Kako do samodiscipline?

[SpOOklica]

Neki dan razmišljam, i zaključim da je moj veliki problem samodisciplina.
Prije sam na tu riječ (kao klinka i tinejdžer) gledala kao na zlo, danas vidim da je jedna od bitnih osobina za uredan (usudila bih se reći i uspješan) život.
Kod mene je recimo situacija da bez jasne strukture (po mogućnosti uz partnera u obavljanju svega) ne funkcioniram. Mali i ja se svako jutro dižemo u 7, sa MM. On ide na posao, mi s njim popiti kavu. To je jedini način da moj dan počne u normalnu uru. Onda je šoping, eventualno odemo kod malih prijatelja, klinac na druženje, mama na "čašicu" razgovora i onda idemo doma. Tu nastaje problem. Iako znam da bi idealno bilo da pospremim dok je mali budan i eventualno stavim ručak, i kasnije malo odmorim ili pročitam štogod, draže mi je gledati tv ili prosurfati netom odmah. Tj. nemam volje za započeti sa obavezama dok me vrijeme ne stisne, dok se ne približe 2-3 sata (MM dolazi u 4 s posla). Bit će i dobronamjernih koji će reći pa nemoj ženo radit što ti nije drago, treba ponekad i odmoriti, ali svi znamo da si to može dopustiti tinejdžerica, ali majka i supruga (tj. odrasle osoba) bi morala imati dovoljno samodiscipline da se natjera obaviti te nedrage ali potrebne poslove.... i to na vrijeme.

Najgore je što sam tragično svjesna da bi mi život bio neusporedivo lakši i vedriji, da ne kažem uredniji i bez nepotrebnih svakodnevnih žurenja i zbrkanog obavljanje hrpe zaostataka, samo kad bi se mogla izboriti protiv sebe same.
Dakle, ako imate koju kap mudrosti, neku tehniku, dobru knjigu s tematikom....

[marta]

Tehnika je korak po korak, ili dan po dan - ko odvikavanje od dozvoljenih i nedozvoljenih supstanci.
Odredis si da ces danas pola sata raditi nesto i onda to radis pola sata i ni minute vise. I prestanes surfat po netu u vrijeme kad bi trebala nesto raditi. Jednostavno prestanes. I onda se bavis ekranima tek kad obavis unaprijed zadano.

[Ifigenija]

Lijepo si sročila, i ja se sa istom stvari suočavam, u tome, i u nizu drugih stvari.
Nemam gotovo rješenje, ali odnedavno sam počela sama sebi davati prostora, tj. primjenjujem NVC sama na sebi - http://www.cnvc.org/

O čemu se radi?

Iza svakog našeg ponašanja je neka potreba; a tako smo često neskloni sami sebi, i tjeramo se u nizove onoga što "moramo", što "doličit", što "treba"... tako nesuosjećajno prema samima sebi.

Svatko od nas, obrni okreni, nosi se u životu s nizom nepovoljnih okolnosti; neke forumašice su ili doma s djecom, pa nas muči samoća, ili previše posla na jednu ženu... ili rade, pa su rastrgane između ovoga i onoga, ili imamo djecu - pa smo nenaspavane, ili nemamo, pa ih želimo...

Od kad sam sama sebe pogledala u oči i rekla - draga, razumijem te. I zašto surfaš kad bi trebala raditi, i zašto ti se ne da... čak i kada imam glupe izgovore i kada glupo radim - shvaćam da iza svega toga stoje nezadovoljene potrebe.

Pa si praštam, nagađam se sama sa sobom, trgujem, tapšem se po leđima, bodrim se, a i dajem si priliku za raspašoj onda kada je ostatak dana prestisnut za mene.. ne za drugog nekog, nego za mene.

Nije idealno, još radim na tome, nova sam u obzirnosti prema sebi al bit će bolje...

Ma, nama je objektivno teško. Majčinstvo na naš način je fakat iskkušenje; samoća, izolacija, neprijateljska okolina tom projektu, muževi cijele dane vani, djeca u prostoru u kojem nisu slobodna i komotna, nedostatak adekvatnih prostora, čistih parkova... domaćih životinja, šire obitelji... ma ne znam što sve ne.

Još se i dobro nosimo, sve mi skupa zar ne!!!

[pomikaki]

Tko zna, neka i meni kaže

[Maslačkica]

Tko zna, neka i meni kaže

X
i sviđa mi se topik...

I znam ja šta TREBAM i kako, ali mi se ne da... :/ i kad dođe 5 do 12 u 1 do 12 sam gotova, sve obavljeno što treba. Navrat na nos, ali obavljeno.
.... i mislim, zar nisam mogla to napraviti prije nego sam pod stresom brojala minute i onda kada obavim posao budem kao nova?
Već je bio jedan topik, koji sam ja otvorila, a radilo se baš o kućanskim poslovima i tom čekanju i ljenosti...

Radim na tome...radim....

[gita75]

Pa ja jednostavno najbolje funkcioniram kad mi fali vremena. Od kad znam za sebe sam teški kampanjac u svemu i jedino me stres natjera na posao.
Čak sam zaključila i da mi mozak ne radi dobro ako nisam u nekoj stisci. Onako, kao da mi se ne da ni misliti...

[Maslačkica]

Gita75 X i to jedannnn veeeeliiiiikkkkiiiii....

[gita75]

Ko prizna pola mu se prašta .

[Cubana]

Neorganizirana i bez discipline, to sam ja.
Prije nisam bila takva... Ulijenila se u braku, valjda.
Al polako dolazim k sebi. Dižem se u 7, kad MM odlazi na posao i starije u vrtić. Tada sat i pol, do dva sata- kava i učenje.
Primijetila sam da mi je to dizanje i bavljenje sobom (učenje, jelte) važan motivacijski faktor. Ako to obavim, onda mi se da i peglati, spremati, kuhati... Za sada to funkcionira jer bebac dosta spava pa puno stignem u tim intervalima spavanja.
Da ne bi bilo da mi je ovo rutina, ovako funkcioniram tek nekih tjedan dana, moram se izvući iz kaosa.

[melange]

Pa ja jednostavno najbolje funkcioniram kad mi fali vremena. Od kad znam za sebe sam teški kampanjac u svemu i jedino me stres natjera na posao.
Čak sam zaključila i da mi mozak ne radi dobro ako nisam u nekoj stisci. Onako, kao da mi se ne da ni misliti...

na forumu od faksa jedna cura ima ovo u potpisu

You can't just turn on creativity like a faucet. You have to be in the right mood.
- What mood is that?
- Last-minute panic.

ja sam inače vaša suprotnost sušta, ako čekam zadnji tren, blokiram skroz i umjesto da radim što trebam, samo razmišljam, pa koji mi je vrag trebao, što sam sve do sad mogla napraviti.
zato više neću navraćati

[melange]

al evo još samo jedna pametna

spooklica, ne znam radi li se kod tebe zbilja o hrpi obaveza,
ili samo o razumnom, štoviše, malom broju obaveza koje postanu ogromni zauzimači vremena jer ih se ostavlja i nagura u zadnji tren,
ali iz vlastitog iskustva - što više slobodnog vremena imaš, to ćeš manje stvari obaviti.

čini mi se da ti je tempo života dosta laganini, što je meni osobno nebrojeno puta upravo zamka. kao ide vikend (još k tome dugi!), joj sad ću fino imati vremena za učenje, jupii, sve stignem.
i onda klasika. sjedi, puši, sjedi, puši - dan prođe pa bi moj recept bio - ako imaš vremena po defaultu sjesti pred tv ili laptop, imaš veliki višak slobodnog vremena i popuni ga nečim korisnijim jer ovako između surfanja gledaš kako ćeš naći vremena da napraviš ručak ili nešto po kući, a trebalo bi biti obrnuto.

[icyoh]

Kod mene je suprotno - imam šprancu po kojoj funkcioniram. Novu obvezu/zadatak odmah stavljam na popis (i ignoriram MM koji koluta očima dok ja vješam popis na frižider).
Nisam kampanjac jednostavno iz razloga što bi dobila žešći napad panike (ili infarkt) da nešto moram obaviti, a na knap sam s vremenom.

Bio je sličan topic pa sam isto komentirala - probala sam se opustiti, ali sam se još više nervirala. Pa možda je tako i s "kampanjcima" - ako krenu organizirati i planirati samo će se još više nanervirati :?

[mamasch]

Dok sam još bila doma s djecom jedini način da svaki dan imam urednu kuću, skuhan ručak, zadovoljnu djecu i da sam ja koliko-toliko normalna bio je da si svaku večer napišem što planiram napraviti tijekom idućeg dana od kućanskih poslova. Bila sam realna i kombinirala sam aktivnosti prema svojim mogućnostima i stvarnom tajmingu koliko mi za nešto treba, i uvijek sam ostavljala vrijeme samo za druženje s djecom i vrijeme samo za mene. Naravno to je sve trebalo biti obavljeno dok se MM ne vrati s posla jer onda je naravno bio raspašoj "jao tata je stigooo", "daj ženo ovo daj ženo ono", "idemo vamo idemo tamo"...
Taktika je bila više nego uspješna, i ja sam tako sačuvala zdrav razum i brak, i nasmijana krenula nakon 3 godine raditi jer sam znala da ja sve mogu samo ako se dogovorim sama sa sobom.
Eto.

[betty blue]

nemam volje za započeti sa obavezama dok me vrijeme ne stisne, dok se ne približe 2-3 sata

XXXXXX

Pa ja jednostavno najbolje funkcioniram kad mi fali vremena. Od kad znam za sebe sam teški kampanjac u svemu i jedino me stres natjera na posao.
Čak sam zaključila i da mi mozak ne radi dobro ako nisam u nekoj stisci. Onako, kao da mi se ne da ni misliti...

XXXXXX

jel ima neko znanstveno objašnjenje za ovo? neki hormon kojeg nedostaje u tom opuštenom stanju? možda izmisle lijek?

kad se samo sjetim, prije godinu dana u ovo doba šta sam sve radila i čim sam se sve bavila... a sad - samo ja i trudnoća, jer imamo previše vremena...ali, ja sam sretna i ovako i onako, a to je najbitnije
ustvari, kad malo pogledam, čini mi se da mi se život odvija u ciklusima stres - no stres, i znam da kad rodim da će opet biti stresa i baš se radujem tome, jer mi ovo pomalo već postaje dosadno....

[gita75]

jel ima neko znanstveno objašnjenje za ovo? neki hormon kojeg nedostaje u tom opuštenom stanju? možda izmisle lijek?

Ima - adrenalin. Ja samo na toj "drogi" dobro funkcioniram .

[abonjeko]

draže mi je gledati tv ili prosurfati netom odmah. Tj. nemam volje za započeti sa obavezama dok me vrijeme ne stisne, dok se ne približe 2-3 sata (MM dolazi u 4 s posla). Bit će i dobronamjernih koji će reći pa nemoj ženo radit što ti nije drago, treba ponekad i odmoriti, ali svi znamo da si to može dopustiti tinejdžerica, ali majka i supruga (tj. odrasle osoba) bi morala imati dovoljno samodiscipline da se natjera obaviti te nedrage ali potrebne poslove.... i to na vrijeme.

Ja imam neki disciplinirani militaristički kod u sebi i za razliku od mnogo njih koje "mozak na pašu" ja imam autodestruktivne nakane i gazim se kad god stignem....

Disciplina zaista pomaže u organizaciji života i meni treba netko tko će mi dati savjet kako "otpustiti kočnice"!

Disciplina se rađa iz uvjerenosti kako ne bi smjelo biti prekomjernog udovoljavanja sebi....lijenost i tu "ne da mi se" fazu valja kontrilirati i dozirati...a sada nisam pametna da ti kažeš kako pravilo dozirati...jer svatko ima različitu mjeru za sve! jer ja sam, recimo, prekomjerna u disciplini...a i to je problem!

[abonjeko]

Nisam kampanjac jednostavno iz razloga što bi dobila žešći napad panike (ili infarkt) da nešto moram obaviti, a na knap sam s vremenom.

Isto!

Pripremam ispit 3 mjeseca ranije! (zbog gornjeg razloga)!

[pomikaki]

ja sam, recimo, prekomjerna u disciplini...a i to je problem!

eh... mogle bi se malo čenđat

[Ondrolina]

ja sam, recimo, prekomjerna u disciplini...a i to je problem!

eh... mogle bi se malo čenđat

Eh da, i ja bi se čenđala....

[NatasaM...]

ja sam takva samo kod stvari koje ne volim, a moram raditi svaki dan

pa onda
- uz kuhanje stavljam dobar dokumentarac te slusam i povremeno gledam dok kuham
- obecam si kavu i kolac nakon usisavanja
- pripremim si dobru knjigu ili DVD "kad djeca zaspu", pa obavim sve sto moram prije, da mogu uzivati

jedino si jos nisam domislila nagradu nakon objasnjavanja matematike

[SpOOklica]

Ajme NatasaM ja bi u toj opisanoj situaciji uzela kavu i kolače predviđene za nagradu, sjela i gledala dokumentarac, na brzinu skuhala ručak prije nego MM dođe , a navečer. bez obzira što me čeka roba za peglanje, kad bebač zaspe uzela knjigu. Roba će tu biti i sutra.

Znate onu od Scarlett O'Hara : O TOME ĆU RAZMIŠLJATI SUTRA....

[pomikaki]

Ajme NatasaM ja bi u toj opisanoj situaciji uzela kavu i kolače predviđene za nagradu, sjela i gledala dokumentarac, na brzinu skuhala ručak prije nego MM dođe , a navečer. bez obzira što me čeka roba za peglanje, kad bebač zaspe uzela knjigu. Roba će tu biti i sutra.

tu sam
bar se znamo opustiti...

[trudnjača]

Ja sve moram odraditi odmah i sad,samo ako sam tako zacrtala...Ponekad mislim da to stvarno prelazi u neku vrstu bolesti jer sama sebi naravno nabijem neki nezdravi tempo. Npr. dođem iz trgovine,pune vrećice svega,jedno dijete,drugo dijete..i umjesto da te j..... vrećice ostavim da miruju jer naravno mogu čekati,ja ih jednostavno moram što prije isprazniti i sve složiti na svoje mjesto. Ili npr. kad dođemo s vikenda,ista stvar sa torbama...Katastrofa! Ali na neki bolestan način ne podnosim kad stvari nisu na svom mjestu odn. tamo gdje sam ja zamislila da budu.
S druge strane takva moja osobina mi možda pomaže kod organiziranja vremena tijekom dana pa stvrano sve stignem: jedno dijete spremiti za vrtić,drugo je svakako stalno sa mnom,ručak je uvijek na vrijeme gotov,veš složen,suđe sklonjeno,stignem i na kavicu,ponešto pročitam,malo prosurfam,tv svakako gledam samo ponekad navečer,čak i honorarno štošta odradim i to je to.

[SpOOklica]

Ajoj pomikaki koliko je puta došlo do hladnoratovske situacije između mene i MM jer se ja znam opustiti a on NEEEEEE....

Znaš ono kad je situacija poslije ručka:

moja verzija: poslije ručka skuhat kavu, popit pa onda natenane pospremit pijate u mašinu, pa ako je lipo vrime, prošetati sa klincem, pa kad on ode leć, recimo popeglat onu robu iz prethodnog posta, pa malo hopa cupa, ako se klinac ne probudi dok se ja tusiram (a uvijek se probudi dok se ja tusiram)

njegova verzija: poslije ručka pokupit pijate i uglancat kuhinju, pa otić nešto čačkati i raditi dok onako usput piješ kavu (tj. ostane je pola u šalici jer zaboravi na nju), pa čim uđeš u kuću u 9 navečer lipo skinut radnu robu, složit je, odmah se otuširat i čekat ženicu da odluči da je vrijeme za hopa cupa


I da, stvarno imam previše vremena, i da dobro funkcioniram pod presingom, ali uz klinca koji mi se drži za skute, ne mogu se baš organizirati da budem pod presingom cijeli dan. Ma ni pola dana, jer sam njemu na raspolaganju. Sami smo i nema ga tko čuvati dok se "presingujem"

[SpOOklica]

Zapravo dok nisam pročitala trudnjačin nick, pomislila sam da je to MM

[puntica]

Ajme NatasaM ja bi u toj opisanoj situaciji uzela kavu i kolače predviđene za nagradu, sjela i gledala dokumentarac, na brzinu skuhala ručak prije nego MM dođe , a navečer. bez obzira što me čeka roba za peglanje, kad bebač zaspe uzela knjigu. Roba će tu biti i sutra.

tu sam
bar se znamo opustiti...

to i ja kažem

[dunja&vita:-)))]

Ajoj pomikaki koliko je puta došlo do hladnoratovske situacije između mene i MM jer se ja znam opustiti a on NEEEEEE....

Znaš ono kad je situacija poslije ručka:

moja verzija: poslije ručka skuhat kavu, popit pa onda natenane pospremit pijate u mašinu, pa ako je lipo vrime, prošetati sa klincem, pa kad on ode leć, recimo popeglat onu robu iz prethodnog posta, pa malo hopa cupa, ako se klinac ne probudi dok se ja tusiram (a uvijek se probudi dok se ja tusiram)

njegova verzija: poslije ručka pokupit pijate i uglancat kuhinju, pa otić nešto čačkati i raditi dok onako usput piješ kavu (tj. ostane je pola u šalici jer zaboravi na nju), pa čim uđeš u kuću u 9 navečer lipo skinut radnu robu, složit je, odmah se otuširat i čekat ženicu da odluči da je vrijeme za hopa cupa


I da, stvarno imam previše vremena, i da dobro funkcioniram pod presingom, ali uz klinca koji mi se drži za skute, ne mogu se baš organizirati da budem pod presingom cijeli dan. Ma ni pola dana, jer sam njemu na raspolaganju. Sami smo i nema ga tko čuvati dok se "presingujem"

Draga moja, tvoj muž i ja bi bili idealan par .
Totalno sam se prepoznala u opisu tvg muža....

[ana.m]

Joj, skroz te kužim.
Ali znaš kaj ću ti reći.
Više imam samodiscipline sada kada sam uz sve još i 8 h dnevno na poslu, nego kada sam bila s njih dvoje doma po cijele dane.
jer znam da nemam vremena i da moram sve stići i onda se primim posla.
A čim sam doma mislim kako imam vremena i onda sve nekako u zadnji čas.
Nekada mni se dogodi kada radim popodne da visim na netu dok ne moram krenuti i onda u zadnji čas drž-nedaj, ali to je rijetko.

Uglavnom ustanemo rano kad MM ide na posao, znači oko 7, nekada i ranije.
Obavim neke poslove koje mi se nije dalo navečer, operem suđa kaj je ostalo od večere i slčine sitnice, pokupim stvari kaj su klinci poostavljali i sl. Onda furam malene u vrtić i kada se vratim doma prvo obavim sve kaj moram.
Ručak, ak imam kaj veša, malo posisam i sl.
I onda kad mi ostane vremena radim nekaj kaj mi je srcu milo...
A najviše se mrzim i budem nervozna kada mi se neda nešto napraviti i kada se nikako ne mogu prisiliti da to nešto napravim!

[trudnjača]

Sad ispada da se ja kao nešto ''branim'',ali znam se i ja opustiti, i to kako,ali tek kad pozavršavam sve što sam zamislila...
Dunja&vita, zamisli pored sebe još jednog sebe...horor-barem što se mene tiče-bolje je što smo različiti

[trudnjača]

Zapravo dok nisam pročitala trudnjačin nick, pomislila sam da je to MM

Zamislili to...

[pomikaki]

Ajoj pomikaki koliko je puta došlo do hladnoratovske situacije između mene i MM jer se ja znam opustiti a on NEEEEEE....

kod mene dođe do hladnoratovske situacije jer se oboje znamo prekrasno opustiti, samo što je njemu u dalmatinskom dijelu podsvijesti upisano da bih ja trebala dok se on opušta zujati okolo kao prava vrijedna domaćica i omogućavati njemu da se opusti... našao je crkvu gdje će boga molit

[Peterlin]

Kod mene je suprotno - imam šprancu po kojoj funkcioniram. Novu obvezu/zadatak odmah stavljam na popis (i ignoriram MM koji koluta očima dok ja vješam popis na frižider).
Nisam kampanjac jednostavno iz razloga što bi dobila žešći napad panike (ili infarkt) da nešto moram obaviti, a na knap sam s vremenom.

Bio je sličan topic pa sam isto komentirala - probala sam se opustiti, ali sam se još više nervirala. Pa možda je tako i s "kampanjcima" - ako krenu organizirati i planirati samo će se još više nanervirati :?

Iz perspektive doba dok su nam djeca bila u vrtiću mogu na ovo staviti potpis. Rutina i samo rutina omogućila nam je veću slobodu (obaviš što treba, a onda ili padneš mrtav umoran ili imaš vremena za luftanje...).

Danas ne trebamo popis (osim na kalendaru, gdje mi pišu termini dijagnostike i različitih pregleda za sineka) jer su djeca naviknuta na čvrstu strukturu i obrazac po kojem funkcioniramo.

Ono što mi kvari rutinu i što izrazito ne volim su kilometarska čekanja kod doktora raznih, nepredviđene aktivnosti (npr. kad se auto pokvari - nedavno smo imali cirkus, ne sa svojim nego s dedinim, ali opet...)

No, ne mogu zamisliti život U TJEDNU bez rutine. Vikendi su drugo... iako i oni podliježu nekim okvirima (bake, vikendica, plac, nabavke...).

Ono što mi uljepša život je slijedeće:
Danas je petak, moji dječaci će donijeti torbe iz škole i BEZ IKAKVIH NAŠIH NAPOMENA sjest će i napraviti zadaću, urediti torbe za ponedjeljak i to je to.
Nakon 9 sati navečer mm i ja smo slobodni jer se djeca svakodnevno poberu spat, a nama ostane komad večeri za nas (jest da tu uleti i peglanje i popravak usisavača po potrebi, ali možemo to raditi BEZ djece kojoj smo posvećeni do spavanja) itd. Dobro je!

[Ifigenija]

Dok sam još bila doma s djecom jedini način da svaki dan imam urednu kuću, skuhan ručak, zadovoljnu djecu i da sam ja koliko-toliko normalna bio je da si svaku večer napišem što planiram napraviti tijekom idućeg dana od kućanskih poslova. Bila sam realna i kombinirala sam aktivnosti prema svojim mogućnostima i stvarnom tajmingu koliko mi za nešto treba, i uvijek sam ostavljala vrijeme samo za druženje s djecom i vrijeme samo za mene. Naravno to je sve trebalo biti obavljeno dok se MM ne vrati s posla jer onda je naravno bio raspašoj "jao tata je stigooo", "daj ženo ovo daj ženo ono", "idemo vamo idemo tamo"...
Taktika je bila više nego uspješna, i ja sam tako sačuvala zdrav razum i brak, i nasmijana krenula nakon 3 godine raditi jer sam znala da ja sve mogu samo ako se dogovorim sama sa sobom.
Eto.

ovo je super.
Možeš li molim te meni tudumu reći ŠTO jest realno? Što da očekujem od sebe? Koliko se objektivno može uz dvoje malene djece koja su uvijek doma (stariji ne ide u vrtić, malena je 11 mjeseci).

Ja se spotaknem uvijek na to da si zadam previše, pa lipsam. Ili premalo - pa sam nezadovoljna.

Ne znam... i gotovo...

[Ifigenija]

Kod mene je suprotno - imam šprancu po kojoj funkcioniram. Novu obvezu/zadatak odmah stavljam na popis (i ignoriram MM koji koluta očima dok ja vješam popis na frižider).
Nisam kampanjac jednostavno iz razloga što bi dobila žešći napad panike (ili infarkt) da nešto moram obaviti, a na knap sam s vremenom.

Bio je sličan topic pa sam isto komentirala - probala sam se opustiti, ali sam se još više nervirala. Pa možda je tako i s "kampanjcima" - ako krenu organizirati i planirati samo će se još više nanervirati :?

Iz perspektive doba dok su nam djeca bila u vrtiću mogu na ovo staviti potpis. Rutina i samo rutina omogućila nam je veću slobodu (obaviš što treba, a onda ili padneš mrtav umoran ili imaš vremena za luftanje...).

Danas ne trebamo popis (osim na kalendaru, gdje mi pišu termini dijagnostike i različitih pregleda za sineka) jer su djeca naviknuta na čvrstu strukturu i obrazac po kojem funkcioniramo.

Ono što mi kvari rutinu i što izrazito ne volim su kilometarska čekanja kod doktora raznih, nepredviđene aktivnosti (npr. kad se auto pokvari - nedavno smo imali cirkus, ne sa svojim nego s dedinim, ali opet...)

No, ne mogu zamisliti život U TJEDNU bez rutine. Vikendi su drugo... iako i oni podliježu nekim okvirima (bake, vikendica, plac, nabavke...).

Ono što mi uljepša život je slijedeće:
Danas je petak, moji dječaci će donijeti torbe iz škole i BEZ IKAKVIH NAŠIH NAPOMENA sjest će i napraviti zadaću, urediti torbe za ponedjeljak i to je to.
Nakon 9 sati navečer mm i ja smo slobodni jer se djeca svakodnevno poberu spat, a nama ostane komad večeri za nas (jest da tu uleti i peglanje i popravak usisavača po potrebi, ali možemo to raditi BEZ djece kojoj smo posvećeni do spavanja) itd. Dobro je!

O, vi ste mi uzori!

Možeš li mi, pliz, malo pojasnit neke stvari.

1. Ako ste stavljali djecu spavat u 9 - kad ste počinjali sa večerom, pranjem, uspavljivanjem... jer nama to znači da počnemo u 19 h... a to pak znači da mm dođe, jedemo, i hop - spremanje za spavanjac. Kak to organizirati?

2. Možeš li mi, kao budali, napisat primjer svojih rutina kad si imala malenu djecu? Možda ti zvuči glupo, ali meni bi pomoglo, čisto da vidim kako to izgleda u obiteljima koje žive rutinski i mirno.

Hvala ti!

E, i čestitam na dobro odgojenoj djeci. To je velika stvar!

[Peterlin]

Ifigenija, draga, nismo mi to organizirali zato jer težimo savršenstvu, to je došlo silom prilika...zapravo ni ne znam kako.

Ja sam imala 38 kad se prvo dijete rodilo. Nisam bila u cvijetu mladosti, a uslijedilo je drugo dijete slijedeće godine. Jedino što me spasilo je rutina. Imala sam i tetu čistilicu kad mi je trebalo, i pomoć... ali opet, djecu smo od rođenja navikli na nekakav ustaljeni ritam. Istina, ja cijeli radni vijek imam "socrealističko" radno vrijeme od 7 i navikla sam se rano dizati, ali to je otprilike uvijek izgledalo ovako (i danas isto):
- zna se kad je ustajanje radnim danom (a vikendom isto, iz navike, bilo je tako i dok sam bila na porodiljnom jer mi nisu dali spavati )
- zna se kad su glavni obroci i koje jedemo zajedno (doručak, večera)
- znalo se do nedavno kad je dnevno spavanje (mlađi sin je bio veliki pospanac i nije funkcionirao bez toga, pa je rutina bila podređena njegovim fizičkim zahtjevima)
- na poslu smo do 15:30, podižemo djecu iz boravka i idemo doma na ručak
- popodne je posvećeno djeci ili s nama rade što već treba (nismo u kući nego u stanu, iskreno - ne znam kako bi bilo da smo u kući koja ima drugačije zahtjeve za održavanje)
- večera je kod nas bila dugo u 19 sati, sada je u 19:30 osim ponedjeljkom i srijedom kad su treninzi pa se pomiče za pol sata
- u 20:00 (ili 20:15 kad su treninzi) je kupanje, svakodnevno (može se birati samo hoće li puniti kadu ili se otuširati, NE može se birati hoće li se prati ili ne... )
- nakon kupanja je pričica (sad već čitaju sami, ali vole da im se čita ili priča pa im to priuštimo ili prepričavamo događaje toga dana) i gasi se svjetlo. Jučer su ga sami ugasili u 20:50, a 21:00 je apsolutni maksimum. Odu spat jer su umorni (tko ne bi bio da ustaje u 6 - 6:15 svaki dan) a ne zzato jer ih netko tjera. To ne činimo.

Rutina je proistekla iz načina života uvjetovanog radnim vremenom - da ja stignem na posao u 7 sati oni moraju ustati u 6 ujutro (sad po dogovoru s šefom mogu doći do 7:30, ali ostanem dulje pa sve štima)
Naša djeca za drugo i ne znaju, pa ustaju tako i preko ljeta, eventualno s pomakom od pol sata...

Nismo ništa radili na silu, takve su okolnosti, a pokazalo se tako dobrim da bih teško smislila bolji plan "na papiru". Sreća je i da nismo prevelike spavalice (tj. mm i mlađi sin su prosječni, a stariji sin i ja izrazito jutarnji).

Velika sreća su slobodna popodneva (da radimo do 17-18 ili smjene, rutina bi nužno izgledala drugačije).

Jedino što je bitno u cijeloj priči (teško je davati savjete kad živimo na toliko različitih načina) PRONAĆI ČVRSTE TOČKE za zajedničko vrijeme. Svejedno je da li se ustaje rano ili kasno, bitno je da je to otprilike u isto vrijeme. Kod nas su fiskne točke obroci i ta večernja pričica. Ne preskačemo doručak (naučih i ja uz djecu jesti ujutro) i trudimo se izvući najbolje što možemo iz zadanih okolnosti. Ja u kvalitetno vrijeme s djecom ubrajam pospremanje stana, košnju trave na vikendici i slično. Uključeni su. Nikada nije bilo drugačije.

Tu su još i druge obveze - kupovina, plac, stariji članovi obitelji u Zg i izvan njega, vikendica... tak da je dnevni i mjesečni raspored popunjen do daske. Nešto obavljamo s djecom, nešto bez njih... Naučila sam ne odlagati previše stvari za kasnije jer mi je tako najlakše sve obaviti. Da ima odstupanja - ima, božemoj.... ali to su iznimke, a ne pravila.

[pikula]

Neorganizirana i bez discipline, to sam ja.
Prije nisam bila takva... Ulijenila se u braku, valjda.
Al polako dolazim k sebi.
Primijetila sam da mi je to dizanje i bavljenje sobom (učenje, jelte) važan motivacijski faktor. Ako to obavim, onda mi se da i peglati, spremati, kuhati....

potpis
ako mi dan krene tako da mesvi cimaju nasve strane, dan niti ne počne, a ja rastresena i umorna ni od čega, pa se onda tješim neradom. Dani kad odradim trenig ujutro (pon, sri, pet) su mi sasvim drugačiji i to ne samo zbog fizičkog osjećaja da imam više energije. Kad uspijem ujutro se pomoliti, spremiti doručak da, da svi stignu pojesti, pa vrtić i onda trening -ostatak dana je garantirano uspješan, ali ako počen s gužvom i natezanjem, obično puknem ili se isključim. Voljela bih da nisam tako osjetljiva na početne uvjete.

[mamasch]

Mogu samo potpisati Peterlin. I mi smo sami sebi uveli raspored i disciplinirano ga se držali. I dalje se držimo dogovora, no ipak ponekad malo popustimo, djeca su već velika. Ali zna se, kad se npr. idemo spremati na spavanje nema odugovlačenja, cendranja, gnjavaže i plača, još uvijek čitamo priče za laku noć, ali onoliko dugo koliko se u startu dogovorimo (20 minuta, ili 3 priče, ili 2 slikovnice...) i ne odstupamo od toga. Sa SiS se sve dogovaramo, držimo se dogovora i očekujemo da i oni tako rade, i stvar super funkcionira.
Evo moram se pohvaliti da sam neki dan nakon roditeljskog uvrtiću dobila pohvalu da smo MM i ja odgojili divnu djecu i da su omiljeni među tetama i drugom djecom

[Peterlin]

Eh, zaboravih napomenuti ovo:

Roditelji male (predškolske) djece moraju silom prilika sniziti kriterije (prorijediti pranje prozora i zavjesa, prilagoditi intervale usisavanja, prebaciti težište na čišćenje podova po kojima se dječurlija valja, a prašinu s ormara brisati 2xgodišnje, recimo... , kupiti krep - posteljinu koja se ne pegla, peglati samo najnužnije itd).

Odavno sam odustala od toga da mi kuća bude "po špagi". Zadnje vrijeme je bolje otkad redovito bacam kramu (ali ne daju mi baš uvijek jer moja djeca više vole smeće npr. stare kartonske kutije od bilo kakve skupe igračke).

Kreveti im nisu savršeno zategnuti jer ih pospremaju sami. Znaju ostaviti cipele nasred predsoblja (ne da im se spremati u ormar, pogotovo ako su mokre) pa sam ubacila jedan mali gumeni tepih u kut da im bude "odlagalište" dok se cipele ne očiste. Nije sjajno, ali "drži vodu".

Redovito bacamo smeće, ali dogodi se da odemo na posao/školu/ranije vrtić i npr. ostavimo suđe od doručka u sudoperu. Ranije bih si zbog toga iščupala kosu, sad se SAMO trudim da to ne bude svaki dan, ali ako se dogodi - bože moj, nema veze!

Namjeravam otvorene police zamijeniti ormarima s vratima (tako da se dječja zbirka knjiga = krš i lom NE VIDI) itd. Izbacila sam velike tepihe i sad imamo male koje je lakše održavati. Izbacila sam s balkona cvijeće koje mi je radilo furdu od latica i lišća. Ispod lavaboa u kupaonici stavila sam ormarić za deterdžent i drugu kramu koja je inače stajala po podu. Ali kuća još uvijek nije kakva je bila prije nego sam se udala, kad sam mogla oblizivati od lustera do poda ako mi se htjelo. Pa koga briga? Kontroliramo nered koliko se može (dječji pisaći stolovi znaju biti :shock: totalni kaos, ali lokalizirani), kontroliramo dnevni raspored koliko se može i to je to! Opustimo se povremeno, svjesno ostavimo neke poslove za vikend (ili čak za godišnji) i dobro je.

[pikula]

Eh, zaboravih napomenuti ovo:
Roditelji male (predškolske) djece moraju silom prilika sniziti kriterije (prorijediti pranje prozora i zavjesa, prilagoditi intervale usisavanja.

Složila bih se i dodala,
1.roditelji bebača do godine dana mogu se smatrati s izrazitim sretnicima ako se otuširaju, skuhaju, spavaju i pojedu na miru sve drugo je SF

2.Roditelji djece do tri godine mogu se veseliti što sad povremeno mogu ovo iz točke 1 i nadati se da će to biti sve češće

3. Roditelji djece 3-6 mogu jesti, spavati, pospremati, raditi itd kao i svi drugi ljudi, osim pojednih zima kad djeca skupe sve viroze i prehlade koje su u opticaju, kad su dječica u nekoj od kratkotrajnih, ali intenzivnih faza (npr.maštovitih strahova, cendranja)...nastabite sami niz.

Naravno, postoje odstupanja - ponekad susretnete roditelja koji sve stigne i može uz i sa svojim djetetom od samog početka, no tijekom života pokaže se da je to uvijek u jednom od 3 slučaja:

A dijete je anđelak koji je rođen da bi usrećio svoju okolinu, a dotični roditelji shvate da zasluge nisu bilu njihove tek kad i ako dobiju drugo ili treće dijete potpuno različitog karaktera ili kad anđelak u pubertetu nadoknadi ono s početka. Ako ne, neminovno postanu omraženi među roditeljima s teže odgojivom djecom ili više djece zbog svojih dobronamjenih savjeta i iščuđavanja svemu i svačemu s njihove strane i zdrave ljubomore s druge strane (nitko ne voli da jedete čokoladu pred njim dok je na dijeti)

B netko drugi je preuzeo veći dio drugih dosadnih obaveza (čišćenje, plaćanje računa, brige o financijama itd.) pa je majka odnosno dotični roditelj potpuno posvećen djetetu i zadovoljavanju njegovih i svojih potreba uključujući i zabavu i druženje.

C netko drugi brine o svim napornim djelovima podizanja djeteta, mladi roditelji su zadržali fotografiranje kod rođendanske torte i izlaske u park, kino i kazalište, kad bolje promislite nikad ih niste ni vidjeli drugdje s djetetom- baka, teta čuvalica dovodi i odvodi dijete iz vrtića - sad shvaćate da ste krivo shvatili priče kako oni sve stignu raditi, putovati, pospremiti- dijete nije s njima u to vrijeme.

[pikula]

Naravno moji post je pisan u šaljivom tonu uz obilno korištenje hiperbola i uopćavanja u svrhu pojačavanja dojma humorističnosti. Nema znanstvene pretenzije.

[Ifigenija]

Eh, zaboravih napomenuti ovo:

Roditelji male (predškolske) djece moraju silom prilika sniziti kriterije (prorijediti pranje prozora i zavjesa, prilagoditi intervale usisavanja, prebaciti težište na čišćenje podova po kojima se dječurlija valja, a prašinu s ormara brisati 2xgodišnje, recimo... , kupiti krep - posteljinu koja se ne pegla, peglati samo najnužnije itd).

Odavno sam odustala od toga da mi kuća bude "po špagi". Zadnje vrijeme je bolje otkad redovito bacam kramu (ali ne daju mi baš uvijek jer moja djeca više vole smeće npr. stare kartonske kutije od bilo kakve skupe igračke).

Kreveti im nisu savršeno zategnuti jer ih pospremaju sami. Znaju ostaviti cipele nasred predsoblja (ne da im se spremati u ormar, pogotovo ako su mokre) pa sam ubacila jedan mali gumeni tepih u kut da im bude "odlagalište" dok se cipele ne očiste. Nije sjajno, ali "drži vodu".

Redovito bacamo smeće, ali dogodi se da odemo na posao/školu/ranije vrtić i npr. ostavimo suđe od doručka u sudoperu. Ranije bih si zbog toga iščupala kosu, sad se SAMO trudim da to ne bude svaki dan, ali ako se dogodi - bože moj, nema veze!

Namjeravam otvorene police zamijeniti ormarima s vratima (tako da se dječja zbirka knjiga = krš i lom NE VIDI) itd. Izbacila sam velike tepihe i sad imamo male koje je lakše održavati. Izbacila sam s balkona cvijeće koje mi je radilo furdu od latica i lišća. Ispod lavaboa u kupaonici stavila sam ormarić za deterdžent i drugu kramu koja je inače stajala po podu. Ali kuća još uvijek nije kakva je bila prije nego sam se udala, kad sam mogla oblizivati od lustera do poda ako mi se htjelo. Pa koga briga? Kontroliramo nered koliko se može (dječji pisaći stolovi znaju biti :shock: totalni kaos, ali lokalizirani), kontroliramo dnevni raspored koliko se može i to je to! Opustimo se povremeno, svjesno ostavimo neke poslove za vikend (ili čak za godišnji) i dobro je.

Hm, izgleda da sam na dobrom tragu, ali da očekujem od sebe više.

Hvala na ovome!
Kod mene su ciljevi:
- obući se, pomoliti, jesti ujutro, ispraznit suđericu
- dati djeci jesti ujutro, marendu i lagani ručak
- uspavati sve skupa poslije ručka
- oprati jednu mašinu veša, stavit sušit i složit
- da je kuhinja čista
- da su podovi koliko-toliko čisti
- skuhati večeru
- opeglati mužu košulje za posao, i samo to

To znači da bih ubila svakoga tko bi krenuo na gornji kat, gdje su sobe, zatrpane vešom (ne znam odakle se stvara, valjda muž baca hrpe i hrpice kako skine sebe i djecu, ne bih znala, ali samo saniranje toga mi mi uzelo daljnjih 45 minuta dnevno...), posteljinu bezuspješno presvlačim po par dana, kupaona je ko da u njoj svinje žive, a radna soba je kao napušteni magacin.
Terasa - nema na njoj ničea, pa su prljavi samo podovi.

Prozori gore - ko modernistički vitraj.

Vrt - divlji.

Garaža - mafijaško gnijezdo. Kotlovnica - u prašini. I tako...

[jerry]

Peterlin, potpisujem!!! Tako nekako i mi zivimo, samo sto se ja tusiram uglavnom pred publikom inace bih se valjda kupala vikendom kad mi se muzic slucajno ukaze doma... :/

[Peterlin]

Ma radi se o nalaženju ravnoteže.

Neće nam život početi kad opeglamo zadnju košulju s hrpe i pobrišemo zadnje zrnce prašine ili kad nam vrt bude za slikanje za časopis.

To NE znači da stalno mora biti kaos. Eh, sad, to je individualno.... netko naprosto uživa u neorganiziranom vremenu i tako se snalazi, drugima je bolje (meni) ako su stvari više-manje predvidive, čak i ako ne stignemo sve obaviti.

Treba spoznati kolike su nam vlastite granice tj. ne pokušavati uprtiti više nego što možemo nositi jer to nas slomi, pa gdje smo onda???

Daklem, pamet u glavu i sve s mjerom.

Ifigenija, proći će možda puno vremena dok vrt ne bude za slikanje, ali IMAŠ VRT (mnogi ga nemaju). Dok se ne nađe vremena da sve bude uredno i kako treba, uživaj u (recimo) jednoj krasnoj ruži ili nekom drugom detalju. Ako ništa drugo, uživaj u svojoj njegovanoj djeci. I nemoj se osjećati krivom ako ne stigneš... Trebamo i odmor i opuštanje.

Ugodan život prava je ravnoteža između idealnog reda i kaosa, preopterećenja i nedostatka bilo kakvih obaveza. To je individualno. Sjećam se vremena kad nisam mogla spavati ako bi na stolu ostala čaša od vode... morala sam je oprati i spremiti. Tko li je bila ta osoba? Kao da je netko drugi živio.... Isto tako, poznam ljude koji su bili neorganizirani i (recimo) neuredni dok nisu kupili svoj stan i/ili dobili dijete... Jednostavno, organizirali su se drugačije.

Mi planiramo samo velike stvari (preuređenje kupaone, kupovina garaže i sl.) a dnevnu rutinu vozimo pomoću "autopilota" . Nadam se, zapravo sigurna sam, da tako neću živjeti za sva vremena, ali počela sam nalaziti vremena za sebe i svoje potrebe VEĆ SADA. I mogu vam reći da mi je super, čak i ako je suđe ostalo u sudoperu.

[pikula]

Peterlin, jako lijepo rečeno
Ma meni problem što nemam tog autpilota, radim ili radila sam i po noći i 20sati u danu i nula sati mjesecima i sve kombinacije između koje nekad odlično pogoduju mojem vremenu s klincima, a nekad baš koma (kao kad sam morala ići raditi kad je Do imao 3ipo mjeseca). Na poslu imam timski rad, neprestan feed back i punu pozornost, radim ono što mi ide dobro, što znači da kad se jako trudim to bude genijalno, a ako se ne trudim pretjerano onda je dobro uz malo sreće.
Doma nisam vješta u ničem osim u kreativnim zadacima, za sve ostalo mi treba natprosječno mnogo truda, ne znam,učim se, mučim se , neprestano griješim, nema autopilota da mi pomogne, osim iscrpljenosti koja mi je sve manji problem što su veći, sve više mi je moja taština, činjenica da više gotovo da i ne radim posao koji volim, a ono što radim doma je onak za minus tri, osim predragocijenih trenutaka koji sve nadoknade, ali opet voljela bih da mi bolje ide, jer moj ego ipak radi, i kad se ne digne kruh, kad pogledam stan, kad se raspadnu tikvice, kad se izderem na dijete, osjećam se kao najnezahvalnije i najnesposobnije stvorenje na svijetu. Jer ako mi je omogućen luksuz da budem puno sa svojim klinicima, kakvo sam ja X da to ne znam iskoristiti.

[pikula]

a najgore od svega je da mi se i posao pretvorio u kaos od prevelikih pauzi i ne bivanja u toku, tako da se osjećaj frustracije širiiiii. Joj želim posao od 8-16h i autopilotaaaa.
a opet znam da prvi put kad ne bih mogla na bolovanje koliko trebam ili kad ne bih stigla raspraviti neku ključnu situaciju iz vrtića da bi me još gore grizlo.
Eto ja sam nedisciplinirana i kaotična jer bih htjela od svega najbolje i kao baš će meni to upaliti bez problema. sama sam sebi smješna, kad bolje pogledam Uf danas mi je loš dan

[Ria]

Ja sam kampanjac...oduvijek bila i navikla sam se tako i skroz sam u dobrim odnosima s tom činjenicom.
Sad već unaprijed znam da će nešto bit odrađeno u zadnji tren, ali će bit odrađeno i ne brinem.
Najbolje funkcioniram kad imam hrpu obaveza.
Muž i ja smo sami s kikicom...nema nikakve pomoći, ni 10 minuta mjesečno pa opet sve se stigne.
On je privatnik, radi od-do, ja idem ponovno u školu što znači jedan dan u tjednu me nema doma do 21 navečer i ostale dane imam domaće zadaće i učenje, radim normalno radno vrijeme, treniram 2 puta tjedno..često izlazim, imam hobije, putujem.
Tempo mi je brz ali ja to volim. I sve stignem...jest da kuća ne blista kao nekad prije i ručak nije baš svaki dan na stolu, ali to me ne dira, zato ja puno više blistam.
Meni se nekako čini da se puno ljudi kad dobije djecu u glavi se preoptereti s onim što moraju i što se od njih traži. Mi smo znali da smo sami, da se nekako moramo snaći i sve smo nekako ležerno, bez striktnog ritma bez prevelikih rituala i rutina, kako se koji dan može i sve je ok...svi imamo vremena za sebe i svoje hobije, organiziramo se muž i ja kako treba koji dan i nema frke. Kikica je sretno i zadovljno dijete jer mi nismo nervozni i ne paničarimo oko stvari koje se eventualno nosu odradile.
Kad čitam neke postove gore, pogotovo kad čitam moju dragu Ifi, meni dosita bude žao koliko se neki ljudi preopterete nekim stvarima u kojima bi zapravo trebali i mogli uživati...ili pak nekima koje bi slobodno mogli zanemariti ponekad.

[SpOOklica]

Činjenica je da u motivaciji pomaže pročitati koliko vas se također bori sa svojim demonima, ali ja bih ipak molila ako postoji kakva knjiga, tekst, za one koji bitku neuspješno vode.... a žele da se to promijeni

[ASTRA]

Moja mama bi jednostavno rekla - žene moje, vi ste samo jako lijene!

(to se i na mene povremeno odnosi)

[marta]

Činjenica je da u motivaciji pomaže pročitati koliko vas se također bori sa svojim demonima, ali ja bih ipak molila ako postoji kakva knjiga, tekst, za one koji bitku neuspješno vode.... a žele da se to promijeni

Nema pomoci izvana. Sva motivacija dolazi iznutra.

[gita75]

Činjenica je da u motivaciji pomaže pročitati koliko vas se također bori sa svojim demonima, ali ja bih ipak molila ako postoji kakva knjiga, tekst, za one koji bitku neuspješno vode.... a žele da se to promijeni

Ja se više ne borim s demonima, pomirila sam se s njima .