Imali smo prije nekoliko mjeseci zanimljiv susret u kvart pred nekom zgradom: mama i dijete od možda nepunu godinu dana nekoga čekaju.
Mama bebu nudi Smokijem i očito praznu vrećicu baca pored kante za smeće na pod. A. mi tiho šapne: vidi, baca smeća na pod! I glasnije dobaci : bebe ne smiju jesti Smoki!
Mama joj priđe smijući se i započne razgovor. Pita je da li njena seka već hoda, A. odgovara da je tek prohodala , ali da pada nakon 3-4 koraka. Mama kaže da neka je stavi u hodalicu da ne padne.
A. opet s užasom: ali bebe ne smiju u hodalicu, to je jako štetno!
Mama, sad već sumnjičava hoda prema autu u kojem je stigao valjda suprug, sklapaju kolica, ova ulazi na stražnji sic smještajući dijete u naručje. A., sad već skroz uzbuđena viče iz svega glasa: Ajme, mama , pa nemaju auto sjedalicu!!!