj ženi, a s obzirom da i to djete ima ispade, na žalost ne svojom voljom, već ispranim mozgom, ja nemam odnos s tim djetetom kakav bi trebala imati s obzirom na mog partnera i njegovo nastojanje da "MI" budemo obitelj. Iako je to nemoguće jer majka djeteta ne dopušta da ga vidi više od jednom tjedno i svaki drugi vikend.
Ima dana kada nam je dobro, ali meni je većinom grop u grlu, to dijete me nervira, nervira me njegovo ponašanje i mrzim se zbog toga znam da dijete nije krivo, ali ja se ne mogu riještiti tog osjećaja u sebi. Znam da kažu da te obično nerviraju stvari na drugima koje te nerviraju i kod sebe, ali stvarno nisam još našla neko rješenje za to sve skupa.
Pa eto ako ima neko rješenje, ja ću rado poslušati
Rjesenje je prihvacanje partnerovog djeteta ili trazenje novog partnera jer mi se nekako cini da partner nece prestati vidjati dijete kako bi tebi bilo bolje.
Sto se odnosa majke i djeteta tice, tu ne mozes nista pa je bolje fokusirati se na tvoj odnos s djetetom jer tu drzis konce u svojim rukama.
Mozete biti obitelj i ako se vidjate jednom tjedno i svaki drugi vikend. Bitan je samo trud. (Ako majka ne dopusta vidjanje, onda otac vjerojatno ima pravo to i prijaviti. Ako su se tako dogovorili, onda to opet nije tvoj problem.)
sexyspru, teško ćeš izgraditi odnos s djetetom ako te ono nervira, djeca su jako dobra da osjete takve stvari
Znam da ti okolnosti ne idu na ruku i da su jako izazovne, ali njegovu mamu i tu cijelu situaciju ne možeš promijeniti, jedino što možeš je raditi na sebi, što vidim da si već i radila kad tražiš u sebi razlog zašto to toliko nervira.
Iako nije istina da nas nervira kod drugih samo ono što nas nervira kod nas, to je jedan mogući uzrok, drugi je da možda drugi imaju ponašanja koja su jednostavno iritantna, npr ako dijete tuče, baca i razbija stvari svaki put kad nije po njegovom - to većini ljudi ide na živce.
Možda ti više pomogne da u sebi razmisliš o tome kakvo je sve to dijete, i ima li neke osobine koje su ti i simpatične ili se s njima možeš poistovjetiti i da veći fokus stavljaš na to. Ima li neke interese koji su vam možda zajednički? I onda se na to uvijek hvataš, da pokušate slagat te male ugodne trenutke, koji će se akumulirat kroz vrijeme i pomoć igraditi odnos.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
