 |
|||
Tako je kod nas. Auto je samo njegova briga( uz jos 2 komada). Ne kupujem , ne servisiram, ne registriram, ne tankam - samo vozim.Lili75 prvotno napisa
ma slažem se Peterlin, ali ja ne bih radila baš ništa oko auta, ja bi da ga kupimo (da bude moj), ali da bude samo njegova briga
ja sam od onih tipova koji misle da auto ide na zrak, ne sjetim se ni točit gorivo :/
ne bih se složila.
al bih se složila s onim da svatko raspolaže onak kak mu paše. i solit pamet nekom drugom je glupo.
Hm, ja bih se definitivno složila.
Glavna razlika izmedju onih koji imaju i nemaju je prvenstveni u tome da oni koj imaju zarađuju više. (Ili su naslijedili). Nije način raspolaganja novcem presudan.
ako dobro zarađuješ, onda možeš time raspolagat dobro ili loše, neki ljudi solidne novce spiskaju a da ne znaju na što, i onda na kraju mjeseca opet "nemaju para"
ako skromno zarađuješ, nećeš se obogatit nijednim pametnim raspolaganjem
tangerina je to bolje sročila. Znam dosta ljudi kaj s dobro zarađuju i sve su "sprčkali". al ovo stoji, da se nećeš obogatit ak malo zarađuješ
Naravno uvijek je pitanje što znači sprčkati.
Ma tako je, osim ako baš kockaju i neumjereno luduju s novcem, uglavnom je bitan element ulaska novca, osnovne okolnosti i kapitalni troškovi.
Evo npr. vodiš dijete privatnom logopedu, 200kn sat, 1000kn mjesečno.
Jel to sprčkati? Mogao si čekati SUVAG? Tko se usudi nekome reći da je sprčkao novac na logopedsku pomoć djetetu?
Da ih nemaš, čekao bi. Imaš ih, pa ih daš. Skroz jednostavno.
Ranije sam imala živaca dječju odjeću i obuću prodavati, tad mi je to još bilo isplativo, kao i neke veće igračke ili baby gym, recimo, i kupila i prodala istu stvar za iste pare, no više nemam. Što je veći, teže mi je išta prodati. Dijelom zato što je ta odjeća za veće klince rabljenija, a dijelom jer je jeftinija u dućanu nego za manju, pa ljudi ne riskiraju preko oglasnika, bar ja tako tumačim.
Recimo meni se neda zezati s prodajom rabljene djecje robice jer je ionako kostala malo pa bi na kraju postarina bila valjda kao i sama roba. Pa poklonim. No recimo namjestaj, racunalne dijelove i sl sam uvijek prodavala i nikad mi nije bilo zao tih 5 min za objavu i jos 20-30 min za telefonirat i nekog docekat ako za uzvrat dobijem 200-300 ili vise kuna u djep. Jer to je sasvim ok satnica
No, druge stvari ću prodati. Prije godinu i nešto je moj muž na poklon od sponzora dobio ruksak za laptop od neke poštene firme specijalizirane za to, koji je u dućanu koštao legitimno 250 kn (odnosno preko web shopa plus dostava, u dućanu oko 300), a mi smo ga frknuli za ravno 200. Mislim, njemu je to bio peti po redu što je dobio i koji smo spremili, koji će nam to vrag...a tom studentu koji ga je kupio je sjeo taman.
Kako smo trenutno (od svibnja, ustvari) u novom kreditu za uređenje (drugog) stana u koji još nismo uselili i još ga opremamo, a meni, ko za vraga, firma odlazi u vražju mater, pod velikim sam emotivnim i financijskim pritiskom. Plaća nam dolazi u dijelovima, dio za listopad smo dobili tek jučer (!), a za studeni ću valjda, akobogda, vidjeti negdje u siječnju, jedino mi je bitno da su računi podmireni. Sebe uopće ne gledam, ništa mi ne treba, a ako će što trebati, sačekat će.
upravo tako
Moj kolega jednom je uhvatio svoju ženu i kolegicu u raspravi da li je bolji Diners ili Amex, pa kaže: Drage moje, dok je dobar ulaz, lako je za izlaz - svejedno je koja je kartica...Ma tako je, osim ako baš kockaju i neumjereno luduju s novcem, uglavnom je bitan element ulaska novca, osnovne okolnosti i kapitalni troškovi.
Evo npr. vodiš dijete privatnom logopedu, 200kn sat, 1000kn mjesečno.
Jel to sprčkati? Mogao si čekati SUVAG? Tko se usudi nekome reći da je sprčkao novac na logopedsku pomoć djetetu?
Da ih nemaš, čekao bi. Imaš ih, pa ih daš. Skroz jednostavno.
A što se tiče ovoga "sprčkati" na privatnog logopeda zato jer čekaš Suvag, dobar je primjer, a s godinama se horizonti samo šire... MM je išao u privatnu polikliniku kod dr. Lacića jer su mu na srčanoj (??!!!) rekli da dođe po holter za 2 mjeseca, a bilo je hitno. Tko ima - plati, a tko nema - čeka ili još gore... ali svima nam uzimaju za hzzo, htjeli nehtjeli. No, nije to tema. Slažem se da je bitan ulaz. Sa podstanarskim stažem duljim od 20 godina predobro znam što znači bacati lovu u kanalizaciju, za koju nema šanse da se ikada vrati... a ne možeš si pomoći. Mislim, uspjela sam kasnije, ali dugo duuugo je bilo tako. Tko ima najmanje, obično plati najviše.
jedina stvar koja meni znači sprčakti je dovesti se u situaciju da nemaš gdje živjeti.
Itekako se može sprčkati.
Ali svatko ima svoje prioritete.
Nekome je muka ako je na kraju mjeseca na nuli ili ide u minus. A nekom drugom je muka ako si treba nešto uskratiti bez obzira na minus.
Ako jako skromno zarađuješ sva je muka.
Danas sam ispred kvartovske birtije u prolazu čula za takav slučaj....govorili su kako nečiji stan ide na bubanj...uffff
Nije to više rijetkost u današnje doba. Čak ima i gorih situacija... Pričala je moja svekrva o jednoj svojoj poznanici - sin je dignuo kredit koji nije vraćao, a hipoteka je bila na njezin stan... Sirotu ženu su pod stare dane iselili. Umrla je brzo nakon toga.
Meni nije ništa teško, ni bez veze.
Ni prodavati ili kupovati preko oglasnika, ni bilo šta drugo.
Nismo bokci, ali nismo ni bogati.
Imamo za sebe dosta pa i solidnu ušdeđevinu.
Nemamo minusa, kredita, kartica, ni dugova.
Nikad u životu nisam platila dostavu, a bome sto kuna za dostavu je apsolutno previše.
Nemamo pomoći sa strane, ni nasljedstva, a jedina stvar koju sam dobila ikad su tri karte za pretpremijeru Star warsa preko T- mobileove nagradne igre.
No ako uzmemo u obzir da im svaki mjesec platim 330 kn za tri pretplate i tako godinama, a pretplatnici smo od '98. onda su im se te ulaznice sto puta već isplatile.
Film je odličan, tak da znate
Slabi smo na kćer.
Njoj se priušti sve što želi.
Budući da je skromna, nisu to neki nemogući izdaci.
Zubara isto njoj plaćamo, a budući da ima zdrave zube ni to nije veliki izdatak.
Auto- klasika. Velika stavka u proračunu. Jednom godišnje servis u ovlaštenom servisu i to je skupo, ali to planiramo ranije isto kao i registraciju i platimo od telućeg priljeva.
Tako i odlazak na more.
Trebali bi renovirati stan, ali za sad to čeka neka mirnija vremena.
Moram naglasiti da je moj muž jako šparan i skrban i da sam ja puno naučila uz njega.
Prvenstveno da ne hrčkarim i da se svaki put prije kupnje zapitam: treba li mi to?
U 99% slučajeva ne treba.
Ne mislim tu na hranu.
Hrana je van kategorije i hranimo se raznovrsno, kvalitetno i bio kad god je moguće jer naprosto tako i moramo svo troje zbog zdravstvene situacije.
Ja sam sparna, reklibiskrta. Ali nikad nisam nista za djecu prodavala jednostavno zato sto ne vjerujem u tu prodaju djecjih stvari. Nekako sve djecje sam uvijek dijelila iako sam znala imati bas suzen budzet, a meni suzen budzet nije nemati za privatnog logopeda vec nemati za mlijeko. Istina je da sam puno stvari za djecu dobila, pa mozda zato ne prodajem svoje. Zar nema nitko tko ne prodaje nego daje ne jer mu se ne da gnjavit?
Mi trosimo puuno u odnosu na prije. Sad nam se znog nekog ulaganja financijske okolnosti mijenjaju pa cemo morati trositi manje. Falit ce mi izleti a ostatak cu prezivjet bez problema.
Ja dajem djecje stvari dalje, nosim u nas crveni kriz. Nisam u ZG pa mi se iskreno ne da gnjaviti sa slanjem i primopredajama, lakse mi odnijeti tamo. A oni su uvijek zahvalni za djecje
Ja puno dajem, a dosta i prodam.
Reciklaža.
Tako ja to zovem.
I smatram to itekako dobrim i ispravnim.
Kaj ne zimaš ništa s neta izvana?
Ja bih platila dostavu ako mi je tako komotnije, a platila sam (i opet bih) i Ikeinu montažu premda MM zna sastaviti namještaj - ali ovako je bilo brže gotovo i jednostavnije.
Znači, i vrijeme je novac
Recimo, mojoj kćeri je teško kupiti cipele jer je uglavnom nezadovoljna udobnošću, pa joj ako je zadovoljna odmah kupim, ne gledajući cijenu. (jasno, niti ne ulazim u dućane gdje mi je cijena potpuno neprihvatljiva)
ja volim slagati namještaj - to me opušta . Onaj IKEIN - kao da slažem legiće.
Žuta, vanjske stranice često imaju akciju besplatne poštarine.
Mima, moja nema problema s udobnošću, ali je toliko izbirljiva, da ja vadim novce čiim veli da joj se nekaj sviđa. Srećom je skromna, pa nisu veliki iznosi, ali šoping s njom je moja noćna mora.
Zato sam im i kupila odjeću za poklone - da sebi olakšam. Za sada nisam fulala
Kako ne?
Uzimam, ali kad imaju akciju besplatne dostave.
Ovako je i kod nas. Ako mm i sinovi baš imaju vremena sastavljati namještaj (recimo, tijekom ljetnih praznika i g.o.) onda to i rade, ali u većini slučajeva uzmem i dostavu i sastavljanje. Nemam iskustva kakva je IKEA, ali imam s Prima namještajem - bili su brzi i točni.Ja bih platila dostavu ako mi je tako komotnije, a platila sam (i opet bih) i Ikeinu montažu premda MM zna sastaviti namještaj - ali ovako je bilo brže gotovo i jednostavnije.
Znači, i vrijeme je novac
Recimo, mojoj kćeri je teško kupiti cipele jer je uglavnom nezadovoljna udobnošću, pa joj ako je zadovoljna odmah kupim, ne gledajući cijenu. (jasno, niti ne ulazim u dućane gdje mi je cijena potpuno neprihvatljiva)
Što se tiče cipela - jučer sam sa starijim sinom obišla cijeli cc1 east trežeći gležnjače, bez rezultata - on ima nogu 46 i kad uđemo u trgovinu, prvo pitamo što imaju u toj veličini. NIŠTA nismo našli, jer on baš ne voli umjetnu kožu, a od prave nije bilo broja. Moramo u centar grada. Na kraju uglavnom nosi cipele od brušene prave kože koje kupimo od dobavljača s placa i to provincijskog ili onog na Volovčici, točno određeni tip cipele koji nosi već godinama i koji mu trgovci naručuju po broju, a ja kupim bez probe. Aliii to su niske cipele. Ima sajmonice za zimu, trebale bi još jedne, a ako ih nađemo, ne namjeravam se opterećivati cijenom. Sadašnje gležnjače nosio je dvije cijele sezone i đonovi su u takvom stanju da baš treba nove.
Mi smo nedavno prilikom uredjenja kuce sami rusili zidove, skidali stare parkete, postavljali knauf i laminate, zbukali, gletali, farbali, dovezli i sastavili sav namjestaj s 2-3 izuzetka... da smo to placali doslo bi nas bar dvostruko. Sve u svemu tu je bila vrlo solidna usteda
Posljednje uređivanje od sillyme : 14.12.2017. at 13:47
Nema ni u Massu? Prije tjedan-dva sam klincu kupila kožne gležnjače, a vidjela sam da imaju i većih brojeva od njegovog (on je 44, a dobre su i meni koja nosim 45/46).
MalaSirena gdje nabavljas sebi obucu, moze na pp
Meni je u nasoj financijskoj konstrukciji nezamislivo da placamo sastavljanje, jedino dostavu ako bas nikako ne stane u auto. Sami gletamo, stavljamo plocice, farbamo,cesto navecer kad stavimo djecu spavat, ili dio djece pomaze a drugi roditelj izade s najmladim. Vjerujem da ima ljudi koji mogu vise zaradit u to isto vrijeme nego sto kosta sastavljanje, samo eto mi nismo ti. Osim toga pa taj namjestaj stvarno ide brzo udvoje. Cak mi je lijepo tako provodit vrijeme s muzem i djecom. Nekako je rezultat rada vidljiv i jasan, sto s mojom strukom nije tako.
Mi sitni namještaj sastavljamo sami, ali recimo most se nisam usudila. Srećom.
Dečkima koji su ga sastavljali trebalo je dobra 3 sata. A sastavljaju svaki dan samo namještaj. I to je čini mi se bilo ispod 200 kuna. + dostava.
sirena ajme kako imaš veliko stopalo, super da si sebi pronašla dućan.
Pa i to. Ja držim stražnju stranu ormara, dijete dodaje čavliće, mm zabija. Zajedno proučavamo upute i gledamo komentiramo kako koji proizvođač ima bolje/lošije upute itd (IKEA rules, što je - je)
A u konačnici - ormar od 6000kn, 10% trošak montaže znači 600kn uštede. A proveli smo 3-4 sata to sastavljajući i ne sve isti dan.
Mi smo sastavili tri mosta i mogu reci da nam je trebalo dosta vremena, ali ipak bih rekla da su kuhinje najzahtjvnije. Tu sam u jednom trenu pomislila: Nikad krajaaaa
Ja imam strah od mostova. Ipak je to iznad glave.
Mi smo, od devetog mjeseca do danas, opremali dječju sobu u potpunosti (krevet s policama, garderobni ormar, komoda, ormar za knjige, kutna zidna polica i radni stol) i dio dnevne sobe (konkretno ovo: https://www.namjestaj.hr/zbirke-namj...vak-baad2.html ), svaki petak navečer, od, recimo 19 sati do 23, i za to nam je trebalo jedno...4 petka za dječju sobu i 4 petka za taj set).
Ne dam na to pare, iako bi nam bilo brže gotovo, ali ne dam.
Muž mi je spretan, nama se ne žuri, svašta smo naučili.
Pa nema ništa loše u sastavljanju namještaja, dapače- ali ja sam recimo htjela gotovu dječju sobu u 3 sata a ne u 3 dana, i to sam spremna platiti, znači spremna sam platiti komociju i svoje vrijeme, premda u to vrijeme ne zaradim ništa nego ako se dobro sjećam odem u kino. Naravno, dok mogu platiti.
Ovog se bojim i ostavljam za kraj.
Kakav bi bio tvoj savjet, sad kad imaš iskustva s tim, bi li to ponovila ili bi uzela uslugu?
Najveći je bio 45 pa nije htio probati. Možda bi ipak trebao... Ima Bauerfiendove uloške.
Peterlin,
Ja sam mužu kupila TH kožne gležnjače broj 46 za 300 i nekaj kuna, snižene sa 1200 u Office shoesu kod Vinceka u Ilici, ali u siječnju lad su sniženja do kraja.
I tada se nađe jer im ostanu ili jako mali ili jako veliki brojevi.
Gležnjače su super i rado ih nosi.
Isto ima uloške u njima.
Tanči, fala puno. Znam da moramo do centra.
Pa ja ne znam kakve vi djecje sobe kupujete... Mi smo nase dvije za troje djece sastavili u dva dana vikenda s troje djece i ja trudna...
Za kuhinju je najvaznije ne kupovat one koji se otvaraju prema gore visece... Bar je nama to bilo bas zahebano namjestit. I radnu plohu, rupe na njoj pilat tek kad si slozio na donje ormarice. I naravno, radis s dvije ake iliti elektricna zavijaca, valjda znate sto mislim.
I platila bih i ja sastavljanje da imam puno para. Ono za zimovanje, ljetovanje, dvaput tjedno restoran, sedam, osam slibodnih aktivnosti za djecu, postdiplomski i kava svaki dan u kaficu. Kako za to sve nemam, a onda imam dvije ake i optimizam.
Potpis na casu
Mi to volimo, ne radi se samo o mjeri štednje (iako i o tome jer ne bi mogli obnoviti stan da plaćamo pituravanje, sigurno) , sav namještaj je ili restauriran ili smo sami sastavili, uključujući sve kućne radove (postavljanje podova, instalacija itd.), osim postavljanja pločica, za to više nismo imali živaca.
Meni inače u školi fali domaćinstvo, jer čak i kad imaš dovoljno novaca i nije ti teško platit farbanje zidova, jer je tvoja zarada u to vrijeme ili tvoje sl. vrijeme 4 puta vrijednije, svejedno mi se čini dobrim bit barem upoznat s održavanjem domaćinstva i auta.
Kad si vec spomenula domaćinstvo, ja strganu odjeću, pogotovo ak mi je draga ili kvalitetnog sastava, ne bacam na prvu. Pokusam ju zakrpati.
Stare cipele - dok su jos bile kožne i kožnog džona uredno nosim šusteru na popravak. Suludo mi je platiti"jednokratne" cipele koje se danas prodaju 800 kn. Pod jednokratne mislim cipele koje ne možeš popraviti.
S djecom je drugo. Popustim im i kupim stvar koju sebi ne bih nikad - odjecu s nekim postotkom sintetike i gore spomenute cipele. Iako mi je bome šuster neki dan popravio i tenisice
Ne kužim zašto u školi? Što ne bi djeca s održavanjem domaćinstva mogla biti upoznata u vlastitoj obitelji!? Meni je to logičnije
Kao generacija koja nije imala domaćinstvo neke stvari ne znam raditi jer me tome doma nitko nije naučio. Razlog nebitan. Svojoj djeci ne mogu prenijeti znanje postavljanja pločica, poda, instalacija, jer ga nemam.
Bez brige i mi koji smo imali domaćinstvo nismo ucili postavljanje pločica
Ni ne trebaju postavljat pločice, ne treba nitko ništa. Ja samo smatram da je to znanje korisno. Provjeravanje svih vlastitih računa (igrom slučaja upoznata sam s time da odrasli ljudi ne prepoznaju stavke na računima za energiju), pravljenje kolača, kuhanje ručka za veći broj prijatelja, farbanje, postavljanje slike, mijenjanje žarulja, šivanje jednostavnih popravaka, jednostavni popravci uređaja. To mali skandinavci uče i (u) školi.
Noa, trebala bi se steći doma, ali smatrate li da većina mladih koja započinje samostalan život stekla takva znanja?
Slazem se s krumpirić.
Jel ti to meni persiraš?
Naravno da mladi nemaju priliku steći ta znanja jer uglavnom žive u obitelji u tzv "hotelskim aranžmanima", nemaju nikakvih odgovornosti jer roditelji rintaju i sve obavljaju umjesto njih i pružaju "all inclusive uslugu". Što je najžalosnije kradu im često i odgovornost za školski uspjeh
(sirius molim te nemoj se javljati, ne odnosi se na tebe), al to nije tema škola je najprigodnije rješenje za sve probleme društva
Da ne bi bilo zabune, nemam ja ništa protiv domaćinstva, postoji u mojoj školi i vrlo je popularno. Ide mi na živce taj lakonski stav da je škola instant rješenje za sve probleme.
Nije. Ali da bi škola trebala pružiti i praktična znanja, ne bi bilo loše.
Možda i u sklopu matematike - kako razumno koristiti kreditne kartice ili proračun rate kredita.
Kakvo povezivanje.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom