Ja tek sad niš ne kužim... :/
 |
|||
|
|
|||
Ja tek sad niš ne kužim... :/
a zakaj prvotno napisa
lucky, anarhistice
ja zapravo mislim da malim ljudima treba staviti nekakve okove da bi se oni mogli jednog dana zabavljati trgajuci ih.
moras biti u nekakvoj 'formi'/kalupu da bi mogao osjetiti gust 'deformacije'
ne znam jesam li u pravu.
pamtis ti moje politicke tendencije, ha?mali ispravak: anarhistkinjo je pc izraz, anarhistice se gleda kao umanjenica po tome... a ak ipak mislis da sam malecka - onda sam anarhistkinjica
ah taj jezik, kad ce se vec prestati razvijati...
jos ce neko pomisliti da se ne razumijemo...
no ajmo o okovima...
gusti su gusti - pa ako mislis da radis okove da bi im zgustala zivot - sve pet
al onda ti ne stoji da odgajas male komformiste - nego male buntovnike, ne?
no, iskreno, kao da ne pises o sebi (koliko sam te skuzila na drugim topicima)...
sto ti ustvari hoces?
koga juul nije malo zbunio - sumnjam da ce nesto novo i nauciti, osvjestiti...
bas mi je zanimljiv - bilo da ga citam politicki, emotivno, iz pozicije sebe kao djeteta svoje majke, sebe kao roditelja jednogodisnjaka, dvogodisnjaka, kao jednoroditeljka, strankinja...
uvijek naidjem na nesto zanimljivo...
i da, i mene nekad zbedira... al ne moze mene juul toliko zbedirati koliko ja mogu od njega nauciti...
potpisi da, i mene nekad zbedira... al ne moze mene juul toliko zbedirati koliko ja mogu od njega nauciti...
Meni sa sad, na kraju balade, čini da mi je ova knjiga bila totalno suvišna.
Nakon prve trudnoće koja je završila spontanim i ove druge koja je prošla sa puno problema ,
tokom prve godine G. života, nije bilo dana da Bogu nisam zahvaljivala što je živ i zdrav.
Kasnije je to malo "popustilo", nisam bila više toliko histerično izbezumljena oko svega.
Po službenoj dužnosti čitam dnevne novine i svakog dana se užasavam crnom hronikom,
djeca stradavaju na ovaj ili onaj način na svakom koraku
i ja i dalje stalno Bogu zahvaljujem što ga imam ( Gabrijela )
i svjesna sam JAKO kako je ljudsko biće osjetljivo - sad te ima - sad te nema.
Kad ti na pravdi Boga odjednom neko istrgne nekog najdražeg iz života, a na jedan vrlo besmislen način
postaješ jako svjestan osjetljivosti bića i visoko cijeniš sve ono što se inače uzima "zdravo za gotovo".
Još kad se osvrnem po svom komšiluku i načinu na koji oni tretiraju djecu -
( na ono što prolazi kroz naše tanke zidove )
stoput kažem - blago njemu što je s nama.
Sjećam se još uvijek kako kao dijete nisam imala pravo glasa i pokušavam to maskimalno izbjeći sad kad su uloge promijenjene,
sad kad sam ja ta koja kao ima "moć" nad djetetom - dati mu da dođe do izražaja ili ne.
Svjesna sam toga da on nikad neće htjeti ono što bih ja, uvijek će htjeti ono što on sam želi - to je tako normalno...
Pa i ja danas kao i oduvijek, želim ono što želim , a ne ono što bi moja mama htjela.
Ja sam za dosta stvari iz knjige shvatila da već sada radim instinktivno, a neke sam nove stvari shvatila i počela ih primjenjivati. Primjetila sam nekakve greške mojih roditelja i posljedice toga u mojoj psihi pa se nadam da će ta knjiga i meni pomoći da si osvjestim neke "probleme" (govorim o sitnicama). Sve u svemu knjiga mi je odlična.
Da se nadovežem...i ja. a trebala su mi 3 citanja tog poglavlja. jer nekako ti je blize i suvislije to: sigurno si umorna macice, okice ti se sklapaju...i bla, bla, a: ja sam odlucila, da.... zvuci tako tvrdo i naredbovno.
a upravo je obrnuto.
dakle ok je reci ad se u 8 ili x sati ide u krevet. koliko i kako ce roditelj to objasnjavati ovisi o njemu. medutim vrlo je ne ok, uvjeravati dijete da one ne zna i ne osjeca da li je pospano ili ne.
kada se covjeku "izostre" osjetila, vrlo cesto primjecuje, kako su ljudi zaista uvjereni da dijete od 6 godina nema pravo naruciti u restoranu to sto zeli jesti, nema pravo "znati" da li je zedno, gladno, umorno, sretno, nesretno...
pa se poslije cudimo (sad skrecem s teme) kako djeca trpe zlostavljanja bliskih osoba i nikome se nista ne usuduju reci. jer oni su "naucili" da nemaju pravo na svoje osjecaje ugode, nelagode, sitosti, umora, ljutnje, krivnje.... pa kada im odrasli kazu da je to sasvim ok sto im rade, kako bi djete moglo "znati" da su njegovo "ne" i onaj osjecaj nelagode u solarnom pleksusu relevantni, kada ga mama, tata, baka, djeda, vec godinama uvjeravaju da samo odrasli znaju da li je ono gladno, zedno, pospano, umorno, da li mu je vruce, hladno.... a ne ono samo, negovo tijelo i bice.
cipele su nesto drugo. to su pravila. pravilo da se u nekoj kuci skidaju ili ne skidaju cipele, presvlaci ili ne presvlaci odjeca, je regula ili obicaj kao napr. da se u kinu ne govori glasno, u skoli dize ruka kad se nesto zeli reci...itd.
medutim ni jedno od ti pravila ne zadire u osobne i primarne osjecaje djeteta.
ali kako ces ti te cipele objasnjavati, je zaista tebi na izbor.
Ja isto koristim neke opće razloge zašto nešto treba napraviti, i neću to izbaciti. Slažem se da je osobni jezik neizmjrno važan, ali meni to ne znači da u odgoju nema mjesta rečenicama tipa: Skidamo cipele da nam stan ostane čist pa nam se ljepše igrati; Navečer peremo zube da bi bili zdravi i mirisni. Ne vidim veliku potrebu za personaliziranjem ovakvih poruka. Za malu djecu, skroz mi je u redu dodati prijatelje iz vrtića koji se spremaju na spavanje i peru zubiće. Ako smo kod ljudi koji ne skinu cipele kad dođu kući, tu mi nije problem ubaciti osobnu poruku: kod nas se skidaju jer ja mislim da je to važno.
Dakle, meni je različito navoditi dijete da se povinjuje nekom skupu vanjskih pravila za koja ni sami ne znamo zašto tamo stoje ni da li vjerujemo u njih, od toga da racionalno objasnimo potrebu za nekim postupkom.
Imam i neke dvojbe oko prevelikog korištenja osobnog jezika. Juul kaže da je djetetu lakše i draže učiniti nešto zato što to želi osoba koju voli, nego zbog nekog apstraktnog pravila (i meni tu fali srednji put, odnosno pravilo koje je prizemno, razložno i u koje vjerujem). Nismo li tu u opasnosti da dijete malo prečesto nešto radi zato što mi tako želimo? Meni je draže da pere zube zato što zna da je to važno za zdravlje, nego da to radi iz želje da mi ugodi.
I zapravo, ne mislim da se ovo što pišem uopće kosi s Juulom, nego mislim da ga se često predoslovno tumači.
vertex, bas htjedoh napisati da se uopce ne kosi...
opceprihvacena/sireprihvacena pravila koja kao takva djetetu verbaliziras su u jednom trenu postala TVOJA...
svjesno ili manje svjesno - je mozda bitno za tebe kao osobu i nacin na koji odabires komunicirati sa djetetom i svijetom... razina na kojoj su uzde u tvojim rukama... odgovornost koja te osnazuje a ne cini marionetom nekih 'random' utjecaja...
bilo kako bilo, neosobnim govorom -dijete ce, ako te poslusa, poslusati tvoju zelju i (percipiranu) zelju svijeta oko sebe... li dijela svijeta (obitelj, vrtic, parkic, zdravi ljudi, posteni ljudi, cisti ljudi, bijelci, zapadnjaci, kapitalisti, obrazovani...)
ako ne poslusa - u sukobu je s tobom ali i (percipiranim) zeljama svijeta kojeg u tom trenu predstavljas...
to je djelomicno i neminovno zbog razine koje smo nesvjesni sebe kao prestavnika 'svijeta'...
i moze nam se ponekad CINITI da djetetu cinimo uslugu time (da nauci, preko naseg iskustva, na laksi nacin)...
no, ako smo svjesni zamke zatvaranja vidokruga vec samim time sto je NASA svijest neminovno ogranicena - meni se cini ipak bolje koristenjem osobnog jezika za stvari koje smo definitivno 'pounutrili' - ostaviti djetetu pogled na svijet sa, slikovito receno, viseg kata nebodera...
mozda za one poruke koje smo pokupili tijekom zivota u koje ni sami nismo sigurni koliko su stvarno nase i koliko su nam sjele - i nije lose predstaviti kao poruke svijeta ili, u krajnjem slucaju nesigurnosti, 'sto ce selo reci'...
ali za utjecaje koji su nam definitivno sjeli i svjesni smo zasto i kako nam koriste uz zivotu - ne vidim razloga zasto ih ne iskomunicirati kao svoje...
pogotovo djetetu kojemu je lakse shvatiti konkretno nad apstraktnim...
ili konkretnije (npr. vrtic, svi nasi prijatelji) nad apstraknijim (sva djeca, sva dobra djeca, svi ljudi na planeti i kroz cijelu povijest)...
Na kraju balade?
ninet, meni je biti uvijek na pocetku najveci izazov i najveci dar roditeljstva...
Exactly! I uvijek nauciti nesto novo...sto od Juula i Julovica, sto od vlastitog djeteta...
50-ineka str i sviđa mi se
:shock: :shock: :shock:
jel' moguce da sam ja ovo napisala?? iz pocetka!
Dovrsavam Vase kompetentno dijete i odista sam odusevljena knjigom. Ja bih da se, uz Rodin kljun, dijeli u rodilistima. ☺
Sto mi preporucujete za daljnje citanje?
Koja vam je najdraza Juulova knjiga?
Je li tko citao Prostor za obitelj? Dojmovi?
Ja sam davno citala Prostor za obitelj i jako me se dojmila, ali nazalost bilo je davno pa ne mogu puno argumentirat... Jako se lako cita i nekako ti poslozi stvari u glavi koje vec znas. Svakako procitaj!
"Od poslušnosti do odgovornosti", Juul je suautor sa Helle Jensen.
Drugačija je od ostalih njegovih knjiga, dosta zahtjevna za čitanje, ali odlična!
Najdraža Juulova knjiga mi je "Kako reći NE mirne savjesti"
meni je super i HURA! Idemo jesti. Uz Vase kompetentno dijete, te dvije su mi najdraze, sve sam procitala (valjda?)
Vidim da su mišljenja različita.
Hvala vam svima!
Zelim si naruciti Vase kompetentno dijete pa mislim, kad si vec narucujem, da uzmem jos koju, no cini se da su rasprodane pa je izbor dosta ogranicen (Prostor za obitelj, Hura idemo jesti i ona o zivotu s tinejdzerima).
No, nekako mi se cini da cu ih i tako sve htjeti imati na svojoj polici tako da mozda nije toliko vazno od koje krenem...
Mislim da sam se navukla!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom