Imam djevojčicu od tri godine i četiri mjeseca. prije nekih desetak dana počela je mucati, npr. ma-ma-ma ddaj mi vvovode.
Nekad skoro svaku riječ u rečenici započne ponavljanjem slogova, a nekada samo početnu riječ u rečenici. Ima dana kada prilično točno izgovara riječi.
Obiteljska situacija je normalna. U domaćinstvu živimo samo supruga, ja i naša djevojčica. Bude sitnih čarki između mene i supruge, prepirki ponekad, ali u principu se dobro slažemo. samo što ponekad netko od nas povisi glas. Rijetko, ali bude ponekad. Nitko ne pije, nema zlostavljanja, naše dijete obožavamo, puno je mazimo, ima puno igračaka, nemamo prevelika očekivanja u smislu da je maltretiramo s nekim očekivanjima. uvijek sam mislio da je mucanje isključivo kod muške djece i kao posljedica prevelikih očekivanja roditelja i strogog autoriteta, najčešće oca. Jako sam se iznenadio kad je moja curica počela mucati. Neprestano se propitujem jesmo li imali propuste u odgoju, jesmo li krivi zbog ovoga. Jako nam je teško zbog njenog mucanja i strah nas je da mucanje ne ostane. Curica nam je prekrasna, prelijepa i vrlo inteligentna. Da li još netko ima iskustva s mucanjem curica ove dobi. Što učiniti?
i zaboravio sam napisati, kad sam već kod govora, da ne zna izgovoriti r, l, koje izgovara kao "J". Bude štekanja i sa š, ž, č, ć. Ako netko može i o tome nešto napisati. Je li to u redu za ovu dob 3 god i 4 mj. ili je potrebno potražiti pomoć logopeda.
Samo faza, moj N je tako mucao,ja sam se uplašila pa pitala psihologa u vrtiću koji kaže da to nije pravo mucanje, nego da im mozak radi brže od jezika laički rečeno. Mucanje tek negdje oko 5.-godine. Prenosim ono što su meni rekli. Prošlo samo od sebe.
Vrlo česte su ovakve faze kad dijete ima "razvojni skok" - odjednom razumije više nego prije, spoznajne mogućnosti se naglo povećavaju baš u ovoj dobi, a jezik brzinom ne slijedi mozak pa zapinje... Već je to netko napisao.
Ukoliko se problemu (odnosno situaciji, to je bolji naziv) pristupi s mjerom i djetetu omogući DOVOLJNO VREMENA da se pribere i izgovori sve do kraja, stvari se uskoro same poprave...
No, nije prerano za konzultacije s logopedom (koji će ocijeniti treba li kakva terapija ili samo pozvati na kontrolu za 6 mjeseci i uputiti roditelje što i kako).
I još jedna utješna stvar - ovo je česta pojava kod napredne i iznadprosječno bistre djece!
Moj stariji klinac je oko 4. rođendana počeo mucati. Ja sam se sledila jer sam kao mala i sama mucala i išla u Suvag na vježbe. Dok sam se pribrala da smislim što ću dalje s njim on je za cca mjesec dana prestao mucati. :D
U vrticu rekli da treba cekati, da to obicno samo prode.
Nakon godinu dana cekanja da prode, otisla sam pedijatrici i dobila uputnicu za pregled u Suvagu, gdje ce strucnjaci reci svoje misljenje.
Napisala sam odgovor, pa me izbacilo, i diskonektiralo
Sada ponavljam
Moj mlađi sin je prije cca godinu dana počeo mucati, odjednom. Imao je nepune dvije godine, ali je zaista dobro govorio i imao bogat rječnik. Vodili smo ga kod dječjeg neurologa, koji je bio nezainteresiran (komentirao je njegovu dob i rekao da je premali da bi mucao).
Ali, kad se dogodi (odjednom, iznenada) mucanje, to potrese cijelu obitelj. Valjda znam kako mi je dijete dotad govorilo (ne tepalo, ne sricalo, već tečno i lijepo govorilo), i valjda je jasno da mi je teško gledati kako je dijete svo jadno jer ne može izgovoriti riječ!
Razgovarali smo sa logopedom i psihologom, koji su nas savjetovali da "smirimo situaciju", da isključimo televizor, da što manje razgovaramo (jer mucanje nerijetko prijeđe u naviku!), da ne ispravljamo govor, da ne tražimo pojašnjenja i sl.
Naglasak je bio na tome da se mi smirimo, jer na dijete, koje se samo osjeća bespomoćno u takvoj (posve novoj) situaciji, prenosimo osjećaje straha, panike, zabrinutosti.
Ostala sam na bolovanju, puno smo izlazili u prirodu, puno smo se mazili, obraćali smo se djetetu smireno i jasno, i situacija se popravila, i kroz neko vrijeme je prestao mucati
Hvala Bogu, više se mucanje nije ponovilo.