Stranica 2 od 3 PrviPrvi 123 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 112

Tema: Sarajevo - korisni savjeti

  1. #51
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,439

    Početno

    Citiraj tatek prvotno napisa
    - probati sve pite u "Bosni" (ima ona neka sa iznutricama ... na "f" se zove)
    furdenjača

  2. #52
    Maslačkica avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,720

    Početno

    Citiraj apricot prvotno napisa
    Citiraj tatek prvotno napisa
    - probati sve pite u "Bosni" (ima ona neka sa iznutricama ... na "f" se zove)
    furdenjača
    Nikad čula...
    Pored zeljanice, krompiruše, sirnice i bureka... i raznoraznih drugih i zaljevenih...sa iznutricama... za mene je ne, ne...

    Pogledala sam slike, jedino moram reći da na slici koju si označio kao kozja ćuprija je ustvari latinska ćuprija ili principov most...
    I još nešto...vidim da si ti čovjek sa aparatom, pa te nigdje na slikama nema a bili ste mi kao pravi turi"š"ti i drago mi je da ste se lijepo proveli!

  3. #53
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,439

    Početno

    još je zovu i "drobna" pita (jer je od drobi)

  4. #54
    Maslačkica avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,720

    Početno

    Ne, svejedno nisam čula... doduše, mi ni ne jedemo takve stvari, pogotovo ja - koliko god mi servirali da je to zdravo
    Zelja i ostale pite
    A mislim, na kraju krajeva, pita se može napraviti od bilo čega.

    Npr. kod nas se ne jede od kupusa (ili makar ja ne znam), ali ima krajeva gdje je ta pita jako česta...

    Jela istih naziva su skroz drugačija, pa se svađamo ko je "šta" jeo itd...

  5. #55
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Citiraj Maslačkica prvotno napisa
    Citiraj apricot prvotno napisa
    Citiraj tatek prvotno napisa
    - probati sve pite u "Bosni" (ima ona neka sa iznutricama ... na "f" se zove)
    furdenjača
    Nikad čula...
    Pored zeljanice, krompiruše, sirnice i bureka... i raznoraznih drugih i zaljevenih...sa iznutricama... za mene je ne, ne...

    Pogledala sam slike, jedino moram reći da na slici koju si označio kao kozja ćuprija je ustvari latinska ćuprija ili principov most...
    I još nešto...vidim da si ti čovjek sa aparatom, pa te nigdje na slikama nema a bili ste mi kao pravi turi"š"ti i drago mi je da ste se lijepo proveli!
    E, maslačkice, hvala ti na primjedbi za most, već sam ispravio!
    (mene ti se vidi kako sa Vedranom namačem noge u Neretvi )

    Meni (a i MŽ) je osobno najbolja bila burekdžici pita (burek, pa sa vrhnjem gore), njoj zatim zeljanica, a meni klasični burek.
    A furdenjača (hvala Apri! ), vjerujem da ni meni ne bi bila vrhunac zadovoljstva, ali bih ju svejedno rado probao.

  6. #56
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Evo i putopisa, enjoy it!


    Četvrtak, 11.06.2009.

    Dakle, napokon je svanuo i taj dan, cijela obitelj krenula je za Sarajevo, do sada sam jedino ja imao čast posjetiti taj grad, čak nekoliko puta, no nikad u pravoj dužini koju on zaslužuje!

    Krenuli smo ujutro u pola 9, Karlovac, Slunj, granica i nakon dva sata vožnje bili smo u Bihaću kojeg smo već jednom posjetili, pred dvije godine. Promjene su primjetne ... centralna pješačka zona je lijepo popločana i stavili su ultramodernu rasvjetu, napravljen je novi, također vrlo moderan, pješački most preko Une ... a upravo se sada obnavlja cestovni most preko Une u centru i još jedno raskršće sa druge strane centra tako da je čitav promet između dvije riječne obale preusmjeren na obilaznicu. Parkirali smo se kao i prošlog puta pored gradskog parka uz Unu (1 sat = 1 KM), napravili krug po centru, svratili do turističkog informativnog centra gdje nam je stariji gospodin u najboljoj maniri bosanske ljubaznosti udijelio sve moguće turističke prospekte, plan grada te smo čak besplatno dobili knjižicu o starim gradovima Bihaća i okolice čim je čuo da smo iz Zagreba (20 godina je radio kod nas), a šetnju smo završili pitom misiračnicom (misirača = bundeva, tikva) u buregdžinici pored Une ... sa posjetom WC-u u restoranu "Paviljon" smo taman potrošili plaćeni sat parkiranja.

    Krenusmo dalje ... i odmah zapesmo u gužvi na obilaznici ... no, nakon 15 minuta smo i to savladali i krenusmo u nepoznato, cestom prema Jajcu. Već sam dugi niz godina razmišljao o toj cesti, privlačila me je iz ne znam ni ja kojega razloga i baš sam se veselio što je napokon došao i čas kad ću je i osobno vidjeti (koliko god sam se raspitivao među ljudima nisam uspio naći nikoga tko ju je ikada prošao!). Nakon Bihaća cesta još malo slijedi Unu i unsku prugu da bi nakon Ripača krenula u brda. Sama cesta je vrlo solidna, to je jedna od onih cesta iz zlatnih 70-tih kad su se gradile brže prometnice, i vozi se bez muke - zavoji su blagi, cesta široka, prometa vrlo malo ...Nakon prelaska prvog prijevoja (na oko 700 metara nad morem) ušli smo u veliku travnatu zaravan koja je pružala lijepe vidike. A kako je baš tada zavladala glad među posadom napravismo pauzu, skrenusmo na prvi zgodan odvojak, raširismo šatorsko krilo i obavismo ručak. Klima je bila baš kako treba, toplo, ali ne prevruće - bila je to baš ugodna pauza.

    Nakon pola sata ručka nastavljamo: nakon oko 50 minuta vožnje i 44 km vožnje od Bihaća prolazimo pored Bosanskog Petrovca. Ušao sam u grad i napravio krug oko centra - mali je to provincijski gradić bez nekih atrakcija osim zanimljive plave crkvice (vidi fotke), no djelovao je podosta živahno, uz dosta djece na ulici, po parkovima, ljudi pred trgovinama ...

    Vozimo se dalje, ponovo uglavnom preko širokih travnatih dolina uz poneki prijevoj između njih. Za slijedećih 45 minuta i 40 prijeđenih kilometara smo stigli i do Ključa. Cesta prolazi kroz sami centar mjesta tako da smo ga mogli dobro razgledati. Za razliku od B. Petrovca koji se smjestio nasred doline Ključ je uguran u usku dolinu uz rijeku Sanu (znate onu staru reklamu: "Sve rijeke teku prema ušću, samo Sana teče prema vama"?) i iznad grada su se nadvile stijene s obje strane rijeke. Ključ je nešto "gradskiji" od Petrovca - tu su drvoredi uz glavne ulice, zbijeniji centar, veće javne zgrade ... ne bi bilo loše jednom i prošetati njime. No, sad smo se samo provozali ...

    Za još 15-tak minuta ušli smo i u Republiku Srpsku ... prometne policije je bilo svugdje i svagdje, a ne samo u RS ... mislim da smo vidjeli po jednu patrolu na svakih 20-30 km ... i naletjeli tek na jednu od zadnjih u ponedjeljak, no o tome kasnije. ;o)
    Prolazimo pored Mrkonjić grada(34 km nakon Ključa, cesta je tu nešto uža i sporije se vozi), uguran je u ne osobito veliku udolinu i kuće su nagurane po svim padinama sa centrom na jednoj od njih. Pravimo krug i po njemu, veći je i od Ključa, ulice su dosta nepregledne sa zbijenim kućama i nismo uspjeli napiknuti baš sami centar, no osjetili smo "duh grada". Ovdje ne caruje ljepota već živost. No, ima i lijepih detalja: pred samim gradom je tip-top uređen bazen (u stvari, umjetno jezero usred bregovite padine!), a glavna cesta prelazi grad nizom nadvožnjaka koji su friško uređeni i svojim žutim ogradama uljepšavaju grad.

    Nakon Mrkonjić grada više nije daleko do Jajca (27 km) - napuštamo RS i ubrzo stižemo do Plivskog jezera, velikog i bistrog, a odmah nakon toga stiže i Jajce, prvi pogled je privukla stara tvrđava. Parkiramo se ispod nje i na 100 m smo od gradske kapije i vodopada, ulazimo u grad shrvani vrućinom i odmah se bacamo na javnu česmu u hladu iza kapije ... tokom svih ovih dana smo ih vidjeli mnoštvo i baš su nam pomogle, hvala onima koji su ih gradili, to je lijepi običaj, od koristi i putnicima i domaćinima!
    Nakon toga smo se spustili do slapova (korito Plive se uređuje pa je ambijent malko nagrđen radovima, ali vodopad je lijep, a dobra je stvar što se njegovom rubu (gornjem) može prići praktički na dohvat ruke). Nakon slapa (uz koji se još uvijek nalazi od rata izgorjeli hotel) krećemo u "osvajanje" tvrđave. Vrlo je zanimljiva i to je vrhunac tog dana - usput se prolazi pored katakombi (nismo ulazili), jednog tornja, kule, stare džamije, još jedne česme .. i napokon, uz ulazninu od 1 KM ulazimo i u samu tvrđavu, uz grupu slovenskih turista. Pogled je lijep na sve strane, tvrđava je vrlo uredna (nema smeća, trava ošišana) i zaista reprezentativni primjerak svoje vrste (kod nas nema puno takvih, ni po gabaritima niti po poziciji niti po očuvanosti), sa obje strane se zidine spuštaju prema rijekama, Plivi i Vrbasu. Nakon obilaska gornjeg dijela spuštamo se po zidinama prema Vrbasu, slijedi još malo odmora i zatim nastavak puta nakon 2 sata Jajca.

    Slijedi pomalo dosadna vožnja uzvodno uz Vrbas prema Donjem Vakufu (još 33 km). Okolina je lijepa, no cesta vijuga, a mi se vozimo svako malo iza nekih kamiona. U Vakufu je živahno, no ne zadržavamo se nego skrećemo za Travnik (daljnja 34 km), penjemo se na prijevoj (lijepa dionica!), zatim spuštamo prema Travniku uz pogled na Vlašić planinu i bezbrojne reklame za Vlašički sir. Stižemo i do Travnika i radimo krug autom, ja sam ga već posjetio pred 3 godine pa nek ga Daša i klinci makar malo vide ... to je zaista pravi grad, ima svoj karakter ... i također je zguran uz svoju rijeku, to je ovdje Lašva.

    Nakon Travnika slijedi najdosadniji dio puta - 36 km od Travnika pa sve skoro do spoja sa cestom koja stiže od Zenice je jedna velika "kupi-prodaj" aglomeracija, najveći dio pripada općini i mjestu Vitez. Zamislite si Konjščinsku ulicu, križajte je sa nekim modernim shopping centrom i razmažite na 15-tak kilometara ceste prije i nakon Viteza i to je to. Nezanimljivo za gledati, naporno za voziti radi gužve ...

    Stižemo i do glavne ceste, tu se već vozi brže jer nema križanja u nivou, a nakon 20 km, negdje kod Ilijaša, iznenada počinje i autoput! Ma da, nakon pola kilometra odjednom stižemo opet na jednu traku i čak na makadam ... u toku su radovi, a nije im se valjda dalo asfaltirati obilaznu trasu pa se vozimo korakom u prašini iza kamiona. Onda opet malo ima, malo nema autoputa da bi ga napokon ipak bilo od Visokog (čak sada ima i naplatu, 1,5 KM!) da bi se onda opet izgubio pred samim Sarajevom gdje milimo korakom kroz Rajlovac i sarajevski "China town" u koloni večernjeg prometa. Dolazimo na glavnu gradsku cestu, Zmaja od Bosne, za 15-tak minuta smo i u centru, kod Baščaršije, gdje smo rezervirali sobu u pansionu "Lion" (vidi http://www.lion.co.ba/index.html) ... čak odmah nalazimo i garažu pored pansiona. No, kako je to ipak Bosna ;o), ta garaža nije obična, već izgleda kao da se parkiramo u nekoj ogromnoj kupaonici ili podzemnom bazenskom kompleksu, na podu su keramičke pločice, oko nas porušeni zidovi ... Misterija se ubrzo razjasnila, ti prostori su nekad bili skladišta firme koja je propala pa su ih prenamijenili u garažu ... štogod to bilo, dobro im dođe, ugura se tamo i 20-tak auta ... a ni zarada nije mala, 20 KM (tj. 80 kn) košta parkiranje po danu.

    U pansionu su nas dočekali vrlo ljubazno, a dodatno veselje nam je priuštila naša soba na 2. katu pansiona: lijepa šarena 4-krevetna soba, WC i tuš su na hodniku (dijeljeni sa još dvije sobe koje su bile većinom prazne pa smo ih imali uglavnom za sebe), a na desetak metara od ulaza pansiona je vreva ulice Bravadžiluk (ili kako ju danas lokalci zovu "Hranadžiluk", jer su ulicu uglavnom okupirali ćevabdžinice i burekdžinice). Tog i slijedećih dana Baščaršija nam je bila kao domaći kvart, tu smo uglavnom jeli, kupovali, odmarali se ...


    Petak, 12.06.2009.

    Ovaj dan smo odlučili posvetiti centru grada i započeli smo ga doručkom na malom groblju s pogledom na grad iznad ulice Kovači - za tu namjenu ga koriste i lokalci pa smo se onda i mi lijepo oboružali pecivima i jogurtom (tekući jogurt sarajevske mljekare je odličan, popili smo litre tih dana ...). Nakon toga spust u Baščaršiju i razgledavanje s noge na nogu - i Daša i klinci su bili oduševljeni tako da nismo žurili. Klinci naravno nisu mogli odoljeti a da ne načnu svoj putni džeparac tako da su u Kazandžiluku odmah tržili privjeske za ključeve od čahura metaka. Poslije tog najstarijeg dijela nastavili smo šetnju pješačkom zonom (glavna ulica se zove Ferhadija) i zadržali kod velike šahovske garniture oko koje se skupljaju gomile penzića i komentiraju zbivanja u partiji (to me je podsjetilo na slične gomile penzionera koji su nekad u Maksimiru kartali belu oko vidikovca, ne znam postoji li taj običaj i danas). Cijeli taj "happening" je bio vrlo slikovit i nije nam bilo dosadno tih 20-tak minuta koje smo proveli tamo.

    Nakon toga opet još malo šetnje, razgledavanja izloga i ljudi ... turista je bilo nešto, iako ne previše (možda upola više nego u Zagrebu), a zanimljivo je bilo vidjeti dosta turista iz muslimanskih zemalja. Po nekakvoj mojoj osobnoj procjeni možda desetak posto sarajki nosi feredžu i tradicionalnu muslimansku odjeću (dosta ih ima razne moderne verzije dimija, čini se da su popularnije tamo nego kod nas u zagrebu, kao i ostala "ethno" odjeća), no bilo je dosta posjetiteljica tako obučenih, ponajviše iz Turske (to smo zaključili po zastavicama na vodičkim iskaznicama). Što se pak sarajki tiče, čini mi se da se ukusnije oblače od zagrepčanki, nema puno pretjerivanja i modnog prenemaganja ... a apsolutno prevladavaju haljine, duge suknje i dimije nad hlačama.

    Nakon centra klinci su počeli gnjaviti da bi oni na neko igralište pa smo krenuli prema Inat-kući uz koju se nalazi malo igralište u parkiću. Igralište baš nije neka bajka, sve sprave (njihaljke, tobogani) su dijelom potrgani, ima smeća uokolo ... no, to je bilo najbliže igralište našem pansionu i na kraju smo ga dosta često posjećivali. Uskoro smo i ogladnili i svratili po preporuci na ćevape kod "Mrkve" (http://mrkva.ba/bih/) našem susjedstvu, Bravadžiluku. Ćevapi su zaista bili prva liga, sa neponovljivom aromom drveta na kojem su se pekli, takvo nešto se ne može jesti u Zagrebu! (a Vedran je neprestano ponavljao njihov reklamni slogan "Mrkva - drugo ime za ćevap!")

    Poslije ručka, punih trbuha, sjeli smo u tramvaj, odvezli se do želj. stanice i prekontrolirali vezu za sutrašnji izlet u Mostar, opet se malo poigrali na dječjem igralištu u blizini kolodvora i zatim se prepustili Zemaljskom muzeju. Arheološki dio je vrlo zanimljiv i preporučam posjetu, svima nam se dopao. Prirodoslovni dio je tak-tak, ništa posebno ... klincima se najviše svidjelo zavijanje vuka koje uključuje senzor koji se aktivira kad netko dođe do njegove vitrine (dobar štos!). Malima se nije dalo ići u etnografski dio (radije su se igrali oko fontane i stećaka u Botaničkom vrtu u dvorištu muzeja ... vrt je u stvari tek malo raznovrsniji park sa dosta neudobnim klupama), no Daši i meni je on bio vrlo zanimljiv radi nekoliko soba iz otomanskog perioda koje su prenesene u muzej. Odlični su stropovi iz rezbarenog drveta, reljefi, ornamenti na tkaninama, nošnje ...

    I, nakon muzeja smo bili svi teških nogu i očito je bilo vrijeme za prokušani recept: malo vozikanja javnim prijevozom (web starnica poduzeća Gras, Gradsko saobraćajno Sarajevo, je http://www.gras.co.ba/). Već prije smo htjeli kupiti dnevne karte, no žena na kiosku nam je rekla da su rasprodane za taj dan i da se mogu kupiti samo ujutro (!), a kad smo tražili dječju za Vedrana (pola cijene, tako kaže cjenik na kioscima) rekla je da to nemaju i nek se vozi zabadava. I zaista, kud god smo išli i kad god smo pitali za kartu za njega svi su rekli nešto tipa "Ma, pusti ga, šta'š plaćat, sve je to naša raja" ;o) )

    Uglavnom, prvo smo svratili na tržnicu i nakupovali trešanja i borovnica, sve to slistili na klupici i onda krenuli na adrenalinsku vožnju minibusom za Sedrenik. To je linija 55 koja kreće od Kvača i vrluda uličicama kvarta Vratnik po kojem je mnoštvo malih kućica porazbacano po dosta strmoj padini. Vozač nije imao milosti i tutnjao je tim strmim putevima, a mi smo samo očekivali kad će očešati koju fasadu ili parkirani auto .. nakon toga je projurio kroz uska Višegradska vrata, pa uz vožnju naprijed-nazad savladavao strmi zavoj iznad Faletića, a sve to uz velilčanstvene poglede na grad sa brijega. No, to definitivno nije vožnja za bojažljive. ;o)
    Vozili smo se do zadnje stanice i tamo smo presjeli na drugi minibus (linija 74) koji nas je s puno manje uzbuđenja preko Koševa spustio nazad u centar. Onda opet malo šetnje, prošli smo pored spomenika MIrzi Delibašiću, košarkašu zlatne YU-generacije, i onda opet zastali kod dječjeg igrališta, ovaj put pored ulice Čemaluša, koje je bilo u dobrom stanju. Vedran je tu izazvao revoluciju među djecom kad je počeo bacati kamenčiće niz dugački tobogan pa su ga onda svi slijedili i proizvodili groznu buku ... kad nam je to dojadilo, krenuli smo nazad prema pansionu.

    Nakon što su klinci zaspali priuštio sam si još jednu kasnovečernju šetnju centrom - oko 22:30 na ulicama je bilo nevjerojatno puno ljudi, sve je bilo krcato, od Ferhadije do Baščaršije ... a kako sam stalno sretao iste ljude uvidio sam da je to u stvari jedan veliki korzo .. nešto kao naša Tkalčićeva ili Bogovićeva, ali 10 puta duže i sa više ljudi.


    Subota, 13.06.2009.

    Dan za posjet Mostaru i to vlakom. A to iziskuje posebne pripreme i dobru kondiciju ... no, prije svega rano buđenje. jer vlak kreće u 07:05, a drugi je tek navečer. I zato smo se taj dan probudili prije 6, djecu izbacili iz kreveta u 6, na tramvajskoj stanici bili već u pola 7 (sa toplim pecivima iz non-stop pekare na Baščaršiji), na kolodvoru u 06:50 ... I tamo nas je dočekao poveliki red na blagajni - vozne karte se pišu rukom, ljudi traže penzionerske povlastice i sve ide sporo k'o magla. Na kraju u 07:01 uzimam kartu i trčim sa Dašom i klincima na peron, ulazimo u vlak i za koju minutu krećemo. Ljudi su mi rekli da je pred koju godinu taj vlak vozio sa svega dva vagona, poluprazan, no sada ih je imao pet i to solidno popunjenih - nije ni čudo kad se za ta dva i pol sata vožnje (ni autobusom ni autom nije brže) plaća svega 10 KM (cca 40 HRK), a povratna karta košta 16 KM.

    Vožnja je Ok, u kupeu smo sa starijim bračnim parom koji klincima ustupa mjesta do prozora pa možemo gledati lijepe krajolike - do Konjica je to niz mostova i vijadukata kojiam pruga savladava visoku Ivan Planinu, a nakon toga se vozimo uz Jablaničko jezero i rijeku Neretvu pa vrijeme brzo prolazi. U pola 10 smo u Mostaru i suočavamo se sa najodvratnijim mjestom koje smo vidjeli svih tih dana - željezničkom stanicom. To je betonsko-stakleni mastodont zapušten i prljav do krajnosti (posran od golubova, zatrpan smećem od ljudi), ispred je fontana isto okružena smećem, dolazi neki čovjek, uzima bačenu plastičnu bocu s tla, malo ju ispere i onda pije vopdu iz nje ... fuj kakav doček!

    Već je počela i vrućina pa krećemo prema mostu - prvo kroz potpuno nereprezentativnu ulicu, no malo pomalo abijent postaje uredniji što se više približavamo centru. Hvatamo svaki hlad koji vidimo jer sunce nemilice prži - zašto tamo nema koji drvored, pitam se .... Prva pauza je kod Karađoz-begove džamije. Plaćamo ne baš jeftinih 8 KM po osobi za ulaz u džamiju i posjet minaretu. Džamije je zgodna, sa neuobičajenim crtežima bilja i drveća na zidovima ... a uspon na minaret je baš dobar, usko i strmo stepenište, a vršni "balkon" uzak da se jedva prolazi. No, vidik je odličan na sve strane!

    Druga pauza je kod stare otomanske kuće, Bišćevića kuće, nešto prije centra ... i to je bilo super mjesto! Kuća je baš zanimljiva (s pogledom na rijeku, nalazi se na litici iznad nje), ljudi vrlo ljubazni (dobili smo čak i besplatni sok!), po dvorištu gmiže nekoliko kornjača s kojima su se klinci beskrajno zabavljali ... zadržali smo se dosta dugo jer je bilo baš ugodno sjediti tamo u hladu i uživati.

    Nakon toga ponovo uranjamo u vrućinu i već smo blizu mosta, okruženi suvenirnicama sa svih strana - to je ulica Kujundžiluk, kao Baščaršija, ali puno više orijentirano ka turistima, no moram reći da trgovci nisu bili napasni i općenito mi je to an neki način pasalo uz taj čaršijski ambijent. Svratili smo i do muzeja mosta u kuli pored njega i isplati se pogledati ga, i radi izložaka i radi pogleda na most odozgo i radi filma o obnovi mosta. I, napokon smo na mostu - gledamo rijeku, gledamo beskrajni niz restorana sa obje strane, izabrali su odlilčna mjesta u hladu urezana s obje obale, izgleda da niti jedno mjesto koje pruža svježinu i hlad nije napušteno i to je ok jer je sve uređeno na dosta zgodan način pa ne djeluje jako umjetno.

    A na mostu taman počinje ceremonija oko skokova s mosta - kršni momci u kupaćim gaćicama napaljuju turiste i skupljaju novac za skok i dosta su uporni u tome. Mi smo glavninu cirkusa gledali odozdo, od ušća rječice Radobolje u Neretvu gdje smo hladili tabane i pustili djecu da se igraju, i ti ljudi zaista nisu na miru pustili nikoga tko nije platio. Napokon, nakon jedno 15 minuta uvoda dolazi pravi skakač i - hop! - skače - zaista spektakularno!

    Ubrzo nam je bilo prevruće i ogladnili smo pa se prepuštamo jednoj ženi koja vabi goste za restoran "Mlinice". restoran je ugodan, iznad rijeke, u hladu i tamo i ostajemo. Nismo pogriješili - cijene jesu malko više nego u Sarajevu (tamo su ćevapi 6 KM, a u Mostaru 7 KM), no bili su dobri, a baklava (vidi fotku!) kraljevska i odlična! Dobro smo se najeli, ugodno odmorili i sat vremena kasnije bili smo ponovo spremni za suočavanje sa vrućinom. Prošli smo uz Radobolju do Krive ćuprije (vrlo lijepog malog mosta koji je stariji od onog velikog i navodno je služio kao model za njegovu izgradnju), usput vidjeli još nekoliko odlično smještenih lokala uz rječicu, onda krenusmo opet malo gore i zastadosmo u hladu pored jednog kanalića rječice gdje su klinci otkrili mogućnost za igru s vodom, a mi veliki smo se odmarali slušajući aktuelnu muziku (npr. beogradski bend S.A:R.S., vidi http://www.myspace.com/sarsrokanje, čije stvari "Budjav lebac" i "Debeli lad", zvuče kao da su bosanski ... to su sada veliki hitovi).

    Nakon toga krenuli smo s noge na nogu nazad, usput stali na tržnici kupiti i pojesti trešnje i marelice (tamo nas je skoro ispolijevao mali cigančić koji se igrao gumenim crijevom za vodu!) i stigli do već spomenute grozomorne želj. stanice pola sata prerano. U vlaku je bilo ok, uhvatili smo kupe sa jednom starom bosankom koja je pred koju godinu prodala zemljište i krenula sama u hadžiluk u Mekku te sa jednim ljubopitljivim bravarom iz Gradca kod Ploča, s kojima je vrijeme do Sarajeva vrlo brzo prošlo.

    Iz Mostara smo krenuli u 18:40, u sarajevu smo bili u 19:59, taman smo stigli pojesti još po koju pitu u našem Bravadžiluku/Hranadžiluku, u buregdžinici "Bosna" - najbolja je burekdžici, s mesom kao burek, ali još i sa dodatkom vrhnja odozgo!


    Nedjelja, 14.06.2009.

    Opet dan za Sarajevo. Počinjemo uobičajeno: jogurt nabavljamo u Konzumu, peciva u pekari, sirnicu i burek u "Bosni" pa idemo na igralište kod Inat-kuće. Nakon doručka se klinci nešto inate (jel zbog kuće? ;o) ) i nitko ne želi sa mnom do groblja na Velikom Alifakovcu pa onda popuštam i idemo do utvrde na Vratniku. I to je bila odlična odluka. Preko Jekovac Mejdana je svega desetak minuta hoda do nje, a od utvrde je veličanstven pogled na grad i to još uz vrlo romantično okruženje - to je mjesto za posjetiti navečer kad se pale gradska svjetla (na žalost, nismo to učinili ...). Čini mi se da je to mjesto sa kojeg se kaže i ona čuvena rečenica "Sehen Sie diese Stadt? Das ist Walter!" iz filma "Valter brani Sarajevo". Znate li da je to dugo vremena bio najgledaniji strani film u Kineskim kinima?

    Nakon te utvrde nastavili smo kroz kvart Vratnik prema višoj utvrdi Bijeloj tekiji. Vratnik je meni fantastično mjesto! To je kvart tipa zagrebačka Trešnjevka (u socijalnom i urbanističkom smislu - nagurane kućice siromašnijih stanovnika - dok je u geografskom sličniji recimo Markuševcu jer se nalazi na strmoj padini i dosta ulica su u stvari strme i zavojite stepenice) sa pravim radničkim karakterom i nezaboravnim slikama. Za neke aute zaista ne znam kako su dospjeli tamo gdje jesu, a pitam se kako svi ti ljudi dolaze do svojih kuća po zimi kad zapadne snijeg ... jest da su gelenderi posvuda, ali opet ...

    Za još 15-tak minuta hoda došli smo i do Bijele tekije koja je bila lagano razočaranje ... naime, zidine su obnovljene, ali unutra je samo hrpa ostataka građevinskog materijala, a i okolica je dosta neuredna. No, vedran je našao način za doći do vanjske terase koja gleda s visine na dolinu Miljacke i to je bila glavna fora, zajedno sa pogledom na most preko jedne udoline koji ne služi ničemu jer je nepovezan sa bilo kojom cestom.

    Kad nam je dojadila vrućina spustili smo se opet nebrojenim stepenicama i zavojitim puteljcima na Bentbašu, rekreativni centar uz rijeku, a onda smo nastavili do Gazi-husrevbegove džamije taman na vrijeme da ju pogledamo prije molitve. Bilo je podne kad smo izašli iz nje i vrijeme za ručak - taj dan je bilo vrijeme za posjet aščinici, mjestu gdje se uz roštilj jedu i razna gotova jela. Daša je jela bosanski lonac, ja sarmice, dok su klinci ostali vjerni ćevapima (točnije lepinji, mesa je uvijek bilo viška) i fino smo se napapali.

    A tad je došlo vrijeme za posjet Ilidži ... prvo duuuuga vožnja tramvajem na drugi kraj sarajevske kotline (cca 40 min), onda raspitivanje za autobus do vrela Bosne (na karti mi je bilo označeno da vozi autobus 28E, no za njega nitko nikad nije čuo. Vruće je, klinci dosađuju, oni bi igralište kojega nema na vidiku nigdje, čak ni u parku oko banje Ilidže ... dolazimo na početak Velike aleje, nekoliko kilometara duge sjenovite aleje koja vodi od Ilidže do vrela Bosne i koja je rezervirana za pješake bicikliste i fijakere, i tamo srećemo nekoliko fijakera. Klinci navaljuju da se provozamo i na kraju popuštamo: 16 KM za cijelu obitelj. Vožnja je trajala 15-20 minuta, a po aleji je vrlo prometno, vidi se da je to izletište broj jedan. Uz izvor je ugodno, voda teče na sve strane, park je veliki, našli smo i dječje igralište, nije nešto posebno, ali je ok sa nekoliko klackalica, ljuljački i penjalica (ali nema klupa), kad im je to dosadilo odlazimo do rijeke i klinci se zabavljaju sa praznim bocama koje pune vodom i blatom. Oko nas je puno ljudi, sve je obavijeno dimom sa obližnjeg roštilja, a čuje se i harmonika i pjesma od društva u kutu (livade). Naposlijetku se dogovaramo sa klincima koji su vječno žicali sladolede da ih mogu dobiti ako se vratimo pješice. trebao nam je čitav sat hoda nazad do Ilidže (jest da je aleja sjenovita, no dan je bio vruć tako da je šetnja bila ne potpuno ugodna) i nakon toga smo slistili sladoled u trenutku.

    Poslije smo se polako odgegali do okretišta tramvaja (tamo sam slikao neobičnu metalnu skulpturu - vidi fotke!) i vratili smo se do centra. Još malo šetnje Baščaršijom, opet pite i nakon toga kupujemo komad lubenice i dezintegriramo je u 15-tak minuta u mirnom kutku ... pa još runda šetnje do kraja korza i taman smo zreli za spavanje.


    Ponedjeljak, 15.06.2009.

    Dan povratka. Već smo se pomalo zaželiljeli kuće, a opet smo još imali želju malo prošetati se po gradu ... Još smo jednom zaokružili Baščaršiju i napokon krenuli u pola 10 cestom preko Koševa i Vogošće da vidimo i taj kutak grada. Vožnja je bila u granicama normale, iako su nas taman na kraju autoputa usporili jedan vojni transport i neki kamioni no i to se raščistilo. Pored nas su promicali Zenica, bacili smo s ceste pogled i na gradinu Vranduk (to bi vrijedilo pogledati!) pa Žepče, a za pauzu odabrasmo Maglaj. I taman nakon ulaska u grad eto i policijske patrole - zaustavlja nas i pita koliko sam vozio. rekoh ja 50 na sat. A koliko je dozvoljeno, pita on. rekoh ja, 60 km/h (toliko i jest u naseljenom mjestu). E nije nego 40 km/h, zar niste vidjeli tablu? Jesam, ali nakon nje je bilo nekoliko raskršća pa to više ne vrijedi ... Ne, ne, kaže on, to je za cijelo mjesto ... ah. No, nastavlja on, sad bismo mi morali s vama u stanicu da radimo zapisnik, a vama se sigurno žuri pa bismo se mogli možda dogovoriti ... i dogovorismo se. ;o)
    A usput sam ga pitao i gdje se dobro jede u gradu, kako doći do starog grada ... hvali se on kako sve više turista dolazi vidjet tvrđavu i džamiju Kuršumliju. Sve u svemu, ugodan susret, iako sam malo skupo platio turističke informacije ... /

    Maglaj je maleni gradić od jedno 15 000 stanovnika, s jedne strane rijeke Bosne je novi sio grada (nezanimljiv), a sa druge stari dio: stara mahala, već spomenuta džamija (sa olovnim krovom, otud ime Kuršumlija - "kuršum" na turskom znači olovo), tvrđava, stari konak ... i prvi prvcijati ležeći policajac kojeg smo sreli u BiH - nevjerojatno, već sam mislio da toga nema kod njih!

    Džamija je zgodna, nije srihtana kao one u Sarajevu ili Mostaru već ju je načeo zub vremena, ali baš zato iam nekog čara. Bila je zaključana pa pitah čovjeka u prolazu jel se može ući, a on nam pokaže na ključ pored stalaže za cipele, "Otvorite si sami pa zaključajte poslije". Zgodno. Vidi se da nema puno turista. ;o)

    Nakon toga uspon do tvrđave - niej daleko, ali je sunce upeklo pa smo jedva hodali. Malo smo se odmorili u sjeni sahat kule,a zatim krenuli dalje kroz ulaznu kulu u kojoj su sjdili neki dečki, lokalni frajeri - slušaju rap muziku, kartaju nešto, jedan od ruku ima samo batrljke ... No, mirno prođosmo.
    Odozgo je dobar pogled na mjesto i rijeku, zanimljiv je nepravilan tlocrt ... no, sve u svemu nije ni izbliza tako posebna kao Jajačka utvrda, niti je tako uređena (bilo je dosta kopriva, nešto malo smeća ...). Spustismo se dolje i zatim krenusmo autom dalje, na ručak do izletišta Borik kud nas je poslao policajac. Borik je zgodno mjestašce jedno 1 km od Maglaja, na rubu šume - vidi se da je to THE mjesto za svadbe, proslave, lumpanje ... no, bilo je ok i za ručak.

    I nakon ručka i malo više od dva sata Maglaja krenusmo dalje - ubrzo smo bili u Doboju kroz koji smo samo prošli centrom (izgleda prosperitetno, dosta ljudi na širokim ulicama ... no nema nekog starijeg dijela grada osim impozantne tvrđave na niskom, ali vrlo strmom brijegu) i tjeraj dalje do granice i nazad do Zagreba.

    Rezime:
    Napravismo 920 km, do Sarajeva smo se vozili netto 8,5 sati preko Bihaća, a nazad oko 6,5 preko Doboja i Sl. Broda. Bilo je lijepo, uživali smo osobito u smještaju, Baščaršiji, gurmanluku ... vrlo lijep produženi vikend!

  7. #57
    lucij@ avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,759

    Početno

    tatek, baš vam je bilo lijepo!
    Super fotke!
    Super izvještaj!

    Odmah sam si pustila Zabranjeno pušenje 8)

  8. #58
    Arwen avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Postovi
    1,318

    Početno

    spremam se u Sarajevo ovo ljeto pa naletih na temu

    tatek putopis je super :D

    nego koliko sam vidjela wc je ipak bio u hodniku a to mi nije baš :/
    i našla sam http://www.hotel-hayat.ba/sobe.php koliko vidim ne puno skuplje a ima wc u sobi
    piše da je blizu baščaršije pa sarajke ako znate gdje je plizz napišite

    tatek oprosti na uzurpiranju teme

  9. #59
    MoMo avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    1,346

    Početno

    to je u mom komsiluku - kaze mapa...a i komsiluku SS-s proci cu sutra pa cu vidjeti tacno ...a to ti je haman samo srce carsije- 5 minuta od Sebilja oliti golubova

  10. #60
    MoMo avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    1,346

    Početno

    ako ne i manje od 5 min sorry mislim da znam koji je to novi hotel..to ti je 30 sekundi od Sebilja tj centra carsije a 5 minuta od tatekovog Liona

  11. #61
    Strobery Shortcake avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,756

    Početno

    Ja ne znam kako mi je ovaj tatekov epilog Sarajevovanja promakao No nikad nije kasno.
    Arwen dobro nam došla!

  12. #62
    Strobery Shortcake avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,756

    Početno

    Moram dodat par stvari
    Kod nas se kaže buregdžinca, buredžici su kraći i deblji komadi u gužve složenog bureka i preliveni mješavinom jogurta i pavlake sa bijelim lukom (češnjakom), a "Mrkva - drugo ime za ćevap" je vrhunska provala u rangu top liste nadrealista od kako je izašla u medije

  13. #63
    Arwen avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Postovi
    1,318

    Početno

    Citiraj MoMo prvotno napisa
    to je u mom komsiluku - kaze mapa...a i komsiluku SS-s proci cu sutra pa cu vidjeti tacno ...a to ti je haman samo srce carsije- 5 minuta od Sebilja oliti golubova
    ajde baci oko baš me zanima na šta liči na slikama izgleda super a i cijene su mi ok
    zadnji put sam u Sarajevu bila 2005g ali nismo puno šetali vani više smo po kućama sjedili i jeli domaće delicije

    a pamtim ono od prije 20g(ufff jesam stara) i znam gdje je hotel Europa
    hotel Hecco je tu negdje? piše ulica Ferhadije je li to bivša Vase Miskina?
    hvala

  14. #64
    MoMo avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    1,346

    Početno

    Ima jedan Hecco u mom komsiluku to je 5 minuta od Sebilja. A gdje je taj u Fehadiji nenem pojma SS znas li ti?

    Idemo u setnju za nekih pola sata pa cu bas popgledati Hayat.

    A od Sebilja do Europe ti je isto 5 minuta setnje. To je jedino mjesto gdje nekad popijemo kafu -radnim danom kad nema guzve jer nije zadimljeno u njihovoj Beckoj kafani.

    SS Mrkva drugo ime za cevap nisam do sad cula a nisu im losi cevapi ja jedem ( a jedem jednom u godini) u galata saray na slatkom cosetu jer imaj (tj imali su) super salatu. Ne volim sto mi posebno servraju cevape a posbno somun jer to mi nije to nekako ali ja svakako vise zbog te salate jedem MM kaze da su u Mrkvi dobri nisam expert za meso

  15. #65
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    A burek i pite u "Bosni" su klasa, zar ne sarajke?

  16. #66
    Strobery Shortcake avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,756

    Početno

    Ljudi koji jedu pitu kod kuće (znači imaju nekog ko pravi domaću) često će pojesti u "Bosni". Ljudi koji nemaju (tj. ne znaju za domaću) pojest će i negdje drugo 8)

  17. #67
    wewa avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    3,188

    Početno

    a oni kojima je otac buregdzija patice sto je isti u penziji...

  18. #68

    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    11

    Početno

    Ferhadija jeste bivsa Vase Miskina, a hotel Hecco delux je kod Vjecne vatre u bivsem JAT-ovom neboderu

  19. #69
    Arwen avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Postovi
    1,318

    Početno

    Citiraj dagu prvotno napisa
    Ferhadija jeste bivsa Vase Miskina, a hotel Hecco delux je kod Vjecne vatre u bivsem JAT-ovom neboderu
    tnx
    e toga nije bilo kad sam ja tamo bila

  20. #70
    MoMo avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    1,346

    Početno

    Citiraj Strobery Shortcake prvotno napisa
    Ljudi koji jedu pitu kod kuće (znači imaju nekog ko pravi domaću) često će pojesti u "Bosni". Ljudi koji nemaju (tj. ne znaju za domaću) pojest će i negdje drugo 8)
    X

    Arwn,

    isla sam vidjeti nije H Hayat kod Sebilja tamo je Hotel Kovaci ali Hayat mora biti tu negdje blizu -kako sam ja gedala na karti

    SS gdje je na carsiji ulica abdestana
    http://www.navigator.ba/maps/sarajevo/dispmap.php

  21. #71

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    6,393

    Početno

    Podiżem.
    ima li tko ideju za kakav obiteljski hotel, apartmane (trebam račun za smještaj) koji mogu primiti nas 5?
    Ako sam u centru, gdje mogu parkirati auto? Treba li mi auto za turistički obilazak Sarajeva ili se može uglavnom pješice? Je l nam dovoljno 2 dana za osnovi obilazak?
    Isplati li se ići do tunela?
    Gdje da hranim djecu? Očekuju čevape, pite, ali odrasli bi probali i nešto drugo...
    Kad krenem iz Zagreba prema Bosni, gdje da stanem usput da se ima što za vidjeti?
    Nakon Sarajeva - Jajce? (Uglavnom nam je cilj Mostar, ali možemo malo i zaobilaznim putem do njega.)
    Posljednje uređivanje od Vrijeska : 19.03.2015. at 01:44

  22. #72

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    6,393

    Početno

    Pardon - djeca očekuju ćevape - ne čevape ...istekao mi edit...

  23. #73
    bella77 avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2013
    Lokacija
    tu i tamo
    Postovi
    1,478

    Početno

    Probati cu odgovoriti na neka pitanja, bili smo tamo par puta, ali smo imali smjestaj, pa taj dio ne znam.
    Ako cete ici do centra autom, mi smo uvijek parkirali u garazi hotela europa. To je odmah pored bascarsije. Ali ja bih ti preporucila taxi, jeftin je i mozes di god hoces bez razmisljanja o parkiranju.
    Za obilazak centra pjesice jedan dan, nije to veliko... ali ja bih svakako preporucila i posjet okolnim planinama. Ima prekrasnih mjesta, ali treba znati. Svakako se raspitaj tamo. Do tunela nisam bila. Jos bih preporucila vrelo bosne i voznju kocijom od ilidze do vrela bosne i natrag.
    Hrana: ima po bascarsiji i cevapa i na zlicu, pita, sudzukica... ma svega. Mozete otic u inat kucu na veceru. U bbi centru ima u podrumu restoran "na traku", mozete i tamo jednom na klopu. Uglavnom, pitajte tamo. Gladni necete biti.
    Bili smo i u jajcu, treba otic i vidjet. Meni je bas lijepo, iako nema se tamo bas sto raditi. Dodjes, vidis ides dalje. Kanjon rijeke vrbas mi je prekrasan!
    Ne znam kojim putem mislite, mi smo isli na slavonski brod pa dolje preko doboja, vracali se preko jajca.
    Bili smo na borackom jezeru, isto lijepo, to je prema mostaru.

  24. #74
    bella77 avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2013
    Lokacija
    tu i tamo
    Postovi
    1,478

    Početno

    Janjetina u jablanici je nezaobilazna.
    Mi isli gledati i most na neretvi.
    Ako cete ici u planine, mozete vidjeti ostatke bob staze i skakaonice od olimpijade 84.

  25. #75

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    6,393

    Početno

    Gdje su te kočije? Je l mogu autom do tamo i negdje parkirati?
    po nekim forumima kažu da nije baš velika sreća ostaviti auto stranih tablica na cesti...

  26. #76
    bella77 avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2013
    Lokacija
    tu i tamo
    Postovi
    1,478

    Početno

    Kocije stoje na ilidzi i na vrelu bosne. Pa kako ti je zgodnije. Koliko se sjecam, na ilidzi se parking placa, znaci ima covjek sto pazi. Parkirate mu blizu kucice. Kako tocno doci do tamo, puno me pitas, mene su vozili, nisam vozila. Najbolje da tamo pitas. Tu gdje se parkira auto, kod kocija, ima i jedan kafic gdje ima i za pojesti. Lijepo je, priroda, sumica; mi smo tamo znali popit kavu i pojesti palacinke. Mozda da pitate taxi koliko bi vam naplatio da vas doveze do tamo? Je da je dalje od centra, ali placanje parkinga i muka da se snadjete, mozda vrijedi 10 - 15 KM?

    Mi nismo imali nikakvih problema sa zg tablicama.

  27. #77
    bella77 avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2013
    Lokacija
    tu i tamo
    Postovi
    1,478

    Početno

    Na vrelu bosne ima restoran gdje uvijek ima svjeza pastrva. Ima velika setnica i moze se napraviti lijep izlet.
    Ne znam kad mislite ici. Mi smo bili po ljeti, sad je sigurno dosta hladno za dugi boravak vani.

  28. #78
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,489

    Početno

    Sto sve treba vidjeti u manje od 24 sata?

  29. #79
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,489

    Početno

    E i da kak s zg autom sad u sa?

  30. #80
    Osoblje foruma spajalica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    selo
    Postovi
    14,725

    Početno

    Pa ne znam na sta mislis al mozes preko gradiske i novim autputem do doboja pa dalje prema SA. Ili pak preko Sl. Broda do Doboja i Zenice pa do SA.
    Ja bih isla preko Broda.

  31. #81
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Mislila je vjerojatno na ZG registarske u Sa,hoće li imat probleme.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 26.07.2019. at 22:02

  32. #82
    magriz avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Lokacija
    A6
    Postovi
    6,642

    Početno

    manje nego u maksimiru s rijeckima kad je utakmica

  33. #83
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,489

    Početno

    I hocu li? Lili idemo prek broda i zenice
    Magriz ja s nikakvim regama nebi bila pored stadiona kad je utakmica
    Posljednje uređivanje od jelena.O : 26.07.2019. at 22:31

  34. #84

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    6,393

    Početno

    To ti nitko ne može garantirati.
    Ono na što moraš paziti je poštivanje ograničenja na cestama.
    Uzmite smještaj s čuvanim parkingom ili nađite garažu s nadzornim kamerama.

  35. #85
    magriz avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Lokacija
    A6
    Postovi
    6,642

    Početno

    maksimir je malo sire podrucje od samog stadiona, zar ne?

  36. #86
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,489

    Početno

    Naravno kad se ne smije parkirat bas na maksimir

  37. #87
    magriz avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Lokacija
    A6
    Postovi
    6,642

    Početno

    je, mi iz provincije smo dudeki

  38. #88
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Jelena nisam dugo bila dole,al ovako kako kaže Vrijeska obavezno neki “čuvani“ parking/garaža, čisto da manje riskirate.

  39. #89
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,489

    Početno

    Citam tateka pa kombiniram s frendicinim izvjestajem
    Znaci tunel spasa se isplati vidjeti koliko je kuca inqt daleko od njega?
    Mi smo smjesteni u centru

  40. #90

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    6,393

    Početno

    Ja nisam išla u tunel, jer je tunel zatrpan,ostala je samo kuća, tj.privatni muzej koliko se sjećam. Ta kuća je pola sata izvan centra.
    Inat kuća je u centru

  41. #91
    Riri92 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2019
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    3,690

    Početno

    Može se u tunel, odnosno moglo se kad sam ja bila. U svrhe turizma je ostavljen jedan manji dio koji se može vidjeti, a ostalo je zatvoreno zbog sigurnosti. Tako je rečeno kad sam bila. Samo što ti tunel radi do 3,4 popodne, nisam sigurna, ali uglavnom do nekih popodnevnih sati.

    Inat kuća je isto super, hrana vrhunska. Latinska ćuprija je zanimljiva. Careva džamija isto. Kazandžiluk mi je baš Tamo bih mogla biti cijeli dan.

  42. #92
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,489

    Početno

    Ajde da ne skitam vjerovatno bi i u dzamiju
    Za zensku kosu znam pricu uzet cemo nesto za prekriti.a kaj s nogama, s naglaskom na djecje?
    Posljednje uređivanje od jelena.O : 28.07.2019. at 08:06

  43. #93
    Riri92 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2019
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    3,690

    Početno

    Odjeća mora biti ispod koljena i na ulazu se izuva. Ne znam vrijedi li to za djecu, odnosno jel obavezno za njih.

    Ne bi ti bilo loše ostaviti obuću koju inače nosite u autu, a tamo doći u nekim japankama ili tako nešto, čisto zbog krađe.

  44. #94
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,489

    Početno

    Vis pametno

    Vjerovatno cemo i pjeske doci pa cemo u mali ruksak to prevaciti

  45. #95
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,489

    Početno

    ima li naplate cestarina od broda do sarajeva?

    i zanima me dionica Mostar -Neum ili Dubrovnik

  46. #96
    magriz avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Lokacija
    A6
    Postovi
    6,642

  47. #97

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    Zagreb, Trešnjevka
    Postovi
    11,132

    Početno

    Citiraj jelena.O prvotno napisa Vidi poruku
    ima li naplate cestarina od broda do sarajeva?

    i zanima me dionica Mostar -Neum ili Dubrovnik
    Naplaćuje se cestarina na relaciji Zenica - Sarajevo, za ovu drugu dionicu ne znam.

  48. #98

    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    2,738

    Početno

    Podižem

    Spremamo se s klincima u ranu jesen do Sarajeva. Zanima me je li iz Zagreba za Sarajevo bolje ići relacijom Sl. Brod - Doboj - Zenica - Sarajevo ili Okučani - Banja Luka - Doboj...?

    Na Via Michelin mi izbacuje ovu drugu varijantu ali svugdje čitam da se daje prednost ovoj prvoj... Problem je doduše i u dataciji postova (većina su starijeg datuma, ne znam je li u medjuvremenu izgrađena neka nova dionica autoputa...)

  49. #99
    Boxica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,389

    Početno

    Citiraj buba klara prvotno napisa Vidi poruku
    Podižem

    Spremamo se s klincima u ranu jesen do Sarajeva. Zanima me je li iz Zagreba za Sarajevo bolje ići relacijom Sl. Brod - Doboj - Zenica - Sarajevo ili Okučani - Banja Luka - Doboj...?

    Na Via Michelin mi izbacuje ovu drugu varijantu ali svugdje čitam da se daje prednost ovoj prvoj... Problem je doduše i u dataciji postova (većina su starijeg datuma, ne znam je li u medjuvremenu izgrađena neka nova dionica autoputa...)
    mi smo isli s jednom agencijom 2019 i to preko Broda

    ne mogu usporedivati i ne znam u cemu je caka, ali sve koje znam, isli su preko Broda

  50. #100

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    Zagreb, Trešnjevka
    Postovi
    11,132

    Početno

    Mi smo u Sarajevu bili prije tri godine, isto smo išli preko Sl. Broda. Informacija koju sam tada imala bila je da je ova cesta preko Banja Luke bitno lošija. Je li se što promijenilo u međuvremenu, ne znam.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •