Krajem ovog mjeseca nam je 2. rođendan i polako razmišljam o skidanju pelena. Od nekih 10 mjeseci ujutro nakon buđenja ga stavljam da piški i kaki u tutu. U 99% slučajeva nešto od toga i obavi.
U zadnje vrijeme kad skužim da kaki ili smrdi pitam ga: "jesi kakio?" a on kaže "nece, neceee". Neki put dok je na tuti pitam ga jel piskio, on kaze "da, da" i poslije kad pogledam, u tuti nema ništa. Neki put se dogodi da kaže "kakio" (iako vrlo rijetko), ali to ne znači i da je kakio. A mislim da je piškenje njemu SF za shvatiti, jer kad se samo popiški u tutu i kad ga dignem, on pokaže u mokraću i kaže "kakio"
Uopće ne znam da li da ga mučim time sada ili ne.
Moja stara kaže da je meni negdje nešto iza godine dana skinula pelene. S time da je ona mene stavljala na tutu čim bih nešto pojela/popila i onda bih sjedila duuuugo dok nešto nisam obavila. A to mi je užasno bzvz i zamarajuće i za roditelja i za dijete.
Koliko uopće dugo držati dijete na tuti? Ja ovog svog za jutarnju nuždu držim obično 10, max 20 min..
I je li bitno da dijete zna samo skinuti hlače? Jer moj to ne zna.
Zapravo, meni je muka jer je po čitavom stanu parket (osim kuhinje i kupaone), a na njemu gotovo i ne vidim lokvu od mokraće. I imam krem tepih pa mi muka dođe šta bi moglo biti od njega nakon svega. A na krevet u dnevnom se stalno penje i njega će sigurno zapišati. I onda me prođe volja kad tako razmišljam.
Na moru pak imamo vikendicu gdje su svuda pločice i ogromno dvorište i to mi se čini puno boljom solucijom, ali ja ću vjerojatno morati raditi pa će sve ostati na baki, a to mi se nekako baš i ne sviđa.