drage moje rodice i samohrane mamice , evo moram vam se poet javiti na žalost i danas me ulovila neka nostakgija , tuga .Prijepodne je bilo sve ok maleni i ja smo uživali na dvorištu , kada sam došla natrag u stn stavila sma malenog na spavanje , pristavila rućač a onda me ulovila neka tuga i nostalgija , neznam što mi se toćno događa malo sam ok , malo me lovi tuga , nostalgija . Gledam slikice svog malog anđeleka u albumiću a suze mi teku niz oći , u srcu neka bol . Vrte mi se slike proje trudnoće , tokom trudnoće . Ponekada osijećam grižnju savijesti zato što se Jan-Renato uopće rodio .
Teško se nisom sa činjenicom da MBM SMATRA Jana -Renata mojim projektom i konstantno mi to baca u lice .
Svaki puta kada pogledam svoje zlato u okice ili ga zagrlim kroz srce mi prolazi bol , toliko sma željela to maleno biće a sada osijećam grižnju
savijesti za njegovo rođenje .