Eh, zaboravih napomenuti ovo:
Roditelji male (predškolske) djece moraju silom prilika sniziti kriterije (prorijediti pranje prozora i zavjesa, prilagoditi intervale usisavanja, prebaciti težište na čišćenje podova po kojima se dječurlija valja, a prašinu s ormara brisati 2xgodišnje, recimo...
, kupiti krep - posteljinu koja se ne pegla, peglati samo najnužnije itd).
Odavno sam odustala od toga da mi kuća bude "po špagi". Zadnje vrijeme je bolje otkad redovito bacam kramu (ali ne daju mi baš uvijek jer moja djeca više vole smeće npr. stare kartonske kutije od bilo kakve skupe igračke).
Kreveti im nisu savršeno zategnuti jer ih pospremaju sami. Znaju ostaviti cipele nasred predsoblja (ne da im se spremati u ormar, pogotovo ako su mokre) pa sam ubacila jedan mali gumeni tepih u kut da im bude "odlagalište" dok se cipele ne očiste. Nije sjajno, ali "drži vodu".
Redovito bacamo smeće, ali dogodi se da odemo na posao/školu/ranije vrtić i npr. ostavimo suđe od doručka u sudoperu. Ranije bih si zbog toga iščupala kosu, sad se SAMO trudim da to ne bude svaki dan, ali ako se dogodi - bože moj, nema veze!
Namjeravam otvorene police zamijeniti ormarima s vratima (tako da se dječja zbirka knjiga = krš i lom NE VIDI) itd. Izbacila sam velike tepihe i sad imamo male koje je lakše održavati. Izbacila sam s balkona cvijeće koje mi je radilo furdu od latica i lišća. Ispod lavaboa u kupaonici stavila sam ormarić za deterdžent i drugu kramu koja je inače stajala po podu. Ali kuća još uvijek nije kakva je bila prije nego sam se udala, kad sam mogla oblizivati od lustera do poda ako mi se htjelo. Pa koga briga? Kontroliramo nered koliko se može (dječji pisaći stolovi znaju biti :shock: totalni kaos, ali lokalizirani), kontroliramo dnevni raspored koliko se može i to je to! Opustimo se povremeno, svjesno ostavimo neke poslove za vikend (ili čak za godišnji) i dobro je.