sutra, cure, sutra
 |
|||
|
|
|||
sutra, cure, sutra
hm, kod mene je malo extremna situacija
trenutno zivim u petoj drzavi, i osmom gradu po redu...
katapultirao me je naravno rat u bosni, bas kao i mnoge druge iz moje generacije...
ima negativnih strana kod tolikih seoba, naravno...zavolis neko mjesto i ljude, zblizis se sa njima, a onda mnogi od njih ostaju da zive prijatne, sredjene zivote, a ti opet startujes iz pocetka...
ali pozitivnih strana mi se cini da je vise.
kod mene licno je srecna okolnost da se sve izdesavalo dok sam jos bila dovoljno mlada da mogu da se prilagodjavam, ucim, gradim odnose sa novim ljudima...ja tu internacionalnost jako volim, evo ovih dana MM i ja organizujemo svadbu na kojoj cemo imati 60ak gostiju iz 14 nacionalnosti (o religijama ni ne znam...)
tako da se danas 'kod kuce' osjecam manje-vise svugdje (MM me zafrkava da ja i kofere tako pakujem da hotelska soba zacas moze da postane dom).
cak se ponekad osjecam kao 'ratni profiter' na neki nacin, jer imam (sa jos ponekim ljudima iz moje generacije) tu rijetku privilegiju da i dalje mozemo da zivimo i osjecamo kao da se rat nije ni desio...mozda upravo kroz odsustvo iz citavog tog haosa tokom ratnih godinama, uspjeli smo da sacuvamo ljubav - za ljude koji dole jos zive, jedni za druge, kao i za ova nova mjesta koja smo naselili...
sto kaze balasevic, 'tvoj steg na svakom gradu je, gde ti se neko raduje'
i to je ok.
p.s. a sada ostajem ovde gdje jesam, jer zelim i ja jednom da kazem, druzim se sa njim/njom vec preko trideset godina...
moje "sutra" se pocesto malo rastegne
evo me...
prije godinu dana smo stigli i poceli zivjeti nesto sto smo planirali i prizeljkivali oko deset godina. toliko nam je, uz djecu, poslove, raznorazne zivotne okolnosti - trebalo da ostvarimo taj svoj san...
sama procedura dobivanja vize je naporna, komplicirana i (vec sam se davno uvjerila) kreirana upravo tako da bi cim vise ljudi otpalo i prije nego zapocne proceduru... najbrze i najbezbolnije vizu dobiju oni koji imaju prilicno znanje jezika, trazenu struku i uvjete za priznavanje svog zvanja... ako ikoji detaljcic od ovog nedostaje, svede se na to da zahtjev za vizu (koju god) predaju samo najzainteresiraniji i najuporniji...
mi smo, dakle, prosle godine u travnju dobili pozitivno rjesenje naseg zahtjeva - odobrena nam je privremena radna viza na cetiri godine. pocela je teci u travnju 2008. i traje do travnja 2012. o specificnostima same vize i zasto je privremena i moze li se i kako promijeniti u trajnu - ne bih, ima puno "varijabli", a i nije tema posta
prije godinu dana smo, dakle, dosli
kako je? pa, dobro je. nije sve onako kako smo mislili da ce biti (ovo je gotovo iskljucivo rezultat nedovoljnih informacija i podataka "s terena" i prakse), trudimo se da ipak izvucemo maksimalno sto mozemo.
nasa migracija je rezultat zelje da odemo i zivimo na drugom mjestu, nije zelja za "bogacenjem" i sticanjem iskljucivo materijalnog. na migraciju nas nije natjerala sila, zivjeli smo prosjecno i nismo ni tezili nekom ekstra visljem materijalnom standardu. zeljeli smo zivjeti drugdje, gdje ce mogucnosti biti drugacije... opcije koje smo razmatrali bile su: kanada, svedska, australija i novi zeland. "pretegnulo" je to sto su prije 12 godina ovamo doselili mm-ovi roditelji.
u stvari, najteze je odgovoriti na to tako kratko i naoko jednostavno pitanje - kako vam je?
okolina je ok. priroda nam je ful slicna okolisu iz kojeg smo dosli. brezuljci, more, zelenilo, plavetnilo... slicno - a opet, tako razlicito. ovdje je sve nekako - veliko (ko sto gore netko rece za kaliforniju)... bilo mi je smijesno ispocetka, izgledalo je da je i kamenje nekako ful preuvelicanozelenilo je veliko, stabla ogromna, fikusi - nesto nevjerojatno
ovdje je jedno od najzastupljenijih stabala upravo porodica fikusa
bozicne zvijezde rastu po dvoristima, grmovi dosegnu i dva metra sirine i visine; u proljece procvjeta nesto nalik na onaj "luk" cvijet, samo sto je visine sedmogodisnjeg djeteta; za bozic cvjetaju hortenzije (pa se njih ukrasuje lampicama); palme i neke vrste cetinjaca su prestrasno visoke; eukaliptus u svim mogucim vrstama i velicinama; stabla koja imaju mekanu koru koja se tijekom cijele godine non-stop guli i otpada - i stabla s tvrdom korom koja se isto tako guli i otpada; puno bilja koje nam je ful poznato (tratincice, maslacci, simsiri, more toga - ja nisam bas neki poznavatelj bilja...) i jos more toga sto je totalno egzoticno...
zivotinje - ista prica...
puno muha - toliko da od proljeca do jeseni ne mozes vani stajati a da ne mases rukom ispred lica - taj je pokret toliko prisutan da je dobio i naziv - "aussie salute"
puno komaraca... puno paukova. i to opasnih. red-back, funnel-web i ostali. nema sutanja lisca nogama, nema kopanja zemlje ili pijeska gdjegod (bez prethodne provjere), nema naslanjanja ili pentranja na svako stablo... treba dosta paziti...
macaka i pasa lutalica, mogu reci da nema. ljudi imaju dosta zivotinja, ali su zbrinute u kucama, dvoristima. nema landranja okolo "ljubimcima" bez pripadanja...
u dvoriste, doduse, znaju zalutati neki drugi "podstanari", oposum naprimjer
koale, klokani, emui i ostalu "egzotiku" moguce je vidjeti u bilo kojem vecem parku prirode (zovu ih "natural reserve" i mogu se naci i prakticki usred gradova). ima dosta sismisa, ne malih - vec velicine jedne pristojne macke :shock: - to su "vocni sismisi" i zbog njih se bas i ne prakticira nekontrolirana sadnja voca...
zohari - prica za sebe
Ma ja sam ti jedna velika kukavica. MD bi sutra selio za Njemacku, ja bi danas: sutra me hvata strava...
Treba tu sve rasprodati, kuca, auta, Mejru iscupati iz skole....brrrr
Ne, necu da misim...
sad cu samo ukratko, moram rucak zavrsit...
kad smo kretali - ida je taman zavrsila drugi razred (dobila ispis nekih tjedan dana ranije i knjizicu, da stignemo na avion)
noa i leo isli su u vrtic. ami je imala 10 mjeseci.
kad smo stigli u roku od mjesec dana (jer je taman bio kraj "polugodista kad smo dosli") - ida je krenula u treci razred, noa u kindergarten, leo i ami ostali kuci samnom.
nisu krenuli u skolu na pocetku godine, jer ovdje skolska godina traje od kraja sijecnja do bozica. sastoji se od cetiri "term"-a, svaki cca 10 tjedana. izmedju tih "semestara" bude otprilike dva-dvaipol tjedna pauze. najveci su ljetni praznici (bozic, nova godina) - sest tjedana.
dakle, kad smo stigli, noa i ida su krenuli u skolu s pocetkom treceg semestra.
ida je znala nesto najjednostavnijih recenica na engleskom.
noa nije znao reci niti: hi!
oko nove godine poceli su kuci, pri igranju i prepiranju koristiti engleski jezik.
sad, nakon godine dana:
ida cita samostalno (ponekad joj pomazem, ali rijetko). treba malu pomoc pri spellingu kad sama pise sastavak. matematika joj najdraza
noa - cita za svoj uzrast nesto malo slabije od prosjeka ali napreduje, pise isto tako - uglavnom je sto se jezika tice prilicno prosjecan u razredu, jedino sto mu, naravno, nedostaje vokabular. al i on se dramaticno siri...
leo je u sijecnju krenuo u preschool i poceo je koristiti jednostavne engleske recenice.
kod kuce pricamo hrvatski.
e, prije polaska smo rasprodali sve sto smo uspjeli. kucu nismo, iznajmili smo je. jos uvijek ne znamo hocemo li se vracat
Joj, litala divim ti se...u Australiju ste odselili???!!!! Svaka cast ja nebi mogla, jos ste otisli dobre volje...ja sebe cu uvijek smatrati ko izbjeglicu NE! osjecati se ko izbjeglica. MM je prije SAD-a zivio u Bosni, ja promijenila 5 drzava, dva kontinenta...mozda zato mi se ne seljaka.
MM ne prica njemacki, ja skoro pa bolje nego engl.
evo ga tjera me da prekinem sa tipkanjem, nemoze zaspati...
litala, ja sam već zamišljala kako ćeš napisati same hvalospjeve pa sam se već pobojala da ću morati promijeniti mišljenje i početi se pakirati
Tamo gdje obitavaju žohari i ostala živina koju si nabrojala moj noga kročiti neće!
Šalu na stranu, drago mi je da sam pročitala tvoju priču.
A kako je s poslom, stanom/kućom itd.? Nedostaju li djeci prijatelji od kuće ili su se već toliko stopili s novom sredinom da za njih više i ne pitaju? Što tebi najviše nedostaje od kuće (ako išta)?
Meni je ovo trenutačno goruća tema jer u siječnju ili veljači idemo dolje i MM navija da umjesto na mjesec dana idemo na duže. Već je valjda pripremio i papire za moju boravišnu/radnu dozvolu umjesto turističke vize (drugima ne treba - samo sam ja u kući "neaustralac") . Meni se tako teško odlučiti na to iako me mnogi nagovaraju. Bojim se otići, a s druge strane razmišljam zakidam li djecu, MM-a, pa možda i sebe za nešto. Nisam pametna što napraviti.
litalamožeš očekivati uskoro jedan opširniji pp!
litala super mi je čitati tvoje postove, daj još malo piši o životu tamo
pisat cu, samo mi treba malo duze vremena za duze postove
Dosla sam prije 12 godina nepromisljeno u HR (jos sam bila solo), sada nam se ukazuje mogucnost da se opet preselimo u EU (kao obitelj) i duboko razmisljamo o tome (ovaj puta promisljeno) sto nam je ciniti.
Dogovor izmedju nas troje je da idemo svi ili nitko (nema varijante da suprug ili ja preko tjedna radimo izvan granice a za vrijeme vikenda smo obitelj). Ne bojimo se odlaska i novog pocetka, ja sam rodjena vani, suprug je zivio u raznim drzavama u Europi, pametni i vrijedni smo - nema razloga da eventualni 'novi zivot' ne uspije ...
pa zivot se ovdje, kao i svugdje drugdje, sastoji od puno previse malih sitnih detalja da je sve i nemoguce opisati
al moze se pokusati
recimo - iznajmiti kucu. nije nemoguce, al moze biti tesko. agencije traze "renting history" - preporuku od posljednjeg "gazde". jako im je do toga stalo i tesko izdaju kucu bez preporuke. uz to - sto vise djece - manja je mogucnost da ce bas vama izdati kucu. moze se, doduse, laganim trikovima - ponuditi nesto vise od trazene cijene, ponuditi vise mjeseci placanja unaprijed... kuce koje su na ponudi su toliko strasno i dramaticno razlicite jedna od druge, da je to upravo nevjerojatno. cijene, naravno, najvise ovise o kvartu, a vrlo malo o stvarnom stanju kuce...
necete nigdje naci kolika je kvadratura kuce. ali zato u opis "trosobna kuca" ulazi i kuca od 67 i ona od 150 kvadrata - samo sto za ovu drugu ce pisati da ima "generously sized bedrooms"
same kuce su - za nas pojam - potleusice. strasno nesto. nema kopanja temelja ni kuca s podrumima. tek se unazad desetak godina pocelo s gradnjom u razini zemlje (da kuca lezi na betonskom temelju koji cijelom povrsinom lezi na zemlji). ostale kuce su gotovo sve drvenjare, podignute u zrak na stupovima od cigle (stupovi su sirine cigla i pol - ko nasi dimnjaci) - na tome drveni pod, na njemu tepison od zida do zida i - voila'. izvana su cesto oblozene drvom, al izmedju tog drva (australsko drvo izuzetno tvrdo) i unutarnjih gips ploca nema nikakve izolacije, samo zice od struje i alkaten cijevi za vodu kojima preko tavana prebacuju vodu s jedne strane kuce na drugu...
novije kuce izvana umjesto drva imaju ciglu. a pomalo se, dosta stidljivo al s "dizajnerskim probojem" javljaju i kuce s - fasadom
kuce dijele na - samostojece kuce, ville (samostojece kuce koje su dio minijaturnih "naselja" od dvije-tri do desetak kucica u jednom "slijepom sokaku"), gradske kuce (inacica villa al su u nizu - slijepljene jedna za drugu)...
eto, bolje da me se nis ne pita
odmah eseji izlaze
da ne bi ovo ispalo "gore" od goranovih putopisa
litala, ma užitak te je čitati
samo ti nastavi, mene, a i sigurna sam, sve ostale zanimaju svi svi detalji i sitnice o kojima ti se da pisati
Pa evo, ja imala još dva konkretna pitanja...Freja prvotno napisa
Pa evo, ja imala još dva konkretna pitanja...
o, sori, ja preskocila!
prvo da kazem da je recesija stigla i ovamo
posla ima. fluktuacije radnika su prilicne. uvjeti rada prilicno fleksibilni. moze se raditi puni radni tjedan, moze se raditi tri dana po osam sati, pet dana po cetiri sata, dva dana po sest sati - mogucnosti su stvarno nebrojene. mozes odbiti rad za vikende, praznike, mozes traziti da samo tada radis - ma, kombinacija more... (uz ogradu da neke struke i neki poslovi, naravno, ne mogu dozvoliti ili omoguciti takvu fleksibilnost, ali u vecini slucajeva su svi dogovori moguci). treba imati vazecu vizu i priznato znanje i zvanje koje je steceno izvan australije. upornosti i sarma
cijene nekretnina jako ovise o kvartu. i cijene se jako razlikuju. ovdje gdje smo mi, za nekih recimo 400-600 tisuca australskih dolara (1AUD=4kn) moze se kupiti mrak novija kuca s cetiri spavace sobe, duplom garazom i bazenom na cca 800-1000kvadrata zemlje.
iznajmljivanje recimo kuce, trosobne kuce s garazom - u nasoj okolini cijene se krecu u rasponu od 280-400dolara tjedno. na to se jos placa struja, plin i voda. voda se placa samo goli kubici koji se potrose, sve one druge naknade (slivne vode i slicno) placa vlasnik kuce.
isporuka struje i plina s odredjenog prikljucka nije "vezano" uz vlasnika prikljucka ili kuce. kad smo uselili u kucu (iznajmljenu), nazvali smo distributera plina i struje (izabrali smo firmu koja distribuira oboje), oni su uzeli podatke o adresi, nasem imenu i tarifama koje smo izabrali i racuni sad dolaze na ovu kucnu adresu s nasim imenima. ako se budemo selili i izabrali istog distributera - samo javimo promjenu adrese. ista stvar za kucni telefon (land-line). sve se rijesi preko telefona i obavi u jednom telefonskom razgovoru. struju i plin smo koristili cim smo usli u kucu, kucnu telefonsku liniju smo dogovarali u petak i u ponedjeljak ujutro je proradila.
prijava na poreznoj - pojavit se u uredu i tamo sjest za kompjutorski ekran i obavit prijavu sam. isto mozes napraviti od kuce preko interneta. ne moras nikamo ici. na kucnu adresu stigne ti obavijest o prijavi i jedinstveni porezni broj.
otvaranje racuna u banci - najidealnije bi bilo u poslovnici traziti poslovodju i s njim rijesiti. trebaju putovnice, vazece vize, pismo ili ugovor od poslodavca, porezni broj, ovdasnja adresa. kartice dodju na kucnu adresu najkasnije iduci tjedan.
uglavnom se gotovo sva birokracija moze rijesiti telefonom. nije da se odugovlacenja i kompliciranja ne dogadjaju, ali je sustav drasticno, drasticno drugaciji od onog na koji smo navikli...
nastavit cu drugi put
litala....
Kanada nam je ispala slijedeći logičan odabir, a olakotna okolnost je ta što se ukinula i viza za Kanadu prije jedno cca. 2 mj.
klima nije drasticno drugacija od nase jadranske. jest nesto vlaznije, ali nije nepodnosljivo. ja sam puno lakse podnijela ovo ljeto tu nego proslo (2007.) u hrvatskoj :/ stvarno sam se iznenadila...
pogledaj ovaj link: http://www.weatherzone.com.au/local/...61055&rc=61390
imas tu kompletnu povijest temperatura i padalina i svega i svacega - pogledaj malo statistiku za ljetne mjesece - studeni do ozujka... i obrati paznju na nocne temperature
ovdje je ovo ljeto bilo dnevnih temperatura preko 40. nije bilo puno takvih dana ali ih je bilo. ali niti jedna noc nije bila toplija od 25!!! a bilo ih je puno hladinijih od 20 stupnjeva!
djelovanje oceana - taj hladi sve zivo
Prije polaska na faks nisam se imala namjeru vraćati kući.
A nakon 2 tjedna u Veneziji htjela sam doplivati do Pule. Te četiri godine su mi bile prava muka, jedva sam čekala da se vratim doma (možda sam zato sve ispite položila iz cuga
Mislim da ne bih mogla živjeti nigdje drugdje, a pogotovo ne ovako daleko kao litala, gdje ne bih mogla dolaziti kući kad bi me bilo volja.
Ne znam, preveliki mi je to rez, ostaviš svu rodbinu, prijatelje...
I kad (i da li) ti uopće to drugo mjesto postane "kući"?
ovim opisom kao da si opisala prstace...smedjih nijansi, prilicno plosnati - velicina - kaziprst odrasle osobe
...i saljem jedan
kako ste se odlučili za takvu ogromnu životnu promjenu... mislim, išli ste na sigurno - stan, posao... li je bio avanturistički pothvat?
litala u kojem si točno gradu?
uf...sad si me sa svojim pisanjem totalno zapalila za ponovni odlazak dolje. barem na kratko, u posjet.
ja sam stvarno prošla doslovno pola svijeta i vidjela puno lijepih mjesta al jedini grad gdje bi voljela živjeti i jedino mjesto zbog kojeg bi napustila svoje sadašnje "selo" je sydney. fakat obožavam taj grad!
ja bih se ovaj čas pobrala i otišla zapravo bilo gdje....
MM ne bi...njega bi eventualno sila netjerala na to.
trenutno imamo otvoren poziv da dođemo u Kuvajt.
Ja bih, on ne bi, iako mu nude poveliku plaću, smještaj i sve što ide uz to.
mene za HR ne vežu baš neki nerascjepivi korjeni, ionako sam cijeli život živjela na relaciji HR-BiH i nisam nikad osjećala da baš pripadam tu a ni tamo. A i u HR sam se do sad 4 puta selila.
MM je tu na ovoj istoj kućnoj adresi rođen i živi već 33 godine pa kužim da je njemu odseljenje nužno zlo.
Ali ja se i dalje nadam da će se nešto u njemu promijeniti i da ćemo ipak otići...(ako ništa drugo barem da ćemo ovo prodati i maknuti se od svekija i šogora
puuuuno....
ovoliko i ja plaćam u Dubrovniku....a da ne govorim o razlikama u flexibilnosti zapošljavanja i radnih mjesta....
Evo, mi smo u prvoj fazi pripreme za Kanadu.
(Moram se malo zacrvenitii reći kako uopće još ne poznajem sve uvjete seljenja, pa ako bi mi mogao tko ukratko reći koji su prvi koraci što se birokracije tiče za prelazak u drugu zemlju, bila bih zahvalna!!!!)
Iz petogodišnjeg podstanarstva i pćlaćanja stana od 2500kn selimo se kod jednog zajedničkog prijatelja u njegovu malu kućicu gdje ćemo živjeti besplatno...to je prvi korak u planu: sakupljanje novca... ja sada dajem svoj magistarski rad i prije toga se ne mogu nikako baviti traženjem svih mogućih papira jer radim na iznimno zahtjevnom sveučilišnom istraživačkom projektu - (magistarkom radu)... ali ono što mogu jest preseliti se i uštedjeti mjesečnu stanarinu... :D planiram da ćemo još ostati ovdje najviše godinu dana jer u 9.mj. predajem svoj rad i magistriram (ne mogu nigdje dok ne pokupim europski certifikat o osposobljenosti). Od 9.mj se dakle mogu intenzivno početi baviti sustavnim planiranjem selidbe...
Jesi sigurna da isto plaćate? S obzirom da je Litala navela da je to TJEDNA cijena?litala (napisa):
iznajmljivanje recimo kuce, trosobne kuce s garazom - u nasoj okolini cijene se krecu u rasponu od 280-400dolara tjedno. na to se jos placa struja, plin i voda. voda se placa samo goli kubici koji se potrose, sve one druge naknade (slivne vode i slicno) placa vlasnik kuce.
ovoliko i ja plaćam u Dubrovniku....a da ne govorim o razlikama u flexibilnosti zapošljavanja i radnih mjesta....
Litala...mene ta "tvoja nova zemlja" jako privlači, ali ono čega me strah su raznorazna opasna bića...
Sto se mene tice... jucer sam dala otkaz. Znaci, jos jedan sam korak blize prekorjenjavanju.
malo mi je guzvast ovaj tjedan, javim se cim uhvatim malo vremena
ja sam jos za vrijeme faksa odselila iz hrvatske, dugo sam sama zivjela u austriji, ali sam puno putovala zbog posla kojim sam se tada bavila."prvi" put sam se vratila u HR nakon 8 godina zivota u A i tada sam opet zivjela kod roditelja u istri. tada mi to nije bilo nista strasno. bilo je lijepo vratiti se kuci.
kad smo se mm i ja upoznali, imali smo vec svatko po jedno dijete iz prvog braka/veze, sto zasigurno nije bila olakotna okolnost. on je tada zivio u njemackoj, a ja u istri. kad smo se odlucili na zajednicki zivot, ja sam sa svojom, tada trogodisnjom kceri, otisla zivjet kod njega i njegovog sina. nisam se osjecala dobro i sve mi je bilo nekako zbunjujuce i strano, iako to nije bio moj prvi posjet tom gradu. cijela ta prilagodba bila je teska, nas kao para, djece na novog partnera, pa i djece medjusobno. uh, bas je bilo tesko...i secer na kraju, nova beba na putu. njemci su sami po sebi dosta hladni i distancirani i bas se ne mogu pohvalit time da sam sklopila neka poznanstva. inace, tecno pricam njemacki, kao i moja kci. ona je tada u MUC krenula u vrtic i, iako joj je trebalo malo vremena, dobro se uklopila i snasla.
u tom trenutku nismo razmisljali o povratku u hrvatsku, ali nakon par mjeseci mm je dobio tri ponude za posao, jedna od njih bila je u HR. na kraju smo se za split odlucili iz nekih sentimentalnih razloga (on je po ocu dalmatinac, kuca na moru, djeca su slobodnija nego u gradu....sve ono za sto moja racionalna frendica kaze BLJAK). i tako mi dosli u nase malo misto brela
e, kako je meni bilo naucit se na dalmaciju? SUPER LAKO, ali na dalmatince i njihov mentalitet JAKO TESKO....puno toga mislim da nikad necu shvatit, no ipak volim zivjet tamo gdje zivim. djeca su tu druga prica. oni su se lijepo ukopili, ali ipak se da osjetit kod ovo dvoje veceh da se vise nigdje ne osjecaju stvarno kod kuce. oni ok prihvacaju okolinu, ali kao da postoji doza opreza pri "pustanju korjenja" jer tko zna da li je to sad to ili cemo opet nekamo seliti. inace, dosta putujemo i ta putovanja gledamo kao nesto sto ih cini bogatijima.
kao sto rekoh, volimo zivjet u brelima i za mene i mm je to ok. ima puno dobrih strana, ali za svoju djecu, kad odrastu, bi voljela da ipak odu u "bijeli svijet" vide, upoznaju i onda odluce sto i kako ce. mi zivimo dosta povuceno i ja imam jako malo "prija" tamo. ne mogu se do te mjere asimilirati, a da budem zadovoljna sama sa sobom....
A i ta sila treba biti vrlo jaka. MM je za vrijeme rata bio u Njemačkoj i vratio se doma prije ostatka obitelji, doslovno na silu, živio kod nona jer im je kuća bila u lošem stanju, ali doma, doma, doma!
Mislim da se ni ja ne bi mogla baš tako lako skupiti i otići, nikako ne zauvijek, ali u zadnje vrijeme stalno razmišljam o nekoj postdoktorskoj stipendiji (ako ikad završim svoju disertaciju
Ma, vidjet ćemo...
Nisam dobro pročitala.... uuuuu, pa to je exstremno puno nofca!!!! :/ Znači, oko 6000kn mjesečno s dodatnim troškovima...
Pčelice Mara,A i ta sila treba biti vrlo jaka. MM je za vrijeme rata bio u Njemačkoj i vratio se doma prije ostatka obitelji, doslovno na silu, živio kod nona jer im je kuća bila u lošem stanju, ali doma, doma, doma!
Mislim da se ni ja ne bi mogla baš tako lako skupiti i otići, nikako ne zauvijek, ali u zadnje vrijeme stalno razmišljam o nekoj postdoktorskoj stipendiji (ako ikad završim svoju disertaciju
Ma, vidjet ćemo...
Da draga, baš tako. Ali ja nikad nisam ni pomislila na odlazak zauvijek, 10 mjeseci stvarno nije puno, a bilo bi nam svima korisno.
I znam točno o čemu pričaš. Imam dosta prijatelja, uglavnom sa studija, koji nemaju taj neki svoj dom na koji smo MM i ja navikli, lako se sele, lako se prilagode na nove sredine i mislim da smo im mi, pogotovo, MM smiješni s našim čvrsto puštenim korijenima.
Pa MM ne bi ni slučajno odselio niti 200 m dalje od svoje rodne kuće, a ja sam eto barem to prevalila i odselila se punih 6 km dalje
Ova pjesma savršeno opisuje moje osjećaje u tuđem svijetu.
Uljepsala si mi vecer ovim linkom.
ajme meni, kolikogod voljela doorse, iz ove mi je perspektive ova stvar totalni horor :shock: :shock:
i, na stranu sve "tehnicke" nesavrsenosti - al od prvog dana kad smo stigli, ja ovdje hodam ulicom nasmijana i vesela...
Vooooliiiimmmm Doorse...
Pčelice Mara vi baš nimalo niste smiješni sa svojom "ukorijenjenošću", ja da sve to imam vjerojatno ne bih tražila svoje "mjesto pod suncem" van ove države.... :/
Znači da si svojim odlaskom postupila ispravno.ajme meni, kolikogod voljela doorse, iz ove mi je perspektive ova stvar totalni horor :shock: :shock:
i, na stranu sve "tehnicke" nesavrsenosti - al od prvog dana kad smo stigli, ja ovdje hodam ulicom nasmijana i vesela...
A možda tvojem raspoloženju pridonose i ljudi koji te okružuju, vjerovatno su otvorenih pogleda i nemaju predrasuda.
Ja sam se možda našla u Italiji u krivo vrijeme, tada je počinjao rat kod nas, i nikome ništa nije bilo jasno, ni nama ni njima, a predrasude prema nama "šporkim žlavima" su im ostale do danas (makar u manjoj mjeri nego onda).
I nisam se samo ja osjećala tako, već i većina stranaca u mojoj klasi, izuzev zapadnjaka koji su imali drugačiji status.
Čak smo i za dokumente čekali u odvojenim redovima, tj. oni nisu čekali.
Moram priznati da me ova tema jako zainteresirala, tko bi rekao da imam za vratom tridesetogodišnji kredit za kuću
Ono što mene ovdje nekako guši je ta velika zatvorenost, poluksenofobija prema svemu drugačijem, predrasude koje postoje u mnogo većoj mjeri nego što si želimo priznati. Zatičem sebe kako sam, htjela-ne htjela, pokupila putem ponešto od toga što ne podnosim i radim na tome da se promijenim. Osim toga, taj vječni rad samo za golu egzistenciju me užasava i počinjem razmišlajti o nekim alternativama, eto!
ja sam budna do dva ujutro i gutam ove postove.
živim tu, i da imam bilo kakve mogućnosti otišla bih
jedino sam ljuta na sebe i našu glupost da nismo nikud otišli 92. a mogli smo. nismo znali. imali smo "papire" s kojima smo mogli odseliti nakraj svijeta. nekoliko godina kasnije sam saznala. dobro. nema veze. jedino mi je krivo što smo se toliko patili i radili za ništa, a mogli smo otići.
to je bilo sve dok sam bila sa svojom obitelji, mama, tata, sister, buraz, ja.
sad je naravno druga priča
litala, koju stručnu spremu imate kad ste mogli dobit radnu vizu na četiri godine?
Moram priznati da m ii je poznat ovaj osjećaj.
i, na stranu sve "tehnicke" nesavrsenosti - al od prvog dana kad smo stigli, ja ovdje hodam ulicom nasmijana i vesela...
@ Dada
za vizu, bilo privremenu ili trajnu, nije od presudne vaznosti "jacina" strucne spreme, vec ono sto je trenutno (u trenutku predavanja zahtjeva za vizu) na listi ministarstva za useljenistvo (lista se redovno, vise puta godisnje, revidira i razlicita zanimanja i strucne spreme se klasificiraju po trenutnoj potraznji - dodjeljuje im se odredjeni broj bodova, maksimalno 60 i onda ta zvanja imaju najvece sanse za vizu). sto smo mi predavali zahtjev za privremenu a ne trajnu radnu vizu je splet nasih osobnih okolnosti i za nas je ova varijanta imala najvise vjerojatnosti za uspjeh...
kakogod - ne bih nikom i ni u kojem slucaju preporucila trazenje privremene radne vize. ako itko bude htio i planirao aplicirati za radnu vizu za australiju - obavezno i svakako neka ucini sve da dobije trajnu vizu i boravak odmah
@ aussie faktor i outsideri...
eh, to je isto "svoja" prica... i bas se zadnjih dana potrefilo da sam na vise strana pricala upravo o toj temi...
prvo bih rekla, svima koji nisu vani zivjeli ili na dulji period boravili (dulji od vikend sopinga
u jednom periodu razvitka ove daleke zemlje, vlada je britanska vrlo mocnom propagandom zvala i vabila mlade ljude iz velike britanije da dodju u ovu obecanu zemlju i izgrade i svoj i njezin boljitak. nakon nekog vremena, buduci je ovo prostranstvo zbilja nepregledno, sami britanski podanici nisu bili "dovoljni" i u mnogim je europskim drzavama osvanulo oglasa i proglasa kojim je australska vlada zvala radnike da dodju. s cijelim obiteljima, samo da se dodje i radi i pomogne izgradnji ove zemlje. ti, koji su na taj nacin i tim povodom dosli - dobili su naziv - wog - workers of government...
s vremenom je taj naziv, unatoc cinjenici da su upravo ti ljudi odradili velik dio posla izgradnje ovog drustva - postao pogrdan i sad se "starosjedioci" njime sluze kako bi pogrdili novopridosle...
negdje 60i70-ih godina ta je netrpeljivost dosegla svoj vrhunac. wog-ovi su vecinom bili prisiljeni zivjeti u cetvrtima koje su bile "namjenjene" njima, mijesanje se nije bas dobro podnosilo, cesti su bili napadi, verbalni i fizicki, cesto maltretiranje u svakom pogledu...
ako bi ondasnje stanje mogli nazvati 100postotnom ksenofobijom, danasnje stanje je negdje na 20ak posto...
ja osobno - nemam problema s time. ja jesam novopridoslica. dosla sam jer sam htjela doci, jer smatram da taj neodredjeni mali postotak "sero*nja" ne kvari moj opci dojam o ovoj zemlji, nije mi problem pri upoznavanju s nekim tko mi djeluje "nabrijano" s osmjehom od uha do uha reci - hi, nice to meet you, i'm a bloody wog
litala, možda si negdje već spomenula, ali se ne sjećam, koliko dugo ste čekali vizu?
dva-tri mjeseca? ne sjecam se vise...
Aaa, dva-tri mjeseca... mi smo cekali od 20.08.2008. do 08.04.2009. U medjuvremenu je bilo nekoliko razlicitih 'stanica' i 'faza', ukljucujuci i one gdje su me, skoro, postambiljali k'o svinjsku polovicu.
nemoj se ljutiti kaae, ali moram se nasmijati.
litala, opet moram reći, super su mi tvoji postovi.
O, pa to je razumno vrijeme s obzirom da sam prošli puta turističku čekala osam tjedana.
Naime, idemo u tvoje krajeve u veljači pa si baš nešto mislim da mi je bolje srediti trajni boravak nego svaki puta tražiti turističku. A tko zna, možda odlučim i ostati
Da, da, piši još! :D
ne znam zasto si cekala osam tjedana turisticku? :/ mi smo tri puta trazili turisticku (jednom cijela obitelj, mm i ja s dvoje djece, dva puta samo mm) i svaki put je bilo - pripremi papire, ispuni zahtjev, "naruci" se u ambasadi, nacrtaj se tamo u dogovoreno vrijeme, predaj papire i sacekaj max pola sata da zalijepe vizu...
i samo ukratko, za trajnu, useljenicku vizu, treba imati:
- polozen ielts ispit pri britanskoj ambasadi, minimalna opca ocjena 5.5
- priznato zvanje (svaka struka ima svoje nacine priznavanja zvanja i svoje institucije koje se time bave) - prikupit papire, prevest kod ovlastenog sudskog tumaca, apostille na sudu - sve poslat i platit postupak
- prikupit ielts izvjestaj + priznato zvanje + sve ostale potrebne papire i ispuniti zahtjev i platiti postupak i poslat sve na obradu
ovisno o potrebnoj papirologiji moze cijeli postupak razlicito trajati. od polozenog ielts ispita imas 2 godine fore da predas zahtjev za vizu. nama je priznavanje mm-ovog zvanja trajalo mislim neka 3-4 tjedna (platili smo prioritetno rjesavanje, nesto vise od regularnog), rjesavanje zahtjeva za vizu - 2-3 mjeseca. doduse, pise na stranicama ministarstva koliki su otprilike maksimalni rokovi u kojima rjesavaju zahtjeve, nama je pisalo i do 12 mjeseci, al obicno ne traje toliko ako unaprijed pripremis sve papire koji trebaju...
Pravila pisanja postova
