Pokazuje rezultate 1 do 33 od 33

Tema: Teško prihvaća moj povratak na posao-iskustva molim

  1. #1
    ivez051 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    RIJEKA
    Postovi
    205

    Početno Teško prihvaća moj povratak na posao-iskustva molim

    Prije tjedan dana vratila sam se na posao nakon godinu dana uživanja sa mojom srećicom. Čuvaju je moji starci koji su u penziji i koji je naravno obožavaju (prvo unuče)i maze je i paze kao kap vode na dlanu.Prvi dan je bilo super,igrala se i mazila sa nonom. Već drugi,treći dan ona je očito shvatila da mama svako jutro nekud odlazi i tu je počeo rusvaj. U godinu dana koliko je stara nije tako jako i toliko plakala kao zadnjih par dana. Kad vidi da se spremam za van kao da joj se svijet ruši. Roni suze krokodilske i panično se drži za mene i ne pušta. Meni se srce kida kad je moram ostaviti. Ista stvar je i kad muž ide na posao.Pred neki dan nije stala plakati od 8-11 sati. Starci su je cijelo vrijeme nosili i mazili pokušavali sve živo bez uspjeha. A kad dođem doma ista priča. Neda mi ni da se skinem, ni na wc ni da pojedem nego se priljepi uz mene i panično plače čim se maknem pola metra. Popodne zaspe na cici i spava s cicom u ustima, ne pušta je valja od straha da joj opet ne odem. Postala je strašno cendrava i stalno hoće biti po rukama što nikad prije nije bio slučaj. Moram napomenuti da smo je prije povremeno bez problema ostavljali na čuvanje po nekoliko sati kod šogorice ili kod mojih staraca, ali naravno da je većinu vremena bila sa mnom. Pretpostavljam da je ovo faza prilagodbe i da će se s vremenom stvari smiriti, no ipak vas molim za koju riječ utjehe i vaša iskustva s ovim problemom. Imam i jedno pitanje: da li je bolje ujutro zbrisati neprimjetno iz kuće ili se pozdravljati s njom prije (to je dva dana prošlo katastrofalno, sa vriskom i plakanjem nakon čega se satima nije smirila)

  2. #2
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Baš mi je žao što imaš takvo iskustvo.
    Što se tiče pozdravljanja, ja sam ustvari uvijek za to da dijete zna kad mama ide, odnosno da se lijepo pozdravite, ali ako to u vašem slučaju nikako ne funkcionira, možda bi bilo bolje da se iskradeš. Ali tko zna kako će onda reagirati kad skuži da te nema. A moglo se bi dogoditi da se onda još više priljepi za tebe kad si doma, iz straha da se ne iskradeš. :/
    Vjerujem da će se s vremenom prilagoditi.
    Mojeg malenog isto čuva moja mama (več cca godinu dana), pa je opet neki dan plakao kad sam išla. On je več veči, ali kod njega je sad najbitnije da mu dan prije napomenem tko je doma, tko radi. Znači, usput spomenem: sutra mama radi, u jutro dolazi baka. Ja inače dolazim doma i na gablec na pola sata. Jedno vrijeme nam je to uzrokovalo teže rastanke kad sam odlazila s gableca, ali se je lijepo prilagodio i sad je ok, zna da sam doma samo da ga nahranim, namažem kremom i da zajedno pogledamo crtić. I opet se dogodi da jednom na mjesec negoduje.
    Nemam baš neki pametan savjet, osim da će se dijete s vremenom priviknuti, a kako do tad preživjeti, ne znam. Samo hrabro!

  3. #3
    Osoblje foruma srecica avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    ispod površine
    Postovi
    2,651

    Početno

    Ja cu ti samo reci proci ce ... tesko joj je, bila si s njom 24 sata na dan, uvijek tu i sad te nema vise od pola dana, pogledaj to pogledati njenim ocima. I kod nas je adaptacija isla jako tesko onda me jedna mama utjesila kad je rekla 'A zamisli bi li ti bilo draze da uopce ne place i ne reagira sto te nema, da joj je totalno svejedno jesi tu ili nisi. Onda bi se pitala pa kakva sam to mama zar ne?'

    Nisam pobornik iskradanja jer to moze imati jos gori efekt, stalno ce provjeravati gdje si i frka ce joj biti da ne odes dok ne gleda ... Leila je puno plakala na pocetku, dugo bi se mazile, cicale, oprastale, cesto sam je ostavljala u suzama, pa sam u jednom trenutku kad bi ona ostala spavati ujutro hodala na prstima i sto brze smugnula kroz vrata misleci da ce njoj biti lakse. Onda je ona plakala i ljutila se na mene kad bih stigla, to mi je bilo jos gore i prestala sam jer sam skuzila da njoj tih 15 minuta mog vremena ujutro puno puno znaci.

    Isto tako dugo dugo popodne kad sam dosla doma nisam mogla nista drugo osim sjesti i nju grliti, dojiti je, ljubiti, nije se odljepljivala od mene ... i prode to sve, sad godinu dana poslije mase ujutro kad idem (jos ponekad negoduje i place ali to nije tako cesto kao na pocetku) a kad dodem popodne jos uvijek sa vrata trazi cicu i govori mamice mamice ali to sad traje mozda 5 minuta, onda mora ici dalje cekaju je kockice, bebe, slikovnice, a meni govori 'cekaj mama'.

  4. #4
    arilu avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    more
    Postovi
    560

    Početno

    Možda ste, ako joj tako teško ide odvajanje, trebale krenuti postepeno. Kao kad dijete ide u vrtić. Prvi dan pola sata, pa sat....

  5. #5
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Citiraj arilu prvotno napisa
    Možda ste, ako joj tako teško ide odvajanje, trebale krenuti postepeno. Kao kad dijete ide u vrtić. Prvi dan pola sata, pa sat....
    Postepeno bi uvijek trebalo krenuti, slažem se. Ali sad je gotovo, mama več radi. :/

  6. #6
    ivez051 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    RIJEKA
    Postovi
    205

    Početno

    Na žalost, moja mama je cijeli prošli mjesec bila u Italiji,pa nije bilo puno vremena za postepeno odvajanje. Ipak, 1.dan me nije bilo cc 2 sata, a 3.,4. i 5. dan sam došla kući oko 13,00,zadnja 2 dana dolazim oko 14,00. Srećom posao mi dozvoljava da dođem kući ranije sad kad je sezona godišnjih odmora.

  7. #7
    spring avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    701

    Početno

    Nemam ništa drugo za reći osim držite se :love i to će proći.

  8. #8

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    1,769

    Početno

    u 10 mjesecu vraćam se i ja na posao,ali nakon dvije godine što smo 24 h zajedno
    ja sam vjerojatno još više "grešaka" napravila: u ove dvije godine nisam niti jednom kavu popila bez nje, ni sam je niti jednu noć ostavila spavati negdje (naravno da spava sa mnom u krevetu), ukratko stalno smo zajedno
    osim što se bojim njene reakcije na separaciju, čini mi se da ću ja to puno gore proživjeti od nje..

    evo sad sam od vas čula da iskradanje ne pali,a baš sam mislila da je to jedan način za "bezbolnije" otići na posao
    ima li netko da mu je ovo ipak upalilo?
    kako bi to postepeno privikavanje trebalo ići (čuvati će ju moja mama,također prva unuka,obožavaju se međusobno)?
    budući da ja još imam vremena za napraviti strategiju svaki savjet je dobrodošao

  9. #9
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Citiraj princess puffy prvotno napisa
    u 10 mjesecu vraćam se i ja na posao,ali nakon dvije godine što smo 24 h zajedno
    ja sam vjerojatno još više "grešaka" napravila: u ove dvije godine nisam niti jednom kavu popila bez nje, ni sam je niti jednu noć ostavila spavati negdje (naravno da spava sa mnom u krevetu), ukratko stalno smo zajedno
    osim što se bojim njene reakcije na separaciju, čini mi se da ću ja to puno gore proživjeti od nje..

    evo sad sam od vas čula da iskradanje ne pali,a baš sam mislila da je to jedan način za "bezbolnije" otići na posao
    ima li netko da mu je ovo ipak upalilo?
    kako bi to postepeno privikavanje trebalo ići (čuvati će ju moja mama,također prva unuka,obožavaju se međusobno)?
    budući da ja još imam vremena za napraviti strategiju svaki savjet je dobrodošao
    Postepeno privikavanje bih ja izvela u barem dva tjedna, ako ne i više, naravno ako imate priliku.
    1. dan - neka dođe baka, neka se zabavljaju, a ti si isto u kući - mada taj korak ste vjerojatno več savladali
    2. dan ti izađi na pola sata sat vremena, ovisi koliko misliš da bude išlo
    3. dan izbivaj malo dulje
    .
    .
    .
    I tak neka se polako prilagode. Neka ju baka pokuša i koji put nahraniti dok tebe nema, neka izađu malo van, može pokušati i uspavati (ali nije nužno, to budu savladali ako bude potrebno).

  10. #10
    Osoblje foruma srecica avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    ispod površine
    Postovi
    2,651

    Početno

    Citiraj Anemona prvotno napisa
    Citiraj princess puffy prvotno napisa
    u 10 mjesecu vraćam se i ja na posao,ali nakon dvije godine što smo 24 h zajedno
    ja sam vjerojatno još više "grešaka" napravila: u ove dvije godine nisam niti jednom kavu popila bez nje, ni sam je niti jednu noć ostavila spavati negdje (naravno da spava sa mnom u krevetu), ukratko stalno smo zajedno
    osim što se bojim njene reakcije na separaciju, čini mi se da ću ja to puno gore proživjeti od nje..

    evo sad sam od vas čula da iskradanje ne pali,a baš sam mislila da je to jedan način za "bezbolnije" otići na posao
    ima li netko da mu je ovo ipak upalilo?
    kako bi to postepeno privikavanje trebalo ići (čuvati će ju moja mama,također prva unuka,obožavaju se međusobno)?
    budući da ja još imam vremena za napraviti strategiju svaki savjet je dobrodošao
    Postepeno privikavanje bih ja izvela u barem dva tjedna, ako ne i više, naravno ako imate priliku.
    1. dan - neka dođe baka, neka se zabavljaju, a ti si isto u kući - mada taj korak ste vjerojatno več savladali
    2. dan ti izađi na pola sata sat vremena, ovisi koliko misliš da bude išlo
    3. dan izbivaj malo dulje
    .
    .
    .
    I tak neka se polako prilagode. Neka ju baka pokuša i koji put nahraniti dok tebe nema, neka izađu malo van, može pokušati i uspavati (ali nije nužno, to budu savladali ako bude potrebno).
    Sve ovako kako je Anemona napisala ... i nemoj se iskradati pozdravite se, poljubite, osmislite vas tajni pozdrav, bilo sto ... samo nemoj otici bez rijeci i onda doci kao da se nista nije desilo jer nisu te male glavice šumaste

  11. #11
    GrgurovaMama avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    380

    Početno

    imam sličan problem...ne radi se o povratku na posao nego ja navečer kao odlazim da ga tata uspava- učimo se spavanju bez cice...i reakcije su identične- nakon 4-5 dana skužio je naše namjere, počeo urlat, izgubio glas i ne pušta me više nigdje....ni na wc, od tate bježi ko lud (ali uz smijeh- to mu je fora)...tako da smo odustali barem dok mu se glas ne vrati....ali svaku večer sam mu lijepo objasnila da ja moram ići i da će ga tata paziti i maziti i sve to...nisam za bježanja bez pozdrava...to mi je nekak podmuklo...kao da ga varam...

    ti nemreš odustat ali držim fige da i tebi i djetetu ova teška faza što brže prođe...

  12. #12

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    1,769

    Početno

    mi smo istu u fazi da čim padne sumrak,ne smijem ni na WC,ona mora doći vidjeti gdje sam ja
    nema šanse da zaspe bez mene
    ona ima sada 22 mjeseca i prestali smo dojiti tj,ona je odlučila prestati prije dva mjeseca tako da nije u tome problem

    nego,meni se čini da će ipak ona to bolje nadvladati nego ja (iako moja mama kaže da je svakim danom sve više ovisna o meni)
    kako ste se vi mame "otkačile"od svoga dijeteta za vrijeme posla?
    imam posao koji zahtjeva 100% koncentriranost,inače teški problemi...
    kako ste se navikle na tu odvojenost?
    koliko traje ta majčinska kriza?
    da li se uopće ikada izađe iz te krize?

  13. #13

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    1,769

    Početno

    jesu li normalne ove sve moje nedoumice?
    ili je to intenzivnije kod mene jer smo ipak bile dvije godine neprekidno zajedno?


    zaželjela sam se posla,ali kad bi nekako postojala mogućnost dijete dovesti na posao sa sobom,spasila bih se

  14. #14

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    1,769

    Početno

    sorry,možda sam trebala otvoriti svoju temu sa žalopojkama


    samo još da dodam da mi je ovo gore bio tisućiti post :D

  15. #15
    Osoblje foruma Bubica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,702

    Početno

    ma svi su ti strahovi i osjećaji normalni

    evo, mi smo upravo prosle adaptaciju, u vrticu, ali, cini mi se da bi te trebale biti jos gore.

    Sve je super proslo, dva tjedna smo postepeno upoznavale prostor i tete, obavezno bih joj se javila da idem (u onim fazama kada smo skupa bile u grupi) - pusa, pozdrav, neki jasni znak da mama odlazi koliko god bilo tesko. F je nekih desetak dana plakala na rastaknu, ali bi se brzo smirila, cak se bez problema i uspavljivala, sto doma, bez sisanja ne ide. Kada dodjemo doma znam da sam sat vremena samo njezina, onda me polako pusti pa se mogu i ostatku obitelji posvetiti

  16. #16
    spring avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    701

    Početno

    [quote="princess puffy"]jesu li normalne ove sve moje nedoumice?
    ili je to intenzivnije kod mene jer smo ipak bile dvije godine neprekidno zajedno?


    Naravno da su tvoje nedoumice normalne.
    Evo moja mama još i danas spominje kako joj je bilo teško kada je odlazila raditi,a ja plakala za njom na vratima. Toliko o tome"prođe li ikada ta kriza".
    I mislim da je rastanak svakako težak bilo da se radi o rastajanju s jednogodišnjim ili dvogodišnjim djetetom. Možda čak teži nama nego njima.

  17. #17
    sonata avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,088

    Početno

    Evo da se i mi pridruzimo vama tugujucim mamama. Ja sam prosvjetar i jos malo pa se vracam na posao. Imamo tetu cuvalicu koja je krajem 7.mjeseca bila 5 puta kod nas. 2 puta prvi tjedan i 3 puta drugi. Prva dva puta je sve bilo super. Treci put smo izasli na sat i pol i mala je skroz plakala. Kad je teta dosla 4. put, nije ju htjela ni pogledati i odmah se pocela vjesati po meni i plakati. Taj put nisam mogla ni do kuhinje, samo je trcala za mnom Bas sam se grozno osjecala. Veselim se povratku na posao jer nisam tip kucanice ali srce me boli, kao i sve vas, drage mame, kada vidim kako tuzno place. Ali najgore mi je to, sto i kada se pojavim, ona jos dugo place i cak mi se cini da bas ono dramatizira i pretjeruje. Ne znam kako da se tada postavim. Da ju drzim i pokusam smiriti ili da ju samo drzim i pustim da to izbaci iz sebe?
    Nakon tih 5 puteva smo otisli na more, sada je teta na moru i od 1.9. krecemo svaki dan do 7.9. kada pocinjem raditi. Grozim se vec sada one prve reakcije kada ju mala vidi. Sigurno nije zaboravila da je ostala s njom i da nas nije bilo. Joj, samo da ta adaptacija prodje...uh....bas je to tesko

  18. #18
    ivez051 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    RIJEKA
    Postovi
    205

    Početno

    Evo javljam da Sara i jutros nakon skoro 2 tjedna još očajno plače ujutro kad idem raditi, ali dobar je znak to šta se zadnjih par dana relativno brzo smiri kad ja odem (ne plače više satima) i onda je sve ok, igra se, ide u šetnju sa mojim starcima, klopa itd. bez problema. Jedino kad dođem s posla priljepi se za mene i ne pušta jedno sat vremena, tako da ja jedem ručak dok mi ona sjedi u krilu i cica Ujutro se mazimo, cicamo i ja se obavezno pozdravim, mada to zasad kod nje izaziva očaj,shvatila sam da je još gore ako budem bježala bez pozdrava.

  19. #19

    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    odjavljena s foruma
    Postovi
    793

    Početno

    Ivez, tvoja Sara i moj Toma su vršnjaci - Toma je rođen 2/8.
    Budi sretna što ti ju čuvaju baka i deda, jer koliko god plače, znaš da će ju maziti, paziti, voliti, ljubiti, da će sve učiniti da se smiri i da joj bude maksimalno lijepo.
    Moj je Toma krenuo u jaslice i znam da tamo neće imati taj tretman. I srce mi se slama, a nemam izbora i mora ići.
    Tako da koliko god ti je teško, znaj da je taj njen jutarnji plač manifestacija njenog nezadovoljstva i protesta prema tebi, odnosno tvom povratku na posao, a ne rezultat toga da mu je s bakom i dedom loše.
    Nažalost plač u jaslicama mislim da je ponajviše ovo drugo....
    Privikavanje na jaslice zapravo slomi dijete i dokaže mu da plač nema smisla - privikavanje na baku i dedu je otvaranje djetetova srca dodatnim vrstama ljubavi.

  20. #20
    mina30 avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    696

    Početno

    Hm, moj ima 2 god i 5mj, cuva ga baka i meni je jos uvijek tesko sto ga ostavljam, on jos uvijek nekada place: nece ici bakice! ali kad dodje sve je ok. Ipak sve to skupa nije prirodno i zao mi je sto ne mogu biti samo majka i domacica jer kod nas u hrv su takvi uvjeti da se od jedne place ne moze zivjeti.

  21. #21
    ivez051 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    RIJEKA
    Postovi
    205

    Početno

    Najnoviji razvoj događaja:Sara nateže noni haljinu a nonotu košulju i traži cice :/ a kad ih ne nađe onda se ljuti i plače, osim toga se sad izgleda vezala i za mogu starog pa osim što plače zamnom i mm, plače i kad nono negdje ode. Eh, nećemo mi na zelenu granu tako skoro izgleda.

  22. #22
    cuba avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2014
    Postovi
    34

    Početno

    Pozdrav,
    imam dvogodisnjaka koji ce na jesen krenuti u jaslice. Nikada se nije odvajao od mene. Puno cica, spava samnom, jako je vezan za mamu. S druge strane, veselo je i znatizeljno dijete, druzeljubiv je i rado prvi prilazi djeci i odraslima. Ali, kad odem npr. frizeru, ostane s mojom mamom i strasno place. Stoga, pretpostavljam da se jaslice biti koma.
    Posto ga nece cuvati baka, jer je u drugom gradu, da li je isto pozeljno trenirati to postepeno odvajanje, iako nista sto uprilicimo nece simulirati vrtic?

  23. #23

    Datum pristupanja
    Aug 2013
    Postovi
    40

    Početno

    Pošto je dovoljno star da razumije stvari moj savjet bi bio da mu pokušaš što bolje objasniti jaslice i razloge zašto tamo ide.
    Naš sin je krenuo u jaslice s 12 mjeseci i privikavanje je bilo teško. Također je jako vezan uz mamu i puno je cicao (još uvijek je dojen).
    S 12 mjeseci ne možeš puno objasniti djetetu. No danas (23 mjeseca) mi nije problem da ga svakog jutra "nagovorim" da ide u vrtić. Bitno je vrtić prikazati kao pozitivnu stvar, i naglašavati što god možeš što misliš da će mu se tamo svidjeti. Po mom iskustvu, što više pričaš sa sinom o vrtiću, to će se on lakše prilagoditi.
    Posljednje uređivanje od shlede : 17.02.2015. at 10:56

  24. #24
    Mali Mimi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    7,121

    Početno

    cuba kad krene u jaslice krenite s postepenim odvajanjem znači prvi dan budi ti s njim sat vremena i onda ga uzmi doma, drugi dan ga pustiš pola sata i kući i tako postepeno povećavate vrijeme do ručka, ako se uspiješ tako sa odgajateljima dogovoriti. Moj mali je ostao sa bakom kad sam krenula raditi bez problema ali samo zato jer je navikao na njih, svaki dan ih je viđao po sat vremena tako da mu to nije bio šok inače se boji novih ljudi, i ne odvaja se od mene sigurno pola sata i da ih nije tako dobro upoznao bilo bi svega, a ovako jednu suzu nije pustio.

  25. #25
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Citiraj cuba prvotno napisa Vidi poruku
    Pozdrav,
    imam dvogodisnjaka koji ce na jesen krenuti u jaslice. Nikada se nije odvajao od mene. Puno cica, spava samnom, jako je vezan za mamu. S druge strane, veselo je i znatizeljno dijete, druzeljubiv je i rado prvi prilazi djeci i odraslima. Ali, kad odem npr. frizeru, ostane s mojom mamom i strasno place. Stoga, pretpostavljam da se jaslice biti koma.
    Posto ga nece cuvati baka, jer je u drugom gradu, da li je isto pozeljno trenirati to postepeno odvajanje, iako nista sto uprilicimo nece simulirati vrtic?
    Naravno, dijete se treba navikavati i na druge ljude bilo da je to rodbina, bake, dede, prijatelji whoever. Što se prije navikne na kraća odvajanja, s vremenom će bolje ići i duža odvajanja. Što se prije krene s kraćim odvajanjima to će kasnije djetetu bit lakše.

    Dijete koje se nikad nije odvajalo od mame i tate, vrlo vjerojtano jako će teško podnijeti adaptaciju i odvajanje na cijeli dan nakon 2 tjedna adaptacije (pričam o nekom prosječnom trajanju adaptacije).
    Sretno!!!

  26. #26
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    ja bih recimo nastavila s praksom ostavljanja sina kod bake da ja nešto obavim (frizer, špeceraj, sport...) a obavezno djetetu naglasila mama ĆE SE vratiti, ti se fino igraj s bakom i smireno odeš-brzo, kratko i ekspresno odvajanje.

    I lijepo kad se vratiš, opet ponoviš : Evo mama SE vratila!

  27. #27
    cuba avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2014
    Postovi
    34

    Početno

    Srecom, vrtic je blizu parkica u kojem se igramo svaki dan, te on znatizeljno gleda sto se zbiva preko ograde, prilazi djeci i zeli uci, protestira sto ne moze.
    S druge strane, jos ne govori prprevise, razumije dosta, i ja mu objasnjavam da djeca idu u vrtic kad mama i tata rade, tamo se igraju, jedu, spavaju, crtaju, i onda mama i tata dodju po njih. Ne znam koliko je razumio, ali ponavljat cu to kao papiga, ako treba.

  28. #28
    cuba avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2014
    Postovi
    34

    Početno

    Mali Mimi, proci cemo adaptaciju kako tete dozvole. Drago mi je da svaki dan setamo oko vrtica pa mu zgrada nece biti nepoznata.
    Vezan je uz moju mamu, ali mi smo kod nje ljeti i zimi za praznike, nije to svakodnevno druzenje.

  29. #29
    cuba avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2014
    Postovi
    34

    Početno

    Lili, nastojati cu to raditi kad budemo kod bake. Do tada, nista od treniranja, ali uz puno druzenja sa djecom kako idu topliji dani, te uz razgovor o vrticu, nadam se da ce i to nesto doprinjeti.
    Mislim da je vecini djece tesko odvojit se od roditelja, nadam se da su tete u jaslicama brizne i da uspiju oraspoloziti malene..

  30. #30
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Držim fige da dobijete dobre tete. Čuj pravila u parkiću su nešto posve drugo od pravila grupe u vrtiću pa to i nije baš slično. Hoću reći, ti si u blizini i on to zna.

    Šta nemaš nikakvu mogućnost da bude malo s nekom drugom odraslom osobom a da to nisi ti?
    jel hoće s tatom?

  31. #31
    cuba avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2014
    Postovi
    34

    Početno

    Znam da vrtić i parkić nisu isto, zato i sumnjam da je treniranje sa bakom super podloga za jaslice. Isto su pravila drugačija, i odnos.
    Sa tatom ne bude često sam, jedino npr. vikendom, kad ja skočim na plac, a oni odu u parkić pokraj. Lijepo se tamo igra i ne plače za mnom. Negoduje kad se pozdravljamo, ali ga tata odnese na brzinu.
    U jednu ruku sebe krivim za to što je kao vezan za mene, jer sam i ja jako vezana za njega, kažu da je to uzajaman odnos. Osobno nisam voljela vrtić i tu imam "problem" sa sobom, jer imam strah. Prvenstveno se brinem zbog njega, a naravno, znam da će i meni biti teško. Pa već mi je sad teško. Svu svoju nadu da će se veseliti vrtiću, temeljim na tome što je društven i nema straha od ljudi.

  32. #32
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Bit ce to sve dobro cuba samo pozitivno dalje i ne prenosit na njega svoje strahove.ako je drustvenjak mizda bas bude zavolio vrtic. A ne ko mama

    Bit ce dobro.ne brini.
    I zaboga ostavljaj ga cesce barem s tatom ha ha na dobribit njih dvojice a i tebe.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 17.02.2015. at 17:15

  33. #33
    cuba avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2014
    Postovi
    34

    Početno

    Samo nek ne bude na mamu hehe!

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •