Epidemija popustljivog odgoja

[sandra23]

pročitala sam knjigu.ne zam tko ju je još ovdje pročitao ali sigurno nitko tko kaže da je čovjek protiv dojenja.
čovjek jednostavno objašnjava da prva povezanost koja najviše utječe na emotivni razvoj djeteta dolazi kroz hranjenje ,time najčešće dojenje,zbog zagrljaja i svih emotivnih stavki dodira majke i bebe.time je za dojenje.
ALI-također naglašava da je stvar u HRANJENJU i ZAGRLJAJU i DODIRU i da ukoliko majka zbog bilo čega ne doji ili ne želi ili bilo šta to je također ok dok god postoji povezanost između majke i bebe i maženje i zagrljaj,dakle dok majka pruža bebi ono na što dijete prvo reagira i što mu je najbitnije.
čovjek želi reći da svaka žena ima stvar izbora i da bilo šta što se čini zato što je nametnuto ili se mora(tipa dojenje ako majka ne želi) čini više štete nego koristi ako žena nije opuštena i sigurna i zadovoljna svojim postupkom,jer nervoza prelazi na dijete i nema te emotivne koristi dojenja.
dakle čovjek nije protiv dojenja ali nije mu to niti NO.1 u životu novorođenčeta.bitno je da dijete jede i napreduje i ostavlja dojam sigurnosti i zadovoljstva.e sad je li to majčino mlijeko na prsa ili bočicu ili adaptirano njemu je manje bitno.
ovo sad nije napad na dojenje i svi znamo da je to najbolja hrana za bebu.ali isto tako svi znamo da dojenje nije recept i garancija za sreću.
svi trebamo činiti što nama i djetetu emotivno najviše odgovara jer cilje je zbližiti se i pružiti osjećaj sigurnosti-to je čovjek htio reći.

[Sandee]

Dizem malo temu jer upravo citam 'Epidemiju...' - sandra23 ima pravo, nije lik protiv dojenja, nego kaze to sto je opisano u postu sandra23.

Knjiga mi je prilicno ok, iako vjerujem da se dosta 'izgubilo u prijevodu' jer kulturoloske razlike izmedju 'nas' i 'njih' nisu zanemarive (npr. dosta referira na skoro pomodno 'naljepljivanje' kojekakvih dijagnoza tipa ADD i sl. zbog kojih je u SAD-u navodno cca 6 milijuna(!) djece na medikamentima, a zapravo je mozda 4 % njih stvarno u okvirima nekakve dijagnoze - 'poremecaji' ostalih jednostavno se poklapaju s tipicno djecjim ponasanjem koje odraslima zapravo smeta).

Ipak, s autorom se slazem u dijelu da neke granice trebaju postojati jer djeci to jednostavno treba. Mislim, granice trebaju i odraslima, a kamoli djeci. Mnogi su u prethodnim postovima lijepo opisali razlike izmedju autoritarnog, autoritativnog i permisivnog odgoja, a zgodna su razmisljanja McGrubi, Trine i ostalih.

Ok je knjiga, vrijedi citanja, jasno, uz jedan kriticki odmak obzirom na spomenuti kontekst druge (odgojne) kulture.

[sladjanaf]

ja sam u totalnom bedu nakon 40 stranica ove knjige.

nije karikiranje, ali ispada da će moja djeca, zato što sam im ja dopuštam da spavaju gdje žele i zato što ponekad nemam jasno definirane granice, postati maloljetni delikventi :/

fakat sam bila u depri nekoliko dana nakon čitanja, a nisam još ni do pola došla. strah me nastaviti.

[Joe]

sladjo, ja sam svjesno zanemarila neke dijelove knjige, za moj ukus je malo hitlerovska, i ide mi na jetra ono američko ponavljanje "i Robin je upala pod utjecaj epidemije!" i slično, ali osnovna ideja knjige mi je ok. čitam i prihvaćam selektivno

[anchie76]

zato što ponekad nemam jasno definirane granice, postati maloljetni delikventi :/

Ma tko to UVIJEK ima jasno definirane granice?
Ljudski je da se te granice mijenjaju ovisno o raznim faktorima, pa i mom raspoloženju a i njegovom. To je život.

Da se razumijemo, nisam čitala knjigu tak da nemam pojma o čemu govori osim ovoga što se tu spominjalo, pa možda pričam gluposti

[baobab]

Ja također nisam čitala knjigu i mislim da sam ovdje među rijetkima koja uopće ne čita knjige o odgoju djece...pa zato smatram da imam pravo reći kako ja gledam na odgoj. Ja to radim posve intuitivno, ako osjetim da se trebam postaviti čvrsto, to i uradim. Ne je ne, uvijek, svugdje i odstupanja nema. Bez obzira na okolnosti, raspoloženje, atmosferu. Smatram da smo mi mame zbog razno raznih strahova i strepnji strahovito zaboravile na svoju unutarnju intuiciju, oslanjajući se gotovo u potpunosti na koje kakve matrice koje nas upućuju kako odgojiti dijete. Za to priručnik ne postoji, kao niti univerzalan vodič za život,ljubav, sreću. Djeca vole red,disciplinu i moraju osjetiti da je roditelj "jači" od njih. U suprotnom, djeca se zaista pretvaraju u tiranine, a onda je već kasno postavljati granice. Načelno jesam protiv popustljivog odgoja ma kako god se on u svojoj vokaciji apostrofirao.

[sven]

čitala knjigu i moram reći da sam zadovoljna načinom pisanja iako naravno ipak ima dijelova s kojima se ne bi složila.
baobab potpisujem

[sandra23]

potpisujem baobab

[Nena-Jabuka]

baobab je dobro napisala, nerijetko danas srećemo roditelje "nemoćne" pred djetetom.
Ako si pred malim djetetom nemoćan, jadan i slab, pa kako ga misliš voditi kroz život, usmjeriti, podupirati....

Izjave "joj, ja ne znam šta ću s njim" i nemoćna kuknjava meni je strava, kad dolazi od roditelja čije je dijete sasvim zdravo
.
Zadaća je roditelja da zna, pa ako ne zna, neka se potrudi da sazna šta će i kako će, a ne da prepušta djetetu "komandu", a samim time i odgovornost za koje dijete nije zrelo....

Radili smo u školi na roditeljskom sastanku nekakvu UNICEF-ovu zadaću, (zbog titule "škole bez nasilja") gdje smo mi roditelji, po skupinama morali prezentirati različite oblike roditeljstva, od onog autoritarnog do popustlijvog.
Na ovaj hladni autoritarni srce ti se cijepa jer zamišljaš kako je toj jadnoj djeci koja ne dobivaju ljubav i podršku već samo teror, ali bogme i kod popustljivih skužiš kako izrastaju mali, razmaženi tirani koji također, da stvar bude gora, uopće ne budu sretni.
Ne mislim pritom na ove male, labave granice koje su normalne jer smo ljudi sa srcem, a ne strojevi, već na nepostojanje onih bitnih granica koje djecu uče da budu ljudi odgovorni prema drugima i sebi.
Žao mi je što tih UNICEF-ovih radionica nema više i što ih učiteljice shvaćaju baš površno, tek toliko da odrade, za razliku od nas roditelja, koji smo se baš angažirali.

[laumi]

baobab je dobro napisala, nerijetko danas srećemo roditelje "nemoćne" pred djetetom.
Ako si pred malim djetetom nemoćan, jadan i slab, pa kako ga misliš voditi kroz život, usmjeriti, podupirati....

Izjave "joj, ja ne znam šta ću s njim" i nemoćna kuknjava meni je strava, kad dolazi od roditelja čije je dijete sasvim zdravo
.
Zadaća je roditelja da zna, pa ako ne zna, neka se potrudi da sazna šta će i kako će, a ne da prepušta djetetu "komandu", a samim time i odgovornost za koje dijete nije zrelo....

Na ovaj hladni autoritarni srce ti se cijepa jer zamišljaš kako je toj jadnoj djeci koja ne dobivaju ljubav i podršku već samo teror, ali bogme i kod popustljivih skužiš kako izrastaju mali, razmaženi tirani koji također, da stvar bude gora, uopće ne budu sretni.
Ne mislim pritom na ove male, labave granice koje su normalne jer smo ljudi sa srcem, a ne strojevi, već na nepostojanje onih bitnih granica koje djecu uče da budu ljudi odgovorni prema drugima i sebi.

X

[pikula]

potpis

[cvijeta73]

ja isto potpisujem, ali sladju

i inače, mislim da se totalno pretjeruje s tim strahom od popustljivog odgoja, onako kako ga većina shvaća.
naročito kad kod nas smo svjesni da je ipak neki drugi stil odgoja prevladavajući. a nikako ne popustljiv.
a onaj oblik odgoja kojega ja smatram opasnim, je onaj kad roditelje - nije briga.
al to se i ne može nazvati odgojem.

[pikula]

Meni se čini da je danas ipak više onih koji nemaju vremena, ne stignu, a priroriteti svakako posloženi, ali oko djece i obitelji :?

[Nena-Jabuka]

ja isto potpisujem, ali sladju

i inače, mislim da se totalno pretjeruje s tim strahom od popustljivog odgoja, onako kako ga većina shvaća.
naročito kad kod nas smo svjesni da je ipak neki drugi stil odgoja prevladavajući. a nikako ne popustljiv.
a onaj oblik odgoja kojega ja smatram opasnim, je onaj kad roditelje - nije briga.
al to se i ne može nazvati odgojem.

Pa nije to baš ni pisano za nas (većinom ne). Mi taj fenomen "popustljivog" možemo i gledati uglavnom kao fenomen, a ne epidemiju, i kao takvog ga izvući iz knjige, ali baš ono izvući iz konteksta.

Ovo - spavanje djece i ostali dogovorni postupci koji su dio običaja i rituala jedne obitelji meni ne bi spadali u popustljivost, bar ne onu nezdravu, za shvaćanje autora knjige manje me je briga.

Evo što je meni, u mojoj okolini, nepodnošljivo popustljiv odgoj, kojemu svjedočim tu i tamo, ali dovoljno da obrišem znoj sa čela nakon susreta s njima i njihovom djecom.

Bacanje po podu u dućanu jer nije kupljen dovoljan broj željenih predmeta, pritom mamimo nemoćno -ustani, zlato, pa ne možeš dobiti to, zadnji put smo ti kupili, hoćeš, micika, možda ovo.....
Zatim, dijete nervozno, nervozno do bola u tuđoj kući jer mu se ne dozvoli da kišobranom lupa po staklu, i eventualno ga razbije...nakon šest minuta boravka obavezno se urla i traži da se ide doma jer se doma valjda gazduje.....

Srećom, ta mama je bila ipak dovoljno angažirana da je potražila pomoć psihologa (za dijete), a onda ju je psiholog uputio kod psihologa za odrasle jer je pametno zaključio da je s djetetom sve ok ,ali mama treba trening kako reći ne i biti djetetu roditelj, a ne sluga.
Sad je stanje daleko bolje.

Jedna moja prijateljica, koja ima prvo dijete, pitala me za savjet vezan uz durenje i neposluh svog djeteta u gostima, bacanje po podu u dućanu i sl. da sad ne ulazim u detalje i pitala šta da napravi tada, da li da ga čušne pred svima ili što.

Ja sam je pitala pušta li ona djetetu takvo ponašanje i doma, ona kaže - "da, ali mi doma to ne smeta, doma smo pa šta ima veze ako histerizira, nemam se kad time baviti svaki put, nije mi toliko bitno".

Ne znam jesam li pametna ili samo pametujem , ali sam joj rekla da u dućanu može napraviti vrlo malo ili ništa, jer je to tada samo izvedba naučenog ranije, to je glavna predstava, a sve probe za tu predstavu, sve je to već naučeno i napravljeno doma,
na svakodnevnim malim stvarima.
Ono vani je samo konačna izvedba onoga što je naučeno ili nije naučeno doma, tada kad nam se čini da nas to ponašanje uopće ne smeta i da si to sebi, i djetetu, možemo dopustiti i priuštiti.

I slažem se s cvijetom, ono kad roditelja nije briga je strahotan vid roditeljstva.
I još jedna digresija. Mi smo, roditelji, na tom sastanku, morali ocijeniti sebe i svoje ponašanje i većina nas se, vrlo subjektivno, svrstala u poželjne roditelje - onu skupinu tzv. "skrbno-zahtjevnih".
Na to je učiteljica rekla da, ako bi se nju pitalo da ocjeni naše roditeljstvo prema ponašanju naše djece u školi, ona bi nas većinu svrstala u skrbne, ali prepopustljive, dakle, ne baš idealne prema toj klasifikaciji.

[Nena-Jabuka]

Ajme, potjerajte me s ove teme ako nakon ovoga išta više napišem .

Moram dodati, a pod dojmom (opet i opet) moljakanja od maloprije svoje djece,
da je puno teže biti nepopustljiv roditelj nego popustljiv.
I danas popodne, kao i masu puta dosad, one bi gledale tko zna koji crtić zaredom (normalno da ne dam), vani je -7 Celzijusa, a nosile bi se krpene tenisice (o, my God ) jer one imaju sjaj i bisere na sebi, a to je baš lijepo , zadaća se ne bi pisala danas nego sutra, a svako malo je i neki dobar film u 9 navečer (ne kužim zašto na Novoj tv u to kasno doba emitiraju filmove za djecu :? ), i tako svaki dan, milijun stvari...od prehrane do obveza...
Ako krenem linijom manjeg otpora, znam da ne valja, kad ostanem čvrsto pri pravilima, osjećam se ko komandant trupe.
Postupak moje frendice, kad se nije (trenutno) snalazila u nekoj situaciji pa se obratila stručnjaku koji ju je uputio kako da preuzme kormilo, pokazao se pun pogodak jer su sada zadovoljniji i ona i dijete,
znači, posve je jasno da stalno treba biti uporan u "vodstvu", ali kako je
to samo naporno i naporno :majka pod trenutnim preopterećenjem:

[Val]

Ako krenem linijom manjeg otpora, znam da ne valja, kad ostanem čvrsto pri pravilima, osjećam se ko komandant trupe.

ajme, ovo kao da su moje riječi.
s njih troje malih ne mogu si priuštit previše popuštanja (u smislu pa nije baš tako jako, sada, bitno) jer se već u sljedećoj prilici to poprilično iskorištava.
i ponekad se osjaćam tako bespomoćno.
ne mislim da sam prestroga, ali mi se čini da bih ponekad mogla biti manje izorganizirana (opuštenija).

[baobab]

Nena, odlično! Sve si to tako jednostavno rekla. Imam primjer, susjedu,ja se te malene bojim...što su njoj napravili to ni njezin muž neće moći ispraviti. A sve samo zato da mama može u miru gledati svoje serije i spavati. Nemar, nebriga, ignoriranje i strah. Ne popustljivost nego totalno zanemarivanje i prepuštanje slučaju ali iz čistog straha.

[Mali Mimi]

Ova tema mi se činila interesantno pa sam došla škicnuti, inače nemam djece još ali radim u vrtiću i ono s čim se najviše susrećem u zadnje vrijeme jesu upravo popustljivi roditelji koji dobrim djelom zanemaruju potrebe svoje djece.
Rekla bih bolje ikakva pažnja nego nikakva, mislim bolje biti i strog roditelj nego ignorirati i zanemarivati svoje dijete jer tu dolazi do nepopravljive štete

[Ifigenija]

Nena Jabuka je dobro rekla, slažem se s većinom rečenoga.
Meni je sve jasnije da djecu treba učiti da se prilagođavaju okolnostima i životu i da popustljivost zapravo stvara slabe pojedince, jadne i nesretne. Mogu samo reći - koliko je lakše kad dijete od početka ima strog odgoj (moja malena) i koliko je teže kad rodiš malog princa pa onda shvatiš da mu to ništa ne koristi pa moraš mijenjati pravila. Ali da se. To je važno. Ako se i pogriješi, opet moraš imati autoritet roditelja i moći usmjeravati i odgajati svoje dijete.

strogost rula

[Peterlin]

Nena Jabuka je dobro rekla, slažem se s većinom rečenoga.
Meni je sve jasnije da djecu treba učiti da se prilagođavaju okolnostima i životu i da popustljivost zapravo stvara slabe pojedince, jadne i nesretne. Mogu samo reći - koliko je lakše kad dijete od početka ima strog odgoj (moja malena) i koliko je teže kad rodiš malog princa pa onda shvatiš da mu to ništa ne koristi pa moraš mijenjati pravila. Ali da se. To je važno. Ako se i pogriješi, opet moraš imati autoritet roditelja i moći usmjeravati i odgajati svoje dijete.

strogost rula

Da, da... ima nas još koji smo to iskusili. Jasno postavljene granice su zakon. Možemo oko njih pregovarati.... ponekad. ALi zna se tko je zadužen da ih postavi. Nije to uvijek lako (pogotovo ako nisi rođeni vođa, a moraš biti).

[lola_34]

Ajme, drage moje, kad vas čitam malo mi je lakše, jer se ponekad osjećam kao generalni zapovjednik, kad nešto želim da naprave, kad im ne popuštam i sl. Neke stvari im dopuštam, ali oko nekih nema pregovora i te se stvari moraju poštivati. Zna se kad se npr. gleda crtić, igra, jede, ide spavati (dobro sitna odstupanja su moguća, ali to je otprilike to).

Ali kad se uspoređujem s MM-om - on im više popušta jer je manje vremena s njima, pa to malo što je, im popušta puno više - vidim nakon nekog vremena njegovog popuštanja i nejasno postavljenih granica - da i sami klinci (pogotovo žensko dijete )postaju razdražljivi i nervozni. A ja, nekako preduhitrim takvo ponašanje, pa kod mene imaju manje takvih ispada. Eto, to mi daje nadu da moje metode i nisu tako loše.

Tamo gdje ima mjesta za pregovore s klincima - pregovaram, tamo gdje nema - ne popuštam. I točka! (kako bi moja D. rekla - to je naučila od mame ).

Sad je ispalo da su moji klinci ne-znam-kako-zločesti,. Ali mislim da se roditelj najviše treba voditi promatranjem djeteta - i tako će uočiti gdje škripi i na čemu treba poraditi: posvetiti više/manje pažnje djetetu, kazniti loše / nagraditi dobro ponašanje, itd.

[flower]

mislim da uopce nije upitno trebaju li granice vec kako ih postaviti, zasto se misli da je samo strogost adekvatna metoda za postavljanje granica?

[Zdenka2]

Naravno da nije samo strogost uvjet za to. Naprotiv, većinu granica postavljamo bez ikakve potrebe za strogošću. No, s mog gledišta, ne treba stati s postavljanjem granica zato što je za to u određenom trenutku potrebna strogost.

[Ivana2]

Ja se slažem sa svim ovdje umjerenim stavovima. Meni je ok i umjereno popustljivi odgoj i umjereno stroži odgoj. To sve ovisi o temperamentu djeteta, djetetovoj fazi i td.

[sonia]

ja sam čak i izdvojila tih 79 kn za knjigu.i mogu vam reći da je meni knjiga i sama metoda ok.malo me je zasmetao stav prema ženama kao glavnim krivcima,ali ajde..preživjela sam. za moj pojam pisana je više za nekog ko ima malu bebu doma ili trudnice,pa bi je kao takvu njima i preporučila.sklona sam toj metodi i mogu reći da sam se instiktivno tih stvari u knjizi i pridržavala.inače i jesam tip koji ne podnosi razmaženost, prekenjavanje i kompenziranje vremena i ljubavi novcem i stvarima.ono čega sam postala brutalno svjesna u čitanju te knjige je da moj sin stvarno premalo radi po kući i koliko vremena troši na tv,komp i facebook-mada sam mislila da je to u nekim realnim granicama.to sam momentalno korigirala i strašno sam zadovoljna rezultatima.tako de se tih 79 kn definitivno isplatilo...

[krojachica]

Podižem temu, jer me zanima zna li netko za još koju
knjigu od ovog autora?
Ili mi netko kome se knjiga svidjela i slaže se sa stvarima
u njoj iznesenima može preporučiti "nešto slično"?

[Peterlin]

Ma imaš tih knjiga koliko hoćeš....

Evo, ja ću navesti samo one koje sam čitala. Većinu sam nabavila u kvartovskoj knjižnici, neke čak imala doma, a kad smo ih prerasli, dala sam ih u dobre ruke:

Thomas W. Phelan: 1-2-3 Uspjeh
http://www.profil.hr/knjiga/123-uspjeh/6777/

Stanley Greenspan:

Vještine igrališta http://www.profil.hr/knjiga/vjestine-igralista/5369/

Sigurno dijete http://www.profil.hr/knjiga/sigurno-dijete/5368/

Ima on još hrpu knjiga i svaka je dobra, ali ove dvije sam znala napamet.

Diane Ehrensaft:
(Raz)maženo dijete http://knjizara.ekupnja.com/Razmazen...-pr-17581.html

Wendy Grant:
Kako riješiti sukobe i pretvoriti ih u suradnju http://knjizara.ekupnja.com/Kako-rij...-pr-17726.html

(Ovo je primjenjivo i za odrasle, ne samo za djecu, ali ima i dosta materijala za roditelje)

Bitno:
U svakoj od ovih knjiga naći ćete primjenjive stvari i one druge, koje se pojedinom roditelju neće dopasti. Ja sam takve preskakala, nisam ih previše strogo sudila, a "pobrala" sam samo ideje koje su mi se činile primjenjivima.

Eh, da, zaboravih genijalnog australskog autora, zove se Steve Biddulph: Tajne sretne djece i Nove tajne sretne djece

I on ima još knjiga, nešto o dječacima i djevojčicama - isto, svaka mu valja, ali sve govore u osnovi o istoj temi - odgoju.

Dobru zabavu!

[Sony]

ako koga zanima,knjiga je sad na akciji,dostava na kiosk besplatna:
http://tisakmedia.hr/Artikl/Knjige-P...JcMjU4NA%3d%3d

[dodagoda]

Ja također nisam čitala knjigu i mislim da sam ovdje među rijetkima koja uopće ne čita knjige o odgoju djece...pa zato smatram da imam pravo reći kako ja gledam na odgoj. Ja to radim posve intuitivno, ako osjetim da se trebam postaviti čvrsto, to i uradim. Ne je ne, uvijek, svugdje i odstupanja nema. Bez obzira na okolnosti, raspoloženje, atmosferu. Smatram da smo mi mame zbog razno raznih strahova i strepnji strahovito zaboravile na svoju unutarnju intuiciju, oslanjajući se gotovo u potpunosti na koje kakve matrice koje nas upućuju kako odgojiti dijete. Za to priručnik ne postoji, kao niti univerzalan vodič za život,ljubav, sreću. Djeca vole red,disciplinu i moraju osjetiti da je roditelj "jači" od njih. U suprotnom, djeca se zaista pretvaraju u tiranine, a onda je već kasno postavljati granice. Načelno jesam protiv popustljivog odgoja ma kako god se on u svojoj vokaciji apostrofirao.

Evo ni ja ne čitam, jedno vrijeme jesam i shvatila sam da onda malo previše zabrijem, više pokupim iskustva od drugih mama/prijateljica. Odgoj nemože biti šabloniziran jer kao što je svaki roditelj drugačiji tako je i svako dijete drugačije i ako nešto prolazi kod jednog klica ne znači da će i kod drugog. Kroz vrijeme sam shvatla da je nabitnije slušati svoju djecu, tj. čuti ono šta nam govore i na neki način im pokušati objasniti svoje odluke kada oni smatraju da im radimo nepravdu.Naravno da to netreba biti disertacija ali u nekoj dobi od 3-4 godine kad oni shvate da imeju svoju volju i da mogu utjecati na ishod neke rasprave oni nisu sposobni razlučivati dali je to dobro ili loše za njih.Oni su samo svjesni da nešto žele a mi smo zločeste babaroge ako im to nedamo.. treba vremna, truda i volje naučiti ih da prihvate tvoju odluku. Mene je osobno izluđivalo prepucavanje i razjašnjavanje(da ne kažem i urlanje) npr u dućanu... neda se meni 10 minuta njemu na blagajni objašnjavati zašto nemože dobit neku glupost od 100 kn ili zašto on sad poslije vrtića nemože u park. Uglavnom izborila sam se za tu privilegiju da ušute kad odrješito kažem NE a poslije kad se smire doma u miru raspravimo zašto je mama rekla NE. Bitna je bila i činjenica da nekad bude i po njihovome pa smo uvijek radili neku ravnotežu. Imala sam i tu sreću da mi je prva kćer stvarno bila "lako odgoivo" dijete.Stvarno je bila dobrica al zato smo na sinu morali izvježbati sve vještine pregovaranja.
Ne smije se klincima sve dozvoliti, mora se znati tko je roditelj i tko određuje pravila a opet im dopustiti da imaju svoju volju ..težak ej taj balans i mislim da se mnogi roditelji u želji da odgoje samosvijesno dijete pogube i polako stvaraju razmaženo derište. I moji su razmaženi, da se razumijemo al ipak se trudimo držati uzde u rukama...

[AmaranthQuinoia]

Nisam procitala ovu knjigu,ali primijetila sam nesto kod vecine roditelja koje susrecem, a sto je mozda cak i suprotno, ali srodno popustljivom odgoju, a to je ubijanje volje djeteta. Jedan dan u parkicu, mama s blizancima. Cijelo vrijeme ih opominje "nemoj ovo,nemoj ono,nemoj trcati,past ces,nemoj otici 2m od mene to je daleko,gle curicu kako mirno sjedi,ti si zlocest,nemoj dirati,nemoj biti,nemoj disati..." Pocela mi je ici na zivce. Onda u jednom trenu klinac (cca 2 godine) baci papiruc u smece (nla njeno nlagovaranje od 10min) i onda usljedi:"bravoooo,bravo!" Ko da je rijesio zahtjevan matematicki zadatak. I tak svi.
Ta djecla ne znaju sama ni prdnut bez da pogledaju mamu. Zao mi ih je. Totalna nesloboda.
Morala sam ovo nekome reci,sam nisam znala gdje

[Sumskovoce]

Amaranth - reći ću ti samo da u potpunosti razumijem tu mamu blizanaca.
Kad ih imaš dvoje, iste dobi, a sama si s njima, moraš ili biti shiva ili hiper pažljiva jerbo će se netko ozlijediti, pobjeći - bit će neko sr"#$%
Totalna nesloboda s dvije godine, učenje djece o primjerenom feedbacku na mamine upute i poziv, garancija su da će s 2 i pol, 3, moći i sami negdje nešto. I da će ih mama uspjet sama
odvest bilo gdje, bez pratnje ikog drugog.
Tko nema blizance ne može razumijeti.
Eto jučer sam bila s mojima navečer vani, sjeli na cugu u bech bar. Društvo me nagovara - ajde pusti ih, opusti se bla-bla, truć-truć.
Makla sam pogled s njih na minutu, eto dolazi jedan uplakan, otišao je iza šanka, skužio konobaricu da ide, okrenuo se i mlatnuo okom o rub šanka.
Rezultat = šljiva na oku, ranica na kapku + ranica ispod kapka.
Da sam radila po svoje, odnosno inzistirala da mi ostanu u vidnom polju, to se nebi dogodilo.
Al eto, ja nakon 3 i pol godine slušam savijete roditelja jednog djeteta.

[Peterlin]

Amaranth - reći ću ti samo da u potpunosti razumijem tu mamu blizanaca.
Kad ih imaš dvoje, iste dobi, a sama si s njima, moraš ili biti shiva ili hiper pažljiva jerbo će se netko ozlijediti, pobjeći - bit će neko sr"#$%
Totalna nesloboda s dvije godine, učenje djece o primjerenom feedbacku na mamine upute i poziv, garancija su da će s 2 i pol, 3, moći i sami negdje nešto. I da će ih mama uspjet sama
odvest bilo gdje, bez pratnje ikog drugog.
Tko nema blizance ne može razumijeti.
Eto jučer sam bila s mojima navečer vani, sjeli na cugu u bech bar. Društvo me nagovara - ajde pusti ih, opusti se bla-bla, truć-truć.
Makla sam pogled s njih na minutu, eto dolazi jedan uplakan, otišao je iza šanka, skužio konobaricu da ide, okrenuo se i mlatnuo okom o rub šanka.
Rezultat = šljiva na oku, ranica na kapku + ranica ispod kapka.
Da sam radila po svoje, odnosno inzistirala da mi ostanu u vidnom polju, to se nebi dogodilo.
Al eto, ja nakon 3 i pol godine slušam savijete roditelja jednog djeteta.

Debelo si u pravu. Lakše je paziti na samo jedno dijete. To je neusporedivo.

Ja nemam blizance, ali su djeca rođena s minimalnom dobnom razlikom - isto je ovako bilo. Morala sam ih držati "na kratkoj lajni" inače je znalo biti cirkusa... A ne pitajte kako smo naučili - ne baš lijepim iskustvom.

SUmskovoce - saljem vibre za brzi oporavak!

[Sumskovoce]

Sumskovoce - saljem vibre za brzi oporavak!

Margarin radi čudesa. Nadam se da neće biti šljive kad dođem s posla

[sirius]

Amaranth - reći ću ti samo da u potpunosti razumijem tu mamu blizanaca.
Kad ih imaš dvoje, iste dobi, a sama si s njima, moraš ili biti shiva ili hiper pažljiva jerbo će se netko ozlijediti, pobjeći - bit će neko sr"#$%
Totalna nesloboda s dvije godine, učenje djece o primjerenom feedbacku na mamine upute i poziv, garancija su da će s 2 i pol, 3, moći i sami negdje nešto. I da će ih mama uspjet sama
odvest bilo gdje, bez pratnje ikog drugog.
Tko nema blizance ne može razumijeti.
Eto jučer sam bila s mojima navečer vani, sjeli na cugu u bech bar. Društvo me nagovara - ajde pusti ih, opusti se bla-bla, truć-truć.
Makla sam pogled s njih na minutu, eto dolazi jedan uplakan, otišao je iza šanka, skužio konobaricu da ide, okrenuo se i mlatnuo okom o rub šanka.
Rezultat = šljiva na oku, ranica na kapku + ranica ispod kapka.
Da sam radila po svoje, odnosno inzistirala da mi ostanu u vidnom polju, to se nebi dogodilo.
Al eto, ja nakon 3 i pol godine slušam savijete roditelja jednog djeteta.

Nema ti to veze sa iskljucivo sa blizancima.
Jednom prilikom smo poveli E. ( u dobi od 4 godine) na klizaliste i cekali smo izvan leda jer je M imao trening .I kaze meni jedna mama djeteta od 12 i 20 godina " opusti se, ja cu pripaziti." Moram li reci da ju je izgubila u roku 10 minuta ?!
Zena je zaboravila da se mala djeca lako izgube iz vida . Cak i ako su prilicno mirna i poslusna kao E.

[Sumskovoce]

Pa da, sirius. Samo što se ja češem gdje me svrbi (mama blizanaca iz posta )
Gledat druge i pametovati je lak posao.
Bavit se svojima je nešto drugo.
I još me zasvrbilo na sinoćnji doživljaj i "Opusti se" mantru mojih prijatelja. I djetetov udarac u oko.

Pročitala sam teaser za knjigu i odlučila da mi ona uopće ne treba.
Djeca mi se ne bacaju po podu, ne vrište i rade scene.
Prije 10-ak dana je moj malac (sa sumnjom na pervazivni) samnom odradio 3 sastanka u Općini i jedan sastanak sa klijentom.
Sve je proteklo u najboljem redu, bez plakanja, ekscesa ili problema. Dakle, nekog vraga ipak radim dobro. I imam ih na oku. I vjerojatno sam silno dosadna drugim mamama jednog djeteta u parku sa svojim upozoravanjima, dozivanjima i sličnim intervencijama.

[dodagoda]

Moja starija je bila mirnica, uvijek je pazila da ne padne ali zato je mali bio brz ko munja i još uvijek je ali sad već sam pazi na sebe. Naravno da na djecu treba paziti, pogotovo malene , no treba im dati i slobode u kontroliranim uvjetima. Mei će vječna enigma ostati roditelji koji djecu vode u park i onda se deru na njih kad se isprljaju ili im brane veranje i sl. uz napomenu:"ne možeš to, isprljat ćeš tenisice, hlače, haljinu..." . Ok, događalo se i nama da završimo u parku neplanirano u neprikladnoj odjeći-tada sam i ja naglašavala na pažnju, no u ovom slučaju govorim o roditeljima koji to rade na svakodnevnoj bazi, dakle nema slučajnosti.

[Peterlin]

Nisam procitala ovu knjigu,ali primijetila sam nesto kod vecine roditelja koje susrecem, a sto je mozda cak i suprotno, ali srodno popustljivom odgoju, a to je ubijanje volje djeteta. Jedan dan u parkicu, mama s blizancima. Cijelo vrijeme ih opominje "nemoj ovo,nemoj ono,nemoj trcati,past ces,nemoj otici 2m od mene to je daleko,gle curicu kako mirno sjedi,ti si zlocest,nemoj dirati,nemoj biti,nemoj disati..." Pocela mi je ici na zivce. Onda u jednom trenu klinac (cca 2 godine) baci papiruc u smece (nla njeno nlagovaranje od 10min) i onda usljedi:"bravoooo,bravo!" Ko da je rijesio zahtjevan matematicki zadatak. I tak svi.
Ta djecla ne znaju sama ni prdnut bez da pogledaju mamu. Zao mi ih je. Totalna nesloboda.
Morala sam ovo nekome reci,sam nisam znala gdje

Mora da ovako ti izgledaš tm-u kad kreneš doma čistiti kuću u 11 navečer, he he he .... Sorry na kombiniranju topica, ali nisam mogla odoljeti.

[Beti3]

Mora da ovako ti izgledaš tm-u kad kreneš doma čistiti kuću u 11 navečer, he he he .... Sorry na kombiniranju topica, ali nisam mogla odoljeti.

O, da "very good point".
I da, promatrati sebe očima drugih. Uf, teško...( možda i onaj moj u AQ temi, prigovara s razlogom, a ja laganini, ima vremena, totalno cool)

[AmaranthQuinoia]

Mora da ovako ti izgledaš tm-u kad kreneš doma čistiti kuću u 11 navečer, he he he .... Sorry na kombiniranju topica, ali nisam mogla odoljeti.

Ajooj..nije mi jasna poveznica, uopce.
I nema veze jedno s drugim. To je hrvstski odgoj-djeca ovisna o roditeljima do 30.
Ok,ako su djeca ziva pa ih treba pojacano opominjati,ali blizanci o kojoma pricam su mirnija djeca,al brate, ne mogu ni potrcat bez da ih se opomene.
Svakodnevno u parkicu cujem "nemoj se ljutiti,zlocesta si, nemoj plakati..nemoj,nemoj"

Kad to usporedim sa odgojem sjevernjaka koji ih puste da padnu,da se udare,da uce na vlastitim pogreskama,vidim da pretjerujemo.

[Lili75]

ja se slažem s Amaranth i odgojem Skandinavaca.
Daj brate pusti djecu da dišu i da budu nesputana.

[Peterlin]

Ajooj..nije mi jasna poveznica, uopce.
I nema veze jedno s drugim. To je hrvstski odgoj-djeca ovisna o roditeljima do 30.
Ok,ako su djeca ziva pa ih treba pojacano opominjati,ali blizanci o kojoma pricam su mirnija djeca,al brate, ne mogu ni potrcat bez da ih se opomene.
Svakodnevno u parkicu cujem "nemoj se ljutiti,zlocesta si, nemoj plakati..nemoj,nemoj"

Kad to usporedim sa odgojem sjevernjaka koji ih puste da padnu,da se udare,da uce na vlastitim pogreskama,vidim da pretjerujemo.

Poveznica?

A što ti muža onda ne pustiš da uživa onako kako bi pustila djecu? Ja svog pustim. A djecu ne pustim. ALIII mm podmeće leđa isto koliko i ja. Sad i djecu u teen godinama učimo tome, zajedno. Ali kad su bili mali, nije bilo šanse da ih ostavim (onako kako SUmskovoce kaze) jer su bili mali istovremeno, pa je bilo razbijenih glava i koječega ako bih se ja "opustila".

Tja, nikad ne znaš - drugi roditelji IMAJU svoje razloge koji ne moraju biti vidljivi ovakvom promatraču. Ja imam jedno dijete s alergijskom astmom, a drugo je kao malo imalo motoričke poteškoće i smetnje vida. I te kako sam pazila na njih u parkiću. S druge strane, unatoč tim poteškoćama, prvi put smo na hitnoj bili prošle godine kad je mlađi uganuo nogu - s tim stvarno nisam mogla ništa drugo. Do tada - 13, odnosno 14 godina bez ekscesa. Pa si ti sad misli...

[In love]

A ja mislim da je razlika izmjedu ostaviti djecu prepustenu samo sebi ( dok ispijas kavu ili nesto s drustvom) ili ostaviti djecu ali jih ipak s jednim okom uvijek nadgledati ( tako sam radila ja, ja mislim da se mogu donekle opustiti tek zadnju godinu). Ja sam jih uvijek pustala da trce, budu nesputani, padnu, dobiju koju cvorugu ali sam jih uvijek nadgledala s jednim okom i odmah skocila ako je bilo potrebno.

[AmaranthQuinoia]

Poveznica?

A što ti muža onda ne pustiš da uživa onako kako bi pustila djecu? Ja svog pustim. A djecu ne pustim. ALIII mm podmeće leđa isto koliko i ja. Sad i djecu u teen godinama učimo tome, zajedno. Ali kad su bili mali, nije bilo šanse da ih ostavim (onako kako SUmskovoce kaze) jer su bili mali istovremeno, pa je bilo razbijenih glava i koječega ako bih se ja "opustila".

Tja, nikad ne znaš - drugi roditelji IMAJU svoje razloge koji ne moraju biti vidljivi ovakvom promatraču. Ja imam jedno dijete s alergijskom astmom, a drugo je kao malo imalo motoričke poteškoće i smetnje vida. I te kako sam pazila na njih u parkiću. S druge strane, unatoč tim poteškoćama, prvi put smo na hitnoj bili prošle godine kad je mlađi uganuo nogu - s tim stvarno nisam mogla ništa drugo. Do tada - 13, odnosno 14 godina bez ekscesa. Pa si ti sad misli...

A ti si bas zapela za mog muza! Kakve veze ima sta ne "pustim" muza koji ne shvaca obveze i sta pustim dijete da se samo snalazi u jednosravnim situacijama u parkicu da se nauci samostalnosti.
Rekla sam da primjecujem kako mnogi (jedan dan ih je oko mene bilo 3 para) roditelji guse djeciju slobodnu volju.

Jedno je reci "ne", drugo je govoriti :"nemoj se ljutiti,dobra djeca se ne ljute". Jedan tata je cijelo vrijeme maloj curici od 14 mj govorio sta da radi s loptom (koju joj je dodala druga curica), doslovno :"hajde daj ani loptu,dodaj loptu,nemoj baciti u stranu,donesi loptu,pusti loptu,vrati loptu,zasto se ne loptas sad?" !!! (Kao da je pas)

Meni to nije normalno. Kao sto djeci treba jasno reci ne i postaviti im granice,tako im treba dati slobodu izrazavanja,osjecanja,razmisljanja.
Ne zelim uci u svoje dijete i mijenjati njenu osobnost.
Pustim ju u parkicu nek se igra. Kad joj pridju djeca,promatram,ali ne uplicem se. Ako joj netko uzme loptu,pustim. Ako ona nekom uzme,pustim na kratko da vidim hoce li rijesiti problem. Uplicem se kad vidim da nastaje problem.

Meni je nesuvislo pratiti dijete u stopu i stalno ga opominjatu. Vecina njih su sterilizirani i ne smiju dotaknut nista sto je na podu. A meni je pojam sretnog djeteta-boso,prljavo,nasmijano dijete,znojno od trcanja...

Ja sam navela ono sto svaki dan primjecujem.

[AmaranthQuinoia]

I ti svog muza "pustis".
Ja nikada nisam upotrijebila takve rijeci "pustim", "dopustim". Ti sad jesi,a htjela si.mene prikazati kao "seficu".

[sirius]

I ti svog muza "pustis".
Ja nikada nisam upotrijebila takve rijeci "pustim", "dopustim". Ti sad jesi,a htjela si.mene prikazati kao "seficu".

a malo jesi sefica.
evo sad te nervira i ovaj tata koji se aktivno bavi svojom kceri , ali ne na nacin koji se tebi svida.
mislim, razumijem ja tebe, imam i ja takvih bisera ponekad.

[Tamara@]

Zbog posla sam izvukla neke ključne misli iz ove vrlo vrijedne knjige (posebno je važan dio o samopoštovanju i pohvalama), pa prenosim ovdje, možda nekome bude korisno:

Izvučene bitne misli iz knjige „Epidemija popustljivog odgoja“ Roberta Shawa


- Određivanje strukture uobičajenih dnevnih postupaka, obveza i postavljanje granica – to nisu mjere kažnjavanja!
- morate ga voditi i nadzirati – to njemu treba – to je usmjeravanje!
-djetetu treba empatija, ljubav ali i kontrola!
- čitava jedna kategorija kontraproduktivnih ponašanja roditelja sastoji se od pronalaženja isprika i izgovora za dijete. Čak i onda kad je dijete umorno ili gladno nema opravdanja za grubost ili namjerno kršenje roditeljskih pravila.
- nisam sklon pregovaranju, pogađanju niti beskonačnom raspravljanju s djecom. Ja ne vjerujem u to da uvijek moramo biti „ravnopravni“. Na kraju krajeva, tko je odgovoran za čitavu obitelj? Svi ti manevri su pokušaji roditelja da izbjegnu očitu istinu: u roditeljskim rukama je čitava odgovornost za konačni ishod.
- ovo zvuči izuzetno radikalno: djeca trebaju nekoga da im odredi kada moraju ići u krevet,kada će pisati zadaću, gledati televiziju, nekoga da im kaže što trebaju jesti i s kime se mogu igrati. Oni dobro napreduju u strogo nadziranoj sredini. Mi ih oštećujemo kada im ne kažemo „ne“ a ne onda kada im zabranjujemo neke stvari.
- popustljivi roditelji su opisani kao roditelji koji se lako predaju, dopuštaju da se pravila koja su odredili ne provode, ili na neki način nagrađuju loše ponašanje, dopuštajući djeci koja su se odupirala odlasku na spavanje da ostanu dulje budna ili im popuštajući samo da im ne bi priredila scenu. Jasno je što ta djeca žele poručiti: što se ja gore ponašam to je vjerojatnije da će mama i tata popustiti.
- najbolja atmosfera za odgoj djeteta je sredina puna ljubavi i poštovanja za svaku osobu, u kojoj se cijelo vrijeme točno zna što dijete smije, što ne smije činiti. Prisutnost pravila koja se ne smiju kršiti ni na koji način ne mora ometati ozračje ljubavi i prihvaćanja. Kada dijete sprečavate u tome da čini nedopuštene stvari ili ga učite kako će se ponašati u svijetu onda je to čin ljubavi.
SAMOPOŠTOVANJE
Samopoštovanje se ne može podići nikakvim tehnikama. Samopoštovanje je prirodan nusproizvod zdravog, produktivnog života kojim žive potpuno razvijena djeca. Pružite djeci emocionalnu potporu potrebnu za njihov rast i napredak – solidno iskustvo povezanosti, ograničenja koja proizlaze iz ljubavi, mogućnost da budu produktivna i da sudjeluju u životu obitelji – i samopoštovanje će se razviti samo od sebe.
Ne treba posezati za najnovijim trendovima, kao što je obilato i pretjerano hvaljenje svakodnevnog dobrog ponašanja. Što je dijete starije , to će mu šepavo ohrabrivanje i plitke pohvale više škoditi. Dijete u predpubertetu će posumnjati da mu se ulizujete ili na neki način pokušavate manipulirati njime. !!!!!
Posjedovanje istinski visokog stupnja samopoštovanja predstavlja nešto više od jednostavnog mišljenja da smo dobri u svemu što činimo – radi se i o tome da znamo koja su naša ograničenja i da se s time pomirimo ne osjećajući se poraženima.
Samopoštovanje kakvim ga prikazuje današnja generacija popularnih psihologa nije ništa drugo nego samoljublje, narcizam.
Pohvala - > pohvala koja djeci zvuči iskreno mora imati određene karakteristike . Ona se mora koncentrirati na trud i postignuće. Nikad nemojte vrednovati djetetovu ličnost („Ti si dobar/loš dječak“). Budite realni i određeni u svojim pohvalama. Izbjegavajte pretjerivanja kao što su: „Ti si najbolji pomagač na svijetu“. Pohvala također ima više učinaka ako je selektivna u smislu očekivanja određenog stupnja postignuća. Kad dođe neočekivano, ona postaje nešto zaista posebno. Inače, kada je dijelimo nekritički, pohvala može stvoriti „ovisnika o hvaljenju“, dijete koje očekuje da ga se neprekidno i za sve pohvaljuje.
Činjenica je da samopoštovanje proizlazi iz osjećaja da smo važni kao osoba a ne samo iz toga da nam netko neprekidno laska.
- „vitamini“ koje dijete treba da bi doseglo svoj puni potencijal:
• Snažno iskustvo povezanosti
• Neprekidnu prisnu i strpljivu komunikaciju
• Rutinu i red
• Moralnu obuku
• Vrijeme za opuštanje

(Dio o lošim ocjenama)
Djetetu kojem ocjene postaju sve lošije objasnite da je škola njegova obaveza, a da je čovjek daleko zadovoljniji životom ako dobro radi svoj posao.

Dijete odjednom ima loše ocjene – do sada ste vjerojatno uspjeli saznati da nije stvar u njegovim kognitivnim sposobnostima, jer bi se to pokazalo znatno ranije. Što osjeća? Što ga ometa? To sami morate saznati.