Od kada sam rodila Ivu izgubila sam 30kg u godinu dana od kojih je 27 bilo dobivenih u trudnoći.
Istopile su se u roku od godine dana. Osjećala sam se super, smanjila mis e guza opseg bedra i bokova, sve mi je bilo široko, čak i one najuže stvari koje sam imala u ormaru!
U 09/2008 sam počela raditi što podrazumijeva 8 sati sjedenja na poslu.
A u zadnje vrijeme je Iva poečal manje sisati, po noći je skroz prestala.
I u nazad nekih mjesec dana dobila sam nekih 2-3 kg. Na moju visinu i kilažu puno jer sam bila na gornjoj granici i u želji da izgubim još bar 5. Sada to više nije 5 nego 8.
A ja se osjećam pomiješano i bijesno i ljuto i tužno i jadno.
Znam da 3 kiel ne bi baš trebale izazivati talkve osjećaje u meni, ali ja si ne mogu pomoći, baš sam bijesna. Dođe mi da nožem izrežem te 3 kile sa sebe koje sam što je jš gore dobila na ionako najgorem dijelu tijela. Guzica i bedra. I to sada pred more, kada bi se morala skinuti u badić.
Krenula sam na vježbanje, intenzivnije vozim bicikl, ali znam da za skidanje treba puno truda, a to je ono na što sam najviše ljuta.
Jer kada sam gubila kila imala sam poticaja za još i još, a sada bih samo sjela i plakala.
Zapravo još sam više ljuta što sam toliko time opterećena da me dovodi do tolikog bjesa. Što je najgore drugi to ne primjećuju ali ja osjetim da me neke stvari stežu oko bokova.
Sada trebam krenuti na vježbanje u 7 a ja nemam uopće volje!
Ali zato bojkotiram ručak! I večeru i doručak!