 |
|||
E vidiš meni je mama govorila da učim i da budem jako marljiva na poslu, nikad mi nije dala da puno pomažem u kući ili kuham. Eto zato sam morala početi učiti to sa 25 i bebom na rukama. Dakle ako ti ne ide samo pospremanje možda se samo nisi time dovoljno bavio u životu i trebaš malo potegnuti i nadokanditi. Vjerujem da ćemo uspjeti baš onoliko koliko nam je to važno.ASTRA prvotno napisa
Moja mama bi jednostavno rekla - žene moje, vi ste samo jako lijene!
(to se i na mene povremeno odnosi)
Ima knjiga... čak više od jedne. Evo liste:
Elaine St. James: ŽIVJETI JEDNOSTAVNO (i druge njene knjige, sve na istu temu)
Paula Jhung: KAKO IZBJEGAVATI KUĆNE POSLOVE
Meni je odavno pomogla neka knjiga "1000 savjeta za domaćinstvo" (Mladinska knjiga, još od ONE države
Inače, knjige su pune dobrih ideja ali nema ni jedne knjige koja bi vrijedila za sve i dala jedinstveni recept koji uvijek pali. Treba sjesti (na pametniji dio tijela), pogledati oko sebe i smisliti način što i kako.
Otprilike ovak:
- sad sam ovdje
- želim biti/imati/postići/promijeniti
- u tome me ometa.... 1, 2, 3
- u tome mi može pomoći (stvari, ljudi...)
Još treba smisliti samo neki vremenski okvir (NE sve odjednom, to zna ljude zadaviti i obeshrabriti, treba biti obavljivo i poticajno) i idemo.
Primjer:
Danas ću... ustati do 7:30.
Danas ću.... urediti mali balkon. (Ako je to previše, onda jednu ladicu i sl.)
Danas ću... skuhati to-i-to.
Ako uspijemo samo jedno obaviti (a prije nismo) sve pet!
Pametna žena jednom je rekla ovo:
KUHAJTE BRZO, KAKO BI MOGLI PROVESTI VIŠE VREMENA S DJETETOM PRIJE NEGO ODRASTE...
Sretno!
uzela si mi profilJa sve moram odraditi odmah i sad,samo ako sam tako zacrtala...Ponekad mislim da to stvarno prelazi u neku vrstu bolestijer sama sebi naravno nabijem neki nezdravi tempo. Npr. dođem iz trgovine,pune vrećice svega,jedno dijete,drugo dijete..i umjesto da te j..... vrećice ostavim da miruju jer naravno mogu čekati,ja ih jednostavno moram što prije isprazniti i sve složiti na svoje mjesto. Ili npr. kad dođemo s vikenda,ista stvar sa torbama...Katastrofa! Ali na neki bolestan način ne podnosim kad stvari nisu na svom mjestu odn. tamo gdje sam ja zamislila da budu.
S druge strane takva moja osobina mi možda pomaže kod organiziranja vremena tijekom dana pa stvrano sve stignem: jedno dijete spremiti za vrtić,drugo je svakako stalno sa mnom,ručak je uvijek na vrijeme gotov,veš složen,suđe sklonjeno,stignem i na kavicu,ponešto pročitam,malo prosurfam,tv svakako gledam samo ponekad navečer,čak i honorarno štošta odradim i to je to.ovako isto i ja,baš isto, ali ja imam petero djece
i sve savršeno funkcionira :D
po danima u tjednu sam si zapisala šta se radi
vjerovali ili ne perem veš utorkom i četvrtkom, i to po 2-3 mašine,
nema šanse da svaki dan perem veš, zato što nas je sedmero u obitelji,
druge dane drugo radim..
imam koke i piliće 8)
subotom recimo obrezujem moje surfinije-cvijeće balkonsko,
to me opušta...
nedjeljom ništa posebno osim nužnog..
perilica pere suđe..
sve je organizirano i samo tako se osječam dobro.
ja sam ko i gita. i moram priznati da, od kad sam se pomirila sa svojim kampanjstvom, lakše živim. nemam više nerealna očekivanja sama od sebe; znam da ne bum spavala par noći prije roka i to je to. ostale noći sad spavam mirno
a ja bih voljela da se, kao gita, pomirim s tim demonima.
moja je boljka što sam, osim neorganizirana, i neodlučna - želim li se miriti ili odupirati?
I ja sam ScarletAjme NatasaM ja bi u toj opisanoj situaciji uzela kavu i kolače predviđene za nagradu, sjela i gledala dokumentarac, na brzinu skuhala ručak prije nego MM dođe , a navečer. bez obzira što me čeka roba za peglanje, kad bebač zaspe uzela knjigu. Roba će tu biti i sutra.
Znate onu od Scarlett O'Hara : O TOME ĆU RAZMIŠLJATI SUTRA....
I ja imam Scarlet faze. Pitam se, ima li nekoga tko ih nema??? Pa ljudi smo, nismo strojevi...
Moja samodiscipilna -
imam metodu što se tiče kuće i pospremanja. Znači sistematično prođem kroz sve sobe navečer kada mala zaspe ili ako mogu nakon posla i ručka.
Gledam koja stvar nije na svom mjestu i pospremam.
Suđe gledam riješiti navečer - poželjno. Manje dobro je da ga riješim ujutro prije posla. Ne dozvoljavam da mi ostane preko dana ono od jučer.
Kupaonu rješavam dok se mala brčka u kaadi. Stvari na svoje mjesto. Sortiranje bijelo i šareno. Jedno ide u mašinu drugo u košaru. Pere se dok se uspavljujemo, poslije stavljam sušiti. Ujutro prije posla skidam. Peglanje je teži padež. Čeka me i sada hrpa. Koji put se prisiljavam kako skinem veš taj dan ga popeglati, ali ...
Veća pospremanja radim po sistemu: jedan vikend jedna soba ili skupina poslova, tipa svi prozori u stanu. Njih operem relativno brzo. Krpica i špricalica, nije problem. Podove ne volim prati, wc mrzim.
Joj, draga, i ja sam mrzila pranje zahoda, a onda sam rodila dva dječaka... pa sam godinama prala školjku nekoliko puta dnevno (sada je to bar jednom dnevno) dok nisu naučili ne zapišavati sve okolo... Prošla me faza "mrzim pranje wc-a"... Sad s učenja nezapišavanja polako dolazimo do učenja pranja zahoda. I tako, na dobrom sam putu da wc uskoro ne peru samo odrasli, he he he!
daj sve napiši
Ifigenija, draga, nismo mi to organizirali zato jer težimo savršenstvu, to je došlo silom prilika...zapravo ni ne znam kako.
Ja sam imala 38 kad se prvo dijete rodilo. Nisam bila u cvijetu mladosti, a uslijedilo je drugo dijete slijedeće godine. Jedino što me spasilo je rutina. Imala sam i tetu čistilicu kad mi je trebalo, i pomoć... ali opet, djecu smo od rođenja navikli na nekakav ustaljeni ritam. Istina, ja cijeli radni vijek imam "socrealističko" radno vrijeme od 7 i navikla sam se rano dizati, ali to je otprilike uvijek izgledalo ovako (i danas isto):
- zna se kad je ustajanje radnim danom (a vikendom isto, iz navike, bilo je tako i dok sam bila na porodiljnom jer mi nisu dali spavati
- zna se kad su glavni obroci i koje jedemo zajedno (doručak, večera)
- znalo se do nedavno kad je dnevno spavanje (mlađi sin je bio veliki pospanac i nije funkcionirao bez toga, pa je rutina bila podređena njegovim fizičkim zahtjevima)
- na poslu smo do 15:30, podižemo djecu iz boravka i idemo doma na ručak
- popodne je posvećeno djeci ili s nama rade što već treba (nismo u kući nego u stanu, iskreno - ne znam kako bi bilo da smo u kući koja ima drugačije zahtjeve za održavanje)
- večera je kod nas bila dugo u 19 sati, sada je u 19:30 osim ponedjeljkom i srijedom kad su treninzi pa se pomiče za pol sata
- u 20:00 (ili 20:15 kad su treninzi) je kupanje, svakodnevno (može se birati samo hoće li puniti kadu ili se otuširati, NE može se birati hoće li se prati ili ne... )
- nakon kupanja je pričica (sad već čitaju sami, ali vole da im se čita ili priča pa im to priuštimo ili prepričavamo događaje toga dana) i gasi se svjetlo. Jučer su ga sami ugasili u 20:50, a 21:00 je apsolutni maksimum. Odu spat jer su umorni (tko ne bi bio da ustaje u 6 - 6:15 svaki dan) a ne zzato jer ih netko tjera. To ne činimo.
Rutina je proistekla iz načina života uvjetovanog radnim vremenom - da ja stignem na posao u 7 sati oni moraju ustati u 6 ujutro (sad po dogovoru s šefom mogu doći do 7:30, ali ostanem dulje pa sve štima)
Naša djeca za drugo i ne znaju, pa ustaju tako i preko ljeta, eventualno s pomakom od pol sata...
Nismo ništa radili na silu, takve su okolnosti, a pokazalo se tako dobrim da bih teško smislila bolji plan "na papiru". Sreća je i da nismo prevelike spavalice (tj. mm i mlađi sin su prosječni, a stariji sin i ja izrazito jutarnji).
Velika sreća su slobodna popodneva (da radimo do 17-18 ili smjene, rutina bi nužno izgledala drugačije).
Jedino što je bitno u cijeloj priči (teško je davati savjete kad živimo na toliko različitih načina) PRONAĆI ČVRSTE TOČKE za zajedničko vrijeme. Svejedno je da li se ustaje rano ili kasno, bitno je da je to otprilike u isto vrijeme. Kod nas su fiskne točke obroci i ta večernja pričica. Ne preskačemo doručak (naučih i ja uz djecu jesti ujutro) i trudimo se izvući najbolje što možemo iz zadanih okolnosti. Ja u kvalitetno vrijeme s djecom ubrajam pospremanje stana, košnju trave na vikendici i slično. Uključeni su. Nikada nije bilo drugačije.
Tu su još i druge obveze - kupovina, plac, stariji članovi obitelji u Zg i izvan njega, vikendica... tak da je dnevni i mjesečni raspored popunjen do daske. Nešto obavljamo s djecom, nešto bez njih... Naučila sam ne odlagati previše stvari za kasnije jer mi je tako najlakše sve obaviti. Da ima odstupanja - ima, božemoj.... ali to su iznimke, a ne pravila.
od zvonjave budilice, do laku noć
pusa
(u koliko je što sati, naravno da postoje iznimke, ali da se zna)
brigita, je l' ti prikupljaš materijal za knjigu?
moš si mislitbrigita, je l' ti prikupljaš materijal za knjigu?
Kod mene je sve bilo po špagi dok nisam dobila dvoje djece. Bila sam jako zaposlena a opet sam sve stizala obaviti. Sada sam s njih dvoje u totalnom kaosu, i tako smo funkcionirali neko vrijeme jer sam se pomirila s tim da ne mogu 24 sata biti s djecom i imati savršeno ulašten stan pa sam se navikla na povremene hrpe robe koje su čekale peglanje. Svo vrijeme je bilo posvećeno djeci, ali ama baš svih 24 sata i u toj fazi sam jedva stizala išta.
Jedno mi dijete sada kreće u vrtić a za drugo sam našla tetu čuvalicu i presretna sam što ću napokon napraviti reda u svom životu i stanu. Jedva čekam da imam RITAM, jer ga do sada nisam imala. Kada imaš ritam kao Peterlin onda sve stigneš. Kada se zna u koje vrijeme se što radi, to je super. Lako je onda odstupit ali opet se vratiš. Ja sam neko vrijeme bila u fazi kada se nije znalo ni kada je djeci vrijeme za spavanje, nit sam znala kada ćemo izići vani, niti smo imali ujednačen ritam buđenja...kaos! Odlučila sam napraviti reda i veselila se ovom rujnu kada će svatko imati svoje obveze a ja malo više slobodnog vremena za posao, kuću, muža, sebe...
Trebaš u sebi naći rješenje, reći sebi dosta...sjesti, staviti sve na stol i odlučiti kako dalje.
Tako i autorica ovog topića..ona zna da je problem u njoj samoj i traži pomoć u nekoj literaturi. Nema te literature, znaš sve, samo trebaš odlučiti
X...Tako i autorica ovog topića..ona zna da je problem u njoj samoj i traži pomoć u nekoj literaturi. Nema te literature, znaš sve, samo trebaš odlučiti
molim te počni pisati za neke novine ili časopis, ponekad bih rado imala lijepe tekstove i na papiru
printer, makita, printer
printer, makita, printer
a pikula možda shvati da ima talenta za još jedan honorarni posao...ukoliko uhvati dovoljno samodiscipline
Potpisujem. Kad sam u najvećoj frci: posao, dodatne radionice, klijenti, djeca, kuća - tad sve radim ko po špranci - jednostavno jer znam da ako zeznem nema popravnog, sve se uruši, nemam za kad odgoditi. A na godišnjem (još par danaal evo još samo jedna pametna
spooklica, ne znam radi li se kod tebe zbilja o hrpi obaveza,
ili samo o razumnom, štoviše, malom broju obaveza koje postanu ogromni zauzimači vremena jer ih se ostavlja i nagura u zadnji tren,
ali iz vlastitog iskustva - što više slobodnog vremena imaš, to ćeš manje stvari obaviti.
čini mi se da ti je tempo života dosta laganini, što je meni osobno nebrojeno puta upravo zamka.
Uglavnom, ne bih rekla da je tvoj problem odgađanje nego to što znaš da imaš lufta.
A znaš što - što bi ustajala u 7 ako ti nije nužda. Spavaj, kuhaj kad moraš etc.
Ako osjećaš nezadovoljstvo - ili misliš da moraš pa te to pere (osjećaj da bi to moralo biti drugačije - a ne mora) ili ne radiš ništa što te ispunjava (a onda je stvar da nađeš što Ti želiš raditi u životu).
Ovo sve potpisujem i dodajem, rad, rad i samo rad je jedini lijek za sve.
melange prvotno napisa
al evo još samo jedna pametna
spooklica, ne znam radi li se kod tebe zbilja o hrpi obaveza,
ili samo o razumnom, štoviše, malom broju obaveza koje postanu ogromni zauzimači vremena jer ih se ostavlja i nagura u zadnji tren,
ali iz vlastitog iskustva - što više slobodnog vremena imaš, to ćeš manje stvari obaviti.
čini mi se da ti je tempo života dosta laganini, što je meni osobno nebrojeno puta upravo zamka.
Potpisujem. Kad sam u najvećoj frci: posao, dodatne radionice, klijenti, djeca, kuća - tad sve radim ko po špranci - jednostavno jer znam da ako zeznem nema popravnog, sve se uruši, nemam za kad odgoditi. A na godišnjem (još par dana
Uglavnom, ne bih rekla da je tvoj problem odgađanje nego to što znaš da imaš lufta.
A znaš što - što bi ustajala u 7 ako ti nije nužda. Spavaj, kuhaj kad moraš etc.
Ako osjećaš nezadovoljstvo - ili misliš da moraš pa te to pere (osjećaj da bi to moralo biti drugačije - a ne mora) ili ne radiš ništa što te ispunjava (a onda je stvar da nađeš što Ti želiš raditi u životu).
I ja jedva čekam dan kad ću ponovno na posao, doma sam sa djecom tako da jako dobro znam što govoriš.
To su sve zamke pre jednostavnog života i današnjih kradiljivaca vremena internet, tv...
Kad ne radim na komp. tj kad mi nije potreban internet ja osobno iskopačvam kabel i odnosim ga daleko od stana,
u to doba kad nemam interneta imam neopisivo monogo vremena za rad, djecu i sve ostale blagodati ovakvog života.
Navečer muž donese svoj laptop sa kojega na par minuta prosurfam na brzinu i to je sve.
Dok sam doma sa djecom ovo mi je jedina opcija, jednostavno iskopčam i to je to, jednostavnije mi je tako koliko god smiješno zvučalo.
I moram reći da je život sto puta ljepši i kvalitetniji, a ja zadovoljnija jer mi je sve tip top, od stana do djece, do muža
Tako da je moj savjet NE internetu ili striktno ograničen pristup internetu, naravno samo u slučaju ako samokontrola šteka.
Peterlin, hvala ti na nadahnjujućim postovima!
Uhh... Gdje me nadje sa temom. Ja isto ne mogu da se natjeram na konstruktivne poslove zadnjih godinu dana... Roda je kriva
wow kako ti uspjevaš sve s vas sedmero napravitipo danima u tjednu sam si zapisala šta se radi
vjerovali ili ne perem veš utorkom i četvrtkom, i to po 2-3 mašine,
nema šanse da svaki dan perem veš, zato što nas je sedmero u obitelji,
druge dane drugo radim..
imam koke i piliće 8)
subotom recimo obrezujem moje surfinije-cvijeće balkonsko,
to me opušta...
nedjeljom ništa posebno osim nužnog..
perilica pere suđe..
sve je organizirano i samo tako se osječam dobro.
bravo
daj još štogod napiši
činjenica je da je veća efikasnost kad ima više stvari za napraviti, nego kad ih je manje. ima ovdje kampanjki, kako čitam, još. na faksu sam znao lude ispite spremiti za par dana, a kojekakva čudesica sam taljigao tjednima. eto, tako je ispalo i u životu. žena, ja i debela, posla kao u priči. i obaveza. trudimo se smanjiti obaveze. natalitetom u smislu gorenapisanog
Posljednje uređivanje od Andro-gen : 08.09.2011. at 21:29
hvala ti makita, pišem ja i furam povremeno paraleno i nekoliko honorarnih poslova, pa jedan ozbiljna posao tri mjeseca pa ništa, nije kod mene do samodiscipline nego ja vodim jako nepredvidiv život koji bez planera u rokovniku i na mobu, malog noteza i ploče na zidu ne funkcionira uopće. A reminderi mi iskaču po mailu ko da radim u kontroli leta ne zato što ja radim nešto jako važno ili jako pametno nego što uvijek radim nešto drugačije, novo, s novim rasporedom, novim ljudima ,kontkatima ili pak ne radim ništa izvan kuće, a tek onda treba znat organizirat taj veliki blure u kojem stigneš sve (šivat, heklat,slikat,pisat, vježbat, volontirat) ili ništa. Zato ja progutam svoj ponos, ne umišljam daj e moja volja neki svemogući alat i pišem, crtam i planiram sve po vsod jedino tako uspjevam i zadovoljna sam onim što obavim, ali isto tako trebalo mi je dugo da ne mislim da su moji planovi nešto važnije od stvarnog života, ako treba sve mjenjat sad i odmah mjenjam, ako treba otkantat sve i čubit najveće postignuće mi je bilo to narpavit bez grižnje savjesti i naći si zabavu tipa forum, pa i tv ako treba, jer ako već moram čubit zašto bi se još morala dodatno kažnjavat.
a pikula možda shvati da ima talenta za još jedan honorarni posao...ukoliko uhvati dovoljno samodiscipline
Ma nije štos u tome da je lakše rasporedit vrijeme kad imaš više obaveza, nego kao je netko vodje pametno napisao,da je lakše organizirat sam sebe kad si zadovoljan nekim postignućem ili kad imaš cilj u kojem se samoostvaruješ. Kad radiš posao s kojim se teško ili nikako identificiraš i kad ne vidiš jasnu nagradu koji vežeš uz svoje napredovanje u vještinama, novac itd. onda se jako teško motivirati. Zato kad ne radiš izvan kuće ili radiš neki necijenjen posao u lošim uvjetima treba zakopati duboko u sebe i naći pravu motivaciju i staviti si je u vidkrug dok je ne integriraš u svoj identite kao polugu samodiscipline. Sve drugo je čista prisila, a sve što radiš bez ljubavi, dugoročno, bolje da nisi ni radio.
Evo, ovako nešto slično je kod mene.
Ipak, daleko sam od organiziranosti i discipline - sve stignem, ali ima i onoga "5 do 12", adrenalina, "drž'-ne daj" situacija, osjećaja Scarlett O'Hare, koja je spomenuta, sasvim zgodno!
Čitala sam neke knjige na ovu temu, mogu preporučiti neki naslov ako ima zainteresiranih.
Stvari su poznate, ali repetitio est mater studiorum.
Jednostavno kažeš sam sebi, trebam se pokrenuti, mijenjati sustav koji ne šljaka i treba naprijed da stvari štimaju.
Jer sve shvaćamo da više nismo školarke, studentice, djevojke koje imaju svo vrijeme svijeta samo za sebe, a obitelj traži svoje - vrijeme, ljubav, posvećenost ... cijelo naše biće, koje je daleko od savršenstva.
Joj, kad vas čitam zavidim vam. Ja sam ona druga controlfreak krajnost. Tako sam ovo ljeto inzistirala da mogu sam čistiti 4 obiteljska apartmana koja iznajmljujemo čuvati svoje troje djece ( 10, 2 i skoro godinu dana stare), kuhati za nas 8 i prati i sve ovo kućansko, i pisati diplomski ( koji nekim čudom u moj cf životu nisam na vrijeme napravila). I stvarno meni je teško zamislivo da netko s dvoje djece ne stiže skuhat i oprati a da ne radi. Ono, najiskrenije, ne mogu to pojmiti. Stvarno bi se trebale zamijeniti na barem mjesec dana. Možda je to jednostavno genetski predodređen kapacitet organizma. Ono, ja spavam malo, oko 5 sati po noći i popodne kad moji odu spavat meni ne pada na pamet ići u krevet, ja ili perem ili surfam ili čitam neke znanstvene idiotarije koje mi ne trebaju ali me vesele. I najgore je da sam takva otkad znam za sebe. I nije da se ja ne opustim nikad, opustim se ja ali uvijek u petoj brzini. Samo da zaključim, ja zavidim svima kojima je moguće sjedit toliko dugo da ručak ne stignu skuhat...
i još k tome kolike onda kante za veš imaš
70 l???
i kako ti se sve to osuši
meni je sada ok kad je lijepo vrijeme, ali kad dođe ono prelazno razdoblje, bez grijanja, nikad mi se veš ne osuši
a isto tako preko zime, nemam toliko radijatora da bi osušila u jednom danu 3 mašine
i kak možeš posložiti u jednom danu 3 veš mašine.
samo kad ti se čarape nakupe to je koma
(početak mog posta gore ide ovako
ma htjela sam te pitati za to pranje veša
to onda pereš preko dana. (mislim tada ti je skuplja struja
i onda ide zeleni smajlić
Ah, mislila sam da sam usamljena po tom pitanju (tip-top stan, dijete ,muž)
Na poslu dajem 100% od sebe i sve je savršeno i po špagi a dok dođem kući jednostavno više nemam volje ni zašto.
Mislim da se to zove ljenost, i sada bi trebala raditi milijun stvari po stanu a nikako da se pokrenem , čekam 5 do 12, a obožavam kad mi je sve posloženo ,čisto ,mirišljavo i skuhano
Dali to ima veze sa načinom odgoja i u kakvim smo obiteljima rasli, ili smo jednostavno takvi?
ja mislim oboje.
moja mama nije bila baš uredna, pa onda i nemam neke radne navike, da mi se da čistiti i kako nešto očistiti
a i ja nisam baš nešto od početka takva, nisam se baš takva rodila, na žalost
Evo jednog zanimljivog naslova:
MORGENSTERN, Julie: OVLADAJTE VREMENOM IZNUTRA PREMA VAN: cjeloviti sustav preuzimanja nadzora nad vlastitim vremenskim rasporedom i - životom, Zagreb, V.B.Z., 2006.
Aki si dala 100% sebe na poslu onda se to ne zove ljenost nego umor
Posljednje uređivanje od pikula : 11.09.2011. at 11:20
delegiranje - kod nas kćer slaže čarape, sin pranzi perilicu, između ostalog
samo kad ti se čarape nakupe to je koma
Od kako noćima ne palim komp nego se hvatam pegle i neobavljenih poslova preko dana, smanjila mi se hrpa veša, sredila sam zimnicu... ma, hrpu stvari.
I moram reći da je život sto puta ljepši i kvalitetniji, a ja zadovoljnija jer mi je sve tip top, od stana do djece, do muža
Tako da je moj savjet NE internetu ili striktno ograničen pristup internetu, naravno samo u slučaju ako samokontrola šteka.
Internet, odnosno u mom slučaju FB i ovaj forum su stvarno kradljivci vremena.
Dobro, nekada si i to moramo priuštiti, ali treba razjasniti sam sa sobom. MM mi već mjesecima tupi da se kanim te ovisnosti od koje je i sam bolovao i eto, nazire se kraj
Sad sam postala ovisna o peglanju jer za to vrijeme gledam kriminalističke serije na FOX-u
I da, meni popis puno znači. Stavim sve na njega. Nekada i tjedan dana unaprijed, barem da okvirno znam što kada mogu.
MM je puno opušteniji, čak mu taj popis ide na živce, ali ja bez njega ne bih mogla funkcionirati.
On ima svoje zadatke - radi, priprema se često za posao kod kuće, nekada mi pomogne oko sitnih kućanskih poslova ili bašče, a što mi je najvažnije je to što kvalitetno provodi vrijeme s djetetom kad dođe kući (dok ja za to vrijeme kuham ili radim nešto drugo) ili ga zajedno provodimo.
Zapravo mi je to zajedničko vrijeme nešto najdragocjenije u mom životu, kad poslije večere pustimo mjuzu i onda zajedno čagamo!
http://www.youtube.com/watch?v=-sVD4...eature=related
hehe, potpisujem te, dobro, ne bih bila baš tako oštra...
svekiji dođu po malu i onda mi sveki kaže, ti sada ovo vrijeme posveti sebi, a ja bi ju najradije zašakirala jer u glavi imam barem 20 stvari koje treba ugurati u ta dva sata
ručak mi jedino zna zeznuti to ako odemo van pa popustljiva kakva već jesam pustim da se više zadržimo na ljuljama ili u šetnji
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom