Inače ne stedim više u pravom smislu te riječi (da mi je novac negdje sa strane). Skupim neki novac na tekućem i odem nakon par mjeseci malo skratiti duljinu kredita ili smanjiti ratu. I tako još ca 22 godine ili koliko već uspijem skratiti
Ovaj mjesec popravak auta, tak da nula kn uštede, u stvari manjak na mjesečnom nivou...
Moje antirecesijske mere su:
- kupovina kvalitetne obuće, koja mi dugo traje
- upotrebljavam platnene, pamučne uložke, koje perem svaki mesec iza menge i super upijaju i jako sam zadovoljna s njima već godinama, jedan je bio oko 7 eur
- ne sedam u kafiće na čaj, možda ako baš moram bude 1x-2x godišnje
- ne idem u kino, jer mi je to bezveze
- kuham čaj iz lekovitog bilja direktno od žene što iz skuplja i ne kupujem vrećice i ne pijem crne i zelene čajeve
- ne pušim i ne pijem alkohol, jer nije zdravo i smrdi mi
- nemam TV doma i odjavila sam i RTV priključak (kod nas u SLO to dodje nekih 13 eur/mesec) - em TV ne gledam već godinama jer hipnotizira, a da ne pričam o reklamama koje su me oduvek živcirale
- odjavila sam internet i imam ga preko telefona (imam paket 60 GB i ne potrošim ni trećinu)
- hranim se vegi (ne jedem meso, ribe, jaja) i tu dosta uštedim, odnosno zbog zdrave ishrane sam jako redko prehladjena, 1x u 2 godine i tu štedim na lekovima
- putujem u vlastitoj organizaciji i avionske karte kupujem preko ovih budget varianti
- odlazim samo u 2 vegi restorana, a i to redko, možda 2x mesečno jer nisu u gradu u kojem živim
- po povrće idem na plac
- istna je da dosta voća i povrća dobijem od roditelja, jer imaju svoje, tak da si stavim u zamrzivač grah, boraniju, višnje, šljive, ...
- ne jedem fast food, čisp, gricaklice i ostale gluposti
- pijem vodu, čaj, limunadu, znači ne kupujem u trgovini ledene čajeve koji su puni šečera, vodu sa ukusom i ostalu kemiju koja je štetna
- brašno uzimam pirino i slanutkovo, veću količinu
- na veliko uzimam i moog dal leću i basmati rižu
- ne kupujem novu odeću, jer nemam mesta u garderobi, odnosno kupim samo ono što mi zaista treba
- čistim sa bio sredstvima, koja mi dugo traju
tinki, lijepa lista. Radim oko polovicu tog što i ti. Jedino što kina jako volim. Srijedom je fin popust.
S obzirom da je tema otvorena davno, taman kad sam se upustila u naj-pro-recesijsku aktivnost u mom životu (dobila dijete, otišla na porodiljni, dobila otkaz) moram reć da smo tokom godina kao glavnu antirecesijski mjeru - digli prihode.
Tako da sad radim sve obrnuto od tinkilinkixyz - osim prehlada.
Ok ne kupujem bas ni odjeću, ide mi na živce lutanje po dućanima...
Sillyme, ja sam tvoje gore list
Osim zadnje rečenice
Posljednje uređivanje od Lili75 : 07.03.2020. at 07:36
Pa naravno da treba dići prihode, ako postoji za opcija. Za sada ne gledam na svaki euro i mogu si priuštiti na sreću neke male luksuze tipa masaža, banja, sauna, ...
A odeće imam dovoljno, imala sam nedavno shopping maniju na putovanju, tak da sam kupila brdo stvari, možda čak i previše, dosta neracionalno.
Volim si priuštiti prirodnu kozmetiku (znači skuplja maskara, olovka za oči, puder, ...) i tako neke stvari koje mi traju po 3-4 meseca, a opet mislim da sam dosta racionalna jer ne kupujem i ne čitam novine (nisam ih nikada kupovala) plus sve gore nabrojano. Moji doma kad sam živela s njima su imali super primanja, ali je novac curio i odlazio na sve strane, tako da sam imala dobar primer kako ne treba voditi finansije i biti često u minusima,a da ne govirim da su još pod kreditom. I otkada sama zaradjujem, svaki mesec si dam na stranu novac za neki crni fond u slučaju gubitka posla ili nekih neočekivanih situacija.
Tako da kredit meni nikako ne dolazi u obzir, jer redkokoji posao je danas siguran, čak i ako imaš na neodredjeno to nije nikakva garancija da sutra ne dobiješ otkaz i da si za 1 mesec na burzi.
Ja sam se kroz godine (odrasle) polako ekonomski obrazovala, sve ono što obavezni školski sustav nije smatrao bitnim me nauciti. I da, neke stvari sam kasno naučila, gledajući unazad drugačije bih postupila. Ali ako ista mogu mirno i sa 100% sigurnoscu reći, to je da skoro sve što imamo danas - imamo zahvaljujući kreditima. Ni pola toga ne bi uspjeli uštedjeti bez kredita. Kredit je osnovni ekonomski pokretač rasta i napretka u kapitalizmu, dokaz optimizma i vjere u bolju budućnost, samiospunjujuce proročanstvo, pozitivna povratna sprega koja gura ekonomiju i osobni probitak pojedinaca naprijed. Naravno, ako se njime ispravno koristi. Ja sam opet u kreditu, po ne znam koji put u životu, i spavam mirno jer znam u što smo se i zašto upustili i pod kojih uvjetima. Naravno psihološki je lakše bez kredita ali to je ionako iluzija, nije ništa teže nego znati da svaki mjesec moraš imati za hranu, krov nad glavom itd.
Sillyme opet potpis od riječi do riječi. Baš si lijepo sročila
Sillyme, potpuno se slažem.
I mi tako živimo. Ide.
Sillyme sad bi ti moj muž spomenik digao
on je stalno za neke investicije i gura naprijed, a ja sam kočničar jer se bojim kredita (pogotovo nakon osobnog iskustva sa švicarcem). ovo si tako lijepo sad opisala da i meni kredit više ne izgleda kao neki bauk!
Dobro da ste podigli ovu temu. Jer ide nova recesija, a HR zaduženje je, jelte, nešto malo veće nego 2007.
Sad je trenutak za malo kredita
Pred raspad sustava nema boljeg nego se jos malo zaduziti
a čuj marta, nikad ne znaš kamo ovo vodi... pred raspad bivše države svi koji su se zadužili su prošli tako da su maltene dobili na dar stanove i kuće
Istina, čokolada. Ja samo znam da sam slušala samo sebe, ziheraša, nikad ništa ne bih imala. Hrabrijima se rizik nekad ipak isplati (ne govorim sad o ovim kreditima iz 80-ih kad ih je pojela inflacija, nego općenito).
Pa slažem se da treba dobro procijeniti i ulagati. Ne, doduše, u CHF.
Angie što reći, ja sam prošla i neg.iskustvo sa švicarce, pa svejedno i dalje razmišljam ko sillyme.
Evo upravo sam u procesu realizacije kredita za naš novi veći stan. Što sad?
Svoj smo prodali (iako smo još u njemu do ljeta).
Odustala ne bih i da je drugačija situacija u smislu da se još nalazimo u fazi potrage za većim stanom.
Svako zna za sebe, bar mislimo da znamo
A ako se zadužiš i nešto se desi neplanirano (znam masu ljudi koji su izgubili takozvane "sigurne" poslove), onda ti banka otme sve što si do tada uložio, pa sad ko voli nek izvoli. Moji su uzeli ogroman kredit za kuću koju su renovirali i rata im je brutalna, znači prosečna plaća u Sloveniji i vidim kako ih brine, nisu više mladu, nego su već oko 60 godina, a pre su bili 10 godina u stanu i plaćali su kiriju. Naravno da im je žao što se ranije nisu zadužili. Ja sam već 4 dogine podstanar (3 različita stana na 2 lokacije radi posla) i nije mi žao tih novaca za rentu.
Ja razmišljam kad skupim dovoljno novaca, kupiću si manji stan, tipa 30-40 m2, pa posle prodam i kupim veći, nešto u tom smislu. A verovatno ću naslediti kuću jednog dana pa to neće ni biti potrebno ili ću se odseliti nekuda iz raznih razloga, nikad se ne zna pa ne bi da se sada opterećujem s tim.
Posljednje uređivanje od tinkilinkixyz : 11.03.2020. at 15:18
Tinki, ne znam kako je u Slo al kvaka je u tome da u Zg su npr cijene najma tako visoke tako da komotno s tim novcem možeš uplaćivati kredit za svoj stan.
iz tog razloga je najam potpuno neisplativ.
A ne znam... ako se sad zadužuješ da proizvedeš 100x više zaštitnih maski i sredstva za dezinfekciju nego do sada, moglo bi se isplatiti.
U CHF je bilo pametno ulagati. Dizati kredite vezane na CHF baš i ne. Just saying...
Ma naravno. Moj će (predzadnj) kredit još malo pa 3g, a zadnji sam upravo platila prvu ratu.
Ono što znam je koliko mi danas nosi prihod od kredita dignutog pred 15+ godina - a to je preko pola rate za sadašnju kuću. No svak svoje...
Već iz ovog se vidi da jednoj financjiskoj (=pravnoj + matematičkoj) temi prilaziš primarno emotivno.
Ne, banka ti ništa neće "oteti". Banka će te tražiti da joj vratiš one novce koje ti je posudila ako se ne držiš ugovora. Ako to ne učiniš - onda će aktivirati sredstva osiguranja (=hipoteku). Druga je stvar što ljudi nisu spremni reagirati neemotivno, hladne glave, po unaprijed spremnom planu zvanom što-bi-bilo-kad-bi-bilo.
Ima uvijek i onih 1% koji su posve nepredvidljivi, no 99% ih se moglo riješiti da su ljudi na vrijeme promislili i planirali te "što ako izgubim posao" ili "što ako chf/euro/kamate poraste" situacije.
I ponovno, sve se svodi na pojedinca. i što odnosno koliko želi misliti unaprijed. Moje osobno mišljenje je da je puno lakše reći "neću se u to upuštati" nego "rizici su ti-i-ti, mogu poduzeti to-i-to no i dalje sam spreman/na riskirati i probati..."
Neću više, nije tema (bar ne striktno).
Pa visoke su i ovde rente, najviše su naravno u Ljubljani, a u ostalim gradovima kako gde. Ako imaš stan od 35 m2 po 270 eura/mesec to se smatra izuzetno povoljnim.
Možda je za obitelji lakše jer je tu neka dvojna sigurnost - 2 plaće, ali ljudi bez dece ne znaju gde će ih odvesti budućnosti i težko mi je uzeti kredit kad ne znam gde ću živeti. Mislim, možes se zakreditirati pa posle taj stan izdavati pa je tvoj na kraju i renta ti pokriva kredit, to je opcija. Sve zavisi, meni je trenutno bitnije da putujem, nego da razmišljam kako ću otplaćivati kredit ako sutra ostanem bez posla.
tinki, mogu ti odmah reći da je u Zg nemoguće naći ikakvu garsonjeru za te novce koje spominješ.
U oglasniku jedva da se može išta naći ispod 3.000 kn (400 eura), a za 2.000 kn (270 eura) nikad čula da netko u Zg trenutno nešto unajmljuje/iznajmljuje.
No naravno svatko najbolje zna za sebe.
Odlična tema, bas ima korisnih savjeta!
Ja trenutno štedim ovako:
Kupaona:
- radim svoje sredstvo za čišćenje s kojim mogu čistiti sve osim drvenih površina
- koristim platnene uloške
- minimalizam: ne šminkam se, nemam 10 proizvoda za lice već samo umivalicu i kremu, piling miksam sama, imam samo jedan proizvod (npr. šampon) dok ga ne potrošim
- ne koristimo omekšivač i ne primijetimo razliku :D
- veš mašinu palim iza 22h
Kuhinja
- pečem svoj kruh
- u shopping jednom mjesečno u dućan po ‘suhe’ stvari i jednom tjedno na plac, između su no spend days
- radim tjedni popis što ću kuhati i držim ga se, na taj način ne bacamo hranu
- zamrzavam što ne stignem potrošiti
- ukidam kupnju slatkiša i peći ću jednom tjedno neke zdrave keksiće (ovo nije ušteda jer bi kupovni keksi bili jeftiniji, ali je zdravije)
- razmišljam da uložim u ekspres lonac da smanjim potrošnju plina - što mislite, isplati li se?
Ostalo
- odjeću i obuću kupujem samo kad trebam, nema više šetnje po dućanima bez veze
- naučila sam razliku između trebam i želim
- sve plaćam Revolutom pa na aplikaciji imam pregled troškova koji mi je jako koristan
- sve kozmetičke tretmane (pedikura, manikura, depilacija) obavljam sama
- ne idem u izlaske, preferiram kućna druženja ili, još bolje, nikakva
Ekspres lonac se itekako isplati i zbog uštede energenata i zbog uštede vremena.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Express lonac je itekakva ušteda.
Brzo se naučiš što i kako. Uvijek ga možeš isključiti da provjeriš dok ne uđeš u praksu.
Meni je miris hrane koja se kuha u njemu glavni pokazatelj da je gotovo.
Samo pazi da ne staviš premslo tekućine, miris će biti gadan ako ista posve ispari.
Ja imam iracionalni strah od ekspres lonca
ja imam stvarni strah, eksplodirao dok se kuhala juha. srecom nikog nije bilo blizu
Ja bez ekspres lonca ne mogu zamislit kuhanje, em se štedi vrijeme i novac, em mi je hrana puno ukusnija.
Obavezno ga imam i na ljetovanju.
Magtiz , baš eksplodirao?
Ma dajte ne jede on
Na vrijeme ugasite ispod i dok se melo ohladi gotovo je otvorite
Posljednje uređivanje od jelena.O : 18.03.2020. at 13:18
Uh meni je baš jučer isparila sva voda iz graha u ekspres loncu, očito sam predugo ostavila da se kuha... To mi se još nije dogodilo. Ali spasili smo stvar tako da smo napravili zapečeni grah od toga i najeli se ko mali prasci. Ja sam se već udebljala, što će biti ako nam stvarno svima proglase karantenu, ne smijem ni misliti!
Ja sam inače šparna po prirodi, al ekspres lonac ću zaobiçi. Štedit ću na nekoj drugoj strani
Imam onaj od tefala sa mislim 5 ili 7 tocaka zastite ili kaj vec, 8 litara. Uopce ne vidim nacin kod ispravne upotrebe kako bi mogao explodirati. Nezamjenjiv je
A kako to izgleda kada se razleti? Dijelovi metala posvuda ili? Je li moglo ozlijediti nekog u blizini?