Mislim da se svi slažemo da je knjiga MKD od JJ svojevrsno osvježenje, kao takva.
Različito tumačimo upravo ovu stvar koju si spomenula:
poanta je u tome
da dijete trebas tretirati kao sebi ravno u kontekstu izricanja stavova i nalazenja rjesenja.
Prvo:
- Tretiramo dijete kao takvo, pa imamo problem sa dosljednosti ili ... ti nabroji...
Drugo:
- Nekako ne vjerujem da postoji ova druga skupina koja tretira dijete kao sebi ravno, a baš ni u jednom trenutku ne snosi posljedice takvog tretmana u smislu rušenja (djetetovih, vlastitih, recimo to "obiteljskih granica"), pa se pitam gdje je tu smisao djetetove kompetencije kada autoritet, na trenutke, nije kompetentan. A kada se netko zapikne za ovo "autoritet", ja onda protupitam "može li bez?";
Treće:
- Mislimo da dijete jest najvažnije, ali zbog svojih mladih godina i nedostatka znanja i iskustva ne može biti nama ravno.
Zato smo mi roditelji, oni djeca, a jedni i drugi jenakovrijedni svakog poštovanja. Međutim, mora se znati tko je roditelj, a tko dijete.