Pokazuje rezultate 1 do 23 od 23

Tema: moja tajna

  1. #1

    Datum pristupanja
    May 2009
    Postovi
    30

    Početno moja tajna

    evo da vam se predstavim...

    upravo sam u fazi "pikanja" za 2 ICSI.. koji bi (/ako bog da) trebao biti iducu tjedan u Petrovoj.
    i ja i MM imamo 30 godina ... sa jako losim nalazom spermiograma ICSI je nasa jedina sansa da dodjemo do svoga zlata .. pa nam kao i vama nista drugo nije vaznije od ostvarenja te jedine zelje...

    jedino mi je tesko sto ovaj put nekako u sebi osjecam strah od neuspjeha ..time vise sto sam prvi put bila tako sigurna da cemo uspjeti..
    ne mogu ni moliti ..nekako kao da nemam sto reci Bogu.. i to mi od svega najteze pada..
    voljela bih da mogu moliti iali jednostavno ne ide...
    pece me savjest ,jer imam osjecaj da bih trebala , da moje nerodjeno zlato zasluzuje pomoc "odozgo" ali rijeci nema i nema...
    nekako ... ne znam... kao da sam ljuta na NJEGA .. a znam da bi sada trebalo s NJIME biti u sto boljim odnosima....

    mozda vam ovo zvuci suludo ali eto imala sam potrebu to s nekim podijeliti... a ovo svakako nije nesto sto mogu reci mami,svekrvi,prijateljicama ...pa cak ni muzu...
    jedino ce se mozda,medju vama, naci neka koja ce me razumjeti,neka koja se mozda osjecala slicno... mozda ce mi neka od vas znati reci kako.... kako uci u crkvu a ne zaplakati?

  2. #2

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    136

    Početno

    Bok mušica , nemam iskustva sa potpomognutom , ali imam prijetelje koji se muče s time već godinama , proživljavamo to skupa s njima , ne mogu reći da znam kako ti je jer to osobno nisam iskusila ali po njima znam da je teško , da je jako bolno i da onda stvarno počneš sumnjati u Njega jer jednostavno nije pošteno zar ne ?
    Preispituješ se pa zašto baš meni i boriš se s time kako najbolje znaš .

    Danas je to nažalost postala svakodnevnica ali ja ipak vjerujem u medicinu , vjerujem u čuda i u jaku snagu volje i upornosti .

    Nemoj se gristi što ne možeš moliti , moliti ćeš kad za to budeš spremna

    Svi smo mi jako puno puta preispitivali svoju vjeru ali ipak bi joj se vraćali jer mora čovjek u nešto vjerovati , mora se nadati da gore postoji netko ili nešto tko nas gleda i kuša , ali i netko tko će nam omogućiti našu sreću i mir samo je pitanje vremena .

    Ja vjerujem da ćeš ti pronaći svoju srećicu i da je on već predodredio za tebe , vjerujem da ćeš uspjeti samo moraš biti jaka , što znam da baš i nije lako....

    Na ovom forumu nažalost ima jako puno žena sa sličnim problemima i vjerujem da ćete se prepoznati , ne srami se svojih misli i nedoumica , lazi kraj svojeg muža , zagrli ga , poljubi i pokušaj zaspati s mišlju da je sutra početak jednog novog života u kojem ćete uživati zajedno sa svojom srećicom .


    Puno sreće vam želim i da vam se sve želje ostvare .

    SRETNO

  3. #3

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    437

    Početno

    ooo, ja sam plakala i plakala u crkvi, a najgore bi mi bilo kad bi mi netko stavio ruku na rame...

    kaj da ti kazem...potpuno suosjecam s tobom, sve sam prosla. i ja sam onda htjela nesto pozitivno cuti, a sama sebi sam zgledala ko hrpa jada.

    ne pomaze puno sada da ti kazem kako ce sve jednom biti dobro, kako imas vremena, budi pozitivna, ali pripremi se i na jos koji put, nedajboze, ali ipak...

    da je meni netko onda reko to ce trajati 2-3-4 god, rekla bih...si lud...jedan ciklus mi nije imao kraja, koja godina...

    onda najednom zasja sunce...i tebi ce...

    samo da ti kazem da sam ja imala nekoliko dijagnoza...isto icsi...4 puta. sve nazalost neuspjesno. u 07/03 zadnji pokusaj, oprali me kad sam pitala pa kako samo tri embrija, zeno znate vi kakav vm ima spermiogram!!! to je bilo katastroficno. a zamisli, te iste god u 9 mj zatrudnim spontano!!!

    dakle, draga, druzi se s nama, pricaj nam, mi cemo te tjesit, gurat, dizat i bit uz tebe...i vidjet ces...doci ce i suze radosnice! ma moraju doc!!

    puno pusa!

  4. #4

    Datum pristupanja
    May 2009
    Postovi
    30

    Početno

    hvala na utjesi drage moje..
    puno je lakse kada vidis da nisi sama,... da nisi luda..(ili ako jesi da nisi jedina

  5. #5

    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Lokacija
    veseli Baltazargrad
    Postovi
    1,560

    Početno

    slično ne i isto...kada smo mi nakon rođenja s našom bebom imali problema koji su zahtjevali brzo djelovanje ja sam znala samo na poglede drugih odmah zasuziti. O odlasku u crkvu ni ne mogu pričati jer uvijek je bilo Zakaj pitanje uz plakanje....uvijek je teško kada "dobijemo" nešto na naša leđa a što naravno ni u snu nismo očekivali i što iziskuje vrijeme za rješenje. Ali uvijek kažem problem kojeg se može rješiti (bez obzira na vremenski tijek) nije problem. Onda kada znaš da ničim stvar ne možeš promijeniti onda to postaje problem. Naša klinceza ubrzo je postala dobro. Ma što dobro odlično! Sada našom kućom skače i pjeva i prava je trdoglava mala hrabrica. Više ne plačem kada se sjetim tih trenutaka. Zahvaljujem na snazi koja mi je tada bila potrebna i na onome što svaki dan imam uz sebe. Prekrasno malo biće koje je baš MENE trebalo.
    Tako će draga i tebi...prestat će suze i pitanja Zašto baš ja? Breme će se skinuti a ti ćeš ponovno imati veliki osmijeh.
    Za se bebe koje tek trebaju doći u majčino krilo

  6. #6
    kata.klik avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Postovi
    814

    Početno

    samo da ti dam puuuno podrške i pošaljem pregršt vibri i molitvi da što prije uspijete...

    ja sam si nekako u svojoj glavi prije prvog postupka posložila da krećemo u duuuugu borbu i da će biti puno padova, ali sam znala da ćemo jednom uspjeti. iskreno uz sve molitve i želje nisam očekivala da će to biti iz prvog put....

    znaj da je borba teška, da traje...ali toliko beskrajno krasnih priča o uspjehu ima, da ti jednostavno napune srce vjerom u uspjeh...

    i još nešto, ja nekako smatram licimjerno moliti se Bogu kad nešto želim da mi to da...ja sam molila da svi oko mene budu dobro, sretni i da niko oko mene ne pati...a nekako onda valjda sam dobila i osjećaj ako ne mislim samo na sebe da će mi ON to vtratiti...

  7. #7
    sretna35 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,110

    Početno

    draga mušica

    moja je borba bila duga, preduga i bilo je tu različitih faza: uspona i padova, suza i smjeha, potpunog optimizma, pomalo nihilizma...

    i na kraju kad sam stvarno bila u miru sa svima i rekla bit će onako kako bude i makar ja dubila čitav dan na glavi i činila sva čuda moguća i nemoguća ne mogu sama i ne mogu odrediti kako će biti: onda se tek desilo čudo i tako u 38. godini nakon 12 godina braka i puno puno transfera...konačno trudna...svaki dam se molimo da bude sve kako treba

  8. #8
    wewa avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    3,188

    Početno

    jako te dobro razumijem, to je jedna u nizu faza koje moramo proci...
    moja je dvojba nalik, ali i drugacija - duga je prica, cure to vecinom znaju, ali evo mi smo usli u 6. godinu hodanja istim stazama s vrlo malo pokusaja, na jesen bi trebali (konacno) u Mb a ja se ne radujem. ja sam umorna.

  9. #9

    Datum pristupanja
    May 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,983

    Početno

    Ako se trenutno nemozes moliti znaci da ti u ovome trenutku ne pomaze ili si ljuta na Boga jer se toliko morate boriti za bebu. Bebica ce vam sigurno doci a vjera ce ti se vratiti kada ti bude potrebna i kada ju ponovo budes spremna prihvatiti , nemoj se gristi zbog toga ... Usmjeri snagu na postupak i zajedno sa svojim muzem misli pozitivno!

    Nemoj se molim te ljutiti zbog izravnog posta jedne zadrte ateistice, pisala sam ga u najboljoj namjeri

  10. #10
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Potpisala bih Maxime u svemu. Da se nadovežem na sretnu, nije vezano za dijalog s Bogom jer sam i ja ateistica, ali je vezano za dijalog (monolog) sa samom sobom - prolazila sam kroz slične faze i kod mene se isto dogodio bingo kad sam prošla puni krug i shvatila da ne mogu više ništa učiniti da dođemo do trudnoće, da sam iz svoje perspektive napravila sve i da ne mogu (više) na to utjecati i to je to. Da do trudnoće i nije došlo, mislim da bi mi ta faza bila općenito olakšanje jer je nosila sa sobom pomirenje s nekim ograničenjima i utoliko je sve postalo lakše, prestala je neka ljutnja i žal i došlo je do mira i zadovoljstva (tako sam se osjećala i prije trudnoće). Više o tome sam pisala na temi "Strategija preživljavanja", ali moje je iskustvo da u jednom trenu zasija sunce i nazire se neki novi dan, bez obzira na ishod cijele priče jer je žena tj. par istinski spremna krenut dalje, u ma kojem smjeru je put vodio, da li u vode majčinstva ili ne. Ne znam jesam li ti pomogla, ali svakako bih ti htjela poručiti da nisi sama, da su to sve normalne misli i osjećaji i da se please ne grizeš, i ja isto mislim da će ti se vjera i jedinstvo s Bogom (u svijetu ateista tj. mog iskustva prevedeno kao optimizam i usklađenost sa svijetom oko sebe) vratiti, samo od sebe, i to ne možeš požurivati, a stoga se ne možeš niti gristi kako i zašto sad nisi (ili, još vjerojatnije, misliš da nisi) u ljubavi s Njim. Sigurno si čula za onu lijepu priču, ljepotu koje mogu i ateisti vidjeti, ono kad se čovjek pita zašto ga je Bog napustio baš u najtežim trenucima života jer se tad vide u pijesku samo jedne stope, a Bog odgovara da ga nije tad napustio, tad ga je nosio. Pa možda i tebe tako sada nosi, ali ti to ne kužiš, nego ćeš to poslije vidjeti . U svakom slučaju, ja vjerujem da te On voli, kao što svi roditelji vole svoju dječicu.

  11. #11

    Datum pristupanja
    May 2009
    Postovi
    30

    Početno

    hvala svima
    a posebno hvala ini33 sto me podsjetila na moju najdrazu pricu,rasplakala i potakla na razmisljanje (pozitivno razmisljanje)

    hvala svima na podrsci )

  12. #12
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Citiraj mušica prvotno napisa
    hvala svima
    a posebno hvala ini33 sto me podsjetila na moju najdrazu pricu,rasplakala i potakla na razmisljanje (pozitivno razmisljanje)

    hvala svima na podrsci )
    Ma, to sam ti htjela reći, ja ti mislim ovako - bez obzira što si ti sada možda kao prkosno dijete, ljuta si na Njega, On je uvijek tu za tebe, premda misliš da nije (možda te sad baš nosi), i nema šanse da se naljuti na tebe, jer te on voli.

  13. #13
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    9,030

    Početno

    Joj Ina , rasplakala si i mene, već me dugo (možda čak nikad) riječi ateista upućene vjerniku nisu dirnule kao sada tvoje.. riječi Čovjeka, bez obzira jeli vjernik ili ne.

    Mišice, želim ti da u životu grliš, čuvaš i ljubiš svoje malo zlato.
    I zlata, čak!
    Gospodin zna što je tebi potrebno i iz svoje velike ljubavi prema tebi On će ti to i dati, budi uvjerena.

  14. #14
    kiara avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    202

    Početno

    mišice,nije lako,ali vjeruj!!!!
    vjeruj da ćeš jednog dana i ti maziti svoju bebu ili bebače...

    znaš kako idu stihovi
    ...nebo strpljive voli...
    želim ti da što prije osjetiš tu sreću i budeš dobro nagrađena

  15. #15
    martina123 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Postovi
    1,372

    Početno

    Citiraj nika612 prvotno napisa
    ooo, ja sam plakala i plakala u crkvi, a najgore bi mi bilo kad bi mi netko stavio ruku na rame...
    Ja kad se nasilim uci u Crkvu ulovi me takva ljutnja da se samo okrenem i izadem van! (s NJIM razgovaram puno bolje kada sam doma, sama..).


    A za sve ostalo, ooooo da, sve smo mi prosle i strah i nevjerovanja i vjerovanja...
    Sve je to normalno macko!!..

    Zelim ti uspjeh u ovom postupku! :D

  16. #16
    kikic avatar
    Datum pristupanja
    May 2004
    Lokacija
    na moru
    Postovi
    1,163

    Početno

    Sad si me sjetila kako bih ja, kad bi došla na postupak u ZG, otišla u katedralu, onaj mir i tišina bi djelovao smirujuće kad bih ušla ali uvijek bi mi suze potekle i uvijek sam plakala, za svim, za snom nedostižnim, zato što ne bi bila doma, zato što bi bila sama, MM bi radio u Zd tako da smo pretežno bili odvojeni. Evo i sad me stegne u grlu kad se toga sjetim. Ali vjeruj, sve će to jednom proći, sve će biti iza tebe, dobit ćeš bebu, ja nekako mislim da je za sve cure s ovog PDF samo pitanje vremena kad će dobiti bebu. Drži se

  17. #17
    ZAUZETA avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2009
    Lokacija
    sisak
    Postovi
    588

    Početno

    Mušica, samo bez straha i opušteno, važno je imati povjerenja u dr. ali opet, biti prisutan u samom postupku i svjestan.

    Šaljem ti , nadam se da ti zg odgovara, istina, nije kao jug, ali...

    Što se tiće vjere, ja sam prvi puta bila toliko sigurna u sve i razočaranje je bilo ogomno. Počneš sumnjati u sve, sebe, boga, svoje izbore, tražiš opravdanje.. a sada, što mi dođe ja to prihvaćam i u dubini vjerujem da me ćeka i roditeljstvo, ;


  18. #18
    dim avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Postovi
    161

    Početno

    Mušca svi smo bar jednom iskusili to što ti sad prolaziš. Meni se ta bol, ljutnja, gorčina nakupila tek onaj dan kad su mi rekli da neće biti transfera. Cijelo sam vrijeme vjerovala u uspjeh premda je od početka postupka bilo sve naopako. I sve se dobro svršilo, ali na kraju, nije bilo transfera. Onog trenutka kad mi je to rečeno moja ljutnja je bila tolika da mi je oduzela snagu govora, suze su krenule jedna za drugom, na pješačkom nisam vidjela pješakinju, pa sam je skoro udarila, prošla dva puta na crveno kroz semofor, ostavila kaput u bolnici na vješalici (a bio je 12 mjesec). Sve mi se to dogodilo zbog ljutnje na Njega. No kako je vrijeme prolazilo i moj duh se smirio, shvatila sam da je samo On zaslužan što se tog dana nije dogodilo još veće zlo. I premda sam bila ljuta na Njega, ipak me je spasio od još većeg zla. Kako kaže jedan psalam: gle cijeli me život pratiš, vide se moji i tvoji koraci. No kad mi je bilo najteže ostavio si me, gle samo su moji koraci u pijesku. No Bog odgovara: kad ti je bilo najteže, stavio sam te na svoja leđa i nosio....

  19. #19

    Datum pristupanja
    May 2009
    Postovi
    30

    Početno

    drage moje izgleda da osim sudbine koju dijelimo dijelimo i misli i osjecaje ....

    i evo uspjele ste u meni ponovno probuditi nadu... u sebe.. u vas... u NJEGA..

    prije par minuta sam dobila poruku da cu dobiti ostatak necije bocice suprefacta (nakon sto sam vec izgubila nadu i pocela zvati okolo po apotekama) onda procitam i sve ovo sto ste napisale ... i cini mi se kao da sam sve postove pisala ja ..samo pod drugim imenima
    toliko je tuge u nasim zivotima a toliko pozitivnih misli u nasim srcima..
    nimalo sebicnosti(iako bi ju se i moglo ocekivati i opravdati).. mi se iskreno radujemo uspjehu one druge..iskreno za nju molimo ,(one koje mole,) ili saljemo pozitivnu energiju (one koje ne mole na takav nacin -A drage moje ateistice mislim da je Bogu (a i meni)vasa molitva najdraza )

    uz vas sam puno sretnija nego sto sam bila juce.. puno pozitivnija i mirnija -na tome vam od zahvaljujem i ljubim vas sve

    od sutra ujutro vise nisam na vezi

    a znam da cete bar malo misliti na mene.. a ja vam se vracam.. obecavam..

  20. #20

    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Postovi
    742

    Početno

    Izgleda da smo sve prošle isto kriza vjere i pitanja zašto,često se tješim da nam On da onolko koliko možemo podnjeti ali.........ja sam umorna.
    Jer nije samo razlog borba s neplodnošću nego borba sa životom .Ovo zadnje vrijeme mi je bilo i uspona i padova ali sad sam trenutno kao da mi je netko dušu probo nožem i ona krvari i opet se pitam Bože kolko misliš da ja mogu podnjeti??????
    Cure moje toliko sam razočarana u meni veoma blisku osobu za koju sam mislila da bi me posljednja izdala ali prevarila sam se gadno.

    P.S nema veze s Bogom ali kažem često se pitam kolko još misli da ja mogu podnjeti

  21. #21
    ZAUZETA avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2009
    Lokacija
    sisak
    Postovi
    588

    Početno

    Ici, možeš ti podnijeti sve! Nisi sama, svi tereti su samo iskušavanje naše volje i odlučnosti da dođemo do cilja, a na tom putu ćeš mnoge upoznati i vidjeti pravo lice.
    Neki ljudi prođu kroz naš život neprimjećeni, i izađu iz njega, a svaka radost i svako razočaranje je iskustvo na kojem se gradiš kao osoba. bez tih iskustava ti nebi bila ti i zato prihvati sve i izvuci pouku za budućnost.

    Kolikoi ti je ta osoba zaista bitna, dali je što rećeno u afektu, puno je varijacija, a i sve smo posebno osjetljive; ali zato te ovdje razumijemo; Samo hrabro

  22. #22
    Kjara avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    V.G.
    Postovi
    537

    Početno

    Mušica draga točno razumijem kako ti je, i ja sam poslije neuspjelog prvog stimuliranog izgubila i vjeru i nadu u sve, ali meni ti je jako pomogao MM , i ja sam mislila da ima nekih trenutaka kad mi neće moći pomoći i da me neće niti razumjeti, ali bilo je baš suprotno on mi je svojom utjehom, svojim riječima (točno je znao što treba reći) ulio još veću vjeru i snagu za daljnjom borbom do našeg malog zvrkića.
    Želim ti i ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~od sveg da nađeš svoju vjeru i nadu za dalje

  23. #23

    Datum pristupanja
    Oct 2008
    Postovi
    162

    Početno

    Ici, možeš ti podnijeti sve!..........
    ZAUZETA potpisujem svaku riječ lijepo si sve napisala

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •