Beti3 prvotno napisa
222 noći nespavanja? Samo?
I ja imam jednu nespavalicu, zalomi se nama i koja dobra noć, ali uglavnom se često budi noću i ne nazire se kraj tome.
Tješi me samo kad vidim da nas ima još...zajedno smo jače...
 |
|||
|
|
|||
222 noći nespavanja? Samo?
I ja imam jednu nespavalicu, zalomi se nama i koja dobra noć, ali uglavnom se često budi noću i ne nazire se kraj tome.
Tješi me samo kad vidim da nas ima još...zajedno smo jače...
ja sam nekad bila aktiva na ovim tipku a sada sam ponekad pročitam da se podsjetim kako mi je sad lakše
moja je počela spavati noću s 2.5 godine, do tada je bila prava muka. ufff kad se sjetim. bili smo neispavani i nikakvi. ništa nije pomoglo (doduše nisam je probala ostaviti da plače, to ne bih nikad mogla, ne bi mi bilo ništa lakše, osim što bi ona bila jadna a ja bih bila još jadnija)
nekako sam se s vremenom navikla da manje spavam.
sada, kad ona spava cijelu noć, ja spavam puno manje nego prije (prije nego se ona pojavila u mom životu) - a tako sam voljela spavati
jučer je zaspala u 11 i nije se pomakla do jutros u 10.15 (čak nije morala ni piškiti) - valjda nadoknađuje sve one noći koje nije spavala kad je bila mala
uglavnom, ako ne nađete neki prihvatljiv način uspavljivanja, utješno je to što će proći, i naspavat ćete se
uglavnom, ako ne nađete neki prihvatljiv način uspavljivanja, utješno je to što će proći, i naspavat ćete se
ima nade, ima
sad kad gledam, već je 15 mjeseci iza nas. nadam se da smo blizu polovice.
Nije me dugo bilo ovdje i sad sam se totalno usokirala koliko je tema 'narasla' otkako sam je postavila.
Mali flashback iz ove sadašnje perspektive: nakon svih mogućih i nemogucih metoda, spavanje se rapidno popravilo kad smo se s 19 mj. otarasili cice. Očekivala sam da će biti tako, to je postala samo jedna navika koja je smetala i njoj i meni, a nikako smoci hrabrosti da se otkacimo, sve je prošlo glatko i bezbolno i doslovce 3. noc nakon prestanka cicanja je spavala, a ja sam mislila da sam umrla i stigla u rajNije bas da svaku noc prespava bez budjenja, ima tu jos prostora za napredak, imali smo i groznu epizodu pavor nocturnusa, ali ovo sad je fantazija prema onome nekad.
I danas sam prilično tuzna kad se sjetim tog perioda jer njena prva godina ostala mi je u groznom sjećanju zbog tog nespavanja, i kad pomislim na to razdoblje, sjetim se samo te uzasne iscrpljenosti i osjećaja nemoci i bijesa zbog činjenice da umjesto da uzivas u i sa djetetom, razmisljas kako da se bacis kroz prozor jer već haluciniras od umora... Držite se i izdrzite, bit će bolje, samo treba proći vrijeme...
čitam, čitam i polako preduzimam male korake...
naime, pokušavam malca da vratim u njegov krevetić. spavanje sa nama postalo je pravo mučenje - on se vrti, šutira nas, budi se na svaki moj pokret. mi nenaspavani, on spava kao zec...
za početak, posle sisanja ga stavljam u krevetić. nakon noćnih buđenja i podoja ponovo ga spuštam. noći su nam raznolike - nekad ok, nekad uz n budjenja. ali sad makar, dok spava, spava mirno i čvrsto.
ja i dalje ne spavam - osluškujem njega..
kod njega je jako čvrsta veza izmedju dojenja i uspavljivanja. to je srećna okolnost jer se brzo ponovo uspava, ali istovremeno znači i da se budi svaki put kad zapadne u lakši san i primeti da cike nema pod nosom.
sledeći potezi ići će verovatno u smeru redukcije noćnog dojenja (tu moram pitati apri za tips&tricks) i odvajanja hranjenja od spavanja.
preživeću, valjda.
danas sam optimista jer sam se naspavala popodne...
Posljednje uređivanje od Vishnja : 14.01.2011. at 19:45
i, da. sandeee, kako je izgledalo uspavljivanje bez cike?
Iznenadjujuce dobro: malo mazenja, pricanja, ceskanja, odvlacenja pozornosti, pjevanja... Uz odlucnost da je s cicom gotovo po svaku cijenu, bez pregovora, dogovora, cjenkanja, kompromisa.
Prve dvije noci se znala probuditi usred noci i traziti cicu, ali rekli smo si makar sjekire padale, nema cice - imali smo vodicu, bili spremni na sve, ali na kraju se te dvije noci probudila i malo jamrala i opet brzo zaspala, a trecu noc je vec prospavala u komadu.
Vazan faktor je bilo to sto sam se preselila na nako vrijeme u drugu sobu, mm je puno lakse izlazio na kraj s njom jer valjda kuzi da mene moze 'motati'... K tome je i dosta razumna i kod nje pali objasnjavanje i tumacenje, cak i kad je bila vrlo mala - u pocetku mi se cinilo blesavim obrazlagati malom djetetu neke stvari do u tancine, ali ona bi jednostavno shvatila intonaciju, poantu i redovito bi sve proslo u redu.
Doduse, ona je i dalje uzasno teska za zaspati, treba joj i po vise od sat vremena da zaspi, cak i kad kljuca od umora, a i dalje ima noci kad se probudi trazeci kakao, vode ili da netko jednostavno bude kraj nje.
Na kraju smo upali u drugu krajnost kod uspavljivanja, a ta je da smo morali svih tih sat-sat i pol biti s njom. Sad smo fazi odvikavanja od toga - u medjuvremenu je deportirana u svoju sobu, i sve ide super: hoce spavati tamo, ali evo, sad joj je recimo vrijeme za dnevno spavanje, bila je uzasno umorna, a vec je skoro sat vremena slusam kako pjevucka, prica s medekom, pokusava nas nacimati da dodjemo k njoj i, ne znam, ceskamo je, pjevamo... Jednostavno je teska za spavanje i to je to.
Sve te stvari kojih smo se jako bojali jer smo mislili da nikada nece profunkcionirati (odvikavanje od cice, prospavljivanje noci, vlastita soba) na kraju su isle glatko k'o putar jer kad bi ona osjetila nasu odlucnost da nesto provedemo, nije bilo nikakvih problema niti otpora, sve bismo se lijepo dogovorili. Kod stvari gdje ni mi sami nismo na cisto sto bismo nego nekako pustamo njoj da odluci, e tu ima problema koliko volis.
Imam pitanje za iskusne mame. Odrekla sam se dojenja radi spavanja, i zaista je profunkcioniralo. Mali se sada budi samo jednom usred noći, i jednom pred jutro. Ja mu tada dajem bočicu, ali pitam se je li on stvarno gladan? Ima 10 i pol mjeseci i dobro je prihvatio dohranu (još ne prihvaća 3. obrok). Preko dana pojede 3 bočice ad (tu ubrajam i onu bočicu pred jutro) i dva obroka. Za doručak mu dajem žitarice s voćem, a za ručak meso + povrće + žitarice ili krumpir. Oba obroka pojede pun tanjur za odrasle. Preko dana gricka rižin stiropor, kruh i suho voće. Popije oko 80 ml vode dnevno. Ta dva puta kad se probudi pokušavam ga uspavati grljenjem, maženjem, pjevušenjem, ali ne ide. Kad vidi bočicu jako se razveseli, iskapi je i imam osjećaj da je stvarno bio gladan, ali drugi me uvjeravaju da je to samo navika. Ukinuti tu noćnu bočicu ili ne?
Posljednje uređivanje od rehab : 15.01.2011. at 16:14
Hm, cini mi se da ukidanje dojenja radi spavanja bas i nije imalo rezona jer je cica doslovce zamijenjena bocicom, cini mi se da se tu jednostavno stvorila nova navika...
Literatura kaze da bi dijete te dobi definitivno trebalo biti u stanju prospavati noc bez intervencija (ne vjerujem da je gladan jer ocito stvarno dobro jede tijekom dana), samo treba vidjetu sto je to 'noc': ako legne u 19 h, nije realno bas da ce spavati bez budjenja i bez obroka do, ne znam, 9 h...
Nisam pametna: rekla bih da ova bocica pred jutro ima smisla, ali ova usred noci mozda bas i ne. Mozda je samo zedan ili nesto, a kad 'doleti' cijela bocica, vidi to kao neocekivani bonus, koji se s vremenom ukorjenio?
Pa ne mogu baš reći da nije imalo smisla, jer smo od buđenja svaka dva sata dogurali do dva buđenjaOn se strašno brzo razvija zadnjih par mjeseci, i fizički (jaaako velika beba, mnogi misle da ima 2 god) i motorički, intelektualno.. U svakom smislu. Bojim se da mu je baš zbog tog njegovog naglog razvoja potrebno više hrane, ne znam koliko to ima smisla
Citam ovo i malo se tjesim, ali opet izgleda da smo mi tek na pocetku. Prva 3 mj je spavao vise manje ok, 4-5 sati u komadu pa onda svaka dva se budio samo za dojenje i onda se sve naglo promijenilo. Sad ima 4 mj. i iskljucivo je dojena beba. Budi se cesto, nekad odmah nakon 10 min, nekad nakon pola sata. Nocas se budio svakih sat vremena...
Ja neznam kako cu ovo prezivjeti, ali valjda hocu nekako.
Mene zanima ovo beskrajno dojenje po noci, svaki put kad se probudi ja ga dojim i onda nekako zaspi i ispada da jede jako puno tokom noci, puno vise nego preko dana, pa neznam da li je to ok, mozda bi ga trebala cesce dojiti preko dana? Dojim ga svaki put kad pokaze interes. Beba sad vec ima 7.6 kg a ako se ovako nastavi bit ce pravi mali sumoborac. Kakva su vasa iskustva s tim beskrajnim dojenjem tokom noci? Mozda ga nebi trebala dojiti svaki put kad se probudi, ali bude mi jako naporno ga nositi usred noci ovako umorna.
Abeja, na više mjesta sam pročitala preporuku da se beba češće doji po danu, pogotovo popodne i predvečer baš zato da manje doji po noći. Ipak, nekako sumnjam u uspjeh toga jer mislim da se uglavnom ni ne bude po noći zbog gladi nego ih muče druge stvari - proživljeno po danu, nemogućnost upadanja u tvrdi san, možda početak zubića... Kad sam bila u toj fazi s Tinom sam dojila kad god bi se probudio i bila sam sretna ako je to ono što želi jer nekad je samo nosanje i skakutanje palilo. Pametnih savjeta nemam osim čvrstog uvjerenja da se sve to preživi i da neće trajati vječno. I da može biti i goreEvo ti, za utjehu, jedna tema čestim o noćnim buđenjima. Možeš primjetiti da većina sudionica ipak ima i drugo dijete
evo, moj će skoro 3 godine, doji samo pred spavanje, noću više ne.
ali se opet ponekad budi svakih desetak minuta.
u odnosu na prije pola godine, jako se popravilo, imali smo i po nekoliko noći prespavanih u komadu.
ali neke noći su iste kao i prije...
ne žalim se, dobro je.
mi smo s nocas samo 2 puta probudili i nije uspavljivanje trajalo po sat vremena.
toliko sam se prespavala da me ujutro boljela glava
da...dvije dobre noci bi mi ipak bile previse... tak sad vilenim, a on je na meni, cim ga spustim pocne protestirati..
haha, zhang, to sam jutros i ja pomislila!-)
par doobrih noći, i onda ova poslednja kada se malac probudio u 3 i do pola pet nije zaspao. a meni sat zvoni u pola sedam...brrrrr....
ja jos imam srece pa jutarnju sihtu kad se rano probude predam mm-u. onda ja ugrabim pola sata, sat i to mi puno znaci...
i ja sam jutros probudila stariju kćerku za školu i vratila se u krevet. sva sreća, pa je njena smena jutarnja, mladjoj još uvek trebam ujutro. tako da sam uspela da nahvatam još iscepkanih sat i po do osam. da mi nije toga, ne znam kako bih funkcionisala...
Kod nas je stanje jako promjenjivo: nakon što se 2-3 tjedna budila svakih sat i pol do dva, sad opet super spava. Budi se oko ponoći pa oko pet, malo pocica i nastavi spavati (zapravo se ni ne budi, ne igra se, ne guguče u pol noći). Ali sad joj opet nos curi, i bojim se da opet ide red nespavanja (uz usisivač usred noći - baš me zanima što susjedi misle što mi radimo u 3 ujutro s usisivačem).
Kod nas je stanje jako promjenjivo: nakon što se 2-3 tjedna budila svakih sat i pol do dva, sad opet super spava. Budi se oko ponoći pa oko pet, malo pocica i nastavi spavati (zapravo se ni ne budi, ne igra se, ne guguče u pol noći). Ali sad joj opet nos curi, i bojim se da opet ide red nespavanja (uz usisivač usred noći - baš me zanima što susjedi misle što mi radimo u 3 ujutro s usisivačem
Spominjala sam na drugom topicu ovaj Nosefrida aspirator koji radi na usta umjesto na usisavač, možda bi vam bi praktičniji.
Meni su zadnje dvije noci bile ok, nocas ga nisam morala niti nositi, 2-3 puta se probudio za jesti i to je to... vidjet cemo kako ce dalje ici, spremna sam na sve, ali mogla bi se lako naviknuti na ovaj tempo
Bolje se nemoj na ništa navikavati
Ma da... znam, nekako sam prihvatila sve kao faze, dobre i manje dobre faze
Kada sam se žalila na ovoj temi otkriven mu je dermatitis a potom i bronhiolitis. Nakon prilagodbe na sve to uspjeli smo bolje spavati, da bi se sad unazad tri dana spavanje skroz pogoršalo..spava pola sata pa cica pa pola sata pa cendra i tako ukrug..imamo jedno 20 buđenja noću.Više se na ništa ne privikavam,osim, možda na nespavanje.
Sani, molim te je l' možeš reći nešto više o povezanosti dermatitisa i nespavanja? Oprosti unaprijed ako nisam dobro upućena i ako si već negdje pisala o tome...
I da, izgleda da jedino na što se i ja mogu navikavat je nespavanje...mene pak svako malo iznova iznenadi i uvjeri da može biti i gore
pa se negdje u gluho doba noći uhvatim kako si mislim "evo sad možda počinjem razumjeti mame koje se odluče na cry-it-out"
Moram se malo pozaliti. Neke noci su nam bolje, neke gore... vec 3 noci za redom od 2-3h odbija spavati, a uspavati ga se moze jedino nosenjem sta je postalo jako tesko (sad ima preko 8 kg) pa to samo mm uspije, ali nocas se onda probudio opet u 3:40 pa sam ga dojila pa se probdio u 4:10 i vise nije nista upalilo pa evo sad mlati po igrackama a ja jedva gledam i tipkam. Osjecam se bespomocno, pogotovo kad znam da je sit i nece spavati, a ne mogu ga nositi, (mogu max 5 minuta, ali cesto to nije dovoljno) pa ispada da ga ja ne mogu uspavati sama... Neznam vise sta da radim, jedino da odem spavati s njim u 19-20 :/
Posljednje uređivanje od abeja : 05.02.2011. at 04:40
Upravo to je bio savjet koji sam dobila kad je moja Terr bila tako malecna kao što je sada tvoj Val:
"Idi spavati skupa s njom!"
Činilo mi se glupo, ali na kraju sam tako, kad od umora i posljedično razbolijevanja, nisam mogla više ne spavati.
Upravo to i napravi. Pa polagano pokušavajte pomicati spavanje prema 20-21 sat.
dakle, ja ne znam kaj da napravim... evo sto se nama dogadja...
dnevna spavanja su ok, 2 puta po sat ili sat i pol..
ali noc... ista rutina oduvijek - 7 sati kupanje, cica, spavanje... i onda krece cirkus:
zaspi normalno ili ga ja moram nunati jer ne zeli lezat... od kad je poceo puzat i dizat se na noge ne mogu ga polegnut nikako, ponekad je stvarno jedini nacin da mu dignem noge od poda pa je jadan nemocan... ali ok, na kraju balade zaspi i sad - tijekom noci se jedno 2 puta budi za sisanje sto mi je ok i ne smeta ali ostalih 15 puta se probudi jer se ustane... on se u snu posjedne i onda se kruzno ljulja ko neki toranj koji ce past i najcesce padne na mene pa se opet ustane, pa se digne na noge uz rub kindaca ili ako je kod nas onda preko mene nekako, sve dok spava... i tako baulja dok ga netko od nas ne polegne i cim ga polegnes on dalje spava... ja stvarno ne znam koji je to vrag ali ovo nije bas normalno, ili je? jel mi dijete mjesecar? ne znam kaj da napravim, ponekad se tako dize svakih 15 min, uzas... a ne place ni nista nego baulja, prevrce se, dize, katastrofa...
ima netko takva iskustva?
nego jeste li stavile djecu u svoj krevet i jeste li se konacno naspavale ili jos glumite patnice???
mi smo još uvijek patnici koji se budimo "umlaćeni" nožicom ili ručicom svojega sina
ali to nam svima znači dovoljno da će tako i ostati do daljnjega.
sestra je otišla u svoju sobu sa pet i pol.
neka i njega toliko.
jer to je tako kratak dio života a da bi mi smetao.
i mi smo "patnici" koji "trpimo" svoju djecu i "necemo ih se nikad rijesiti" iz kreveta...
sit gladnom ne vjeruje
ima tu hrpa elemenata, a jedan je i genetika.
Drugi je karakter.
Treći je emotivnost, proživljavanje.
ČEtvrti je..
Moja djeca imaju mamu koja nikad nije dobro spavala. U ono doba kad je Ferber bio direktor svemira, moja mama je spavala pored mene i ja sam spavala samo s cicom u ustima. U ono vrijeme kad je to bilo " nenormalno i neprirodno" (a ima i danas ljudi koji misle da je bliskost majke i djeteta nenormalna u bilo koje doba dana i noći), ona me nije mogla smiriti bez svoje blizine i ja jednostavno nisam spavala. Danas sa skoro 30, ja spavam 6h kad me svi puste na miru, ni minuta duže. Kad spavam 8h, idem vadit TSH.
Kad zaspem popodne, idem po novu dozu Ferohela. Oni nemaju na koga biti spavalice. I to je prvo.
Kad odem na put i moram spavati sama, meni je to strašno teško, budim se petsto puta po noći i vrtim po krevetu. VOlim da me netko zagrli dok spavam. To hrpa ljudi ne podnosi, mi svi četvero to obožavamo.
I imamo savršeno pravo na to.
Moja djeca jednostavno loše spavaju bez obzira na sve. Kad stariji (mlađa još nije) ode kod bake, on će se probuditi piškit, pa malo probudit gledat oko sebe, pa razmišljat, neće nikog budit ni zezat, osim ako ga nešto jako muči i sanja ružno, al će se probudit. Genetika.
Mi našoj djeci falimo, u 6:45 ih potrpamo u auto, poljubimo u 7:30 pred sobom u vrtiću, u 16: 15 ih ponovno poljubimo, ako, a u 17:00 najranije se iskrcamo iz auta. DOk pojedemo i okupamo se svi redom, mi se dnevno družimo taman toliko da se želimo maziti po noći.
I uz sve to, ja bi voljela spavati više. NAravno. SPavati svojih divnih 6 sati u miru. Ja ću se milijun puta požalit onima koji me kuže da bi nekad svih troje (mislim na djecu i mma) bacila kroz prozor i poslala u krasni. I požalit ću se da sam krepana i dosta mi je spavanja u majicama s izrezom i bolnog buđenja zbog ugriza.
Svejedno, ja se toga nebi nikad odrekla.
Ne vjerujem da bi se ijedan roditelj odrekao hrpe stvari koje su užasno naporne. Jer mu donose više sreće nego umora, tuge, živaca, čegagod.
Kad netko pametuje, pametovat može samo iz svoje perspektive. A ona je uvjetovana njegovim odgojem, emotivnošću, potrebama, živcima i onim što želi sebi i svojoj djeci.
Kad se netko požali, ne znači da želi pobjeć iz svoje kože, samo da je malo umoran. Svaki je roditelj malo umoran, hoćemo mu ako se požali-oduzet djecu?
XXsit gladnom ne vjeruje
ima tu hrpa elemenata, a jedan je i genetika.
Drugi je karakter.
Treći je emotivnost, proživljavanje.
ČEtvrti je..
Moja djeca imaju mamu koja nikad nije dobro spavala. U ono doba kad je Ferber bio direktor svemira, moja mama je spavala pored mene i ja sam spavala samo s cicom u ustima. U ono vrijeme kad je to bilo " nenormalno i neprirodno" (a ima i danas ljudi koji misle da je bliskost majke i djeteta nenormalna u bilo koje doba dana i noći), ona me nije mogla smiriti bez svoje blizine i ja jednostavno nisam spavala. Danas sa skoro 30, ja spavam 6h kad me svi puste na miru, ni minuta duže. Kad spavam 8h, idem vadit TSH.
Kad zaspem popodne, idem po novu dozu Ferohela. Oni nemaju na koga biti spavalice. I to je prvo.
Kad odem na put i moram spavati sama, meni je to strašno teško, budim se petsto puta po noći i vrtim po krevetu. VOlim da me netko zagrli dok spavam. To hrpa ljudi ne podnosi, mi svi četvero to obožavamo.
I imamo savršeno pravo na to.
Moja djeca jednostavno loše spavaju bez obzira na sve. Kad stariji (mlađa još nije) ode kod bake, on će se probuditi piškit, pa malo probudit gledat oko sebe, pa razmišljat, neće nikog budit ni zezat, osim ako ga nešto jako muči i sanja ružno, al će se probudit. Genetika.
Mi našoj djeci falimo, u 6:45 ih potrpamo u auto, poljubimo u 7:30 pred sobom u vrtiću, u 16: 15 ih ponovno poljubimo, ako, a u 17:00 najranije se iskrcamo iz auta. DOk pojedemo i okupamo se svi redom, mi se dnevno družimo taman toliko da se želimo maziti po noći.
I uz sve to, ja bi voljela spavati više. NAravno. SPavati svojih divnih 6 sati u miru. Ja ću se milijun puta požalit onima koji me kuže da bi nekad svih troje (mislim na djecu i mma) bacila kroz prozor i poslala u krasni. I požalit ću se da sam krepana i dosta mi je spavanja u majicama s izrezom i bolnog buđenja zbog ugriza.
Svejedno, ja se toga nebi nikad odrekla.
Ne vjerujem da bi se ijedan roditelj odrekao hrpe stvari koje su užasno naporne. Jer mu donose više sreće nego umora, tuge, živaca, čegagod.
Kad netko pametuje, pametovat može samo iz svoje perspektive. A ona je uvjetovana njegovim odgojem, emotivnošću, potrebama, živcima i onim što želi sebi i svojoj djeci.
Kad se netko požali, ne znači da želi pobjeć iz svoje kože, samo da je malo umoran. Svaki je roditelj malo umoran, hoćemo mu ako se požali-oduzet djecu?
moji imaju skoro 6 i 8 i spavaj uveć godinama u svojem krevetu ko klade, a ja se još budim i pokrivam ih i dižem glavu da im se ne zaštopava nos i mazim kad blebeću u snu i još uvijek hodam po noći ko munjena, eto navika, od dugogodišnjeg buđenja po noći
Naravno da ne. Sad kad radim i manje smo zajedno po danu, tek sad mi puno znači da je kraj mene po noći.
lol S., mislim da ima nesto u datumu rodjenja
moja kćer je već u bolnici provela sa mnom sve vrijeme u mom krevetu! onaj krevetić za bebe sam samo pomakla do nas za svaki slučaj, ali nisam mogla zamisliti da ju stavim u njega, jednostavno mi je bilo potpuno normalno i prirodno da je pored mene!
kad smo došle kući prvu noć sam ju nadobudno stavila u svoj krevetić, međutim ja nisam mogla oka sklopiti. i mm i ja smo bili budni i stalno se nagledavali. nakon par sati uzela sam ju k sebi i svi smo zaspali kao bebice!
znam da sam otišla malo OT, ispričavam se! samo sam došla dati podršku mamama koje ne spavaju, i nadam se da će uskoro sve sjesti na svoje mjesto!
15 mjeseci, preko dana rijetko cica, ali zato preko noći... kad me pusti da spavam u komadu dva sata pa se budi 22-00-2-4-6 - ja presretna! sad kad je bila ova južina, koma! ma nije pola sata u komadu spavao... neko meškoljenje, nacicavanje, bacanje po krevetu...
e da i mi spavamo skupa i to mi je jedan od najslađih stvari na svijetu! ne mislim se toga još odreći. ali voljela bih da malo duže spava po noći. oko mene se svi uglavnom zgražavaju i na jedno i na drugo (cicanje/zajedničko spavanje)... bila sam jedno vrijeme u krizi i to vrlo ozbiljnoj, da ću prestait, ali evo... sad sam već nekako otupila na sve hehe i kad krenu noći kad me pusti po dva sata da odspavam "u komadu" joooj super! ne osjećam to sve skupa kao žrtvu više, jedno vrijeme jesam, priznajem. valjda sam već otupila, šta li...
kad ga vidim s kakvom strasti i užitkom navaljuje na cicu i mazi mi se, jednostavno mu ne mogu to uskratiti. jedino me užasava da se nešto ne razbolimo ili, ne daj, Bože, da mora u bolnicu zbog ne znam čega (tipa viroza pa infuzije pa ovo ono što ima par njih oko nas), onda bi prošvikala. da se tako nasilno odvoji i od mene i od cice. tako da svaki put kad pomislim da mi je teško po noći pomilism neka smo samo svi zdravi, naspavat ću se, ima vremena...
Potpisujem, od riječi do riječi. Kao i Krumpiričin prekrasan post!
A naspavat, naspavat ću se, kako MM u svojoj crnohumornoj maniri kaže, kad umrem!
Eh da, lukab, vjerujem da tvoj malac intenzivno proživljava sve ono što mu se događa po danu. Zamisli, pa on se ustaje na nogice, to je velika stvar u njegovom malom životu. Vjerojatno sanja pa onda krene na noge.
REcimo, moja priča u snu čemu sam i ja jako sklona i općenito ima lagan san poput mene, ali s druge strane voli duga valjuškanja po krevetu kao MM. Da se nju pita, ne bi uopće van iz kreveta
Posljednje uređivanje od SikaPika : 15.02.2011. at 02:00
tko o cemu, ja o spavanju
divno mi vas je citati kako vam ne smeta nespavanje, kako vam je vazno samo zdravo i sretno dijete a naspavat cete se u iducem zivotu... divim vam se i kako mozete spavati dojeci. blago vama sto to mozete, iskreno, svaka cast. ne znam, meni smeta nespavanje, a dok dojim nema sanse da zaspim (ako i zaspim, ujutro se tucem po glavi jer sam spavala otkrivena, prehladila grlo i mjehur, istegnula vrat, pokocila se, itd). ako se po noci budim xy puta, po danu naprosto ne funkcioniram. ne igram se s djecom koliko bih htjela, ne kuham ili ne kuham zdravo kako bih htjela, samo se vucaram po stanu ko krepana macka i cekam vecer da odem spavati s kokosima. dok vozim, titra mi pred ocima. je li to dobro i zdravo za djecu i mene? mislim da nije ni za jedno od nas. prezivjela sam tako dvije godine zivota i smatram da je to sasvim dosta.
mislim da sam pametnija sad s drugim djetetom... vidjet cemo je li to istina kad bude 10-12-14 mjeseci, kad je iz mog iskustva najgore razdoblje nocnog (ne)spavanja.
ovaj put sam promijenila neka razmisljanja, uglavnom glede attachment parentinga. prvo i osnovno (savjet iz no-cry sleep-solutiona) je odvajanje dojenja i spavanja. jer, realno, zasto bi to moralo biti tako dobro za dijete? zasto je dobro za dijete, kamoli za roditelja, da spava s bradavicom u ustima? je li to potreba ili zelja? mislim da je samo zelja, a znamo sto juul kaze za potrebe i zelje :D
svaka cast searsu, ali kad u njegovoj baby book procitam da 'dijete koje je cijeli dan noseno i dojeno na zahtjev i zbog toga smireno i sretno, a po noci spava s roditeljima u istom krevetu, vecinom spava dobro po noci i rijetko se budi' - dodje mi da ritualno spalim knjigu
l. spava s nama, uspavljuje se dojeci, doji po noci... sve radi kao i j. u njenoj dobi. ali puno rjedje i krace. navecer je uspavljivanje meni u narucju, cim prestane vuci bradavica ide van. nema. ili jedes, ili spavas. cuclanja nema. ne dam, jezim se od toga. nemajkaili pak radim komprese pa sama ispljune bradavicu jer joj smeta mlijeko. nakon toga prebacivanje, nimalo njezno i oprezno, na krevet, ususkavanje, i tad bude jos budna, ali zaspi. po noci isto tako, nema lezanja i spavanja, ako hoces jesti onda cu te 'rondati'. papanje u mom krilu, vracanje na krevet. sad se vec cesto dogodi da joj je dovoljno samo da ju stavim u krilo, bez dojenja, odmah zaspi i samo ju prebacim natrag.
i da, ne nudim dojenje na svaki kme (isto savjet iz no-cry sleep-solution). prvo cekam i ocijenim jel stvarno gladna (ako je spavala recimo 5 sati do tad onda je sigurno gladna pa ne cekam) i stvarno nervozna. zna se dogoditi da malo gleda oko sebe, glasa se (nimalo nervozno, ona naprosto voli 'pjevati') i - zaspi sama od sebe
ima noci kad jako lose spava (po 5 budjenja, sto je puno manje od njegovog prosjeka sa 6 mjeseci), ima noci kad spava po 7-8 sati u komadu (to sam s j. dozivjela tek nakon sto sam pukla i s 2 godine ga nasilu odvikla od nocnog dojenja). naravno da to ima veze i s njenim puno blazim karakterom...
eto, mojih 5 cents.
feilx, a jes vidla da moje dijete ne zaspiva na cici, i sve to divno krasno, ne nudim dojenje na kme, i ko zna šta sve-pa se i dalje budi, manje, al budi se
ne vjerujem u nikakve metode više
felix, nitko od nas nije rekao da mu ne smeta nespavanje.
smeta, ali ne pod cijemu izbacivanja djeteta iz kreveta i odgojnih metoda koje bi mi pale teže od nespavanja.
naravno da mi je teško; često noću urlam da ne mogu više. i svašta nešto, nije ni za pisanje.
ali ja to moram prihvatiti jer ne mogu dijete vratiti u rodilište i reći "roba s greškom".
jer, temelj mojega roditeljstva je da prihvatim dijete onakvo kakvo jest.
inače, što ću sutra s njime ako bude loš u školi?
dati ga susjedi da se bakće s njime jer ja moram imati svoj mir.
a vjerujem da su puno gore nesanice kasnije od ovih sadašnjih.
Mi smo sad bile doma tri tjedna, zaspe na cici, i ujutro se pristeka i onda jos oko sat vremena kunja. Cim sam pocela raditi, cim smo skupa tri sata dnevno (jer ona u osam obavezno spava) pola noci je na cici! Nije lako ali mogu izdrzati bez vecih problema, spavam ja dok ona doji (iako to nikada nije neki čvrsti san). Fascinira me samo kako bez ikakvog problema zaspi MM, baki, u vrticu, kada mene nema, nije me bilo sedam dana doma, spavala je i noc odlicno. Cim sam se vratila - sve po starom
o daMi smo sad bile doma tri tjedna, zaspe na cici, i ujutro se pristeka i onda jos oko sat vremena kunja. Cim sam pocela raditi, cim smo skupa tri sata dnevno (jer ona u osam obavezno spava) pola noci je na cici! Nije lako ali mogu izdrzati bez vecih problema, spavam ja dok ona doji (iako to nikada nije neki čvrsti san). Fascinira me samo kako bez ikakvog problema zaspi MM, baki, u vrticu, kada mene nema, nije me bilo sedam dana doma, spavala je i noc odlicno. Cim sam se vratila - sve po starom
i dal je to zaista bez razloga? Nekako ne vjerujem.
krumpiric, imam te ja na umu, ne brini, razmisljam cesto o tonkinom spavanjuzato tu i pisem...
ni u kom slucaju ne zelim reci da su tvoje ili necije odluke lose ili manje dobre, samo razmisljam naglas...
i ja naravno zelim prihvacati svoju djecu bezuvjetno, takvi kakvi jesu, ali isto tako razmisljam koliko sam mozda sama dovela do nekog njihovog meni nepozeljnog ponasanja i koliko se moze neko njihovo ponasanje i navike promijeniti, bez da mijenjam njih same. dakle, ne zelim mijenjati djecu, zelim mijenjati ponasanje i navike, a to su razlicite stvari...
ja sam pak sigurna da nikako ne zelim jos jednom proci ono sto sam prosla sa zekanom, a isto tako sve vise mislim da to razdoblje nije bilo dobro ne samo za mene, nego i za njega. ne samo zato sto kronicna neispavanost utjece na moje reflekse (jednom sam se zabila u auto iza sebe jer mi nije palo na pamet okrenuti glavu i pogledati, totalno sam bila u 'safe modu') i ponasanje prema njemu (koliko sam se puta izderala na njega po danu jer nisam imala snage za toleranciju), da ne govorim o zdravlju (dugo sam imala neurodermitis na bradavicama koji je prosao kad sam prestala dojiti nocu) nego i jer to utjece na njega (dok sam bila najfrustriranija i najumornija zbog nespavanja i nemoci da to promijenim, i on je bio psihicki u groznom stanju).
dakle, moze dojenje nocu, moze spavanje zajedno, moze sve to, ali bradavica u ustima pola noci - necu i ne mogu. tocka.
tako da zelim naci nacine, njezne i pune ljubavi, da nadjemo nesto sto ce odgovarati djetetu ali i meni. a ne vjerujem da su bas sve metode gore od nespavanja. naravno, plakanje ne dolazi u obzir, ali izmedju cry-it-out i potpunog prepustanja sudbini, tj. djetetovoj navici, cini mi se da postoji siroko podrucje koje se uglavnom ignorira.
pogle ovo boldano - pocnimo s tim. ipak je lakse ako se budi x puta nocu nego xy puta nocu, zar ne?feilx, a jes vidla da moje dijete ne zaspiva na cici, i sve to divno krasno, ne nudim dojenje na kme, i ko zna šta sve-pa se i dalje budi, manje, al budi se
sve bih ja tvoje potpisala, ali moje dijete i ne doji noću.
ali eto, u zadnje vrijeme se opet budi... i preko 50 puta tijekom noći.
i jest istina da sam danju nervoznija zbog noćnog nespavanja, ali kako promijeniti?
kod mene nije rješenje odvojiti dojenje od spavanja jer on doji samo prije spavanja. i ne zaspi na sisi, nego još malo prošeta, ode vidjeti tko što po kući radi, traži neku od igračaka, pa izjavi da je "strašno, jako, užasno i nepodnošljivo gladan"... i tako po nekoliko puta.
a sto radi kad se probudi? vodis ga na wc, das vode...?
moram priznati da meni puno lakse padaju nocna budjenja koja nisu vezana uz dojenje. lakse mi je starijeg odvest pisat nego mladjoj dati jesti. vjerojatno je kod mene to nocno dojenje postala trauma u nekom momentu.
Posljednje uređivanje od Felix : 16.02.2011. at 15:03
Curke,
pitanje -> vidjeh na rodi članak "Kako prospavati noć?" pa me zanima što bi značilo "starije dijete" u ovom kontekstu:
Vrlo je važno zapamtiti da vodite brigu i o sebi!
· Odmarajte se dok beba spava. To je pogotovo važno kad imate zahtjevno dijete.
· Prošećite. Sunce i svjež zrak koristit će i vama i bebi. Šetnja s vašom bebom zamotanoj u marami, nošenoj u «klokanici» ili u kolicima može biti izvrstan način da se riješite stresa.
Nekoliko savjeta za uspavljivanje starije djece:
Potičite stariju djecu da sami zaspe
- Odredite vrijeme odlaska na počinak.
- Uspostavite svakodnevnu večernju rutinu kao što je kupanje, oblačenje pidžame, pranje zubi, odlazak na WC, pričanje priče ... Završetak treba biti u djetetovoj sobi tako da dijete shvati svoju sobu kao mjesto gdje se događaju lijepe stvari (pričanje priča, maženje, pjevanje).
- Odlazak na počinak učinite zabavnim i sa što je moguće manje sukoba i natezanja.
- Naučite djecu da zaspu sami. Nakon što je njihova večernja rutina završila stavite dijete u krevet i izađite iz sobe.
- Budite sigurni da se mir i tišina nastavi tijekom cijele noći u djetetovoj sobi.
Iako bebe najčešće zaspu na majčinim rukama, tijekom vremena želimo ih naučiti da sami utonu u san. Nakon čitanja priče, pjevanja ili nekog drugog načina uspavljivanja, poljubite svoje dijete, zaželite mu laku noć i izađite iz sobe. Djetetu možete reći da ćete se vratiti za nekoliko minuta da ga obiđete, a ono će do tada najvjerojatnije već spavati. Možete ostaviti upaljeno malo svjetlo dok dijete ne zaspe, a svakako je važno napomenuti djetetu da ste u blizini, i biti spremni se vratiti na njegov poziv.
Naime, ja svog mišeka ne znam kako bih potkanula, čim ga spustim u krevet (bilo naš u kom zapravo spavamo svi skupa u većini slučajeva, bilo u kindač) on otvori oči i počinje dreka - i tu onda ne pomaže nikakvo češkanje leđa, pjevanje, umirujuće pričanje, nikakvo milovanje niti ležanje uz njega pa tada čak često niti cica jer je preuzrujan... Tad ga trebam uzeti u ruke i hodati po sobi (ne samo sjediti i nunati!) dok mi se opet ne čini da spava pa ga pokušati spustiti ponovo...
A zaspati sam naravno ne može..ako u krevetu ne zaspe na cici onda je malo bed jer za početak može malo milovanja, ali ubrzo mu to tada više ne paše pa trljajuć okice ne zna kako zaspati pa počne plakati i ostaje tada samo nosati ga...
E, pa me zanima što znači kada pišu da starije dijete treba tada pustiti malo kad počne tako cendrati pred spavanje kako bismo vidjeli da li će se sam smiriti? Kako pričekati i koliko? Kako ga potaknuti? Možda bi se on zaista i sam smirio nakon malo negodovanja, ali eto ja se bojim da je to onda već kao cry-it-out za početak, iako usred noći onak umorna i iscrpljena još kad i nosati moram a kičma puca čeeesto si mislim o toj metodi
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
