Lijepo je vidjeti da ima zadovoljnih i odmornih roditelja i moram reći da ti zbog toga i zavidim ali moram neke stvari prokomentirati...
Koliko sam upućena, spavanje na trbuhu se ne preporuča zbog povećane opasnosti od SIDS-a, meni je to bilo dovoljno da ju stavljam na bok za spavanje... Znam da bi bolje spavala na trbuhu(kao što je većina nas i spavala) ali jednostavno si ne bi mogla oprostiti da se nešto dogodilo a da sam se pravila pametna a ona je ionako svoje odspavala...
Od kada se rodila, uporno sam se držala silnih savjeta E.Pantley i sličnih autora o tome kako dijete pravilno "naučiti" da spava... Imamo praktički od dolaska iz bolnice rutinu prije spavanja, ima svoju tješilicu, ne koristi dudu, preko dana spava 3 puta po oko sat vremena u otprilike isto vrijeme, svaku večer ide spavati između 8 i 9, nije joj potrebno uspavljivanje već ju stavim u krevet i samo zaspi(idealno jel da?

) ALI, od navršenih 5 mjeseci se budi po xy puta po noći(do tada je spavala 12 do 13 sati po noći sa jednim ili maksimalno 2 buđenja), nekad želi sisati, nekad samo da ju podragam, nekad ju moram dignuti, nekad samo reći ššš ali sve u svemu moramo se buditi minimalno 4 puta po noći(to su mi najodmornije). U početku sam mislila da su zubi, prije par tjedana izašla gore 4 zuba ali ona se i dalje konstatno budi... Od klope joj je potrebno samo jedno noćno hranjenje, oko 11 sati i poslije može do jutra bez papanja, ali se ipak budi...
Ono što bi htjela reći po svom iskustvu je da se možemo potruditi usmjeriti bebače na nešto, ali ih nikako ne možemo naučiti da spavaju cijelu noć ako oni na to jednostavno nisu sposobni...
Nakon posljednja 3 mjeseca nespavanja i čuđenja i pokušavanja uvođenja kojekakavih promjena, napokon sam se pomirila sama sa sobom da mi je curka jednostavno takva i da ćemo dočekati vrijeme za koji mjesec(ili godinu

) kada ćemo se napokon moći odmoriti a do tada ćemo nekako preživjeti...