Odgoditi školu ili ne?

[Rexy]

Bog
Imam sina predškolca i u velikoj sam dilemi što da napravim.
Idemo kod defektologa već par mjeseci lijepo surađuje s njom i radi.
Na razgovoru kod psihologa pokazuje malu emocionalnu nezrelost i ona bi da mu odgodimo odlazak u prvi razred, kad sam pitala defektologicu što ona misli ona kaže da bi nam bilo lakše da još jednu godinu ostanemo kući.
Ali ja iskreno ja nisam 100% sigurna da je to najbolja odluka.
U ponedjeljak nas čeka školsko testiranje pa me zanima i njihova ocjena moga sina.
On je jedno živahno djete, koncentracija mu nije baš velika, brine me i to što od drugih roditelja čujem da njihova djeca već čitaju i pišu a moj još ne.
Ima li neko iskustva sa ovime, da li je netko tražio odgodu i da li mu je ta godina što je djete ostalo kući ipak puno pomogla?
Hvala

[Cathy]

Meni je extra godina puno značila, i to kod dvoje. Nikada nije kasno za školu.

[Nice]

Neće ništa izgubiti ako propusti godinu a može jako puno dobiti. Na planu sazrijevanja za školu i koncentracije.
Da je moje dijete ja bih sigurno odgodila polazak u školu.

[mim]

Čim si u dilemi "odgoditi ili ne" znači da bi trebalo odgoditi. Emocionalna nezrelost (ma kako bila mala) jako je važna za prihvaćanje obaveza, ako to kaže i defektologica koja radi s djetetom i bolje ga pozna od komisije s kojom će provesti desetak minuta-to je još jedna potvrda. Ja bih odgodila.

[Peterlin]

Slažem se s mim.

Ako dijete upišete u školu i pokaže se da nije spreman, NEMA natrag - to je rep koji mu može ostaviti posljedice za cijelo školovanje. Emocionalna zrelost je za adaptaciju puno važnija od intelektualne... Gradivo se stigne savladati, a traume (ako je dijete nedovoljno zrelo) ostaju dugo i tu nema povratka.

Bolje je, pogotovo ako defektolog preporučuje, ostaviti dijete da sazrije još godinu dana - bit će sve lakše. Moj stariji je rođen blizu zakonske granice, ali tako da smo mogli tražiti da krene u školu ranije. Nije nam padalo na pamet. Da je dijete rođeno 2 tjedna ranije i upalo u kvotu za prethodnu generaciju, bili bi tražili odgodu.

[Poli]

I mene zanima ova tema.
Postoje li neke smjernice na osnovu cega bi roditelji mogli procijeniti emocionalnu zrelost?

[MamaRibice]

I ja mislim da je emocionalna spremnost puno vaznija od znanja i vjestina. A roditelji vjerojatno najbolje znaju je li dijete spremno ili ne.
Nekoliko mjeseci puno znaci u djetetovom emocionalnom razvoju

[Rexy]

Hvala na odgovorima
Ono što je kod nas najspornije je taj nemiran duh i mene brine što ako odgodim a on dogodine bude isto takav.
Ne mogu znati kako će on prihvatiti obveze koje nosi škola jer do sada ih baš i njie imao, vjerojatno moja greška.
Ono što primjećujem kao majka je da malo pomalo prihvaća da nešto mora raditi, doma svaki dan radimo barem 15 min. i ne odbija rad kao prije.
On će u 11 mjesecu napuniti 7 godina.
Dvoumim se jer mi srce govori da on to može, a opet ovi drugi tvrde da je bolje odgodit.
Čekam školsko testiranje jer je defektolog koji će ga testirati naša susjeda, njoj sam već jadnoj isprala mozak da mi kaže istinu da baš i ona da taj svoj stručni sud da ne gleda školu i njezine potrebe nego moje djete i vjerujem joj da će tako i napraviti.
To je u ponedjeljak i baš sam nervozna.

[Peterlin]

Draga, pričekaj mirno testiranje, a tamo sve njih lijepo pitaj za mišljenje - školskog liječnika, stručnu službu škole itd - koga budeš imala na raspolaganju. TEK TADA donesi odluku, već prema osjećaju kako to bude išlo. Ne mora to nužno biti odgoda - ljeto često donese veliki napredak.

Na tvom mjestu ja bih ostavila sebi (i djetetu) još godinu ZA PRIPREMU za školu, a onda polaaaako... da djetetu ne bude veliki skok u opterećenju. Ako i ne ostane doma još godinu dana, imaš cijela 3 mjeseca da to zajedno odradite...

U dogovoru s defektologom (super je da imaš takav odličan odnos) pomalo ga privikavaj na nekakve obveze, sreži televiziju na 30-45 min dnevno (jer to je generator nemira i takvog ponašanja - nemoj me pitati kako znam, iz iskustva... , možda nisi u istom loncu, ali to je korisno napomenuti).

Radite zajedno nešto što oboje volite uvijek u isto vrijeme i na istom mjestu i sve će biti u redu... Ima takve djece dosta! Vjeruj da će biti dobro, bez obzira što odlučila. Sretno!

[MamaRibice]

Mozda ce cijeli zivot imati taj nemiran duh, ali za godinu dana ce definitivno biti spremniji i znat ce se 'obuzdati i kontrolirati' bolje nego sada
Mirno pricekaj testiranja.
Ako krene ove godine, super. Ako krene sljedece - opet super

[mandy]

Neće ništa izgubiti ako propusti godinu a može jako puno dobiti. Na planu sazrijevanja za školu i koncentracije.
Da je moje dijete ja bih sigurno odgodila polazak u školu.

starija krenula sa 6 1/2, mlađa sa 7 1/2 , neusporediva razlika u zrelosti i izvršavanju zadataka i općenito ponašanju; da sam mogla i stariju bih dala kasnije

[LIMA]

Ovo je od jedne kolegice s foruma Razredna nastava, o spremnosti djece za polazak u školu:
http://www.sendspace.com/file/zr0ms3


Kod upisa u 1. razred podijelim roditeljima letke s naputcima za polazak u školu, gdje piše između ostalog:

Ono što je najvažnije naučiti dijete prije polaska u školu je sljedeće:

- da kontrolira svoje ponašanje toliko da može paziti na ono što drugi govore ili rade
- da čini ono što se od njega zahtijeva, a ne samo ono što ono želi
- da zna i primjenjuje osnovna pravila kulturnog ponašanja prilikom pozdravljanja, u odnosu prema drugima, te prilikom jela
- da je samostalno pri odijevanju, da ima ustaljene higijenske navike (samostalno se obuva, pere ruke prije jela i nakon obavljanja nužde)
- da zna osnovne pojmove za orijentaciju i opisivanje svojstava onoga što vidi (lijevo-desno, gore-dolje, ispred-iza,veće-manje itd.)
- da raspoznaje svoje školske stvari i pribor


Najbolje ćete dijete pripremiti na školu ako ga potičete da samostalno obavlja ono što može (ma koliko se vama činilo da ćete vi to brže i bolje), ako zahtijevate da dovrši neki posao do kraja čak i onda kad je za njega izgubilo interes, ako ga potičete da promatra ono što ga okružuje i o tome priča.
Iskoristite svaku priliku za zajedničko druženje i neku zajedničku aktivnost. Takvi trenutci pružaju djetetu osjećaj da ga volite i da vam je važno. Dijete ispunjeno osjećajem da je voljeno i važno svojim roditeljima lakše se prilagođava na različite promjene, pa tako i na polazak u školu.

Ukoliko ste u mogućnosti, budite prvih dana školske godine kod kuće, kako biste mogli pratiti i pričekati dijete kad se vraća iz škole i pomoći mu da se spremi, riješi prve zadaće, provjeriti funkcionira li sve kako ste planirali.

Uredite zajednički njegov radni kutak u svom domu. Bit će dovoljna i mala polica za njegove školske stvari i radni stol. Važno je da dijete samo brine o urednosti tog radnog kutka, jer ćemo to tražiti i u razredu. (itd.)

[Rexy]

Evo da i ja odgovorim što smo na kraju napravili.
Odgodili smo školu tako da smo kući još jednu godinu, i školski pedagog i defektolog su zaključili da je bolje da napravimo odgodu.

Hvala svima na savjetima

[bundevica]

Karlo je rođen krajem siječnja i u veeeelikoj sam nedoumici što napraviti, pustiti ga na jesen u školu ili tražiti odgodu.
Karlo je "potencijalno darovito dijete s deficitom pažnje, sa znakovima hiperaktivnosti". Jaaako mu je teško sjediti na jednom mjestu, ako mora raditi nešto što ga ne zanima za njega je minuta uspjeh, bez pretjerivanja. Ali ako je riječ o životinjama, dinosaurima i svemiru, onda će bez treptanja sjediti par sati.
U vrtiću polako rade neke vježbe pripreme za školu u crtančicama, i dok svi rade, on šmugne u kutak sa životinjama, pa ga tete stalno moraju vraćati.
Emocionalno-socijalne vještine - nula bodova, često se svađa, tuče, ruši tuđe uratke, jer "oni ne znaju kao on, a on bi ih baš htio naučiti".
Psihologica kod koje je bio na procijeni (prošle godine) je rekla tada da on ni slučajno ne bi trebao odgoditi polazak u školu, jer mu je i sad dosadno s vršnjacima.
E sad, da li odgoditi ili ne? Šta je važnije, intelektualni ili emocionalni i socijalni razvoj za uspješan početak škole? s druge strane, nitko mi ne garantira da li će se on i "smiriti" u tih godinu dana, ali vjerujem da će biti zreliji i više zainteresiran za učenje (njemu nezanimljivih stvari).
On bi se trenutno samo igrao, ali želi ići u školu, jer idu i njegovi prijatelji tj. ne želi ići u vrtić još jednu godinu.
Još jedan razlog zašto bih ga ostavila doma, je i što bi "propustio" druženje s problematičnim vršnjacima, kojih je po tetinim riječima stvarno previše u toj generaciji.
Ali, ako mu je sad dosadno, šta će biti tek za godinu dana?
Joooooj, ima li tko sličnih iskustava?

[mendula]

Ja bih na tvom mjestu svakako uzela u obzir i učiteljice na koju bi naišao ove i sljedeće godine.

[kovrčava]

Kada se radi procjena psihofizičkih sposobnosti za školu, trebale bi se obuhvatiti sve komponente, emocionalne, socijalne, fizičke, psihološke, ali svako dijete je individua i nema sve savršeno usvojeno i razvijeno, kako se kaže po ps-u. Idi s njim na testiranje u školu, dakle kada se vrše pregledi i razgovaraj sa stručnim timom u školi, iako roditelj najbolje zna i osjeća-kakvo je njegovo dijete. Do 9. mj, se može čudo dogoditi, a i ne mora. Uvijek možeš sugerirati na problematične klince i nekako inzistirati da ne ide s njima u razred. U školi je manje igre, pa će vjerojatno imati interese za neke stvari , a što se tiče hiperaktivnosti-to je dio njega i na to se teško može utjecati, treba samo biti pod kontrolom.

[laumi]

bundevica, ne znam ti dati pravi odgovor za tvoju situaciju jer je moje dijete imalo samo deficit pažnje, koji je bio uzrokovan emocionalnom nezrelosti za konkretnu situaciju sjedenja na miru i izvršavanja zadataka.
Ostavila sam je doma - po preporuci školskog i vrtićkog psihologa - a i sama sam uvidjela da je tako najbolje za nju - još jednu godinu (krenula je u školu sa 7,5) i sada mogu reći da je to bila jako dobra odluka.
Njoj se nekoliko mjeseci prije polaska u školu desio onaj "klik" u glavi, sazrila je i kad smo bili na testiranju za školu godinu dana kasnije, utvrđeno je da ima odličnu pažnju (rekla je psihologica da joj je pažnja bolja od većine prvašića koje je testirala) i da je sad i više nego spremna.
U školi je od prvog dana sve u najboljem redu, učiteljice je puno hvale, nema problema za pisanje zadaća, doma samoinicijativno vježba pisanje i računanje (to joj dođe kao igra, sama si zadaje zadatke), skoro svaki dan mi čita - baš se vidi da uživa u školi.

Sigurna sam da tako ne bi bilo da je išla godinu dana ranije.

Razumijem da će Karlu možda biti bed ako on jedini od svojih vršnjaka ne bude išao u školu, ali treba gledati dalje od toga. Mislim da mu treba još ta jedna godina igranja bez obaveza. Čuda se dese u godinu dana što se tiče zrelosti i pažnje.

[bundevica]

Ja bih na tvom mjestu svakako uzela u obzir i učiteljice na koju bi naišao ove i sljedeće godine.

uzela sam ja i to u obzir, njemu treba stroga i pravedna, "jaka osoba", koju će poštivati
ali sam isto tako čula da u našoj školi učiteljice nemaju sluha za takvu djecu, nema dodatnih sadržaja...najvažnija je disciplina i kako se pokaže na početku, tako ga i tretiraju

[čokolada]

Pratim vas jer imam jednak slučaj kao i Bundevica, darovito ADHD dijete koje je, nažalost, rođeno nepuna dva mjeseca "prerano", pa je školski obveznik. U suradnji sa psihologom od rujna poduzimam sve da je pripremim za školu, ali i dalje imam osjećaj da "to nije to". Pola vrtićke grupe odlazi u školu pa bi u vrtiću ostala s mlađima (i s ponešto problematične djece).
Što joj vrijedi što ima Sunčev sustav u malom prstu kad se u datom trenutku ni u ludilu ne može sjetiti adrese stanovanja...ili teksta pjesmice koju mjesecima pjevaju...ili slova G za kojeg se u određenom trenu kune da ga nikad nije vidjela, a tečno piše velikim slovima...
Kako je spremna za samostalan školski život ako mrtva hladna odluta od skupine jer joj je nešto tog trena zaokupilo pažnju i uopće joj ne padne na pamet vratiti se pa makar dijagonalno prešla križanje sa semaforima?

O sposobnosti mirovanja, spremnosti čekanja na red, odgađanju trenutnih potreba/zadovoljstava, sposobnosti suočavanja s porazom u igri i sl. da i ne govorim.

U vrtiću ne žele ni čuti da nije spremna kad je "bistra i sve shvaća" , u grafomotorici ima i gorih, a svi problemi trpaju se pod ADHD koji dogodine ionako neće nestati.

Koliko uopće roditelj i psiholog koji s djetetom radi van sustava imaju utjecaja na odluku?

[Peterlin]

Pratim vas jer imam jednak slučaj kao i Bundevica, darovito ADHD dijete koje je, nažalost, rođeno nepuna dva mjeseca "prerano", pa je školski obveznik. U suradnji sa psihologom od rujna poduzimam sve da je pripremim za školu, ali i dalje imam osjećaj da "to nije to". Pola vrtićke grupe odlazi u školu pa bi u vrtiću ostala s mlađima (i s ponešto problematične djece).
Što joj vrijedi što ima Sunčev sustav u malom prstu kad se u datom trenutku ni u ludilu ne može sjetiti adrese stanovanja...ili teksta pjesmice koju mjesecima pjevaju...ili slova G za kojeg se u određenom trenu kune da ga nikad nije vidjela, a tečno piše velikim slovima...
Kako je spremna za samostalan školski život ako mrtva hladna odluta od skupine jer joj je nešto tog trena zaokupilo pažnju i uopće joj ne padne na pamet vratiti se pa makar dijagonalno prešla križanje sa semaforima?

O sposobnosti mirovanja, spremnosti čekanja na red, odgađanju trenutnih potreba/zadovoljstava, sposobnosti suočavanja s porazom u igri i sl. da i ne govorim.

U vrtiću ne žele ni čuti da nije spremna kad je "bistra i sve shvaća" , u grafomotorici ima i gorih, a svi problemi trpaju se pod ADHD koji dogodine ionako neće nestati.

Koliko uopće roditelj i psiholog koji s djetetom radi van sustava imaju utjecaja na odluku?

U ovom slučaju i te kako ima utjecaja. Školskom liječniku se na uvid donosi sva prethodna dokumentacija (ja imala 2 prsta debeli file iz Suvaga) i to ima sasvim solidnu težinu. NIsam s tim imala problema jer je dijete rođeno u svibnju, taman mrvicu sa "one" strane granice, pa je u školu išao sa 7 godina i 4 mjeseca. Taman na vrijeme. Da nije tako bilo, imao bi odgodu. Mišljenje vrtićkog psihologa isto se uzima u obzir, ali medicinska dokumentacija je najbitnija. Ako je dokumentiran deficit pažnje (moj sin nikada nije bio hiperaktivan) to je dovoljno.

Vjerojatno je drugačija situacija ako dijete nije ranije dijagnosticirano na neki način. To je drugi par cipela... E, u tom je slučaju puno teže dobiti odgodu, jer se za nju traži kompletna dijagnostika, pa se često ne stigne.

Pouka priče - ako imate bilo kakve sumnje, u dogovoru s pedijatrom obavite dijagnostiku na vrijeme, ne u svibnju kad počnu upisi. Osim Suvaga to radi ERF, a mislim i Goljak, vjerojatno će se naći netko s novijim informaicjama pa neće biti problema oko eventualne odgode. To je i prilika da čujete "drugo mišljenje".

S druge strane, odgoda nije garancija da će dijete "bolje proći" ali mnogima pomogne. Puno je stvari u igri - od društva u razredu (na koje ne možete utjecati), učitelja, boravka, da ne nabrajam... ima tu svega. Sretno!

[školica]

Puno. I moje je dijete rođeno mjesec dana ranije i zato bilo školski obveznik. I iz njene je vrtićke grupe više od pola djece išlo u školu, kao i pola ulice, ali ja se nisam dala. Procijenila sam da emotivno nije zrela za školu i obaveze koje idu sa školom i tražila odgodu. Školska liječnica se nije složila, ali razgovarala sam sa školskim psihologom i pedagogom i dobila njihovu potporu. I nikada nismo požalili. L. je znala i čitati i pisati , grafomotorika je oduvjek bila klimava, ali nije bila spremna za školu emotivno. Brzo bi odustajala kad bi rješavala zadatke, ako nešto nije znala bacila bi crtančicu, bila je zaigrana, nesigurna. Ta godina dana duže u vrtiću značila joj je puno,kao i za njeno samopouzdanje. Ona je sad 3.r i nikad nije bilo problema. Savjesna je i odgovorna , gradivo savladava s lakoćom . Da je krenula ranije možda bi isto bila dobar đak, ali ulagala bi puno više truda, energije,mučili bi se svi skupa i nakraju bi vjerujem svi bili umorni i nezadovoljni, a ona nesretna.

[mendula]

Da, u drugim sličnim iskustvima ovdje na forumu prevladava ideja da je generalno bolje, u slučaju dvojbe, da dijete provede još jednu godinu sazrijevajući prije škole. Obično se naglasak stavlja na emocionalno sazrijevanje i usavršavanje socijalnih vještina.
Ne znam imate li vi, cure, mogućnosti i planova uključiti vaše darovite klince u rad s nekom stučnom osobom. Mislim da bi to bila najbolje iskorištena godina odgode.

Koliko pratim, bundevice, vi živite u malom mjestu i, pretpostavljam, nemate osobitu ponudu stručne pomoći za darovitu djecu. Ako misliš da tvog Karla i ove i sljedeće godine čeka više-manje sličan pristup u školi od strane učiteljice, možda je bolje da još jednu godinu, bar uz vas i u vrtiću, uči kontrolirati svoju pozornost i vježbati svoje odnose s vršnjacima i da spremniji dođe učiteljici koja neće imati previše sluha da darovitost. Mislim da je odnos i postupak učiteljice prema darovitoj, pa zato na drugim područjima zahtjevnijoj, djeci od iznimne važnosti i da je bolje doći emocionalno spremniji u eventualno nepovoljan odnos.

[petra]

ja ne bih nikako odgađala, posebno ako je dijete darovito. darovitoj djeci trebaju stalne stimulacije i izazovi, a ne ostanak u "poznato dosadnom" vrtiću koji nema niti mogućnosti intelektualno ga nabildati - bilo na emotivnom, bilo na racionalnom planu.
petra je krenula u školu s 5 godina i 9 mjeseci - ne zato jer smo mi tako htjeli, nego jer smo morali. Prvi razred u Belgiji nije lakši od onog u hrvatskom sustavu - do kraja godine djeca moraju znati čitati i pisati, imaju lektiru i pišu kraće sastavke, a iz matematike računaju do 20 u svim smjerovima.
Petrina koncentracija nije bila na visokoj razini - samo onda kad ju se za nešto posebno zainteresira. učenje novih stvari koncentraciju joj je produljilo a nju osvijestilo na drukčiji način.
školske obveze dodatno su je potaknule i na druge vrste izazova - počela je svirati klavir (iako vježbanje ne voli, ali je jako ponosna na svoje rezultate), ide na plivanje, na ples, na slikanje, zainteresirala se i za lekcije francuskog koje su joj do tada bile "užasno dosadne"...
sve skupa, mislim da se ne treba odgađati škola. Vjerujem da je Hrvatska ostala jedna od rijetkihzemalja na svijetu koje "dopuštaju" tako kasne polaske - ovdje se i fakulteti završavaju s 21 godinom, doktorati s 25 (mi volimo reći kako su naši fakulteti bolji, pa i teži, pa zato i duže traju... e pa nisam više baš tako sigurna) ne znam zašto bih dijete unaprijed stavljala u poziciju relativnog "kašnjenja".

[sirius]

Petra , ja stvarno ne znam kakav je školski sistem u Belgiji, ali kod nas nema unutar sistema posebnih ili dodatnih programa za darovitu djecu.
Moramo uzeti u obzir da darovitost nosi i neke ne baš tako poželjne osobine koji učitelji teško shvaćaju i toleriraju.
U tome je problem...Kod nas gotovo cijeli uspjeh ovisi o učitelju , njegovoj spremnosti i želji da da izvuće najviše što može. M. je u prvom razredu nakon odgode (krenuo sa 7,5) intelektualno njemu je sve to prelagano i vrlo često ne stimaulirajuće , u isto vrijeme ponavljajuće radnje kao grafomotorika su strašno frustrirajuće.
Mora sa na sve (ali sve) podsjećati još uvijek , zaboravlja pribor i knjige, užasno se opire kad mu nešto ne ide, kad ga se ne stimulira (a to mora biti gotovo stalno) ometa nastavu iz čiste dosade. I meni je totalno nebitno u toj priči što on zbaraja i oduzima ko od šale i po cijele dane pokušava shvatiti množenje do 100 (oni su tek na zbrajanju i oduzimanju do 20).
Slušam od dobre prijateljice kako je njezino dijete (dijagnosticirano kao darovito , ali sa problemima percepcije likova na papiru, i bez poremečaja pažnje) gotovo dotučeno jel njihova učiteljica nema niti malo sluha za njega. Konstantno dobiva loše kritike i nedovoljne ocjene , čak dobiva jedinice i trojke iz likovnog jel se njoj ne svidi slika, a tek je prvi razred.
Imaš pravo u djelu dosade u vrtiću, moj sin ga nikad nije volio , škola mu je draža i u nju rado odlazi.
Ali problema ima, iako smo imali odgodu, mislim da ipak bar za trećinu manje nego da nismo inzistirali na njoj.
Kasno završavanje fakulteta u Hrvatskoj najmanje ima veze sa kasnijim polaskom u prvi razred ,a ipak puno više sa običajem da se odugovlači zbog raznih razloga , moguće i sa drukčijom organizacijom školstva.

[bundevica]

hvala svima na odgovorima, neke su mi stvari jasnije

čokolada
mi ne idemo kod psihologa, jer ga u vrtiću nema, pa me zanima kod koga vi idete (vrtićki, suvag, privatni, ili?) i na koji način priprema dijete za školu,te što savjetuje

Da je krenula ranije možda bi isto bila dobar đak, ali ulagala bi puno više truda, energije,mučili bi se svi skupa i nakraju bi vjerujem svi bili umorni i nezadovoljni, a ona nesretna.

a u ovom sam prepoznala i mene i Karla, a zaista mu ne želim da od samog početka zamrzi školu
najviše se brinem i jer mi je Karlova teta rekla da je prije njega imala 7-8 darovitih i samo je jedno "uspjelo" u školi, ostali su imali velikih problema zbog ponašanja, zbog čega su i ocijene bile slabe
Danas sam malo ispipavala teren kod Karla kako možda i neće na jesen ići u školu i da li bi se volio igrati još jednu godinu u vrtiću. Nakon žestokog protesta, "jer mu je u vrtiću jako dosadno" i par mojih argumenata je izjavio "A možda ti imaš i pravo. Znaš šta? Ma igrat ću se ja još ne jednu, nego dvije godine, pa ću s Filipom u školu."
Idemo na upise, pa ćemo vidjeti.

[Peterlin]

ja ne bih nikako odgađala, posebno ako je dijete darovito. darovitoj djeci trebaju stalne stimulacije i izazovi, a ne ostanak u "poznato dosadnom" vrtiću koji nema niti mogućnosti intelektualno ga nabildati - bilo na emotivnom, bilo na racionalnom planu.
petra je krenula u školu s 5 godina i 9 mjeseci - ne zato jer smo mi tako htjeli, nego jer smo morali. Prvi razred u Belgiji nije lakši od onog u hrvatskom sustavu - do kraja godine djeca moraju znati čitati i pisati, imaju lektiru i pišu kraće sastavke, a iz matematike računaju do 20 u svim smjerovima.
Petrina koncentracija nije bila na visokoj razini - samo onda kad ju se za nešto posebno zainteresira. učenje novih stvari koncentraciju joj je produljilo a nju osvijestilo na drukčiji način.
školske obveze dodatno su je potaknule i na druge vrste izazova - počela je svirati klavir (iako vježbanje ne voli, ali je jako ponosna na svoje rezultate), ide na plivanje, na ples, na slikanje, zainteresirala se i za lekcije francuskog koje su joj do tada bile "užasno dosadne"...
sve skupa, mislim da se ne treba odgađati škola. Vjerujem da je Hrvatska ostala jedna od rijetkihzemalja na svijetu koje "dopuštaju" tako kasne polaske - ovdje se i fakulteti završavaju s 21 godinom, doktorati s 25 (mi volimo reći kako su naši fakulteti bolji, pa i teži, pa zato i duže traju... e pa nisam više baš tako sigurna) ne znam zašto bih dijete unaprijed stavljala u poziciju relativnog "kašnjenja".

Mogućnost ranijeg polaska u školu za djecu koja su spremna postoji i ovdje. Nije to novost. Ja sam jedna od takve djece, a krenula sam u školu davne 1968. godine. No, to je i opasno, jer djeca koja su akademski darovita, nisu nužno i emocionalno spremna, nisu nužno u situaciji (kao 90% hrvatskih prvašića) da samostalno odlaze s torbom put škole i vraćaju se doma. TO su razlozi...

Ne radi se tu o "kašnjenju". NIti o temeljitosti. Radi se o programima koji su ovdje, u Hrvatskoj, prilagođeni djeci koja kreću u školu upravo s tom dobnom granicom (između 6 i 7. godine) kako je zakonom propisano.

MOglo bi se to pomaknuti na niže, ALI to bi značilo puno ulaganja od strane društva da se omogući tako nešto. Uvođenje takvog sustava traje 30 i više godina. Naša škola još uvijek je temeljena na čvrstim austrougarskim principima, i dobro da je, jer da smo je sami osmišljavali, vjerojatno bi lošije napravili.

Vidjela sam u Londonu kako izgleda kad dijete kreće od 4. ili 5. godine - gradivo i sadržaji primjereni su toj dobi. I gotovo! Kod nas je drugačije... A kad se dijete šalje u školu ranije, treba imati u vidu da će se možda kojiput osjećati zakinuto zbog bezveznih stvari (kao ja, kad u 16. godini nisam mogla ići u auto školu s ostatkom razreda jer se ispit mogao polagati najviše godinu dana prije punoljetnosti).

Dalo bi se još razloga nabrojiti zašto je naš školski sustav baš ovakav kakav je... Nema tu iznenađenja i novosti. Postojale su generacije (u doba Jugoslavije) kad nije bilo prijamnih ispita za fakultete. Službeni razlog - podizanje intelektualne razine zemlje. Neslužbeni razlog - smanjivanje broja nezaposlenih. I tako dalje...da ne odem daleko offt. ali to je odgovor na pitanje zašto je sustav baš takav. Ima razloga. Ne kažem da ga ne treba mijenjati, ali to je državni mastodont s previše inercije i brze promjene tu "ne pale".

Ako naš školski sustav nije "po mjeri" neke djece (a uvijek ima djece koja iskaču u jednom ili drugom smjeru) nema druge nego da se roditelj pobrine popuniti praznine i učiniti sve da se djetetu omogući solidan start. Dijete u školi provodi godine i godine - red je da se pobrinemo da im to ne bude tlaka.

[nevena]

Vjerojatno je drugačija situacija ako dijete nije ranije dijagnosticirano na neki način. To je drugi par cipela... E, u tom je slučaju puno teže dobiti odgodu, jer se za nju traži kompletna dijagnostika, pa se često ne stigne.

Peterlin jel to znaci da se nemoze dobiti odgoda bez debele medicinske dokumentacije? A sta ako roditelj trazi odgodu jer smatra da dijete nije dovoljno zrelo i da je za njega bolje da ostane jos jednu godinu u vrticu? I uopce od kuda i kako krenuti ako zelim odgodu a nemam nikakvu medicinsku dokumentaciju?

[nevena]

Rodjena je 15.03. dakle samo za dva tjedna je skolski obvzenik

[Peterlin]

Peterlin jel to znaci da se nemoze dobiti odgoda bez debele medicinske dokumentacije? A sta ako roditelj trazi odgodu jer smatra da dijete nije dovoljno zrelo i da je za njega bolje da ostane jos jednu godinu u vrticu? I uopce od kuda i kako krenuti ako zelim odgodu a nemam nikakvu medicinsku dokumentaciju?

U pravilu je upravo tako. Roditeljsko mišljenje (ako nije poduprto sa barem 2 od 3 člana komisije) bez dokumentacije ne znači ama baš ništa. To vrijedi i za raniji upis. Cilj je sustava da ima uravnotežene razrede po dobi, tj. ne možemo svojevoljno odgoditi ni ubrzati upis djeteta. To bi bilo kršenje zakona. U drastičnim slučajevima čak se može dovesti u pitanje briga o djetetu (to povlači czss itd. ali ovdje se ne radi o tome). Upis u školu je birokracija i toga se treba držati.

Dijete je ZAKONSKI školski obveznik i to je u redu. Ako roditelj misli da treba odgodu, dijete MORA o tome imati papir (od psihologa ili neke slične ustanove). Zašto? Upisni postupak ne ostavlja školskom liječniku i ostalim članovima komisije dovoljno vremena da u gomili djece "proberu" one koji su emocionalno nespremni. Zato se oni u pravilu oslanjaju na papire - TREBA IMATI dokumentaciju unaprijed.

Nitko od njih ne bi stavljao svoju glavu na panj samo na temelju roditeljske riječi. Treba biti nalaz od ranije i s njim se ide na komisiju. Izrazito rijetko (ako dijete baš "podivlja" na testiranju) možda će se netko sjetiti uputiti na dodatnu dijagnostiku, ali u pravilu takva se djeca upisuju.

[Peterlin]

NIsam dala uputu što se može učiniti za testiranje (nadam se da će se još netko javiti, ja nisam svoju djecu vodila na ta testiranja, moj stariji je VEĆ PRIJE bio u Suvagu pa smo imali papire oko kojih se razgovaralo o odgodi):

1. korak - ako je dijete u vrtiću - preliminarna testiranja obavlja stručna služba (ili imaju nekoga izvana da to za njih radi)
2. korak (a može se odmah tako početi): svoje sumnje iznijeti djetetovom pedijatru, uzeti uputnicu za psihologa u Suvagu, erf-u ili već negdje (pedijatri to znaju, obično imaju mjesto gdje šalju svoje pacijente, treba pitati)
3. korak - odvesti dijete s tom uputnicom na testiranje i otvoreno iskreno iznijeti svoje dileme (opisati djetetovo ponašanje u karakterističnim situacijama, to ionako psiholog pita, bar su mene pitali) i čekati rezultate... Psiholog će pitati za datum rođenja - ja bih napomenula ta 2 tjedna (bila bih u istoj situaciji da je moje dijete rođeno mjesec dana ranije) ali granica negdje mora biti.

Možeš i u školi pitati kakvi su njihovi običaji (stručnu službu, pogotovo ako imaju psihologa). MOžda čak i oni mogu preliminarno testirati dijete, ali pitaj SADA - u svibnju kad krene žrvanj, neće biti prilike za tako nešto.

[aleksandra70vanja]

najviše ovisi o liječniku školske medicine
a od med. dokumentacije je dovoljna preporuka psihologa
možeš privatno, možeš npr. u Suvagu
s mojom V ide u vrtić curica rođena početkom 3. mjeseca
mama je procjenila da bi za dijete bilo najbolje da ostane još jednu godinu u vrtiću i to je dobila bez ikakvih problema
mislim da je tu na kraju najvažnije mišljenje i procjena roditelja

[bundevica]

Ja sam baš tako napravila kako kaže Peterlin, tražila od pedijatra uputnicu i naručila ga u Suvag (kod nas drugog psihologa nema) kod psihologice koja ga je i testirala. Vjerujem da će školska komisija uzeti u obzir i taj nalaz, a i tete u vrtiću pišu mišljenje za svako dijete.
Ne treba čekati ljeto.

[nevena]

Peterlin hvala, znaci prvo bi se trebala javiti vrtickom psihologu i reci zasto mislim da bi joj trebala odgoda. A hoce li biti dovoljno ako ona (vrticki psiholog) da svoje misljenje da treba odgoda ili ce trebati jos necije misljenje neke neovisne institutcije?

[nevena]

Cure hvala puno. Aleksandra ovo mi jako utjesno zvuci da je ta curica dobila odgodu bez problema, hvala ti. Ima li tko preporuku za nekog privatnog psihologa koji bi uvazio misljenje roditelja i preporucio odgodu? MOze i na pp.

[Peterlin]

"Mišljenje" je samo ono što vidi roditelj. To je jedan papir A4 koji psiholog napiše na temelju provedenih testova i razgovora s djetetom (često više od jednog razgovora). Rezultate testova svoga sina ni ja nisam vidjela (u Suvagu ih psiholog zatvori klamericom i nije dostupno, ali mora postojati osnova tj. mora biti provedeno testiranje na temelju kojega se donosi mišljenje. Naša vrtićka psihologinja bila je član te komisije i njeno se mišljenje uvažavalo, ali za svako dijete imala je "file" s testovima i zabilješkama o zapažanjima.

Sretno!

[aleksandra70vanja]

mi smo bili u Suvagu
i dobili pismeni nalaz doma
s tim da smo mi išli s obrnutom namjerom
moja cura je rođena 01.05.2003. i ja sam razmišljala o ranijem upisu
ali u Suvagu ga nisu preporučili
mada su vrtićka psihologica, pedagogica, njena tadašnja teta, bile mišljenja da je ona zrela, čak zrelija od dosta djece koja su bili školski obveznici i preporučavale su upis u školu

jednom sam pročitala mišljenje jednog psihologa da djecu ne treba gurati ranije u obaveze i "prisiljavati" ih na raniji razvoj
da su takva djeca ko salata iz staklenika, koja se forsirano uzgaja

[nevena]

Cure hvala. Znaci ako sam dobro shvatila, prvi korak mi je otici vrtickoj psihologici i pitati ju za misljenje tj. reci joj da ja mislim da joj je potreban odgoda i da sta ona misli. I ako se ona npr. slozi da je potrebna odgoda dali je onda potrebno jos recimo ici u Suvag ili nekom drugom psihologu po jos jedno misljenje ili je dovoljno samo njezino misljenje o odgodi?

[Peterlin]

Cure hvala. Znaci ako sam dobro shvatila, prvi korak mi je otici vrtickoj psihologici i pitati ju za misljenje tj. reci joj da ja mislim da joj je potreban odgoda i da sta ona misli. I ako se ona npr. slozi da je potrebna odgoda dali je onda potrebno jos recimo ici u Suvag ili nekom drugom psihologu po jos jedno misljenje ili je dovoljno samo njezino misljenje o odgodi?

Pitaj u vrticu - oni to znaju. Ako je vrticka psihologica vec clan komisije za upis odnosno procjenu spremnosti za skolu, dovoljno je njeno misljenje. Velika je vjerojatnost da ne treba dalje komplicirati.

Ako nije u komisiji - treba vidjeti tko sjedi u komisiji. Ako ne zna strucna sluzba vrtica, zna strucna sluzba skole. Ako ONA misli da treba dijete dodatno testirati jos negdje, nek preporuci. Suvag je ok, ali pitanje je hocete li doci na red, tamo se za prvi pregled ceka mjesecima.

[Sanja]

ne znam zašto bih dijete unaprijed stavljala u poziciju relativnog "kašnjenja".

Petra, pa školovanje nije natjecanje s vršnjacima da bi postojalo bilo kakvo kašnjenje.

Mislim da je Peterlin u pravu: ako nije sasvim zrelo za školu, bolje je djetetu dati godinu više, nego ga upisati ranije. U tom slučaju nema natrag.

[laumi]

Petra, pa školovanje nije natjecanje s vršnjacima da bi postojalo bilo kakvo kašnjenje.

Mislim da je Peterlin u pravu: ako nije sasvim zrelo za školu, bolje je djetetu dati godinu više, nego ga upisati ranije. U tom slučaju nema natrag.

X

[nevena]

Idem onda drugi tjedan u vrtic psihologici, pa eto najbolje bi bilo znaci da je ona u komisiji. Nista, nadam se najboljem. Znaci tek ako ona preporuci dodatno testiranje onda se treba javiti dalje nekom u protivnom ne.

Cure thanks, i ako netko jos ima iskustvo odgode, dobro bi mi doslo jos necije iskustvo

[Sanja]

Sorry, otišlo dvaput.

[kate]

Mene zanima da li je netko krenuo s nepunih 6 godina u prvi razred u Hrvatskoj?

[jelena.O]

mene zanima da li je netko krenuo s nepunih 6 godina u prvi razred u hrvatskoj?

nikada!

[petra]

evo ja
škola počela 1.rujna, ja rođena 3. rujna - davne 1981.
i uvijek bila najbolja u razredu....
do kraja faksa/magisterija.. sad potencijalno i doktorata

ma znam da se ne radi o natjecanju. ali mislim svejedno da malo pretjerujete.
sva djeca su zaboravna, mora ih se podsjećati, upozoravati... meni je to normalno - dio dječje bezbrižnosti, i hvala bogu da je tako.
mislite da ih sa 7 godina nećete morati podsjećati na obveze koje će tada imati u školi?
ja sam presretna da mi je petra bezbrižna, zaboravna, neopterećena... a opet presretna u školi, uživa u svojim odličnim rezultatima, ponosna je na postignuto
a bome i ja na nju, naravno neovisno od škole

[čokolada]

Moja sestra išla s 5g. i 3 mj., za mene su imali milosti pa sam uspjela par dana prije škole navršiti 6, ali (srećom) to su bila stara vremena

[petra]

ja i dalje ne kužim baš vaše argumente i ne vidim prednosti ostavljanja djece godinu dana dulje bez škole - čini mi se da će im onda prvi biti užasno dosadan, ako sve već sami doma nauče.
no eto... vjerujem da dobro dođe i jedno oprečno mišljenje a i pozitivno iskustvo s polaskom "na vrijeme".

[dalmatinka]

Za sve vas koji kažete da je svejedno kad kreće , jer ADHD neće nestati:
ADHD neće nestati , ali što je dijete starije ima veću samokontrolu.
Moj hiperaktivac je nadaren , realno ima znanje , ali nema koncentraciju.
I ima autoritativnu učiteljicu sa jako visokim kriterijima.
Ima uglavnom četvorke .
Da je krenuo lani , uf , strah me i pomisliti na što bi to ličilo....

[apricot]

bolje godina više u vrtiću, nego godina više u penziji

[Mima]

petra ja ne kužim što ti podrazumijevaš pod godinom duže? Odgađanje škole ili to što u Hrvatskoj djeca idu u školu sa sedam godina? JEr ako je to princip onda kretanje sa 6 godina nije 'na vrijeme' nego ranije.